Klement XI. - Povijest promjena

WikiSysop: file->datoteka

2022-04-29T21:14:38Z

file->datoteka

←Starija inačica		Inačica od 29. travanj 2022. u 21:14
Redak 31:		Redak 31:
	== Pontifikat ==		== Pontifikat ==

	Na žalost, strah kardinala od novog rata u [[Europa\|Europi]] pokazao se opravdanim. Papa Klement XI. se na samom početku pontifikata morao suočiti s tom prijetnjom. U sukobu Francuske i [[Austrija\|Austrije]] za španjolsku baštinu Papa je odlučio zadržati neutralan stav, ali se to ubrzo pokazalo nemogućom misijom. Kada je u [[Madrid]]u za kralja okrunjen [[Filip V., španjolski kralj\|Filip V.]] ([[1700.]] – [[1746.]]), vojvoda od Anjoua i unuk francuskog kralja [[Luj XIV., kralj Francuske\|Luja XIV.]], Klement XI. priznaje valjanost njegove krunidbe. To se nije svidjelo caru [[Leopold I., car Svetog Rimskog Carstva\|Leopoldu I.]] ([[1658.]] – [[1705.]]) koji se tome protivio, optuživši Papu za profrancusku politiku. Napetost između Austrije i [[Sveta Stolica\|Svete Stolice]] je postala toliko velika da Papa nije skrivao svoje zadovoljstvo kada su francuska i [[bavarska]] vojska u ožujku [[1704.]] krenule na [[Beč]]. Međutim pohod je završio katastrofalnim porazom kod [[Blenheim]]a (Bavarska) [[13. kolovoza]] 1704. što je otvorilo put austrijancima prema [[Papinska Država\|Papinskoj Državi]]. Kada je car Leopold I. umro [[1705.]] naslijedio ga je njegov najstariji sin [[Josip I., car Svetog Rimskog Carstva\|Josip I.]] ([[1705.]] – [[1711.]]), a njegov brat Karlo na čelu austrijskih trupa ulazi u Madrid, gdje je 1705. godine okrunjen za kralja [[Aragon]]a i [[Kastilija\|Kastilije]] kao Karlo III. U isto vrijeme car Josip I. zauzima sjever [[Italija\|Italije]], a [[1709.]] i [[Napulj]], prijeteći zauzimanjem i Rima. U takvim okolnostima Papa je bio primoran priznati Josipovog brata [[Karlo VI., car Svetog Rimskog Carstva\|Karla III.]] ([[1711.]] – [[1740.]]) za španjolskog kralja, što je pak za posljedicu imalo prekid odnosa Španjolske i Svete Stolice. Iznenadna smrt Josipa I. 1711. bez djece mijenja političku situaciju. Karlo nasljeđuje krunu Austrije i [[Sveto Rimsko Carstvo\|Svetog Rimskog Carstva]] (kao [[Karlo VI., car Svetog Rimskog Carstva\|Karlo VI.]]) zbog koje se morao odreći one Kastilije i Aragona. Papa je to podržao jer bi time Filip V. ostao kralj Španjolske. Podijeljenost među europskim dvorovima iskoristili su [[Turci]] koji su ponovno zaprijetili Europi. [[~~File~~:ClemensXI.jpg\|left\|thumb\|280px\|Papa Klement XI. na medalji iz oko 1706.]] Na Klementovo uporno inzistiranje i uz veliku novčanu pomoć Austrija se povezuje s [[Venecija\|Venecijom]]. Papa [[Mletačka Republika\|mlečanima]] šalje brodove, a caru Karlu VI. odobrava desetinu na sve beneficije. Austrijska i turska vojska sukobile su se u [[Ugarska\|Ugarskoj]], a odlučujuća bitka vođena je [[5. kolovoza]] [[1716.]] kod [[Petrovaradin]]a, u kojoj su austrijanci pod vodstvom princa [[Eugen Savojski\|Eugena Savojskog]] ([[1663.]] – [[1736.]]) porazili turke, čime je opasnost za Europu otklonjena. U pastoralnom životu papa Klement XI. se zauzimao za misionarstvo, posebno u [[Indija\|Indiji]], [[Kina\|Kini]] i na [[Filipini]]ma, na kojima je i organizirao Crkvu. Godine 1716. [[Lisabon]] je uzdigao u patrijarhalno sjedište. U polemikama između dominikanaca i isusovaca u slučaju uporabe kineskih običaja u liturgiji stao je na stranu dominikanaca i zabranio uporabu istih, što je rezultiralo progonima kršćana u Kini. Kada je francuski teolog [[Pasquier Quesnel]] ([[1634.]] – [[1719.]]) objavio djelo ''„Moralna razmišljanja o Novom zavjetu“'' , u kojoj je pokušao poduprijeti [[Jansenizam\|jansenističku]] doktrinu o [[Evanđelje\|Evanđelju]] i učenju [[apostol]]a, Klement XI. [[10. rujna]] [[1713.]] objavljuje važan dogmatski dokument u obliku konstitucije ''„Unigentius“'', u kojoj je osudio sto i jednu tezu iz navedenog djela. Kao službeni blagdan uvodi [[1708.]] svetkovinu Bezgrešnog začeća [[Marija (majka Isusova)\|Blažene Djevice Marije]]. Klement je bio sposoban administrator. Uviđao je stvarne potrebe svojih podanika, a posebno prema siromašnima. Poboljšao je uvjete života u rimskim zatvorima, te obogatio vatikansku knjižnicu s brojnim orijentalnim rukopisima. Bio je pokrovitelj prvih arheoloških istraživanja u rimskim katakombama, a u svom rodnom Urbinu dao je obnoviti mnoge građevine i osnovao javnu knjižnicu. Pontifikat pape Klementa XI. od dvadeset jedne godine i tri mjeseca jedni su ocijenili lošim, dok su ga drugi nazivali velikim i svetim papom. U tom periodu Papa je imenovao sedamdeset kardinala. Njegove službene akte, pisma i breve, kao i njegove homilije, prikupio je njegov nećak, kardinal [[Annibale Albani]] ([[1682.]] – [[1751.]]) i objavio u dvije knjige. Ovaj papa preminuo je u Rimu na blagdan [[Sveti Josip\|Svetog Josipa]] [[19. ožujka]] [[1721.]] i sahranjen je u bazilici sv. Petra.		Na žalost, strah kardinala od novog rata u [[Europa\|Europi]] pokazao se opravdanim. Papa Klement XI. se na samom početku pontifikata morao suočiti s tom prijetnjom. U sukobu Francuske i [[Austrija\|Austrije]] za španjolsku baštinu Papa je odlučio zadržati neutralan stav, ali se to ubrzo pokazalo nemogućom misijom. Kada je u [[Madrid]]u za kralja okrunjen [[Filip V., španjolski kralj\|Filip V.]] ([[1700.]] – [[1746.]]), vojvoda od Anjoua i unuk francuskog kralja [[Luj XIV., kralj Francuske\|Luja XIV.]], Klement XI. priznaje valjanost njegove krunidbe. To se nije svidjelo caru [[Leopold I., car Svetog Rimskog Carstva\|Leopoldu I.]] ([[1658.]] – [[1705.]]) koji se tome protivio, optuživši Papu za profrancusku politiku. Napetost između Austrije i [[Sveta Stolica\|Svete Stolice]] je postala toliko velika da Papa nije skrivao svoje zadovoljstvo kada su francuska i [[bavarska]] vojska u ožujku [[1704.]] krenule na [[Beč]]. Međutim pohod je završio katastrofalnim porazom kod [[Blenheim]]a (Bavarska) [[13. kolovoza]] 1704. što je otvorilo put austrijancima prema [[Papinska Država\|Papinskoj Državi]]. Kada je car Leopold I. umro [[1705.]] naslijedio ga je njegov najstariji sin [[Josip I., car Svetog Rimskog Carstva\|Josip I.]] ([[1705.]] – [[1711.]]), a njegov brat Karlo na čelu austrijskih trupa ulazi u Madrid, gdje je 1705. godine okrunjen za kralja [[Aragon]]a i [[Kastilija\|Kastilije]] kao Karlo III. U isto vrijeme car Josip I. zauzima sjever [[Italija\|Italije]], a [[1709.]] i [[Napulj]], prijeteći zauzimanjem i Rima. U takvim okolnostima Papa je bio primoran priznati Josipovog brata [[Karlo VI., car Svetog Rimskog Carstva\|Karla III.]] ([[1711.]] – [[1740.]]) za španjolskog kralja, što je pak za posljedicu imalo prekid odnosa Španjolske i Svete Stolice. Iznenadna smrt Josipa I. 1711. bez djece mijenja političku situaciju. Karlo nasljeđuje krunu Austrije i [[Sveto Rimsko Carstvo\|Svetog Rimskog Carstva]] (kao [[Karlo VI., car Svetog Rimskog Carstva\|Karlo VI.]]) zbog koje se morao odreći one Kastilije i Aragona. Papa je to podržao jer bi time Filip V. ostao kralj Španjolske. Podijeljenost među europskim dvorovima iskoristili su [[Turci]] koji su ponovno zaprijetili Europi. [[Datoteka:ClemensXI.jpg\|left\|thumb\|280px\|Papa Klement XI. na medalji iz oko 1706.]] Na Klementovo uporno inzistiranje i uz veliku novčanu pomoć Austrija se povezuje s [[Venecija\|Venecijom]]. Papa [[Mletačka Republika\|mlečanima]] šalje brodove, a caru Karlu VI. odobrava desetinu na sve beneficije. Austrijska i turska vojska sukobile su se u [[Ugarska\|Ugarskoj]], a odlučujuća bitka vođena je [[5. kolovoza]] [[1716.]] kod [[Petrovaradin]]a, u kojoj su austrijanci pod vodstvom princa [[Eugen Savojski\|Eugena Savojskog]] ([[1663.]] – [[1736.]]) porazili turke, čime je opasnost za Europu otklonjena. U pastoralnom životu papa Klement XI. se zauzimao za misionarstvo, posebno u [[Indija\|Indiji]], [[Kina\|Kini]] i na [[Filipini]]ma, na kojima je i organizirao Crkvu. Godine 1716. [[Lisabon]] je uzdigao u patrijarhalno sjedište. U polemikama između dominikanaca i isusovaca u slučaju uporabe kineskih običaja u liturgiji stao je na stranu dominikanaca i zabranio uporabu istih, što je rezultiralo progonima kršćana u Kini. Kada je francuski teolog [[Pasquier Quesnel]] ([[1634.]] – [[1719.]]) objavio djelo ''„Moralna razmišljanja o Novom zavjetu“'' , u kojoj je pokušao poduprijeti [[Jansenizam\|jansenističku]] doktrinu o [[Evanđelje\|Evanđelju]] i učenju [[apostol]]a, Klement XI. [[10. rujna]] [[1713.]] objavljuje važan dogmatski dokument u obliku konstitucije ''„Unigentius“'', u kojoj je osudio sto i jednu tezu iz navedenog djela. Kao službeni blagdan uvodi [[1708.]] svetkovinu Bezgrešnog začeća [[Marija (majka Isusova)\|Blažene Djevice Marije]]. Klement je bio sposoban administrator. Uviđao je stvarne potrebe svojih podanika, a posebno prema siromašnima. Poboljšao je uvjete života u rimskim zatvorima, te obogatio vatikansku knjižnicu s brojnim orijentalnim rukopisima. Bio je pokrovitelj prvih arheoloških istraživanja u rimskim katakombama, a u svom rodnom Urbinu dao je obnoviti mnoge građevine i osnovao javnu knjižnicu. Pontifikat pape Klementa XI. od dvadeset jedne godine i tri mjeseca jedni su ocijenili lošim, dok su ga drugi nazivali velikim i svetim papom. U tom periodu Papa je imenovao sedamdeset kardinala. Njegove službene akte, pisma i breve, kao i njegove homilije, prikupio je njegov nećak, kardinal [[Annibale Albani]] ([[1682.]] – [[1751.]]) i objavio u dvije knjige. Ovaj papa preminuo je u Rimu na blagdan [[Sveti Josip\|Svetog Josipa]] [[19. ožujka]] [[1721.]] i sahranjen je u bazilici sv. Petra.

	== Izvori ==		== Izvori ==

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-09-05T17:43:32Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Infookvir papa
| hrvatsko_ime = Klement XI.
| latinsko_ime = Clemens PP. XI
| pravo_ime = Giovanni Francesco Albani
| grb = [[Datoteka:C o a Clemente XI.svg|130px]]
| slika = Clement XI.jpg
| slika_širina = 250px
| slika_opis =
| papa_od = [[23. studenog]] [[1700.]]
| papa_do = [[19. ožujka]] [[1721.]]
| prethodnik = [[Inocent XII.]] <br> ([[1691.]] – [[1700.]])
| nasljednik = [[Inocent XIII.]] <br> ([[1721.]] – [[1724.]])
| datum_rođenja = [[23. srpnja]] [[1649.]]
| mjesto_rođenja = [[Urbino]], [[Italija]]
| datum_smrti =
| mjesto_smrti =
| imenjaci = Klement
| fusnota =
}}

'''Klement XI.''', ''[[latinski|lat.]] Clemens PP. XI.'' ([[Urbino]], [[23. srpnja]] [[1649.]]- [[Rim]], [[19. ožujka]] [[1721.]]), rođen kao '''Giovanni Francesco Albani''', 243. poglavar [[Katolička Crkva|Katoličke Crkve]], papa od [[23. studenog]] [[1700.]] do smrti [[1721.]]

== Raniji život ==

Giovanni Francesco rodio se u Urbinu [[23. srpnja]] [[1649.]] od oca Carla Albanija i majke Elene, rođene Mosca. Njegova je obitelj u 15. stoljeću izbjegla iz [[Albanija|Albanije]] i nastanila se u [[Bergamo|Bergamu]] i Urbinu. Nekoliko njenih članova bili su kardinali [[Katolička Crkva|Katoličke Crkve]]. Nakon osnovnog obrazovanja Giovanni Francesco s jedanaest godina poslan je u Rim na nastavak školovanja na ''Collegio Romano''. Bio je odličan učenik, te je već s osamnaest godina prevodio djela s grčkog na latinski jezik. Svojim radom privukao je pozornost [[Švedska|švedske]] kraljice [[Kristina Švedska|Kristine]] ([[1626.]] – [[1689.]]), koja ga upisuje u svoju ekskluzivnu Akademiju u Rimu, u kojoj će Giovanni Francesco završiti studije teologije i crkvenog i građanskog prava i na koncu doktorirati utroque iure, oba, kanonsko i građansko pravo. Kao izvrstan intelektualac, uzornog morala i pobožnosti, Albani brzo napreduje u Kuriji. Vrlo brzo, već [[1670.]] postaje kanonik Bazilike san Lorenzo in Damaso u Rimu. S dvadeset osam godina imenovan je guvernerom [[Rieti]]ja, potom [[Sabina|Sabine]] i [[Orvieto|Orvieta]]. Od [[1687.]] ponovno je u Rimu kao tajnik Apostolskih breva. Tu službu će obnašati punih trinaest godina. U narednim godinama Albani je imenovan vikarom i kanonikom Bazilike sv. Petra, a vrhunac njegove dotadašnje službe bilo je imenovanje kardinalom [[13. veljače]] [[1690.]] za vrijeme pontifikata pape [[Aleksandar VIII.|Aleksandra VIII.]]

== Izbor za papu ==

U rano jutro [[27. rujna]] [[1700.]] umro je papa [[Inocent XII.]] Tih dana kardinal Albani je zaređen za svećenika, a prvu misu je slavio [[6. listopada]] iste godine. Tri dana kasnije, [[9. listopada]], započele su konklave za izbor novog poglavara Katoličke Crkve. U Rim su pristigla pedeset sedmorica od šezdeset šest kardinala. Na početku se činilo da će to biti kratke konklave jer su mnogi očekivali brzi izbor kardinala Galeazza Marescottija ([[1627.]] – [[1726.]]), koji je bio najizgledniji kandidat. Međutim, [[Francuska]] je preko svojih kardinala stavila veto na njegov izbor i udaljila ga od mogućnosti izbora. U noći između 19. i [[20. studenog]] u Rim je stigla vijest o smrti [[Španjolska|španjolskog]] kralja [[Karlo II., španjolski kralj|Karla II.]] [[Habsburg]]a, koji je umro [[1. studenog]] bez nasljednika, čime je španjolsko prijestolje ostalo upražnjeno. Zbog straha od mogućnosti izbijanja rata za španjolsko nasljeđe između francuskog i austrijskog dvora, kardinali podijeljeni u frakcije brzo su se ujedinili i [[23. studenog]], s četrdeset glasova, na opće iznenađenje, izabrali kardinala Giovannija Francesca Albinija za papu. Budući da je tek za vrijeme konklava postao svećenik, novi papa je prvo morao biti posvećen za biskupa, što je i učinjeno [[30. studenog]], a [[8. prosinca]] 1700. svečano je ustoličen za papu pod imenom Klement XI.

== Pontifikat ==

Na žalost, strah kardinala od novog rata u [[Europa|Europi]] pokazao se opravdanim. Papa Klement XI. se na samom početku pontifikata morao suočiti s tom prijetnjom. U sukobu Francuske i [[Austrija|Austrije]] za španjolsku baštinu Papa je odlučio zadržati neutralan stav, ali se to ubrzo pokazalo nemogućom misijom. Kada je u [[Madrid]]u za kralja okrunjen [[Filip V., španjolski kralj|Filip V.]] ([[1700.]] – [[1746.]]), vojvoda od Anjoua i unuk francuskog kralja [[Luj XIV., kralj Francuske|Luja XIV.]], Klement XI. priznaje valjanost njegove krunidbe. To se nije svidjelo caru [[Leopold I., car Svetog Rimskog Carstva|Leopoldu I.]] ([[1658.]] – [[1705.]]) koji se tome protivio, optuživši Papu za profrancusku politiku. Napetost između Austrije i [[Sveta Stolica|Svete Stolice]] je postala toliko velika da Papa nije skrivao svoje zadovoljstvo kada su francuska i [[bavarska]] vojska u ožujku [[1704.]] krenule na [[Beč]]. Međutim pohod je završio katastrofalnim porazom kod [[Blenheim]]a (Bavarska) [[13. kolovoza]] 1704. što je otvorilo put austrijancima prema [[Papinska Država|Papinskoj Državi]]. Kada je car Leopold I. umro [[1705.]] naslijedio ga je njegov najstariji sin [[Josip I., car Svetog Rimskog Carstva|Josip I.]] ([[1705.]] – [[1711.]]), a njegov brat Karlo na čelu austrijskih trupa ulazi u Madrid, gdje je 1705. godine okrunjen za kralja [[Aragon]]a i [[Kastilija|Kastilije]] kao Karlo III. U isto vrijeme car Josip I. zauzima sjever [[Italija|Italije]], a [[1709.]] i [[Napulj]], prijeteći zauzimanjem i Rima. U takvim okolnostima Papa je bio primoran priznati Josipovog brata [[Karlo VI., car Svetog Rimskog Carstva|Karla III.]] ([[1711.]] – [[1740.]]) za španjolskog kralja, što je pak za posljedicu imalo prekid odnosa Španjolske i Svete Stolice. Iznenadna smrt Josipa I. 1711. bez djece mijenja političku situaciju. Karlo nasljeđuje krunu Austrije i [[Sveto Rimsko Carstvo|Svetog Rimskog Carstva]] (kao [[Karlo VI., car Svetog Rimskog Carstva|Karlo VI.]]) zbog koje se morao odreći one Kastilije i Aragona. Papa je to podržao jer bi time Filip V. ostao kralj Španjolske. Podijeljenost među europskim dvorovima iskoristili su [[Turci]] koji su ponovno zaprijetili Europi. [[File:ClemensXI.jpg|left|thumb|280px|Papa Klement XI. na medalji iz oko 1706.]] Na Klementovo uporno inzistiranje i uz veliku novčanu pomoć Austrija se povezuje s [[Venecija|Venecijom]]. Papa [[Mletačka Republika|mlečanima]] šalje brodove, a caru Karlu VI. odobrava desetinu na sve beneficije. Austrijska i turska vojska sukobile su se u [[Ugarska|Ugarskoj]], a odlučujuća bitka vođena je [[5. kolovoza]] [[1716.]] kod [[Petrovaradin]]a, u kojoj su austrijanci pod vodstvom princa [[Eugen Savojski|Eugena Savojskog]] ([[1663.]] – [[1736.]]) porazili turke, čime je opasnost za Europu otklonjena. U pastoralnom životu papa Klement XI. se zauzimao za misionarstvo, posebno u [[Indija|Indiji]], [[Kina|Kini]] i na [[Filipini]]ma, na kojima je i organizirao Crkvu. Godine 1716. [[Lisabon]] je uzdigao u patrijarhalno sjedište. U polemikama između dominikanaca i isusovaca u slučaju uporabe kineskih običaja u liturgiji stao je na stranu dominikanaca i zabranio uporabu istih, što je rezultiralo progonima kršćana u Kini. Kada je francuski teolog [[Pasquier Quesnel]] ([[1634.]] – [[1719.]]) objavio djelo ''„Moralna razmišljanja o Novom zavjetu“'' , u kojoj je pokušao poduprijeti [[Jansenizam|jansenističku]] doktrinu o [[Evanđelje|Evanđelju]] i učenju [[apostol]]a, Klement XI. [[10. rujna]] [[1713.]] objavljuje važan dogmatski dokument u obliku konstitucije ''„Unigentius“'', u kojoj je osudio sto i jednu tezu iz navedenog djela. Kao službeni blagdan uvodi [[1708.]] svetkovinu Bezgrešnog začeća [[Marija (majka Isusova)|Blažene Djevice Marije]]. Klement je bio sposoban administrator. Uviđao je stvarne potrebe svojih podanika, a posebno prema siromašnima. Poboljšao je uvjete života u rimskim zatvorima, te obogatio vatikansku knjižnicu s brojnim orijentalnim rukopisima. Bio je pokrovitelj prvih arheoloških istraživanja u rimskim katakombama, a u svom rodnom Urbinu dao je obnoviti mnoge građevine i osnovao javnu knjižnicu. Pontifikat pape Klementa XI. od dvadeset jedne godine i tri mjeseca jedni su ocijenili lošim, dok su ga drugi nazivali velikim i svetim papom. U tom periodu Papa je imenovao sedamdeset kardinala. Njegove službene akte, pisma i breve, kao i njegove homilije, prikupio je njegov nećak, kardinal [[Annibale Albani]] ([[1682.]] – [[1751.]]) i objavio u dvije knjige. Ovaj papa preminuo je u Rimu na blagdan [[Sveti Josip|Svetog Josipa]] [[19. ožujka]] [[1721.]] i sahranjen je u bazilici sv. Petra.

== Izvori ==

* Jacques Mercier, ''Povijest Vatikana (Vingt siècles d'histoire du Vatican)'', Barbat, Zagreb 2001.,
* Marijo Milić, ''Pape od sv. Petra do Ivana Pavla II.'', Laus, Split 2000.,
* Monaldi & Sorti, ''Secretum'', Fraktura, Zaprešić 2008.,
* Eric Russell Chamberlin, ''The bad popes'', Dorset Press, 1969.,
* Enciklopedija opća i nacionalna, Pro Leksis d.o.o. i Večernji list d.d. Zagreb,
* Cardinals of the Holy Roman Church , [http://www2.fiu.edu/~mirandas/cardinals.htm],
* The Catholic Encyclopedia, [http://www.newadvent.org/cathen/],
* Enciclopedia dei Santi, [http://www.santiebeati.it/].

== Posebno izdvojeno ==

Talijanski spisatelji '''Rita Monaldi''' i '''Francesco Sorti''' u svom povijesnom romanu '''''„Secretum“''''', koji se temelji na brojnim povijesnim dokumentima, opisuju događanja iz 1700. godine. Španjolski kralj Karlo II., posljednji iz loze Habsburgovaca, je na umoru, a na europskim dvorovima počinje bitka za njegovog nasljednika. U Rimu istodobno umire papa Inocent XII., a njega nasljeđuje papa Klement XI. U djelu je na zanimljiv način opisana konklava od 9. listopada do 23. studenog 1700. na kojoj je izabran kardinal Albani za papu.

{{pape}}

[[Kategorija:Pape]]