WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-12-11T10:35:48Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Infookvir kemijski spoj
| formula = <chem> C14H8O6 </chem>
| slika = Quinalizarin.PNG
| slika_opis = Kemijska struktura kinalizarina
| slika1 = Quinalizarin-3D-balls.png
| slika_opis1 =
| IUPAC nomenklatura = 1,2,5,8-tetrahidroksiantracen-9,10-dion
| ostala imena = Kinalizarin, Bordeaux alizarin
| CAS = 81-61-8
| EC =
| UN =
| RTECS =
| molarna masa = 272,212 g·mol−1
| molekulska masa =
| izgled = Tamnocrvene iglice sa zelenim metalnim sjajem <ref> RömppOnline: “Chinalizarin”, 5. März 2014, RD-03-01289 </ref>
| gustoća =
| tališteK =
| tališteC = > 275 °C
| vrelišteK =
| vrelišteC =
| tlak para =
| topljivost = Gotovo netopiv u vodi, i teško topiv u etanolu Topljiv u acetonu, vodenoj alkalnoj otopini, ledenoj octenoj kiselini i sumpornoj kiselini
| dipolni moment =
| slika2 =
| slika_opis2 =
| oblik molekule =
| izvor znkops =
| znakovi opasnosti = Štetan za čovjeka i okoliš
| NFPA 704 =
}}

'''Kinalizarin''' ili '''1,2,5,8-tetrahidroksiantrakinon''' je [[organski spoj]] [[kemijska formula|kemijske formule]] C14H8O6. Jedan je od mnogih [[izomer]]a tetrahidroksiantrakinona, koji je obično dobiva iz [[antrakinon]]a zamjenom četiri [[atom]]a [[vodik]]a [[hidroksil]]nim (OH) skupinama. Kinalizarin je [[inhibitor]] [[enzim]]a [[bjelančevine]] kinaze CK2. Moćniji je i selektivniji od emodina. <ref name=zz>{{ cite journal |author1=Cozza, G. |author2=Mazzorana, M. |author3=Papinutto, E. |author4=Bain, J. |author5=Elliott, M. |author6=di Maira, G. |author7=Gianoncelli, A. |author8=Pagano, M. A. |author9=Sarno, S. |author10=Ruzzene, M. |author11=Battistutta, R. |author12=Meggio, F. |author13=Moro, S. |author14=Zagotto, G. |author15=Pinna, L. A. | title = Quinalizarin as a Potent, Selective and Cell-Permeable Inhibitor of Protein Kinase CK2 | journal = The Biochemical Journal | year = 2009 | volume = 421 | issue = 3 | pages = 387–395 | doi = 10.1042/BJ20090069 | pmid = 19432557 |url=https://hal.archives-ouvertes.fr/hal-00479150/file/PEER_stage2_10.1042%252FBJ20090069.pdf }}</ref> Također je moćan inhibitor katehol-O-metiltransferaze (COMT). <ref name="pmid6325410">{{cite journal | vauthors = Schneider J, Huh MM, Bradlow HL, Fishman J | title = Antiestrogen action of 2-hydroxyestrone on MCF-7 human breast cancer cells | journal = J. Biol. Chem. | volume = 259 | issue = 8 | pages = 4840–5 | date = April 1984 | pmid = 6325410 | url = https://www.jbc.org/content/259/8/4840.short}}</ref><ref name="pmid8180106">{{cite journal | vauthors = Schütze N, Vollmer G, Knuppen R | title = Catecholestrogens are agonists of estrogen receptor dependent gene expression in MCF-7 cells | journal = J. Steroid Biochem. Mol. Biol. | volume = 48 | issue = 5-6 | pages = 453–61 | date = April 1994 | pmid = 8180106 | doi = 10.1016/0960-0760(94)90193-7 }}</ref> Kvinalizarin je organski [[kemijski spoj]] koji pripada skupini [[alizarin]]skih bojila, a time i [[Antrakinonska bojila|antrakinona]]. Koristi se za [[Detekcija|detekciju]] i [[Kolorimetrija|kolorimetrijsko]] određivanje [[berilij]]a, [[magnezij]]a, [[Bor (element)|bora]], [[aluminij]]a, [[galij]]a, [[indij]]a i [[fluor]]ida, a prethodno se koristio za bojanje [[pamuk]]a. Kinalizarin se proizvodi iz alizarina zagrijavanjem uz upuhavanje [[sumporna kiselina|sumporne kiseline]] i borne kiseline. <ref name="omikron"> Webarchiv
[http://www.omikron-online.de/cyberchem/cheminfo/0150-lex.htm], wayback=20120507194340, Omikron Online: Chinalizarin Datenblatt </ref>

== Močilna antrakinonska bojila ==
{{glavni|Antrakinonska bojila}}

'''Močilna antrakinonska bojila''' su relativno jednostavni [[derivat]]i [[antrakinon]]a koji sadrže najmanje dvije [[hidroksil]]ne grupe u orto-položaju, a osim toga mogu sadržati i neke druge grupe, kao na primjer —S03H, i tada su topljiva u vodi. Zapravo se sva močilna antrakinonska bojila izvode od [[alizarin]]a, to jest 1,2-dihidroksiantrakinona. Alizarin se od pradavnih vremena upotrebljavao kao crveno [[Prirodna bojila|prirodno bojilo]] za [[tekstil]]na vlakna. Dobivao se iz korijena biljke [[Bojadisarski broć|broćike]] (lat. ''Rubia tinctorum''), gdje se nalazi vezan kao glukozid ruberitrinska kiselina. Godine 1868. odredili su Graebe i Liebermann konstituciju alizarina, a malo zatim su razradili i metodu za njegovo dobijenja. To je bila prva [[Sinteza (kemija)|sinteza]] jednog prirodnog bojila. Već 1871. nalazio se sintetički alizarin na tržištu; to je, uz proizvodnju [[Triarilmetanska bojila|trifenilmetanskih]] i [[azo-bojila]], osiguralo razvoj industrijske proizvodnje [[sintetika|sintetičkih]] bojila i dovelo do gotovo potpunog napuštanja upotrebe prirodnih bojila.

Postoji desetak metoda za dobivanje alizarina, no najčešće se polazi od antrakinon-2-sulfonske kiseline ili 2-klorantrakinona, koji taljeni s [[Natrijev hidroksid|natrijevim hidroksidom]] u prisutnosti oksidativnih sredstava (KClO3, NaNO3 i tako dalje) daju alizarin. On se i danas, iako u ograničenoj mjeri, upotrebljava u bojadisarstvu pod imenom ''Alizarinrot B'', odnosno G ili R ([[indeks boje|C.I.]] 58000). Od ostalih močilnih antrakinonskih bojila od interesa je na primjer ''Anthrapurpurin'', C.I. 58255, koji se priprema iz 2,7-antrakinondisulfonske kiseline, također taljenjem s alkalijskim hidroksidom uz [[oksidans]]e. Ljubičasto močilsko bojilo kinalizarin (njem. ''Chinalizarin''), C.I. 58500, dobiva se djelovanjem dimljive [[sumporna kiselina|sumporne kiseline]] na alizarin i naknadnom [[Hidroliza|hidrolizom]]. [[Nitracija|Nitriranjem]] antrakinona, obradom tako dobivene smjese izomernih dinitroantrakinona dimljivom sumpornom kiselinom i sumporom i naknadnom hidrolizom, priprema se ''Alizarincyanin BBS'', C.I. 58610.

Močilna antrakinonska bojila tvore sa [[soli]]ma [[metal]]a (Al, Cr, Sn, Fe i drugi) vrlo postojane [[Kompleksni spojevi|kompleksne spojeve]], kojima struktura zavisi od načina njihova nastajanja i nije još u potpunosti objašnjena. Svakako su [[atom]]i metala vezani glavnim [[Valencija (kemija)|valentnim]] vezama na [[hidroksil]]ne, a sporednim na [[Karbonilna skupina|karbonilne grupe]]. Ovi se kompleksni spojevi (bojeni [[lak]]om) najčešće stvaraju za vrijeme samog procesa bojenja. Nakon vezanja metalnih iona u kompleksne spojeve mijenjaju se nijanse obojenja postignutih s antrakinonskim močilskim bojilima. Tako na primjer ''Alizarincyanin BBS'' boja [[vuna|vunu]] višnjevocrvenom bojom, koja nakon obrade [[krom]]nim solima (na primjer CrF8) prelazi u jasno modru.

Obojenja koja se postižu ovim bojilima su crvena, modra i ljubičasta. Važnost ovih bojila je danas neznatna jer su ona nadmašena drugim, boljim bojilima ili bojilima koja se lakše i jednostavnije primjenjuju. <ref> "Tehnička enciklopedija" ('''Bojila'''), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.</ref>

== Izvori ==
{{izvori}}

[[Kategorija:Boje]]
[[Kategorija:Organski spojevi]]

Kinalizarin - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica