WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-29T22:26:07Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Infookvir biskup
| ime_biskupa = Juraj III. Patačić od Zajezde
| slika =
| slika_širina =
| slika_opis =
| datum_rođenja = [[25. studenog]] [[1670.]]
| mjesto_rođenja = [[Vidovec]]
| datum_smrti = [[1. ožujka]] [[1716.]]
| mjesto_smrti = [[Đakovo]]
| svećenik =
| biskup = [[30. ožujka]] [[1704.]]
| titula = [[Đakovačko-osječka nadbiskupija|Đakovačko-bosanski biskup]]
| služba =
| prethodne_službe =
| počasti_u_njegovo_ime =
| geslo = -
| grb =
}}
'''Juraj''' (''ili Đuro'') '''Patačić''' ([[Vidovec]], [[25. studenog]] [[1670.]] - [[Đakovo]], [[1. ožujka]] [[1716.]]), je bio [[Đakovačko-osječka nadbiskupija|đakovačko-bosanski]] biskup ([[1703.]] – [[1716.]]).

== Životopis ==
=== Obrazovanje ===

Đuro Patačić ili Juraj III. Patačić od Zajezde, rođen je u [[Vidovec|Vidovcu]], blizu [[Varaždin]]a, [[25. studenog]] [[1670.]] godine u obitelji [[grof]]a Nikole i Marte grofice [[Oršići|Oršić]]. Njegovi [[Patačići|predci]] bili su ugledni dužnosnici – zastupnici u Hrvatsko-ugarskom saboru, skrbnici braće [[Nikola Zrinski|Nikole]] i [[Petar Zrinski|Petra Zrinskog]] i drugih državnih obveza. Njegov brat Ivan prihvatio je [[Isusovci|Družbu Isusovu]] pa tako i Juraj, ali spriječen lošim zdravljem napustio je red. Zagrebački biskup Aleksandar Mikulić poslao je mladog Đuru na studij u [[Bologna|Bolonju]] gdje je završio teologiju, a nešto kasnije bio je imenovan rektorom [[Collegium Illyrico-Hungaricum|hrvatsko-ugarskog kolegija]]. Godine [[1699.]] postao je zagrebački kanonik, a u Bolonji je ostao sve do [[1702.]] godine. Za to je vrijeme napisao povijest kolegija "''Gloria collegii Ungarico-Illyrici''", kao i druge knjige među kojima i "''Heroes Ungarico-Illyrici''".

=== Đakovačko-bosanski biskup ===

Vrativši se u biskupiju postao je varaždinski arhiđakon, a nakon toga [[23. ožujka]] [[1703.]] [[Đakovačko-osječka nadbiskupija|đakovačko-bosanski]] biskup u svojoj 33. godini života. Prije njega, za đakovačkog biskupa bio je [[1702.]] imenovan [[Petar Crnković]] koji zapravo nije ni došao u [[Đakovo]] jer je već [[20. veljače]] [[1703.]] iznenada umro. Dolaskom na biskupsku stolicu [[1703.]] godine biskup Đuro Patačić stavio si je prvi zadatak utvrditi narod u vjeri. Već sljedeće godine dijeli svetu potvrdu u Đakovu za 1.600 krizmenika, te u [[Osijek]]u i [[Slavonski Brod|Slavonskom Brodu]] gdje je svugdje podijelio po 4.000 svetih potvrda. Dana [[19. listopada]] [[1704.]] godine posvetio je biskup Patačić u [[Osijek]]u novu župnu crkvu [[sveti Mihovil|svetog Mihovila]]. Iste godine, [[9. studenog]] i pokrajnu kapelu iste župne crkve, koju je uz [[vinograd]] darovao [[Franjo de Aloysiis]].

Po dolasku u Đakovo, biskup Patačić nije zatekao samo pustoš u [[gospodarstvo|gospodarstvu]] već, iako je od odlaska Turaka prošlo gotovo 20 godina, nije postojala u sjedištu biskupije ni biskupska rezidencija, a niti katedralna crkva. Biskup Patačić [[1706.]] godine je sagradio biskupski dvor od drveta, kojeg je smjestio uz obrambeni zid s istočne strane. Njegova drvena rezidencija će ostati i služiti biskupima sve do [[1753.]] godine. S obzirom da nije bilo u Đakovu katedralne crkve biskup Patačić obavljao je službu Božju u župnoj franjevačkoj crkvi kraj koje je stanovao s kapelanom Đurom Radoševićem. Na ruševinama stare katedrale sagradio je [[1708.]]/[[1709.]] novu katedralu posevećenu na čast svetog Petra i Pavla. Biskup Patačić je te iste godine posvetio [[Luka Natali|Luku Natalija]] za beogradskog biskupa.

Patačić je sakrament potvrde dijelio u [[Nijemci (Vukovarsko-srijemska županija)|Nijemcima]], [[Ilok]]u, [[Šarengrad]]u, [[Vukovar]]u, [[Tovarnik]]u i [[Ilok]]u. [[10. listopada]] [[1707.]] godine uveo je svog brata Baltazara Patačića za velikog župana [[Virovitička županija|Virovitičke županije]] te [[6. studenog]] za velikog i trajnog [[Požeška županija|požeškog župana]] Petra Keglavića. Godine [[1708.]], kada je prisustovao saboru, blagoslovio je Franju Vernića, kanonika zagrebačke crkve. Iste godine je [[7. listopada]] blagoslovio zvono u čast sv. Mihovila, koje je obješeno u tornju đakovačke katedralne crkve. [[1709.]] je počeo graditi vlastitu kuću, kupivši zemljište u [[Osijek]]u. Dana [[19. rujna]] [[1711.]] godine zaredio je u Đakovu pečuškog biskupa grofa Nesselroda i podijelio mu je na blagdan [[Sveti Matej|sv. Mateja]] svećenstvo. Dana [[8. rujna]] [[1715.]] posvetio je crkvu i veliki oltar u [[Aljmaš]]u, selu Družbe Isusove na [[Dunav]]u, u čast [[Sveta Marija|bl. Djevice Marije Rođene]]. Do [[1714.]] godine dovršio je i drveni [[samostan]] za franjevce u koji su se preselili franjevci iz samostana u [[Kopanica|Kopanici]] kamo su ranije, pod pritiskom [[Turci|Turaka]], došli iz [[Bosna|Bosne]] s područja Modriče. Osim katedralne crkve u Đakovu biskup Patačić podigao je još i crkve u Gorjanima, Vrbici i Vrpolju. Godine [[1706.]] ([[18. svibnja|18.]] i [[19. svibnja]]) održana je u Đakovu Prva sinoda biskupije bosanske. Na toj sinodi bili su nazočni i predstavnici srijemske biskupije.

Vojna uprava je smatrala da je sve ono što je carska vojska oslobodila od Turaka carsko, pa prema tome i bivši posjedi biskupije đakovačke ili bosanske. Zato [[Leopold I., car Svetog Rimskog Carstva|car Leopold I]]. naređuje [[1703.]] godine da se biskupu đakovačkom preda posjed ''tvrđa i mjesto Đakovo s ostalim selima i dobrima onamo spadajućim'' s tim da je osim [[Đakovo|Đakova]] potpadalo 55 sela od kojih je 26 bilo još uvijek pusto. Najveća sela bila su [[Mikanovci]], [[Budrovci]] i [[Strizivojna]] koja su imala više od 30 gospodara kuća, a uz to bilo je i 17 000 jutara puste zemlje. Nakon turskog povlačenja ergela rasnih konja ostaje uništena te ju je biskup Patačić već [[1706.]] obnovio nabavivši iz [[Carigrad]]a 18 arapskih kobila i 8 pastuha.

=== Obnova ergele Lipicanaca ===

[[Datoteka:Lipicahorses.jpg|mini|300px|desno|Lipicanci]]

Gospodarstvo je u to vrijeme također još bilo neobnovljeno. Tako je i ergela rasnih konja ostala devastirana nakon turskog povlačenja. Stoga je biskup Patačić već 1706. obnovio ergelu nabavivši iz [[Carigrad|Carigrada]] 18 arapskih kobila i 8 pastuha.

==== Kratka povijest đakovačke ergele Lipicanaca ====

[[Ergela Đakovo|Ergelu u Đakovu]] osnovali su bosansko-srijemski biskupi na svojim posjedima u Đakovu koje im je darovao hrvatsko-ugarski kralj [[Koloman]] 1239. godine. Tu darovnicu je 1244. godine potvrdio kralj [[Bela IV]]. Prvi pisani podaci o konjima na đakovačkim biskupskim posjedima potječu iz 1374. godine, u povodu vjenčanja u Đakovu bosanskog bana Tvrtka s bugarskom princezom Dorotejom. Đakovačkom biskupu Petru tada je kralj Tvrtko darovao 10 arapskih kobila i jednog pastuha. Godinom osnivanja Ergele smatra se 1506. godina, jer se tada prvi put spominje naziv Ergela, tj. da je biskup Mijo Kesarić imao Ergelu od 90 arapskih konja. Godine 1524. bilo je u ergeli 130 rasplodnih arapskih konja. Tadašnji đakovački biskup Đuro je (sa svojih 300 konjanika) 1526. godine pao u velikoj [[mohačka bitka|bitci na mohačkom polju]]. Ergela je u vrijeme Turaka u 16. i 17.st. bila u vlasništvu požeških paša. Imala je 100 arapskih kobila.<ref>http://www.djakovo-online.com</ref>

=== Smrt Đure Patačića ===

Uvijek lošeg zdravlja, biskup Đuro Patačić umro je u Đakovu [[1. ožujka]] [[1716.]] godine, gdje je i pokopan po svojoj želji u kripti otaca franjevaca. Godine [[1775.]] preneseno je njegovo tijelo u novu kriptu.

O Patačiću je [[Jerolim Kavanjin]] u "''Glasniku''" [[1896.]] godine napisao sljedeće:

:Gdie'e Patačić Gjuro izgledi'
:Nevjerničke ki u strane
:S'inimi otci veoma vriedni
:Bosanske ovce njim poznane
:Upravljaše da ih nebi
:Ki vuk turski sgravio sebi

== Literatura ==

* ''Monografija: Đakovo'', skupina autora, izdavač: Skupština općine Đakovo, 1989.
* Ferdo Šišić, ''Povijest Hrvata – pregled povijesti hrvatskog naroda (1526. - 1918.), drugi dio'', Marjan Tisak, 2004.
* Mirko Marković, ''Slavonija – povijest naselja i podrijetlo stanovništva'', izdavač: Golden marketing, Zagreb, 2002.
* Zvonko Benašić, ''Đakovački spomendani'', izdavač: Matica hrvatska, Đakovo, 2003.
* Antun Jarm, ''Dijecezanski svećenici koji su djelovali na sadašnjem području biskupije Đakovačke i Srijemske od 1701. - 2003. godine''

{{-}}

{{Redoslijed|
|prethodnik = [[Nikola Ogramić Olovčić]]
|gl_članak_funkcija=[[Đakovačko-osječka nadbiskupija]]
|nasljednik= [[Petar Bakić]]
}}

{{GLAVNIRASPORED:Patačić, Đuro}}
[[Kategorija:Hrvatski biskupi]]
[[Kategorija:Životopisi, Đakovo]]

Juraj Patačić - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica