WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-07-28T07:57:12Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[datoteka:Mélisse Feuilles FR 2013b.jpg|desno|mini|300px|Klorofil daje [[zelena|zelenu]] [[boja|boju]] mnogim [[Biljke|biljkama]] i [[Alge|algama]].]]

[[datoteka:Chlorophyll d structure.svg|desno|mini|300px|Postoji nekoliko vrsta klorofila, ali svi dijele [[ligand]] [[magnezij]]a s [[klor]]om koji čini desnu stranu ove skice.]]

[[datoteka:Plagiomnium affine laminazellen.jpeg|desno|mini|300px|Gledano [[mikroskop]]om, klorofil se nalazi unutar [[stanica]] u strukturama koje se nazivaju [[kloroplast]]i - koje su ovdje prikazane grupirane unutar biljnih stanica.]]

[[datoteka:Why are plants green.svg|desno|mini|300px|[[Biljke]] se vide kao [[zelena|zelene]] jer klorofil upija uglavnom plavu i crvenu [[valna duljina|valnu duljinu]] [[svjetlost]]i a odbija ([[Refleksija|reflektira]]) zelenu.]]

[[datoteka:Chlorophyll ab spectra-en.svg|desno|mini|300px|[[Apsorpcijska spektroskopija|Apsorpcijski spektar]] slobodnog klorofila a (plavi) i b (crveni) u [[otapalo|otapalu]]. [[Spektar (fizika)|Spektri]] [[molekula]] klorofila blago su izmijenjeni ''in vivo'' ovisno o posebnim međudjelovanjima [[pigment]]a i [[bjelančevine]].]]

'''Klorofil''' ili '''biljno zelenilo''' je [[zelena|zeleni]] [[Biljke|biljni]] [[pigment]], nužan u procesu [[fotosinteza|fotosinteze]], smješten u [[kloroplast]]ima ([[plastid]]i), u svim zelenim dijelovima biljke. Klorofil imaju sve zelene [[biljke]], [[alge]] i jedna skupina primitivnih fotosintetskih [[Bakterije|bakterija]]. U viših biljaka postoje dva [[kemija|kemijski]] srodna oblika klorofila, tamnije zeleni klorofil a i žutozeleni klorofil b. Međusobno se razlikuju po tome što klorofil a ima na drugom [[pirol]]skom prstenu [[metil]]nu skupinu (–CH3), a klorofil b na tome mjestu ima [[Aldehidi|aldehidnu]] skupinu (–CHO). Kod algâ je utvrđeno nekoliko po građi srodnih klorofila, na primjer klorofil c kod [[Smeđe alge|smeđih alga]] i kremenjašica, a klorofil d kod [[Crvene alge|crvenih algâ]]. <ref> '''klorofil''', [https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=31988] "Hrvatska enciklopedija", mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, pristupljeno 9. 6. 2020. </ref> Klorofil se nalazi u kloroplastima te uz [[Sunce|Sunčevu]] energiju, [[ugljikov dioksid]] i [[voda|vodu]] stvara [[kisik]] i jednostavni [[šećer]] ([[Glukoza|glukozu]]). Kloroplasti su najviše zastupljeni u stanicama [[list]]ova, što im daje prepoznatljivu zelenu boju. Klorofil a jedini sudjeluje u pretvorbi [[Sunčeva svjetlost|Sunčeve]] u [[Kemijska energija|kemijsku energiju]]. Ostali klorofili upijaju (apsorbiraju) [[svjetlost]] te prenose [[energija|energiju]] na klorofil a.

== Struktura ==
Struktura molekule klorofila je [[porfirin]]ski sustav građen od 4 [[pirol]]na prstena.U središtu [[molekule]] nalazi se atom [[Magnezij|magnezija]]. Molekula klorofila izgrađena je od četiriju pirolovih prstenova međusobno povezanih [[ugljik]]ovim mostom koji čine tetrapirolski porfirinski prsten sličan onomu u [[hem]]u [[hemoglobin]]a. U središtu porfirinskoga prstena klorofila nalazi se [[atom]] [[magnezij]]a. Na prstenu se nalazi nekoliko različitih kemijskih skupina, na primjer [[vinil]]na, [[metil]]na ili [[Aldehidi|aldehidna]], [[etil]]na, izociklični pentanonski prsten, te propionska kiselina, na koju se [[Esteri|esterski]] veže [[Alkoholi|alkohol]] fitol, koji pridonosi dobroj topljivosti molekule u [[masti]]ma i alkoholu.

== Fotosinteza ==
{{glavni|Fotosinteza}}

Sposobnost upijanja (apsorpcije) plavog i crvenoga dijela [[Spektar (fizika)|spektra]] [[Sunčeva svjetlost|Sunčeve svjetlosti]] klorofilu daju dvostruke povezane (konjugirane) [[Kemijska veza|kemijske veze]] između susjednih [[ugljik]]ovih atoma u kojima se nalaze osobito gibljivi π [[elektron]]i. Oni ne pripadaju pojedinom [[atom]]u, već povezanom (konjugiranomu) sustavu kao cjelini. Za prijelaz u pobuđeno stanje (π → π*) takvu je elektronu dovoljan [[kvant]] ili [[foton]] vidljive [[svjetlost]]i. Posebna prstenasta struktura klorofila omogućuje da π elektroni [[Oscilacije|osciliraju]] u prstenastom sustavu, a mogu i kružiti (cirkulirati). Klorofilne [[molekule]] mogu apsorbiranu svjetlosnu energiju prenositi na druge molekule i mogu je preuzeti od drugih molekula. Tako na primjer kod crvenih i smeđih algâ te [[cijanobakterija]] drugi pomoćni pigmenti – kao [[fikoeritrin]], fukoksantin, [[fikocijan]]in – apsorbiranu energiju zelenoga dijela spektra predaju klorofilu a, najvažnijemu pigmentu fotosinteze.

Klorofili a i b u tilakoidnim [[membrana]]ma kloroplasta poredani su u takozvane fotosustave. Na rubu tih fotosustava nalaze se [[karotenoidi]], koji dio primljene [[energija|energije]] prenose na klorofile b i a, dio viška energije s pobuđenoga klorofila preuzmu i oslobode kao [[toplina|toplinu]], a uz to zaštićuju klorofile od oksidativne fotodestrukcije koju uzrokuju prisutni superoksidni [[radikal]]i.

== Primjena ==
Alkoholni ekstrakt klorofila u prolaznom je svjetlu zelene boje, a u upadnome svjetlu [[Fluorescencija|fluorescira]] crveno. U alkoholnom ekstraktu listova obično se osim klorofila a i b nalaze i karotenoidi. Mućkanjem alkoholne otopine biljnog ekstrakta s [[benzen]]om mogu se odvojiti klorofili a, b i karoten od [[ksantofili|ksantofila]]. Daljnjom obradom s alkoholnom otopinom [[Natrijev hidroksid|natrijeve lužine]] odvoji se alkohol fitol od klorofilidnoga dijela molekule, koji postane topljiv u alkoholnom sloju, a u benzenskom sloju zaostane žutonarančasti karoten. Klorofil se upotrebljava za bojenje ulja, masti, voskova te kao senzibilizator za [[fotografija|fotografiju]] u boji.

=== Biljni pigmenti ===
{{glavni|Prirodna bojila}}

'''Pigment''' ([[Latinski jezik|lat]]. ''pigmentum'': boja) je tvar različita kemijska sastava koja je nositelj [[Boja|boje]] u živih organizama. Nalaze se u [[stanica]]ma u obliku zrnaca, kapljica i [[kristal]]a; često su vezani na [[bjelančevine]]. Važni su za [[život]] [[Biljke|biljaka]], [[životinja]] i [[čovjek]]a. Podrijetlo im je dvojako: stvoreni su u protoplazmi specijalnih stanica kao endogeni pigmenti ([[plastidi]]) ili dospijevaju u stanice infiltracijom kao egzogeni pigmenti. Najrašireniji su pigmenti: [[porfirin]]i (klorofil, [[hemoglobin]], [[citokrom]]i i drugi), [[karotenoidi]] (žuti [[ksantofil]]i i narančasti do narančastocrveni [[Karotenoidi|karoteni]], koji se nalaze u različitim tkivima biljaka, praživotinja, spužava, mahovnjaka, ježinaca, kralježnjaka, te [[fukoksantin]] u smeđih i nekih drugih alga), [[fikobilin]]i ([[fikoeritrin]] i [[fikocijan]]), [[antocijan]]i (crvene, ljubičaste i plave boje) te njihove bezbojne modifikacije [[leukoantocijanidin]]i (bijela boja latica), [[Flavonoidi|flavoni]] i [[flavonol]]i (žute boje poznate i pod nazivom antoksantini; nalaze se u listovima, cvjetovima i plodovima biljaka, a dolaze i u nekih vrsta kukaca i ježinaca). U [[vakuola]]ma većine biljaka reda ''[[Caryophyllales]]'' nalaze se crveni ili žuti [[betalain]]i, koji u svojoj molekuli sadrže [[dušik]]: betanidin u korijenu cikle, [[filokaktin]] u biljkama roda ''Phyllocactus'', žuti pigment u zapadnoindijske opuncije. Takav je i [[amanitin]], crveni pigment u otrovne gljive crvene [[Muhara|muhare]]. U biljnom svijetu rašireni su i [[kinon]]i (primjerice smeđa jesenja boja listova kruške), a dolaze i u unutarnjim organima ježinaca i kukaca (naftokinoni). U perju, dlakama i koži životinja i čovjeka nalaze se [[melanin]]i. Kod patoloških stanja pigmenti mogu biti abnormalno pojačani (na primjer kod [[Žutica|žutice]]) ili ih nema ([[albinizam]]). Raspodjela pigmenata na površini (koži) ljudskoga, životinjskoga ili biljnoga organizma naziva se [[pigmentacija]].

==== Klorofil kao pigment ====
{{glavni|Pigment}}

Klorofil (C.I. 75810), smjesa je plavozelenog klorofila (a), C55H7205N4Mg, i žutozelenog klorofila (b), C55H7006N4Mg, najčešće u omjeru a:b = 2,5 ± 0,5. Klorofili a i b nalaze se vezani u [[kloroplast]]ima zelenih dijelova svih biljaka s [[karotenoidi]]ma na [[lipoprotein]]skom nosaču. Neke biljke sadrže samo klorofil a ili samo klorofil b. Čisti klorofil a, u tankim, zelenim, šesterostranim pločicama, [[talište]] od 117 do 120 °C, može se dobiti kristalizacijom iz otopine u [[aceton]]u. Čisti klorofil b, u zelenim prizmama, talište od 120 do 130°C, može se dobiti kristalizacijom iz otopine u kloroformu i metanolu. U većim količinama klorofil se nalazi u [[Plava djetelina|lucerni ili plavoj djetelini]] (lat. ''Medicago sativa''), u više vrsta [[kopriva]] (lat. ''Urtica dioica'', ''U. urens''), u divljem [[kupus]]u (lat. ''Brassica oleráceo'') i mnogim drugim biljkama.

Klorofil otopljen u [[masti]]ma i [[ulja|uljima]] upotrebljava se za bojenje [[sapun]]a, vegetabilnih, mineralnih i eteričnih ulja, voskova i farmaceutskih masti. U fotosintezi služi kao [[katalizator]], a u [[fotografija|fotografskom materijalu]] za [[Apsorpcija (razdvojba)|apsorpciju]] [[Infracrveno zračenje|infracrvenog zračenja]]. Služi i kao [[reagens]] za dokazivanje užeženosti ulja i masti. U vodi topljivi klorofilni preparati upotrebljavaju se u prehrambenoj industriji za bojenje kolača, želatine i pića, u kozmetičkoj industriji za bojenje paste za zube, a u farmaceutskoj industriji kao dodatak mastima ili otopinama za poticanje zarašćivanja ozljeda kože i za odstranjivanje neugodnog zadaha. <ref> "Tehnička enciklopedija" ('''Prirodna bojila'''), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.</ref>

== Izvori ==
{{izvori}}

{{Botanika}}

[[Kategorija:Botanika]]
[[Kategorija:Magnezij]]
[[Kategorija:Boje]]

Klorofil - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica