Julije De Luca - Povijest promjena

Suradnik10: Zamjena teksta - '.- 1' u '. — 1'

2025-04-08T01:29:07Z

Zamjena teksta - '.- 1' u '. — 1'

←Starija inačica		Inačica od 8. travanj 2025. u 01:29
Redak 7:		Redak 7:
	:"''regionalizacije arhitektonskog izraza, koja bi suvremeno hrvatsko graditeljstvo izvela iz univerzalističkog steriliteta, dovodeći ga na nivo nacionalnog prostornog izraza u najboljem značenju, dakle na nivo prostornih vrijednosti osamostaljenih arhitektonskih sredina kao što su brazilska, japanska ili skandinavska, a koje su već godinama kao nacionalni graditeljski izrazi na vrhu svjetske arhitekture u cjelini“. U tom kontekstu De Luca će osobito biti privržen specifičnom prostorno- graditeljskom iskustvu jadranske urbane forme s kojom će u usklađenom dijalogu uklapanja novog u staro oblikovati svoju arhitekturu. Osobit De Lucin doprinos je na području turističke arhitekture, koja će tematski postati izuzetno aktualna tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina. Na tom području De Luca će ostvariti čitav niz značajnih objekata, poput primjerice hotela “Maestral” u [[Brela\|Brelima]] ( s suradnicima A. Rožićem, M. Salajem i B. Bernardijem, 1965.), te [[Poreč\|porečkih]] hotela „Neptun ( 1968.), „Lanterna“ (1969.) „Kristal“ (1970.), „Dijamant“ (1975.) i „Pical“ (1979.).		:"''regionalizacije arhitektonskog izraza, koja bi suvremeno hrvatsko graditeljstvo izvela iz univerzalističkog steriliteta, dovodeći ga na nivo nacionalnog prostornog izraza u najboljem značenju, dakle na nivo prostornih vrijednosti osamostaljenih arhitektonskih sredina kao što su brazilska, japanska ili skandinavska, a koje su već godinama kao nacionalni graditeljski izrazi na vrhu svjetske arhitekture u cjelini“. U tom kontekstu De Luca će osobito biti privržen specifičnom prostorno- graditeljskom iskustvu jadranske urbane forme s kojom će u usklađenom dijalogu uklapanja novog u staro oblikovati svoju arhitekturu. Osobit De Lucin doprinos je na području turističke arhitekture, koja će tematski postati izuzetno aktualna tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina. Na tom području De Luca će ostvariti čitav niz značajnih objekata, poput primjerice hotela “Maestral” u [[Brela\|Brelima]] ( s suradnicima A. Rožićem, M. Salajem i B. Bernardijem, 1965.), te [[Poreč\|porečkih]] hotela „Neptun ( 1968.), „Lanterna“ (1969.) „Kristal“ (1970.), „Dijamant“ (1975.) i „Pical“ (1979.).
	U kontekstu povijesti hrvatske arhitekture 20. stoljeća porečki hotel „Neptun“ antologijsko je ostvarenje. Njime De Luca razvija koncept, kako će ga nazvati [[Vladimir Maleković]], “''integracije''”, u postojeću gradsku strukturu, a ne samo puke interpolacije. Važno je istaknuti da De Luca tim konceptom ne teži da od novoizgrađenog objekta stvori “''dominirajuću točku u vizuri porečke južne obale''”, već da ga pomnom artikulacijom glavnog pročelja (uvlačenjem i iskoračivanjima tlocrtne linije) te uvažavanjem karakteristika zatečena ambijenta skladno poveže s okolnim prostorom, dakako uz snažan osobni pečat- riječju, od pejzažnosti plastičke vizije, preko urbarhitektonskog koncepta prostornih oblika do detalja u interijeru (A. Pasinović). Ovaj koncept De Luca će razraditi interpolacijom hotela “Internacional” unutar povijesne jezgre [[Rab\|Raba]] (1972.). 'Da interpoliranje novogradnje nije samo pitanje znanja nego i pitanje prostorne intuicije posvjedočio je De Luca upravo u arhitektonskim idejama ostvarenim u “Internacionalu”. U dijalogu novoga i starog De Luca u gradskoj vizuri uspješno oblikuje organičku strukturu mediteranskog grada dinamičkim gomilanjem hotelskih volumena uz rekonstruirani medijavalni zid kojim je istovremeno integrirao i strukturu gradske rive.		U kontekstu povijesti hrvatske arhitekture 20. stoljeća porečki hotel „Neptun“ antologijsko je ostvarenje. Njime De Luca razvija koncept, kako će ga nazvati [[Vladimir Maleković]], “''integracije''”, u postojeću gradsku strukturu, a ne samo puke interpolacije. Važno je istaknuti da De Luca tim konceptom ne teži da od novoizgrađenog objekta stvori “''dominirajuću točku u vizuri porečke južne obale''”, već da ga pomnom artikulacijom glavnog pročelja (uvlačenjem i iskoračivanjima tlocrtne linije) te uvažavanjem karakteristika zatečena ambijenta skladno poveže s okolnim prostorom, dakako uz snažan osobni pečat- riječju, od pejzažnosti plastičke vizije, preko urbarhitektonskog koncepta prostornih oblika do detalja u interijeru (A. Pasinović). Ovaj koncept De Luca će razraditi interpolacijom hotela “Internacional” unutar povijesne jezgre [[Rab\|Raba]] (1972.). 'Da interpoliranje novogradnje nije samo pitanje znanja nego i pitanje prostorne intuicije posvjedočio je De Luca upravo u arhitektonskim idejama ostvarenim u “Internacionalu”. U dijalogu novoga i starog De Luca u gradskoj vizuri uspješno oblikuje organičku strukturu mediteranskog grada dinamičkim gomilanjem hotelskih volumena uz rekonstruirani medijavalni zid kojim je istovremeno integrirao i strukturu gradske rive.
	Ne manje prostorno zahtjevan De Lucin je „Poslovni centar u [[Vinkovci\|Vinkovcima]] ( natječaj 1977.- 1. nagrada, realizacija 1980.). Kao i na prethodnim primjerima, umjesto jedinstvenog volumena De Luca i kod vinkovačkog „Poslovnog centra“ dinamički niže nekoliko volumena koji se dosljednom uporabom pojedinim morfoloških motiva ( lukova i prozora ) organički stapaju s zatečenom urbanom strukturom.		Ne manje prostorno zahtjevan De Lucin je „Poslovni centar u [[Vinkovci\|Vinkovcima]] ( natječaj 1977. — 1. nagrada, realizacija 1980.). Kao i na prethodnim primjerima, umjesto jedinstvenog volumena De Luca i kod vinkovačkog „Poslovnog centra“ dinamički niže nekoliko volumena koji se dosljednom uporabom pojedinim morfoloških motiva ( lukova i prozora ) organički stapaju s zatečenom urbanom strukturom.
	Od ostalih De Lucinih ostvarenja izdvojimo još stambeno naselje „Kijac“ u [[Njivice\|Njivcama]] na otoku [[Krk\|Krku]] ( natječaj 1979.- 1. nagrada, realizacija 1982.), [[hotel Belvedere (Dubrovnik)\|hotel „Belvedere“]] u Svetom Jakovu u [[Dubrovnik\|Dubrovniku]] (natječaj 1983.- 1. nagrada, realizacija 1984.) te među posljednjim ostvarenjima stambenu zgradu u Medvedgradskoj ulici u Zagrebu.		Od ostalih De Lucinih ostvarenja izdvojimo još stambeno naselje „Kijac“ u [[Njivice\|Njivcama]] na otoku [[Krk\|Krku]] ( natječaj 1979. — 1. nagrada, realizacija 1982.), [[hotel Belvedere (Dubrovnik)\|hotel „Belvedere“]] u Svetom Jakovu u [[Dubrovnik\|Dubrovniku]] (natječaj 1983. — 1. nagrada, realizacija 1984.) te među posljednjim ostvarenjima stambenu zgradu u Medvedgradskoj ulici u Zagrebu.
	Među inim De Luca je sudjelovao i na natječajima za uređenje robne kuće „Nama“ u Zagrebu (1956. s A. Mutnjakovićem, 1. nagrada), za hotelski kompleks u [[Cavtat\|Cavtatu]] (1959., 1. nagrada) i za dubrovački hotel „Libertas“ ( 1968., 2. nagrada).		Među inim De Luca je sudjelovao i na natječajima za uređenje robne kuće „Nama“ u Zagrebu (1956. s A. Mutnjakovićem, 1. nagrada), za hotelski kompleks u [[Cavtat\|Cavtatu]] (1959., 1. nagrada) i za dubrovački hotel „Libertas“ ( 1968., 2. nagrada).
	Na međunarodnom planu De Luca će doživjeti uspješan nastup na Svjetskom bijenalu arhitekture u [[São Paulo (federalna brazilska država)\|São Paulu]] (1973.), kada mu je za porečki hotel „Kristal“ dodijeljena počasna diploma. Od ostalih nagrada i odličja izdvojimo Nagradu grada Zagreba (1965.), te republičku i saveznu nagradu „Borba“ (1970.) koju će 1991. povodom srpskog napada na hrvatsku vratiti. Godine 1991. dodijeljena mu je Nagrada za životno djelo „Viktor Kovačić“, a 2002. Nagrada za životno djelo „Vladimir Nazor“. “Njegov namjeran i vidljiv otklon od načina izgradnje šezdesetih godina”, pisati će u obrazloženju nagrade, “osobito u osjetljivom odnosu prema arhitektonskoj i urbanoj baštini rezultirao je novim senzibilitetom i vrednovanjem konteksta u kojem se gradi”.		Na međunarodnom planu De Luca će doživjeti uspješan nastup na Svjetskom bijenalu arhitekture u [[São Paulo (federalna brazilska država)\|São Paulu]] (1973.), kada mu je za porečki hotel „Kristal“ dodijeljena počasna diploma. Od ostalih nagrada i odličja izdvojimo Nagradu grada Zagreba (1965.), te republičku i saveznu nagradu „Borba“ (1970.) koju će 1991. povodom srpskog napada na hrvatsku vratiti. Godine 1991. dodijeljena mu je Nagrada za životno djelo „Viktor Kovačić“, a 2002. Nagrada za životno djelo „Vladimir Nazor“. “Njegov namjeran i vidljiv otklon od načina izgradnje šezdesetih godina”, pisati će u obrazloženju nagrade, “osobito u osjetljivom odnosu prema arhitektonskoj i urbanoj baštini rezultirao je novim senzibilitetom i vrednovanjem konteksta u kojem se gradi”.

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-22T22:56:29Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[Datoteka:Julije De Luca- Hotel Internacional Rab 1972.jpg|mini|200px|Hotel Internacional Rab (1972.)]]

'''Julije De Luca''' ([[Ilok]], [[31. siječnja]] [[1929.]] – [[Zagreb]], [[10. studenog]] [[2005.]]), [[Hrvatska|hrvatski]] arhitekt.

== Životopis ==
Arhitekt Julije De Luca rodio se 31. siječnja 1929. u Iloku. Diplomirao je 1954. na Tehničkom fakultetu u Zagrebu. Od 1957. do 1961. suradnik je glasovite Majstorske radionice arhitekta [[Drago Ibler|Drage Iblera]]. Kreativan uzmah doživjeti će tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina prošloga stoljeća kada nastaju njegova najznačajnija ostvarenja koja će predstavljati evolutivan korak hrvatske arhitekture od [[Funkcionalizam|funkcionalizma]] pedesetih ka tzv. arhitekturi [[Kritički regionalizam|kritičkog regionalizma]]. De Luca je s arhitektima [[Andrija Mutnjaković|Andrijom Mutnjakovićem]], [[Radovan Delalle|Radovanom Delalleom]] i [[Igor Emili|Igorom Emilijem]] pokrenuo u hrvatskoj arhitekturi proces, kako će pisati [[Antoaneta Pasinović]],
:"''regionalizacije arhitektonskog izraza, koja bi suvremeno hrvatsko graditeljstvo izvela iz univerzalističkog steriliteta, dovodeći ga na nivo nacionalnog prostornog izraza u najboljem značenju, dakle na nivo prostornih vrijednosti osamostaljenih arhitektonskih sredina kao što su brazilska, japanska ili skandinavska, a koje su već godinama kao nacionalni graditeljski izrazi na vrhu svjetske arhitekture u cjelini“. U tom kontekstu De Luca će osobito biti privržen specifičnom prostorno- graditeljskom iskustvu jadranske urbane forme s kojom će u usklađenom dijalogu uklapanja novog u staro oblikovati svoju arhitekturu. Osobit De Lucin doprinos je na području turističke arhitekture, koja će tematski postati izuzetno aktualna tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina. Na tom području De Luca će ostvariti čitav niz značajnih objekata, poput primjerice hotela “Maestral” u [[Brela|Brelima]] ( s suradnicima A. Rožićem, M. Salajem i B. Bernardijem, 1965.), te [[Poreč|porečkih]] hotela „Neptun ( 1968.), „Lanterna“ (1969.) „Kristal“ (1970.), „Dijamant“ (1975.) i „Pical“ (1979.).
U kontekstu povijesti hrvatske arhitekture 20. stoljeća porečki hotel „Neptun“ antologijsko je ostvarenje. Njime De Luca razvija koncept, kako će ga nazvati [[Vladimir Maleković]], “''integracije''”, u postojeću gradsku strukturu, a ne samo puke interpolacije. Važno je istaknuti da De Luca tim konceptom ne teži da od novoizgrađenog objekta stvori “''dominirajuću točku u vizuri porečke južne obale''”, već da ga pomnom artikulacijom glavnog pročelja (uvlačenjem i iskoračivanjima tlocrtne linije) te uvažavanjem karakteristika zatečena ambijenta skladno poveže s okolnim prostorom, dakako uz snažan osobni pečat- riječju, od pejzažnosti plastičke vizije, preko urbarhitektonskog koncepta prostornih oblika do detalja u interijeru (A. Pasinović). Ovaj koncept De Luca će razraditi interpolacijom hotela “Internacional” unutar povijesne jezgre [[Rab|Raba]] (1972.). 'Da interpoliranje novogradnje nije samo pitanje znanja nego i pitanje prostorne intuicije posvjedočio je De Luca upravo u arhitektonskim idejama ostvarenim u “Internacionalu”. U dijalogu novoga i starog De Luca u gradskoj vizuri uspješno oblikuje organičku strukturu mediteranskog grada dinamičkim gomilanjem hotelskih volumena uz rekonstruirani medijavalni zid kojim je istovremeno integrirao i strukturu gradske rive.
Ne manje prostorno zahtjevan De Lucin je „Poslovni centar u [[Vinkovci|Vinkovcima]] ( natječaj 1977.- 1. nagrada, realizacija 1980.). Kao i na prethodnim primjerima, umjesto jedinstvenog volumena De Luca i kod vinkovačkog „Poslovnog centra“ dinamički niže nekoliko volumena koji se dosljednom uporabom pojedinim morfoloških motiva ( lukova i prozora ) organički stapaju s zatečenom urbanom strukturom.
Od ostalih De Lucinih ostvarenja izdvojimo još stambeno naselje „Kijac“ u [[Njivice|Njivcama]] na otoku [[Krk|Krku]] ( natječaj 1979.- 1. nagrada, realizacija 1982.), [[hotel Belvedere (Dubrovnik)|hotel „Belvedere“]] u Svetom Jakovu u [[Dubrovnik|Dubrovniku]] (natječaj 1983.- 1. nagrada, realizacija 1984.) te među posljednjim ostvarenjima stambenu zgradu u Medvedgradskoj ulici u Zagrebu.
Među inim De Luca je sudjelovao i na natječajima za uređenje robne kuće „Nama“ u Zagrebu (1956. s A. Mutnjakovićem, 1. nagrada), za hotelski kompleks u [[Cavtat|Cavtatu]] (1959., 1. nagrada) i za dubrovački hotel „Libertas“ ( 1968., 2. nagrada).
Na međunarodnom planu De Luca će doživjeti uspješan nastup na Svjetskom bijenalu arhitekture u [[São Paulo (federalna brazilska država)|São Paulu]] (1973.), kada mu je za porečki hotel „Kristal“ dodijeljena počasna diploma. Od ostalih nagrada i odličja izdvojimo Nagradu grada Zagreba (1965.), te republičku i saveznu nagradu „Borba“ (1970.) koju će 1991. povodom srpskog napada na hrvatsku vratiti. Godine 1991. dodijeljena mu je Nagrada za životno djelo „Viktor Kovačić“, a 2002. Nagrada za životno djelo „Vladimir Nazor“. “Njegov namjeran i vidljiv otklon od načina izgradnje šezdesetih godina”, pisati će u obrazloženju nagrade, “osobito u osjetljivom odnosu prema arhitektonskoj i urbanoj baštini rezultirao je novim senzibilitetom i vrednovanjem konteksta u kojem se gradi”.
Kako će pisati Antoaneta Pasinović u katalogu samostalne De Lucine izložbe ( Zagreb, 1970.),
: „''Problematiku uklapanja novog u staro De Luca rješava jednom atraktivnom, gotovo znanstvenom, perfekcijom. Discipliniravši oblikovnu izražajnost objekta do maksimalne podređenosti urbanističkom duhu i okvirima starih aglomeracija Poreča i Raba, De Luca je pokazao suverenost i mogućnost ulaska modernih koncepata u ta i takva urbanomorfna tkiva. S dostojnim respektom oblikovao je arhitekturu koja se stapa sa silhuetom grada, pokazavši u detalju i interijeru mogućnosti za primjerenu nadgradnju i upotpunjavanje postojećih ambijenata. Revaloriziravši temu gradskog hotela De Luca je pokazao oblikovnu zrelost kreatora koji je podređenošću postojećem ambijentu znao taj ambijent kontinuirati u novu, posve suvremenu arhitektonsku vrijednost''“.

{{Dobitnici nagrade Vladimir Nazor za arhitekturu i urbanizam}}

{{GLAVNIRASPORED:Luca, Julije De}}
[[Kategorija:Arhitekti i graditelji u Hrvatskoj]]
[[Kategorija:Ilok]]
[[Kategorija:Hrvatski arhitekti]]
[[Kategorija:Dobitnici nagrade Vladimir Nazor]]