WikiSysop: file->datoteka

2022-04-29T19:59:26Z

file->datoteka

←Starija inačica		Inačica od 29. travanj 2022. u 19:59
Redak 7:		Redak 7:
	[[Datoteka:CzechowiczSzymon.1758.Zmartwychwstanie.jpg\|230px\|minijatura\|desno\|Szymon Czechowicz: [[Isus]]ovo [[uskrs]]nuće.]]		[[Datoteka:CzechowiczSzymon.1758.Zmartwychwstanie.jpg\|230px\|minijatura\|desno\|Szymon Czechowicz: [[Isus]]ovo [[uskrs]]nuće.]]
	[[Datoteka:Folio 79r - Pentecostes.jpg\|230px\|minijatura\|desno\|Silazak [[Duh Sveti\|Duha Svetoga]] na [[apostol]]e i [[Sveta Marija\|Djevicu Mariju]], muzej Condé, Chantilly.]]		[[Datoteka:Folio 79r - Pentecostes.jpg\|230px\|minijatura\|desno\|Silazak [[Duh Sveti\|Duha Svetoga]] na [[apostol]]e i [[Sveta Marija\|Djevicu Mariju]], muzej Condé, Chantilly.]]
	[[~~File~~:Distribution of Catholics.png\|230px\|mini\|Katolici u svijetu]]		[[Datoteka:Distribution of Catholics.png\|230px\|mini\|Katolici u svijetu]]
	'''Katoličanstvo''' ili '''katolicizam''' ([[latinski jezik\|latinski]] ''catholicismus'', od [[grčki jezik\|grčkog]] ''καθολικός'', sveopći, univerzalni), [[kršćanstvo\|kršćanski]] ogranak čiji je nauk definiran na dvadeset i jednom ekumenskom koncilu; vjeroispovijedni sustav [[Katolička crkva\|Katoličke Crkve]]. Uz [[pravoslavlje]], [[protestantizam]], [[Miafizitizam\|miafizitizam]] i [[nestorijanizam]] glavna kršćanska konfesija ili vjeroispovijest. U nazivu je naznačena univerzalnost kršćanske [[evanđelje\|evanđeoske]] poruke, namijenjene svakom čovjeku, narodu, jeziku, kulturi, civilizaciji i društvu, što je jedno od četiriju obilježja svake kršćanske Crkve (katolicitet). Ponekad se termin katoličanstvo definira šire, da obuhvaća sve Crkve koje imaju određeni nauk ili se deklariraju katoličkima, iako nisu u zajedništvu s papom.		'''Katoličanstvo''' ili '''katolicizam''' ([[latinski jezik\|latinski]] ''catholicismus'', od [[grčki jezik\|grčkog]] ''καθολικός'', sveopći, univerzalni), [[kršćanstvo\|kršćanski]] ogranak čiji je nauk definiran na dvadeset i jednom ekumenskom koncilu; vjeroispovijedni sustav [[Katolička crkva\|Katoličke Crkve]]. Uz [[pravoslavlje]], [[protestantizam]], [[Miafizitizam\|miafizitizam]] i [[nestorijanizam]] glavna kršćanska konfesija ili vjeroispovijest. U nazivu je naznačena univerzalnost kršćanske [[evanđelje\|evanđeoske]] poruke, namijenjene svakom čovjeku, narodu, jeziku, kulturi, civilizaciji i društvu, što je jedno od četiriju obilježja svake kršćanske Crkve (katolicitet). Ponekad se termin katoličanstvo definira šire, da obuhvaća sve Crkve koje imaju određeni nauk ili se deklariraju katoličkima, iako nisu u zajedništvu s papom.

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-12-16T09:08:01Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Kršćanstvo}}
[[Datoteka:Thebible33.jpg||230px|desno|thumb|Kršćanski predmeti: [[Raspelo]], [[Biblija]] i [[krunica]].]]
[[Datoteka:US Navy 111026-N-RJ456-003 Lt. Jose Bautistarojas conducts Roman Catholic Mass in the chapel aboard the Nimitz-class aircraft carrier USS John C. S.jpg|230px|minijatura|desno|Prizor sa [[Sveta misa|svete mise]]]]
[[Datoteka:Kriz-Selca.jpg|230px|minijatura|desno|[[Barok]]no [[raspelo]] iz [[Slovenija|Slovenije]].]]
[[Datoteka:Artgate Fondazione Cariplo - Molteni Giuseppe, La confessione.jpg|230px|minijatura|desno|[[Giuseppe Molteni]]: [[Ispovijed]]]]
[[Datoteka:Pope Francis South Korea 2014.png|230px|minijatura|desno|[[Papa]] [[Franjo]]]]
[[Datoteka:CzechowiczSzymon.1758.Zmartwychwstanie.jpg|230px|minijatura|desno|Szymon Czechowicz: [[Isus]]ovo [[uskrs]]nuće.]]
[[Datoteka:Folio 79r - Pentecostes.jpg|230px|minijatura|desno|Silazak [[Duh Sveti|Duha Svetoga]] na [[apostol]]e i [[Sveta Marija|Djevicu Mariju]], muzej Condé, Chantilly.]]
[[File:Distribution of Catholics.png|230px|mini|Katolici u svijetu]]
'''Katoličanstvo''' ili '''katolicizam''' ([[latinski jezik|latinski]] ''catholicismus'', od [[grčki jezik|grčkog]] ''καθολικός'', sveopći, univerzalni), [[kršćanstvo|kršćanski]] ogranak čiji je nauk definiran na dvadeset i jednom ekumenskom koncilu; vjeroispovijedni sustav [[Katolička crkva|Katoličke Crkve]]. Uz [[pravoslavlje]], [[protestantizam]], [[Miafizitizam|miafizitizam]] i [[nestorijanizam]] glavna kršćanska konfesija ili vjeroispovijest. U nazivu je naznačena univerzalnost kršćanske [[evanđelje|evanđeoske]] poruke, namijenjene svakom čovjeku, narodu, jeziku, kulturi, civilizaciji i društvu, što je jedno od četiriju obilježja svake kršćanske Crkve (katolicitet). Ponekad se termin katoličanstvo definira šire, da obuhvaća sve Crkve koje imaju određeni nauk ili se deklariraju katoličkima, iako nisu u zajedništvu s papom.

== O porijeklu naziva ==

Riječ "katolik" dolazi od [[grčki jezik|grčke]] riječi "καθολικός", a značenje je univerzalan, sveopći.
Na početku [[2. stoljeće|II. stoljeća]], u pismu [[Ignacije Antiohijski|sv. Ignacija Antiohijskog]], nalazi se prvi sačuvani spomen, korištenja riječi "katolički" vezano za Crkvu.
Drugo rano spominjanje riječi "katolički", vezano je uz [[Sveti Polikarp|sv. Polikarpa]], [[biskup]]a Smirne (danas [[Izmir]] u [[Turska|Turskoj]]), koji koristi tu riječ mnogo puta. Sv. Polikarp bio je učenik [[Sveti Ivan Evanđelist|apostola Ivana]] i prijatelj sv. Ignacija Antiohijskog.
Uskoro su naziv, počeli koristiti i drugi [[Teolog|teolozi]] i pisci.

== Vjerska zajednica ==

Katolicizam je organiziran kao vidljiva Kršćanska Crkva, koja ima hijerarhiju i laike. Članom vjerske zajednice postaje se [[krštenje]]m, a krste se djeca i odrasli. [[Kler]]ici i laici razlikuju se samo vrstom službe u zajednici. U katolicizmu postoje tri vrste hijerarhije: svećenička ([[biskup]], [[prezbiter]], [[đakon]]), kanonska ([[papa]], ordinarij, dekan, [[župnik]], kapelan) i počasna ([[kardinal]], metropolit, [[nadbiskup]], prelat, [[kanonik]] i prebendar). Katolička je crkva nadnacionalna i centralizirana. Vrhovni je poglavar [[papa]] (rimski biskup), koji uz pomoć [[Vatikan|Svete stolice]] i njezinih tijela upravlja sveopćom Crkvom, u zajedništvu s [[biskup]]ima, koji upravljaju mjesnim crkvama (biskupije). Biskupija se dijeli na dekanate, kojima upravljaju dekani ili nadžupnici. Dekanati se dijele na župe, kojima upravljaju [[župnik|župnici]], a pomažu im kapelani. Postoje i [[nuncij]]i.

== Dogma ==

U katolicizmu su prihvaćene glavne kršćanske [[Dogma|dogme]] (pet glavnih istina) definirane na prvih osam ekumenskih koncila. Katolicizam je u drugome kršćanskom tisućljeću dalje raščlanjivao i precizirao svoj dogmatski nauk (učenje o [[čistilište|čistilištu]], [[Sedam svetih sakramenata|sakramentima]], o odnosu pisane objave i tradicije, o bezgrješnom začeću, [[papina nezabludivost|papinoj nezabludivosti]] (1870.), [[Velika Gospa|Marijinu uznesenju na nebo]] (1950.) na još 13 ekumenskih koncila, koje ne prihvaćaju ostale kršćanske konfesije. Precizno su definirane i po [[kanonsko pravo|kanonskom pravu]] obvezne. Izvor su dogmi [[Biblija|Sveto pismo]] i Predaja, a pri njihovu tumačenju u obzir se uzima vjernički osjećaj, teološko tumačenje i u konačnici crkveno učiteljstvo.

== Bogoštovlje ==

U katoličkom kultu razlikuje se klanjanje (latrija, adoracija), od dulije (štovanje). Dok se klanjanje ili latrija iskazuje samo [[Bog]]u, dulija ili štovanje može se iskazivati i stvorenjima (anđeli, sveci, slike, kipovi, relikvije). Posebna dulija iskazuje se [[Sveta Marija|Bogorodici]] (hiperdulija). U središtu je katoličkog bogoštovlja klanjanje u duhu i istini (štovanje Boga životom u duhu evanđelja), ali se bogoštovnim činima također pridaje velika važnost (liturgija, [[euharistija]], [[Sakrament|sakramenti]]). Bogoštovne čine obavlja sakramentalna hijerarhija ([[biskup]], prezbiter, [[đakon]]) u uređenu bogoštovnom prostoru (kapela, [[crkva]], bazilika), u skladu s blagdanima koji se slave po gregorijanskom kalendaru kroz crkvenu godinu. Glavni su dijelovi crkvene godine [[korizma]] i [[advent]], a nedjelja je dan počinka i obveznog prisustvovanja liturgiji (misa). Glavni su Gospodnji blagdani [[Uskrsnuće Isusa Krista|Uskrs]], [[Bogojavljenje]], [[Božić]], [[Trojstvo]], [[Duhovi (blagdan)|Duhovi]], marijanski Uznesenje na nebo ([[Velika Gospa]]) i [[Bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije|Bezgrješno začeće]], svetački [[Svi sveti]]. U katolicizmu se pridaje velika vrijednost sakralnoj umjetnosti (crkvena glazba, kiparstvo, slikarstvo, arhitektura, liturgijsko ruho i liturgijski predmeti), koja je uključena u bogoštovlje.

== Moral ==

Prema katoličkom učenju narav i nadnarav, ljudska slobodna volja i božanska milost nadopunjuju se i pretpostavljaju. Zato su u katoličkoj moralci bogoslovne krjeposti (vjera, nada, ljubav) i naravne ili stožerne krjeposti (razboritost, pravednost, umjerenost i jakost) komplementarne. Izvori su katoličkog morala [[Stari zavjet]] (Dekalog, osobna odgovornost), [[Novi zavjet]] (ljubav prema Bogu i bližnjemu) te naravna [[etika]]. Sustavno ga proučava moralka, a potanje regulira u zajednici [[kanonsko pravo]]. Prekršaj morala je grijeh, koji može biti laki i teški, a teški se grijeh regulira sakramentom pokore ([[ispovijed]]). Uz individualni moral u novije se vrijeme u katolicizmu naglašava i društveni moral.

== Duhovnost ==

Pounutrašnjenje osnovnih vjerskih istina i moralnih načela prema katoličkom se vjerovanju događa na više načina. Liturgijsko-sakramentalna duhovnost namijenjena je svim vjernicima i prvi je i osnovni oblik duhovnosti u katolicizmu. Uz bogoštovnu funkciju liturgija i primanje sakramenata ima i duhovnu, osoban doživljaj vjerskih istina, odgoj savjesti u evanđeoskom duhu, te prosvjetljenje. Pučka pobožnost namijenjena je širim vjerničkim slojevima (hodočašća, [[post]]ovi, devetnice, [[Križni put (molitva)|križni put]], [[krunica]]), a svrha joj je da se u pučkoj supkulturi i mentalitetu na primjeren način proživi kršćanska vjera. U katolicizmu je posebno naglašen asketsko-mistični put duhovnosti, koji je stoljećima nalazio svoj izraz u redovništvu. U katoličkom je redovništvu prevagnuo tip cenobitske zajednice, u kojoj se traga za skladom između kontemplacije i akcije, osobnoga duhovnog usavršavanja i djelovanja unutar šire zajednice i društva (fizički i intelektualni rad, misijska djelatnost, školstvo, karitativna djelatnost). Tako se kroz povijest razvila [[benediktinci|benediktinska]], cistercitska, [[karmelićani|karmelićanska]], [[Dominikanci|dominikanska]], [[Franjevci|franjevačka]] i [[Isusovci|isusovačka]] duhovnost, a u novije vrijeme duhovnost raznih kongregacija i svjetovnih instituta. Katolička mistika nadahnjivala se novozavjetnim ([[Sveti Ivan Evanđelist|Ivan Evanđelist]] i [[Sveti Pavao|Pavao]]) i neoplatonističkim izvorima (Pseudodionizije). Glavni su katolički mistici i mistični pisci [[Bernard iz Clairvauxa]], [[Hildegard von Bingen|sv. Hildegarda]], Hugo iz Svetog Viktora, Rikard iz Svetog Viktora, sv. Gertruda Velika, sv. Mehtilda Magdeburška, [[Franjo Asiški|sv. Franjo Asiški]], [[Meister Eckhart]], Ivan Tauler, Henrik Suzon, Ivan Gerson, I. van Ruysbroeck, [[Sveta Katarina Sijenska|Katarina Sienska]], [[Ivan od Križa]], [[Sveta Tereza Avilska|Terezija Avilska]]. U službi je katoličke duhovnosti bogata i raznolika sakralna umjetnost, duhovna ([[Toma Kempenac]], [[Marko Marulić]], [[Sv. Ignacije Lojolski|Ignacije Lojolski]], Franjo Saleški, P. Berulle, [[Sveta Mala Terezija|Terezija iz Lisieuxa]]) i nabožna (M. Divković, [[Juraj Habdelić|J. Habdelić]]) književnost. Sustavnim proučavanjem duhovnosti bavi se duhovna teologija.

== Teologija ==

Prema katoličkom učenju milost pretpostavlja narav, a vjera razum (''fides quaerens intellectum'') pa je teologija kao sustavno obrazlaganje objave zauzela važno mjesto u katolicizmu. Izvori su katoličke teologije svetopisamska objava, kršćanska predaja i učenje ekumenskih koncila. U patrističkom razdoblju teološko se nazivlje razvijalo pod utjecajem neoplatonizma (augustinizam), u srednjem vijeku pod utjecajem aristotelizma ([[skolastika]]), a u novom vijeku pod utjecajem novijih filozofskih sustava ([[fenomenologija]], [[egzistencijalizam]], personalizam). U prvom tisućljeću zapadna će Crkva biti obilježena [[Sveti Aurelije Augustin|Augustin]]ovom teologijom (odnos naravi i milosti, ekleziologija i sakramentologija), a augustinizam će biti nazočan u katoličkoj teologiji sve do [[Reformacija|reformacije]] ([[16. stoljeće|XVI. stoljeće]]) i jansenističkog pokreta ([[17. stoljeće|XVII. stoljeće]]). U ranome srednjem vijeku (V-XI. st.) uglavnom se čuva i prenosi teologija crkvenih otaca, osobito latinskih (Hilarije iz Poitiersa, [[Sveti Ambrozije|Ambrozije Milanski]], [[Sveti Jeronim|Jeronim]], Augustin i Grgur Veliki). Za skolastike (XI-XIII. st.) veliki teolozi ([[Anselmo Canterburyjski]], [[Albert Veliki]], [[Toma Akvinski]], [[Bonaventura]] i [[Ivan Duns Skot]]) anstotelovskim će kategorijama nastojati izreći objavu i produbiti odnos razuma i vjere. U visokome srednjem vijeku (XIV-XVI. st.) dolazi do stagnacije skolastičke teologije pod utjecajem nominalizma ([[William Occam]], G. Biel). U posttridentskom razdoblju (XVI/XVII. st.) dolazi do obnove skolastičke teologije. To je doba apologetskih i kontroverzističkih disputa (R. Bellarmin). U XVIII. st. teologija stagnira, a napredak postiže crkvena historiografija. U XIX. st. dolazi do obnove teološke misli (John Henry Newman). Potkraj tog stoljeća obnavlja se neoskolastička teologija. U XX. st. dolazi do procvata katoličke teologije (Jean Danielou, Henri de Lubac, Yves Congar, Karl Rahner, Urs von Balthasar, E. Schillebeeckx, H. Kung), koja unutar moderne slike svijeta nastoji izložiti kršćansku poruku.

== Filozofija ==

Odnos vjere i razuma, objave i razumske spoznaje nametnuo se kršćanstvu na samom početku pa je filozofija u povijesti katolicizma našla važno mjesto, veće nego u pravoslavlju i protestantizmu. Pritom je katolicizam slijedio otačku tradiciju pozitivna odnosa prema naravnoj spoznaji i komplementarnost razuma i vjere ("Shvati da bi vjerovao, vjeruj da bi shvatio"). U prvom tisućljeću prevladavao je neoplatonistički utjecaj ([[Sveti Aurelije Augustin |Augustin]], [[Pseudodionizije]], [[Ivan Skot Eriugena]]), koji se nastavlja i u drugom tisućljeću (Bonaventura, [[Nikola Kuzanski]], Pico de la Mirandola). Za skolastike (XI-XIII. st.) prevladava aristotelovski utjecaj, posredovan preko Boetija i Averroesa. [[Anselmo Canterburyjski]] naglašava važnost dijalektike u teološkom istraživanju (''fides quaerens intellectum'') i izlaže ontološki [[dokaz]] za postojanje Boga. Škola iz Chartresa ([[Bernard iz Chartresa]], Ivan Salisburyjski) i [[Abelard]] produbljuju logičke i gnoseološke probleme, a predstavnici visoke skolastike ([[Albert Veliki]], [[Toma Akvinski]], [[Ivan Duns Škot|Duns Skot]]) dograđuju metafizički skolastički sustav. Pritom će dominikanska škola (tomizam) zastupati realizam, a franjevačka (skotizam) nominalizam. Tomizam će se postupno nametnuti kao službena katolička filozofija, osobito nakon Tridentskog koncila (XVI. st.), a preporučit će ga i papinski dokumenti potkraj XIX. st. (neotomizam). U XX. st. katolički filozofi slijede i neskolastičke smjerove ([[Maurice Blondel]], [[Pierre Teilhard de Chardin]]), egzistencijalizam ([[Charles Peguy]], [[Miguel de Unamuno]], [[Gabriel Marcel]]) i personalizam ([[Edomond Mounier]]).

== Rasprostranjenost ==

U antičko doba (IV. st.) područje [[Rimokatolička Crkva|zapadne ili latinske Crkve]] podudara se s granicama Zapadnoga Rimskog Carstva Nakon prodora islama (VII-VIII. st.) zapadna Crkva gubi berberske zemlje (današnji [[Alžir]] i [[Tunis]]) te veći dio Pirenejskog poluotoka. Ta izgubljena područja nadoknađuje (VII-X. st.) širenjem po germanskim ([[Engleska]], [[Njemačka]], [[Danska]], [[Skandinavija]]) i slavenskim zemljama ([[Poljska]], [[Češka]], [[Moravska]], [[Slovenija]], [[Hrvatska]], [[Bosna (država)|Bosna]]). Nakon reformacije (XVI. st.) gubi znatna područja u srednjoj i sjeverozapadnoj Europi, a gubitak nadoknađuje misionarskim djelovanjem u prekomorskim zemljama ([[Latinska Amerika]], dijelovi crne Afrike i [[Filipini]]). Od XV. do XIX. st. s Katoličkom se Crkvom sjedinilo 18 istočnokršćanskih crkava (istočna i jugoistočna Europa, [[Bliski istok]]), sačuvavši svoj obred, liturgijski jezik i crkvenu disciplinu. Nakon migracija u XIX. i XX. st. znatan broj katolika živi u [[SAD]]-u, [[Kanada|Kanadi]] i [[Australija|Australiji]]. Katolicizam se u prostoru i vremenu susretao s različitim društvenim poredcima, kulturama i civilizacijama, pri čemu mu se nametao problem prilagodbe. Obilježavao je zemlje i narode u kojima se ukorijenio, a i sam njima bio društveno, kulturno i civilizacijski obilježen. Premda je katolicizam nadnacionalan, u tom se smislu može govoriti o katoličkoj kulturi i civilizaciji. Katolicizam, tj. Katolička crkve je prevladavajuća (u raznim stupnjevima) vjeroispovijed u većini Europe (poglavito južne i srednje), Latinskoj Americi i Filipinima, te velikim dijelovima Sjeverne Amerike, supsaharske Afrike i rubnim područjima istočne Azije. Broj katolika je sada (2004.) oko 1,1 milijarda vjernika.

== Crkva i država ==

U katolicizmu je načelno prihvaćen nauk o dvije vlasti, [[duh]]ovnoj (Crkva) i vremenitoj ([[država]]). No u povijesti je dolazilo do napetosti između papa i vladara, Crkve i države. Čas se vladari miješaju u crkvene poslove (borba za investituru, pornokracija, avignonsko sužanjstvo) ili pokazuju cezaropapističke tendencije (galikanizam, jozefinizam), čas pape nastoje biti vrhovni vođe zapadnoga srednjovj. kršćanskog svijeta ([[Grgur VII.]], [[Inocent III.]], [[Bonifacije VIII.]]), pokazujući teokratske tendencije. U srednjem vijeku katolicizam je službena religija zapadnoga kršćanskog svijeta, a nakon reformacije državna konfesija u katoličkim državama. Nakon [[Francuska revolucija|Francuske revolucije]] ([[1789.]]) katolicizam se susreće s laičkim društvom i građanskom liberalnom državom te s problemom svjetonazornog pluralizma i slobode savjesti, a u XX. st. se susreo s totalitarnim državama, koje ga bilo toleriraju i podređuju ([[fašizam]]), bilo osuđuju na postupno odumiranje ([[komunizam]]). Na [[Drugi vatikanski koncil|Drugome vatikanskom koncilu]] ([[1962.]]-[[1965.|'65.]]) Katolička je crkva temeljito redefinirala odnos Crkve i države, prihvatila svjetonazorni pluralizam i slobodu savjesti. Prema koncilskom shvaćanju Crkva je odvojena od države, ali ne smije biti isključena iz društva.

== Izlazak iz Crkve ==
Ulazak u Crkvu je relativno jednostavan, [[krštenje]]m, čime osoba postaje dijete Božje i dobiva trajni pečat. Taj pečat se ne može izbrisati, i osoba jednom krštena zauvijek je kršćanin. Međutim formalni izlazak iz Crkve je moguć [[ekskomunikacija|ekskomunikacijom]] (izopćenjem), čime Crkva može dati jasnu poruku da nečija stajališta ili ponašanje ne podržava. Tko sudjeluje u [[pobačaj]]u, automatski je izopćen iz Katoličke Crkve. <ref>http://www.jutarnji.hr/od-rastave-i-pobacaja-do-izopcenja/536052/</ref>

== Poveznice ==
*[[Katolička Crkva]]
*[[Socijalni nauk Katoličke Crkve]]
*[[Politički katolicizam]]
*[[Kršćanske denominacije]]
*[[Istočne katoličke Crkve]]

{{Portal Kršćanstvo}}

== Izvori ==

{{izvori}}

[[Kategorija:Katoličanstvo| ]]
[[Kategorija:Kršćanske konfesije]]

Katoličanstvo - Povijest promjena

WikiSysop: file->datoteka

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica