Karbazol - Povijest promjena

Suradnik10: /* Ljubičasti pigment 23 */

2026-02-06T22:48:16Z

Ljubičasti pigment 23

←Starija inačica		Inačica od 6. veljača 2026. u 22:48
Redak 35:		Redak 35:
	{{glavni\|Ljubičasti pigment 23}}		{{glavni\|Ljubičasti pigment 23}}

	'''Ljubičasti pigment 23''' ~~ili~~ '''pigment ljubičaste 23''' je [[organski spoj]] koji je prisutan na [[tržište\|tržištu]] (komercijalni pigment). Član je heterocikličkih spojeva iz obitelji dioksazina, ali izvedenih iz karbazola. <ref>Chamberlain, Terence "Dioxazine violet pigments" from High Performance Pigments Edited by Smith, Hugh M. 2002, 185–194. {{DOI\|10.1002/3527600493.ch12}}</ref> Priprema se [[kondenzacija\|kondenzacijom]] kloranila i 3-amino-N-etilkarbazola. Ima centrosimetričnu kutnu strukturu. <ref>Panina, N.; van de Ven, R.; Verwer, P.; Meekes, H.; Vlieg, E.; Deroover, G. "Polymorph prediction of organic pigments" Dyes and Pigments 2008, volume 79, 183–192.</ref> Dugi niz godina, struktura je pogrešno određena kao da ima "linearnu strukturu" (EC broj 228-767-9, CAS RN 6358-30-1) koja se razlikuje u smislu fuzije prstena karbazola. <ref>{{Citiranje knjige\|author=Heinrich Zollinger\|title=Color Chemistry Syntheses, Properties, and Applications of Organic Dyes and Pigments\|url=https://books.google.com/books?id=0Ynge4E5rqYC&pg=PA118&dq=pigment+violet+23+structure\|year=2003\|publisher=John Wiley & Sons \|isbn=3-906390-23-3\|pages=118}}</ref> Ljubičasti pigment 23 pripravlja se kondenzacijom anilina s kloranilom. ref name=Ullmann>Horst Tappe, Walter Helmling, Peter Mischke, Karl Rebsamen, Uwe Reiher, Werner Russ, Ludwig Schläfer and Petra Vermehren "Reactive Dyes"in Ullmann's Encyclopedia of Industrial Chemistry 2000, Wiley-VCH, Weinheim. {{DOI\|10.1002/14356007.a22_651}}</ref>		'''Ljubičasti pigment 23''', '''pigment ljubičaste 23''', [[karbazolni ljubičasti pigment]], je [[organski spoj]] koji je prisutan na [[tržište\|tržištu]] (komercijalni pigment). Član je heterocikličkih spojeva iz obitelji dioksazina, ali izvedenih iz karbazola. <ref>Chamberlain, Terence "Dioxazine violet pigments" from High Performance Pigments Edited by Smith, Hugh M. 2002, 185–194. {{DOI\|10.1002/3527600493.ch12}}</ref> Priprema se [[kondenzacija\|kondenzacijom]] kloranila i 3-amino-N-etilkarbazola. Ima centrosimetričnu kutnu strukturu. <ref>Panina, N.; van de Ven, R.; Verwer, P.; Meekes, H.; Vlieg, E.; Deroover, G. "Polymorph prediction of organic pigments" Dyes and Pigments 2008, volume 79, 183–192.</ref> Dugi niz godina, struktura je pogrešno određena kao da ima "linearnu strukturu" (EC broj 228-767-9, CAS RN 6358-30-1) koja se razlikuje u smislu fuzije prstena karbazola. <ref>{{Citiranje knjige\|author=Heinrich Zollinger\|title=Color Chemistry Syntheses, Properties, and Applications of Organic Dyes and Pigments\|url=https://books.google.com/books?id=0Ynge4E5rqYC&pg=PA118&dq=pigment+violet+23+structure\|year=2003\|publisher=John Wiley & Sons \|isbn=3-906390-23-3\|pages=118}}</ref> Ljubičasti pigment 23 pripravlja se kondenzacijom anilina s kloranilom. ref name=Ullmann>Horst Tappe, Walter Helmling, Peter Mischke, Karl Rebsamen, Uwe Reiher, Werner Russ, Ludwig Schläfer and Petra Vermehren "Reactive Dyes"in Ullmann's Encyclopedia of Industrial Chemistry 2000, Wiley-VCH, Weinheim. {{DOI\|10.1002/14356007.a22_651}}</ref>

	=== Organski obojeni pigmenti ===		=== Organski obojeni pigmenti ===

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige)

2022-01-02T14:44:55Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige)

←Starija inačica		Inačica od 2. siječanj 2022. u 14:44
Redak 35:		Redak 35:
	{{glavni\|Ljubičasti pigment 23}}		{{glavni\|Ljubičasti pigment 23}}

	'''Ljubičasti pigment 23''' ili '''pigment ljubičaste 23''' je [[organski spoj]] koji je prisutan na [[tržište\|tržištu]] (komercijalni pigment). Član je heterocikličkih spojeva iz obitelji dioksazina, ali izvedenih iz karbazola. <ref>Chamberlain, Terence "Dioxazine violet pigments" from High Performance Pigments Edited by Smith, Hugh M. 2002, 185–194. {{DOI\|10.1002/3527600493.ch12}}</ref> Priprema se [[kondenzacija\|kondenzacijom]] kloranila i 3-amino-N-etilkarbazola. Ima centrosimetričnu kutnu strukturu. <ref>Panina, N.; van de Ven, R.; Verwer, P.; Meekes, H.; Vlieg, E.; Deroover, G. "Polymorph prediction of organic pigments" Dyes and Pigments 2008, volume 79, 183–192.</ref> Dugi niz godina, struktura je pogrešno određena kao da ima "linearnu strukturu" (EC broj 228-767-9, CAS RN 6358-30-1) koja se razlikuje u smislu fuzije prstena karbazola. <ref>{{~~cite book~~\|author=Heinrich Zollinger\|title=Color Chemistry Syntheses, Properties, and Applications of Organic Dyes and Pigments\|url=https://books.google.com/books?id=0Ynge4E5rqYC&pg=PA118&dq=pigment+violet+23+structure\|year=2003\|publisher=John Wiley & Sons \|isbn=3-906390-23-3\|pages=118}}</ref> Ljubičasti pigment 23 pripravlja se kondenzacijom anilina s kloranilom. ref name=Ullmann>Horst Tappe, Walter Helmling, Peter Mischke, Karl Rebsamen, Uwe Reiher, Werner Russ, Ludwig Schläfer and Petra Vermehren "Reactive Dyes"in Ullmann's Encyclopedia of Industrial Chemistry 2000, Wiley-VCH, Weinheim. {{DOI\|10.1002/14356007.a22_651}}</ref>		'''Ljubičasti pigment 23''' ili '''pigment ljubičaste 23''' je [[organski spoj]] koji je prisutan na [[tržište\|tržištu]] (komercijalni pigment). Član je heterocikličkih spojeva iz obitelji dioksazina, ali izvedenih iz karbazola. <ref>Chamberlain, Terence "Dioxazine violet pigments" from High Performance Pigments Edited by Smith, Hugh M. 2002, 185–194. {{DOI\|10.1002/3527600493.ch12}}</ref> Priprema se [[kondenzacija\|kondenzacijom]] kloranila i 3-amino-N-etilkarbazola. Ima centrosimetričnu kutnu strukturu. <ref>Panina, N.; van de Ven, R.; Verwer, P.; Meekes, H.; Vlieg, E.; Deroover, G. "Polymorph prediction of organic pigments" Dyes and Pigments 2008, volume 79, 183–192.</ref> Dugi niz godina, struktura je pogrešno određena kao da ima "linearnu strukturu" (EC broj 228-767-9, CAS RN 6358-30-1) koja se razlikuje u smislu fuzije prstena karbazola. <ref>{{Citiranje knjige\|author=Heinrich Zollinger\|title=Color Chemistry Syntheses, Properties, and Applications of Organic Dyes and Pigments\|url=https://books.google.com/books?id=0Ynge4E5rqYC&pg=PA118&dq=pigment+violet+23+structure\|year=2003\|publisher=John Wiley & Sons \|isbn=3-906390-23-3\|pages=118}}</ref> Ljubičasti pigment 23 pripravlja se kondenzacijom anilina s kloranilom. ref name=Ullmann>Horst Tappe, Walter Helmling, Peter Mischke, Karl Rebsamen, Uwe Reiher, Werner Russ, Ludwig Schläfer and Petra Vermehren "Reactive Dyes"in Ullmann's Encyclopedia of Industrial Chemistry 2000, Wiley-VCH, Weinheim. {{DOI\|10.1002/14356007.a22_651}}</ref>

	=== Organski obojeni pigmenti ===		=== Organski obojeni pigmenti ===

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-12-10T03:37:34Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Infookvir kemijski spoj
| formula = <chem> C12H9N </chem>
| slika = Carbazole.png
| slika_opis =
| slika1 = Carbazole-3D-vdW.png
| slika_opis1 =
| IUPAC nomenklatura = 9H-karbazol
| ostala imena = Dibenzopirol
| CAS = 86-74-8
| EC =
| UN =
| RTECS =
| molarna masa = 167,211 g·mol−1
| molekulska masa =
| izgled = [[Bež]] krutina bez mirisa
| gustoća = 1,301 g/cm3
| tališteK =
| tališteC = 246,3 °C
| vrelišteK =
| vrelišteC = 354,69 °C
| tlak para =
| topljivost = Gotovo netopljiv u vodi (0,1 g/L pri 20 ° C)
| dipolni moment =
| slika2 =
| slika_opis2 =
| oblik molekule =
| izvor znkops =
| znakovi opasnosti = Opasno za čovjeka i okolinu
| NFPA 704 = {{NFPA 704 |H = 1 |F = 0| R = 0}}
}}

'''Karbazol''' ([[Latinski jezik|lat]]. ''carbo'': ugljen + [[Francuski jezik|franc]]. ''azote'': [[dušik]]) ili '''dibenzopirol''' (C6H4)2NH, je bezbojni, kristalni heterociklički spoj, netopljiv u vodi i slabo topljiv u većini organskih otapala. Karbazol se nalazi uz [[antracen]] u [[katran]]u [[kameni ugljen|kamenog ugljena]]. Služi u [[Sinteza (kemija)|sintezi]] [[bojilo|bojila]], [[eksploziv]]a, umjetnih [[smola]] te kao [[Konzervansi|konzervans]] za [[guma|gumu]]. <ref> '''karbazol''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=30439] "Hrvatska enciklopedija", mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, pristupljeno 20. 7. 2020. </ref>

== Ljubičasti pigment 23 ==
{{glavni|Ljubičasti pigment 23}}

'''Ljubičasti pigment 23''' ili '''pigment ljubičaste 23''' je [[organski spoj]] koji je prisutan na [[tržište|tržištu]] (komercijalni pigment). Član je heterocikličkih spojeva iz obitelji dioksazina, ali izvedenih iz karbazola. <ref>Chamberlain, Terence "Dioxazine violet pigments" from High Performance Pigments Edited by Smith, Hugh M. 2002, 185–194. {{DOI|10.1002/3527600493.ch12}}</ref> Priprema se [[kondenzacija|kondenzacijom]] kloranila i 3-amino-N-etilkarbazola. Ima centrosimetričnu kutnu strukturu. <ref>Panina, N.; van de Ven, R.; Verwer, P.; Meekes, H.; Vlieg, E.; Deroover, G. "Polymorph prediction of organic pigments" Dyes and Pigments 2008, volume 79, 183–192.</ref> Dugi niz godina, struktura je pogrešno određena kao da ima "linearnu strukturu" (EC broj 228-767-9, CAS RN 6358-30-1) koja se razlikuje u smislu fuzije prstena karbazola. <ref>{{cite book|author=Heinrich Zollinger|title=Color Chemistry Syntheses, Properties, and Applications of Organic Dyes and Pigments|url=https://books.google.com/books?id=0Ynge4E5rqYC&pg=PA118&dq=pigment+violet+23+structure|year=2003|publisher=John Wiley & Sons |isbn=3-906390-23-3|pages=118}}</ref> Ljubičasti pigment 23 pripravlja se kondenzacijom anilina s kloranilom. ref name=Ullmann>Horst Tappe, Walter Helmling, Peter Mischke, Karl Rebsamen, Uwe Reiher, Werner Russ, Ludwig Schläfer and Petra Vermehren "Reactive Dyes"in Ullmann's Encyclopedia of Industrial Chemistry 2000, Wiley-VCH, Weinheim. {{DOI|10.1002/14356007.a22_651}}</ref>

=== Organski obojeni pigmenti ===
Za razliku od [[Anorganski pigmenti|anorganskih pigmenata]], koji su poznati od davnine, organski su se pigmenti u posljednjih stotinjak godina veoma razvili, zahvaljujući velikim dostignućima kemije [[Sintetika|sintetskih materijala]], te razvoju [[Grafički dizajn|grafičke industrije]] i sve većoj upotrebi raznobojnog [[tisak|tiska]]. Organski su pigmenti, kao i bojila, obojene čvrste tvari, koje se prema svom sastavu ubrajaju u organske spojeve. Međutim, od bojila se bitno razlikuju po tome što su praktički netopljivi u mediju u kojemu se primjenjuju, pa se upotrebljavaju u obliku sitne [[Suspenzija (kemija)|suspenzije]].

U usporedbi s anorganskim pigmentima, u organskim je pigmentima šira paleta [[boja]] i veći izbor prijelaznih nijansi, veća jakost i svjetloća boje, čišći ton, izdašniji su i veće [[gustoća|gustoće]]. Organski pigmenti nisu toliko postojani na povišenim [[temperatura]]ma, zbog [[topljivost]]i, iako slabe, neotporni su prema organskim otapalima, a osim toga, mnogo su skuplji od anorganskih pigmenata. Njihova je pokrivna moć slabija od moći pokrivanja anorganskih pigmenata, ali su stoga prozirni (transparentni), što je njihova posebna odlika, osobito cijenjena u [[Tiskarstvo|tiskarstvu]]. To se ogleda i u pregledu njihove potrošnje: 45% organskih pigmenata troši se za pripravu tiskarskih boja, 36% za pigmentiranje sredstava za ličenje, 15% za bojenje sintetskih materijala, a ostatak od 4% u različite druge svrhe.

Za razlikovanje velikog mnoštva sintetskih organskih pigmenata od velike je pomoći njihova podjela prema oznakama navedenim u međunarodno priznatom indeksu ([[Engleski jezik|eng]]. ''Colour Index''). Oznaka se za svaki pojedini pigment sastoji od slova i brojaka, a opisuje vrstu tvari, boju, redni broj i pripadnost nekoj od grupa kemijskih spojeva. Tako na primjer, oznaka C.I. PR 177, 65 300 označuje da je to prema Colour Index (C.I.) pigment (P) crvene (R) boje, rednog broja 177, koji pripada grupi antrakinonskih (od 58 000 do 72 999) pigmenata.

Organski su pigmenti sintetski spojevi koji se prema svojoj kemijskoj strukturi mogu višestruko razvrstati. Obično se razlikuju dvije glavne grupe organskih pigmenata: azo pigmenti i ostali organski pigmenti. Iako je zajedničko strukturno svojstvo druge grupe što su to policiklički spojevi s kondenziranim prstenima, ta grupa organskih pigmenata obuhvaća vrlo različite organske spojeve, od kojih su najvažniji ftalocijanini, dioksazini i karbonilni policiklički spojevi. <ref> "Tehnička enciklopedija" ('''Boje i lakovi'''), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.</ref>

== Izvori ==
{{izvori}}

[[Kategorija:Organska kemija]]
[[Kategorija:Boje]]