WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-12-10T07:32:36Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[Datoteka:Jupiter's_swirling_colourful_clouds.jpg|mini|300px| Jupiterovi vrtlozi šarenih oblaka.<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.spacetelescope.org/news/heic1708/|title=Hubble takes close-up portrait of Jupiter|work=www.spacetelescope.org|accessdate=10 April 2017}}</ref>]]
[[datoteka:Structure of Jovian atmosphere.png|mini|300x300px|Okomita struktura atmosfere Jupitera ovisno o visini. Imajte na umu da temperatura pada zajedno s nadmorskom visinom iznad tropopauze.<ref name=":0">{{Citiranje časopisa|author=Alvin Seiff, Donn B. Kirk, Tony C. D. Knight, Richard E. Young, John D. Mihalov, Leslie A. Young|title=Thermal structure of Jupiter's atmosphere near the edge of a 5-μm hot spot in the north equatorial belt|url=https://ui.adsabs.harvard.edu/abs/1998JGR...10322857S/abstract|date=1998-09|journal=Journal of Geophysical Research|volume=103|issue=E10|pages=22857–22890|id=10.1029/98JE01766|language=en|accessdate=2020-08-17}}</ref>|alt=]]
'''Jupiterova atmosfera''' najveća je [[Atmosfera|planetarna atmosfera]] u [[Sunčev sustav|Sunčevom sustavu]]. Uglavnom se sastoji od [[Vodik|molekularnog vodika]] i [[Helij|helija]] u približno [[Sunce|solarnim omjerima]]; ostali kemijski spojevi prisutni su samo u malim količinama i uključuju [[metan]], [[amonijak]], [[sumporovodik]] i [[Voda|vodu]]. Iako se smatra da voda boravi duboko u atmosferi, njena izravno izmjerena koncentracija je vrlo niska. Obilje [[Dušik|dušika]], [[Sumpor|sumpora]] i [[Plemeniti plinovi|plemenitih plinova]] u Jupiterovoj atmosferi premašuju solarne vrijednosti za oko tri.<ref name=":1">{{Citiranje časopisa|author=S. K. Atreya, P. R. Mahaffy, H. B. Niemann, M. H. Wong, T. C. Owen|title=Composition and origin of the atmosphere of Jupiter - an update, and implications for the extrasolar giant planets|url=https://ui.adsabs.harvard.edu/abs/2003P&SS...51..105A/abstract|date=2003-02|journal=Planetary and Space Science|volume=51|issue=2|pages=105–112|id=10.1016/S0032-0633(02)00144-7|language=en|accessdate=2020-08-17}}</ref>

Atmosferi [[Jupiter|Jupitera]] nedostaje jasna donja granica i postepeno prelazi u tekuću unutrašnjost planeta.<ref>{{Citiranje knjige|title=A Comparison of the Interiors of Jupiter and Saturn|first=T.|last=Guillot|date=1999|url=http://cds.cern.ch/record/394768}}</ref> Od najnižih do najviših, atmosferski slojevi su [[troposfera]], [[stratosfera]], [[termosfera]] i [[egzosfera]]. Svaki sloj ima karakteristične gradijente temperature.<ref name=":0" /> Najniži sloj, troposfera, ima kompliciran sustav oblaka i izmaglica, koji sadrži slojeve amonijaka, amonijevog hidrosulfida i vode. Gornji [[Amonijak|amonijski]] oblaci vidljivi na površini Jupitera organizirani su u desetak zonskih pruga paralelnih s [[Ekvator|ekvatorom]] i omeđeni su snažnim zonskim atmosferskim protocima (vjetrovima) poznatim kao ''mlazovi''. Pruge se izmjenjuju u boji: tamni se nazivaju ''pojasi'', dok se svijetli nazivaju ''zonama''. Zone, koje su hladnije od pojasâ, odgovaraju gornjim dijelovima, dok pojasi označavaju silazni plin.<ref name=":3">[http://www.lpl.arizona.edu/~showman/publications/ingersolletal-2004.pdf Ingersoll, A.P.; Dowling, T.E.; Gierasch, P.J.; et al. (2004.) : Dynamics of Jupiter’s Atmosphere]</ref> Smatra se da je svjetlija boja zona proizvedena iz amonijskog leda; ono što daje pojasima njihove tamnije boje je nepoznato. Podrijetlo prugaste strukture i mlazeva nije dovoljno razjašnjeno, mada postoje tzv. „plitki model“ i „duboki model“.<ref name=":2">{{Citiranje časopisa|author=Ashwin R. Vasavada, Adam P. Showman|title=Jovian atmospheric dynamics: an update after Galileo and Cassini|url=https://ui.adsabs.harvard.edu/abs/2005RPPh...68.1935V/abstract|date=2005-08|journal=Reports on Progress in Physics|volume=68|issue=8|pages=1935–1996|id=10.1088/0034-4885/68/8/R06|language=en|accessdate=2020-08-17}}</ref>

Jupiterova atmosfera pokazuje širok raspon aktivnih pojava, uključujući nestabilnost pojasa, vrtloge ([[Ciklona|ciklone]] i [[Anticiklona|anticiklone]]), oluje i munje.<ref name=":2" /> Vrtlozi se otkrivaju kao velike crvene, bijele ili smeđe pjege (ovali). Najveće dvije točke su [[Velika crvena pjega]]<ref name=":2" /> i Oval BA,<ref name=":2" /> koja je također crvena. Ove dvije i većina ostalih velikih pjega su anticiklonske. Manje [[Anticiklona|anticiklone]] imaju tendenciju bijele boje. Smatra se da su vrtlozi relativno plitke građevine s dubinom koja ne prelazi nekoliko stotina kilometara. Smještena na južnoj hemisferi, Velika pjega je najveći poznati vrtlog Sunčevog sustava. Mogla bi progutati dvije ili tri Zemlje te postoji najmanje tristo godina. Oval BA, južno od Velike crvene pjege, crvena je pjega trećine veličine Velike crvene pjege koja je nastala 2000. godine spajanjem triju bijelih ovala.<ref name=":2" />

Jupiter ima snažne oluje, često praćene udarima munja. Oluje su rezultat vlažne konvekcije u atmosferi koja je povezana s isparavanjem i kondenzacijom vode. To su mjesta jakog gibanja zraka prema gore, što dovodi do stvaranja svijetlih i gustih oblaka. Oluje se formiraju uglavnom u područjima pojasa. Udarci munje na Jupiteru stotinama su puta snažniji od onih koji se vide na Zemlji, a pretpostavlja se da su povezani s vodenim oblacima.<ref>{{Citiranje časopisa|author=Smith|first=Bradford A.|title=The Jupiter System Through the Eyes of Voyager 1|date=1979-06-01|journal=Science|volume=204|issue=4396|pages=951–972}}</ref>

== Kemijski sastav ==
Sastav Jupiterove atmosfere sličan je sastavu Jupitera u cjelini.<ref name=":1" /> Jupiterova atmosfera najopsežnije istražena od atmosfera svih [[Plinoviti div|plinovitih divova,]] jer ju je izravno istraživala [[ Sonda Galileo|atmosferska sonda ''Galileo'']] prilikom ulaska u Jupiterovu atmosferu 7. prosinca 1995. godine.<ref>{{Citiranje weba|url=http://www.planet4589.org/space/jsr/back/news.267|title=Jonathan's Space Report, No. 267|archiveurl=https://www.webcitation.org/60qCksDp1?url=http://www.planet4589.org/space/jsr/back/news.267|archivedate=2011-08-10|author=McDowell|first=Jonathan|date=1995-12-08|publisher=[[Harvard-Smithsonian Center for Astrophysics]]|accessdate=2007-05-06}}</ref> Ostali izvori podataka o sastavu atmosfere Jupiter uključuju [[ Infracrveni opservatorij svemira|Infracrveni svemirski opservatorij]] (ISO),<ref name=":4">{{Citiranje časopisa|author=V. G. Kunde, F. M. Flasar, D. E. Jennings, B. Bézard, D. F. Strobel, B. J. Conrath|title=Jupiter's Atmospheric Composition from the Cassini Thermal Infrared Spectroscopy Experiment|url=https://ui.adsabs.harvard.edu/abs/2004Sci...305.1582K/abstract|date=2004-09|journal=Science|volume=305|issue=5690|pages=1582–1587|id=10.1126/science.1100240|language=en|accessdate=2020-08-17}}</ref> orbiteri ''[[Galileo (svemirska letjelica)|Galileo]]'' i ''[[Cassini-Huygens|Cassini]]'',<ref name=":4" /> i opažanja sa Zemlje.<ref name=":1" />

Dva glavna sastojka jovijanske atmosfere su [[Vodik|molekularni vodik]] (H2) i [[helij]].<ref name=":1" /> Obilje helija je {{Nowrap|0.157 ± 0.004}} u odnosu na molekularni vodik prema broju molekula, a njegov maseni udio je {{Nowrap|0.234 ± 0.005}}, što je nešto niže od [[Primordijalni elementi|primordijalne]] vrijednosti Sunčevog sustava.{{Sfn|Atreya Mahaffy Niemann et al.|2003}} Razlog ovako malog obilja helija nije u potpunosti poznat, ali neki se helij možda kondenzirao u Jupiterovu jezgru.{{Sfn|Atreya Wong Owen et al.|1999}} Ova kondenzacija vjerojatno će biti u obliku helijeve kiše: vodik se pretvara u [[metalni vodik]] na dubinama većim od 10 000 km, helij se odvaja od njega tvoreći kapljice koje se, gušće od metalnog vodika, spuštaju prema jezgri. To također može objasniti snažno iscrpljivanje neona, elementa koji se lako otapa u kapljicama helija i koji bi se u njima transportiran prema jezgri.<ref name="Sanders2010">{{Citiranje weba|url=http://newscenter.berkeley.edu/2010/03/22/helium_rain/|title=Helium rain on Jupiter explains lack of neon in atmosphere|author=Sanders|first=Robert|date=22 March 2010|publisher=University of Berkeley|accessdate=24 July 2012}}</ref>

Atmosfera sadrži razne jednostavne spojeve kao što su [[voda]], [[metan]] (CH4), [[sumporovodik]] (H2S) [[amonijak]] (NH3) i [[Fosfani|fosfin]] (PH3)<ref name=":1" /> Njihovo obilje u dubokoj troposferi podrazumijeva da je atmosfera Jupitera obogaćena [[Ugljik|ugljikom]], [[Dušik|dušikom]], [[Sumpor|sumporom]] i eventualno [[Kisik|kisikom]].<ref name=":1" /> Plemeniti plinovi [[argon]], [[kripton]] i [[ksenon]] također se pojavljuju u izobilju u odnosu na solarne razine, dok je [[neon]] oskudniji.<ref name=":1" /> Drugi kemijski spojevi kao što su [[arsin]] (AsH3) i [[German (kemijski spoj)|german]] (GeH4) su prisutni samo u tragovima.{{Sfn|Atreya Mahaffy Niemann et al.|2003}} Gornja Jupiterova atmosfera sadrži male količine jednostavnih [[Ugljikovodici|ugljikovodika]] poput [[Etan|etana]], [[Etin|acetilena]] i [[Dijacetilen|dijacetilena]] koji nastaju iz metana pod utjecajem sunčevog [[Ultraljubičasto zračenje|ultraljubičastog zračenja]] i nabijenih čestica koje dolaze iz [[Jupiter|Jupiterove magnetosfere]].<ref name=":1" /> Smatra se da [[Ugljikov(IV) oksid|ugljični dioksid]], [[Ugljikov (II) oksid|ugljični monoksid]] i voda prisutni u gornjoj atmosferi potječu od [[Komet|kometa koji]] utječu na [[Komet|udar]], poput [[Shoemaker-Levy 9, komet|kometa Shoemaker-Levy 9]].

== Zone, pojasi i mlazevi ==
[[Datoteka:Jupiterova_atmosfera_2.png|alt=|mini|275x275px|Brzina [[Vjetar|vjetra]] u Jupiterovoj atmosferi ovisno o [[Zemljopisna širina|zemljopisnoj širini]] (jovigrafske širine).]]
Postoje dvije vrste pruga na Jupiteru: svijetlo obojene ''zone'' i relativno tamni ''pojasi.''<ref name=":3" /> Šira [[Ekvator|ekvatorijalna zona]] (EZ) prostire se između [[Zemljopisna širina|jovigrafskih širina]] od oko 7° J do 7° S. Iznad i ispod EZ, sjeverni i južni ekvatorski pojas (SEP i JEP) protežu se do 18° J i 18° S. Dalje od ekvatora leže sjeverne i južne tropske zone (StrZ i JTrZ).<ref name=":3" /> Naizmjenični uzorak pojasâ i zonâ nastavlja se sve do polarnih područja na približno 50 stupnjeva jovigrafske širine, gdje njihov vidljivi izgled postaje pomalo prigušen.<ref>{{Citiranje knjige|title=The giant planet Jupiter|first=John H|last=Rogers|date=1994|url=https://www.worldcat.org/title/giant-planet-jupiter/oclc/219591510|language=English|publisher=Cambridge University Press|location=Cambridge; New York|isbn=978-0-521-41008-3}}</ref> Osnovna struktura zona i pojasa vjerojatno se proteže prema polovima, dosežući barem do 80° sjeverno ili južno.<ref name=":3" />

Razlika u izgledu između zona i pojasa uzrokovana je razlikama u neprozirnosti oblaka. Koncentracija amonijaka je viša u zonama, što dovodi do pojave gušćih oblaka amonijaka na većim nadmorskim visinama, što zauzvrat dovodi do njihove svjetlije boje.<ref name=":3" /> S druge strane, u pojasima su oblaci tanji i nalaze se na nižim visinama.<ref name=":3" /> Gornja troposfera hladnija je u zonama, a toplija u pojasima.<ref name=":3" />

Jovijanski pojasi omeđeni su zonskim atmosferskim tokovima (vjetrovima), zvanim ''mlazevi''. [[Retrogradno gibanje|Progradni]] mlazevi gibaju se prema istoku te se nalaze na prijelazu iz zona u pojase (udaljavaju se od ekvatora), dok se [[Retrogradno gibanje|retrogradni]] mlazevi gibaju prema zapadu te označavaju prijelaz s pojasa u zone.<ref name=":3" /> Takvi obrasci brzine protoka znače da se zonski vjetrovi smanjuju u pojasima i povećavaju zone od ekvatora do pola. Stoga je [[ Šišanje vjetra|smicanje vjetra]] u pojasima [[Ciklona|ciklonalno]], dok je u zonama [[Anticiklona|anticiklonalno]].<ref name=":2" /> EZ je iznimka od ovog pravila; ona pokazuje jak progradni mlaz istoka i ima lokalni minimum brzine vjetra točno na ekvatoru. Brzine mlaza su na Jupiteru velike i dostižu više od 100 m/s.<ref name=":3" /> Ove brzine odgovaraju oblacima amonijaka koji se nalaze u rasponu tlaka od 0,7 do 1 bar. Progradni mlazevi općenito su snažniji od retrogradnih mlazeva.<ref name=":3" />

== Izvori ==
[[Kategorija:Jupiter]]

Jupiterova atmosfera - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica