WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-23T10:03:44Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{zaglavlje}}
'''Juraj Dragišić''' '''<small>[[Franjevci|O.F.M.]]</small>''' (poznat i kao ''Georgius Benignus de Salviatis'') ([[Srebrenica]], ''oko'' [[1445.]] - [[Barletta]], [[1520.]]), [[Hrvati|hrvatski]] [[humanist]], [[filozof]], [[franjevac]], [[nadbiskup]] i [[teolog]].

== Životopis ==

Rođen se u [[Srebrenica|Srebrenici]] oko [[1445.]] godine, u turbulentnim vremenima, neposredno nakon zbacivanja srpske despotovine i naizmjenične vlasti [[Bosna i Hercegovina u srednjem vijeku|Kraljevine Bosne]] i [[Osmansko carstvo|Osmanskog carstva]]. U rodnom je gradu stupio u [[franjevački red]].<ref name="Zirdum">[http://www.kczs.ba/srebrenica-povjest/ Katolička crkva Župa Srca Isusova - Zvornik (Srebrenica)] Andrija Zirdum: ''Srebrenica povijest'' (pristupljeno 7. lipnja 2016.)</ref> Samostan napušta ga kao mladi [[Franjevci|franjevac]] u bijegu pred turskim osvajanjima ([[1463.]]).

Konačno osmansko zauzimanje Srebrenice natjeralo ga je u [[Jajce]], a put ga je odnio dalje u [[Zadar]], Ferraru i Barlettu.<ref name="Zirdum"/>
U [[Italija|Italiji]] je nastavio studij [[Teologija|teologije]] ([[1464.]]–[[1469.|69.]]).<ref name = "en"/> Za svećenika je zaređen [[1469.]] godine. Obrazovanje stječe i u [[Pariz]]u te [[Sveučilište Oxford|Oxfordu]]. Druži se s kardinalom Bessarionom i intelektualcima okupljenim oko njega, što mu kasnije omogućuje da postane učitelj na dvoru Montefeltro u Urbinu, te predaje [[Filozofija|filozofiju]] i [[Teologija|teologiju]] na nekoliko talijanskih sveučilišta te u Hrvatskoj, u [[Dubrovnik]]u.<ref name="Zirdum"/> Bessariona je kasnije branio od optužbi za [[Hereza|herezu]] spisom "Obrana Bessariona" (''Defensorium Bessarionis'', [[1469.]]).

Uključuje se u spor koji se vodio oko židovskih knjiga između kölnskih dominikanaca i [[Johannes Reuchlin|Rauchlina]] (koji je bio protiv spaljivanja knjiga), a Dragišićevo pozitivno mišljenje o Rauchlinu ga oslobađa. Godine [[1485.]] postao je u Firenci magistar teologije. Tamo je bio štićenik Lorenza de' Medicija te je podučavao njegove sinove Pietra i Giovannija, koji je poslije postao papa [[Lav X.]]<ref name = "en">[http://enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=16125 Juraj Dragišić - ''enciklopedija.hr''], pristupljeno 14. srpnja 2016.</ref>

Godine [[1490.]] imenovan je provincijalom franjevaca u Toscani i dobio ime firentinske plemićke obitelji Salviati - ''de Salviatis''.<ref name = "en"/> U razdoblju od [[1487.]] do [[1491.]] bio je profesor teologije i filozofije u [[Firenca|Firenci]]. Nakon dolaska Francuza i pada Lorenza de' Medicija, Dragišić biva zatvoren pa se [[1495.]] vraća u domovinu. U [[Dubrovnik]]u je po ovlaštenju podučavao filozofiju i teologiju te je postao generalni vikar Dubrovačke nadbiskupije.

Godine [[1507.]] postao je biskup Caglija. Obnašao je dužnost naslovnog nadbiskupa Nazareta u Beretti (1513.–1520.)<ref name="Zirdum"/> te je bio sudionik [[Peti lateranski sabor|V. lateranskog sabora]] [[1514.]] godine gdje je predložio reformu kalendara koju je usvojio papa [[Grgur XIII.]] [[1582.]] ([[gregorijanski kalendar]]).<ref name="Zirdum"/> Kada je [[1515.]] godine bio optužen za herezu u njegovu obranu ustaje i [[Erazmo Roterdamski]]. Neko vrijeme bio je i izaslanik pape na dvoru [[Maksimilijan I., car Svetog Rimskog Carstva|cara Maksimilijana I.]] u [[Innsbruck]]u.

Umro je u Barletti, u Italiji, [[1520.]] godine.

== Poznata djela ==

Autor je više filozofsko-teoloških djela na [[latinski|latinskom jeziku]].

*''Propeheticae solutiones''
Glavno Dragišićevo djelo je "Proročanska rješenja" (''Propeheticae solutiones''), inspirirano životom i djelom [[Girolamo Savonarola|Jeronima Savonarole]]. U njemu je Dragišić pokušao dokazati istinitost i vjerodostojnost njegovih proročanstava te njegovu autentičnost. Rasprava se vodi oko mogućnosti sigurnog znanja budućih događaja i samoj njihovoj korisnosti te utvrđivanju mogućnosti novih proroka. Uspoređeni su stari proroci koji su najavljivali dolazak Otkupitelja i Svonarola koji je propovijedao obnovu i ujedinjenje kršćanstva.

*''De animae regni principe''

U djelu "O vladaru kraljevstva duše" (''De animae regni principe'') se Dragišić bavi dokazivanjem postojanja slobodne ljudske volje. Djelo je prikazano kao rasprava ''[[Toma Akvinski|tomista]]'', koji pristaju uz tezu o primatu razbora i ''[[Ivan Duns Škot|škotista]]'' koji pristaju uz tezu o primatu volje. U njemu objašnjava kako se čovjek voljom razlikuje od životinja te po njemu volja ima primat nad razborom.

*''De natura caelestium spirituum quos angelos vocamus''

Dragišić je svoje najznačajnije teološko djelo "O naravi nebeskih duhova koje zovemo anđelima" (''De natura caelestium spirituum quos angelos vocamus'') napisao za vrijeme boravka u [[Dubrovnik]]u. Djelo je napisano u obliku dijaloga i raspravlja o angelologiji.

* ''Dialectica nova secundum mentem Doctoris subtilis et beati Thomae Aquinatis aliorumque realistarum'' (Nova dijalektika)<ref name = "en"/>
* ''Mirabilia LXXVII reperta in opusculo Nicolai de Mirabilibus'' (77 čudesa)
* ''Defensio praestantissimi viri Ioannis Reuchlin'' (Obrana preizvrsnoga gospodina Johannesa Reuchlina)
* ''Artis dialecticae praecepta vetera et nova'' (Nova i stara pravila dijalektičkog umijeća)

== Izvori ==
{{izvori}}

{{GLAVNIRASPORED:Dragišić, Juraj}}

[[Kategorija:Hrvatski filozofi]]
[[Kategorija:Hrvatski filozofi 16.-19. stoljeća]]
[[Kategorija:Kršćanski filozofi]]
[[Kategorija:Hrvatski latinisti]]
[[Kategorija:Hrvatski teolozi]]
[[Kategorija:Hrvati u Bosni i Hercegovini]]
[[Kategorija:Bosanskohercegovački franjevci]]
[[Kategorija:Hrvatski biskupi]]
[[Kategorija:Nadbiskupi]]

Juraj Dragišić - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica