Suradnik10: Zamjena teksta - '{{slv oznaka}}' u '{{slo oznaka}}'

2025-05-27T23:45:28Z

Zamjena teksta - '{{slv oznaka}}' u '{{slo oznaka}}'

←Starija inačica		Inačica od 27. svibanj 2025. u 23:45
Redak 54:		Redak 54:

	== Literatura ==		== Literatura ==
	* Mitja Velikonja, ''Titostalgija: študija nostalgije po Josipu Brozu'', Mirovni inštitut, Ljubljana, 2009., ISBN/EAN: 9789616455534; [http://www.mladina.si/tednik/200907/mitja_velikonja_titostalgija Jure Trampuš: Recenzija] ''Mladina'', lipanj 2009., {{~~slv~~ oznaka}}		* Mitja Velikonja, ''Titostalgija: študija nostalgije po Josipu Brozu'', Mirovni inštitut, Ljubljana, 2009., ISBN/EAN: 9789616455534; [http://www.mladina.si/tednik/200907/mitja_velikonja_titostalgija Jure Trampuš: Recenzija] ''Mladina'', lipanj 2009., {{slo oznaka}}
	* Stefano Petrungaro, ''Jugostalgia. Ripensamenti al cospetto della Jugoslavia defunta'', in Rolf Petri (ed.), ''Nostalgia. Memoria e passaggi tra le sponde dell’Adriatico''. Edizioni di Storia e Letteratura, Rome 2009, pp. 255–274. {{ISBN\|9788863721133}}.		* Stefano Petrungaro, ''Jugostalgia. Ripensamenti al cospetto della Jugoslavia defunta'', in Rolf Petri (ed.), ''Nostalgia. Memoria e passaggi tra le sponde dell’Adriatico''. Edizioni di Storia e Letteratura, Rome 2009, pp. 255–274. {{ISBN\|9788863721133}}.
	* Trovesi, Andrea: ''L'enciclopedia della Jugonostalgija''. In Banchelli, Eva: ''Taste the East: Linguaggi e forme dell'Ostalgie'', Sestante Edizioni, Bergamo, 2006., {{ISBN\|88-87445-92-3}}, str. 257-274.		* Trovesi, Andrea: ''L'enciclopedia della Jugonostalgija''. In Banchelli, Eva: ''Taste the East: Linguaggi e forme dell'Ostalgie'', Sestante Edizioni, Bergamo, 2006., {{ISBN\|88-87445-92-3}}, str. 257-274.

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-23T06:52:48Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[Datoteka:Yugoslavian_flag_in_Mostar.jpg|thumb|desno|[[Zastava SFRJ|Zastava Jugoslavije]] u [[Mostar]]u, [[2009.]]]]
'''Jugonostalgija''' označava društveni fenomen u zemljama nastalim [[raspad SFRJ|raspadom]] [[SFRJ|druge Jugoslavije]], te sociološki pojam novijeg nadnevka. Označava prvenstveno stav koji idealizira<ref name="Letica">[[Slaven Letica]]: [http://www.matica.hr/vijenac/394/Jugoslaveni%20danas%20i%20ovdje/ Jugobolje i jugobolnici; prvi dio. Jugoslaveni danas i ovdje], ''[[Vijenac (časopis)|Vijenac]]'', 9. travnja 2009.</ref> [[ekonomija|ekonomsku]], [[kultura|kulturnu]] i sigurnosnu situaciju u [[socijalizam|socijalističkoj]] Jugoslaviji od [[1945.]] do [[1991.]] godine.<ref name="Letica"/>
Neki nostalgičari za ovom jugoslavenskom i komunističkom prošlosti, žale zbog nestanka onog što se naknadno smatra "[[zlatno doba|zlatnim dobom]]". Pri tome selektivno pamćenje na neke od zataškanih stvarnosti, o tome što je bio totalitarni, represivni i nazadni režim, tijekom jednopartijske diktature u doba Tita i nakon njega.

S vremenom se - kako realnost novih sedam država nastalih raspadom jugoslavije postaje očitijom, a nove geopolitičke stvarnosti prezentnijima - elementi jugonostalgije vezuju uz nove težnje poput želje za što jačim suživotom zemalja tzv. "[[Zapadni Balkan|zapadnog Balkana"]] kao svojevrsnog političkog limba na ulazu u idealiziranu [[Europska unija|Europsku uniju]].<ref>{{Citiranje weba|url=http://fabrikaknjiga.co.rs/rec/80/67.pdf|title=DUGO PUTOVANJE KUĆI: REPREZENTACIJE “ZAPADNOG BALKANA” U POLITIČKOM I MEDIJSKOM DISKURSU|author=Tanja Petrović|date=2010.|work=|language=|publisher=Fabrika knjiga|accessdate=28. ožujka 2018.}}</ref>

Fenomen jugonostalgije privlači stanovitu međunarodnu pažnju, kod novinara i socijalni istraživača. Poljska politologinja Anna Jagiełło-Szostak, tako, piše 2013. godine o jugonostalgiji kao fenomenu koji je u velikoj mjeri povezan uz socijalne i s njima povezane emocionalne tegobe koje se i inače mogu prepoznati u društvima koje doživljavaju propast [[Socijalizam|socijalističkog društvenog ustroja]], zatim za osobe koje kao osobe iz etnički miješanih obitelji imaju poteškoća u prihvaćanju etničkih identifikacija, te naposljetku ukazuje na postojanje tzv. konzumerističkog jugoslavenstva, gdje se idealizira standard življenja u Jugoslaviji; kod svih tih kategorija se uočava stanovito zanemarivanje realnosti i vraćanje na idealizirane predodžbe o prošlosti.<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.researchgate.net/publication/319351925_The_Phenomenon_of_Yugo-nostalgia_in_post-Yugoslav_countries|title=The Phenomenon of Yugo-nostalgia in post-Yugoslav countries|author=Anna Jagiełlo-Szostak|date=2013|work=https://www.researchgate.net/|language=engleski|publisher=ATUT|accessdate=28. ožujka 2018.}}</ref>

== Povijest ==
Pojam se pojavio pri raspadu SFRJ, [[1990-ih]] godina. Pojam je zapravo utemeljila [[Dubravka Ugrešić]] tijekom [[Velikosrpska agresija na Hrvatsku i BiH|Velikosrpske agresije na Hrvatsku i BiH]].<ref name="Letica"/><ref>http://sdp-brcko.org/arhiva/content/view/636/78/ Jugonostalgija i drug Tito) (poveznica neaktivna).</ref>

Pojam jugonostalgičar, da apsurd bude potpun, smišljen je kao neka vrsta prosvjedne i uvrjedljive hrvatske političke psovke.<ref name="Letica"/> Pojavio se u plimi samoniklih pojmova kojima su političari i novinari početkom devedesetih godina prošloga stoljeća označavali pojedince koji nisu bili radosni zbog sloma komunizma, još i manje zbog raspada Jugoslavije, a najmanje zbog stvaranja hrvatske države.<ref name="Letica"/> Nekoliko je pogrdnih skupnih imenica tih dramatičnih godina steklo najveću medijsku i političku slavu: ''jugonostalgičari'' (najraniju uporabu pojma prof. [[Slaven Letica]] pronašao je u jednom osječkom govoru Vladimira Šeksa), ''[[jugokomunisti]] i oficirska djeca''.<ref name="Letica"/> [[Dubravka Ugrešić]] je u eseju ''Konfiskacija pamćenja'' s pravom zapisala kako je ''jugonostalgičar'' u Hrvatskoj početkom devedesetih godina prošlog stoljeća bila politička i medijska oznaka za sumnjivog čovjeka, narodnog neprijatelja, pa i [[izdaja|izdajicu]].<ref name="Letica"/> Možda i zbog toga, upravo je ona u Amsterdamu [[1999.]] godine, u suradnji s bivšim urednicima i novinarima ''Starta'' Dejanom Krešićem i Ivanom Molekom, uskrsla ideju koju su željeli realizirati u spomenutom tjedniku [[1989.]] godine.<ref name="Letica"/> Zajedničkim snagama, uz pomoć dvaju studenata amsterdamskog sveučilišta (Iris Adrić i Đorđa Matića) pokrenuli su projekt izrade ''Leksikona jugoslavenske mitologije.''"<ref name="Letica"/>

Fenomen u politici, po kojem bivša država ili vladar s vremenom poprimaju sve pozitivniji imidž u masama, primijećen je i drugdje, a objašnjava se potiskivanjem loših sjećanja i stavljanjem lijepih, makar malobrojnijih, u prvi plan. Jedan od snažnijih generatora nostalgije je minula mladost nostalgičara.<ref name=holjevac-kolumna />

[[Datoteka:YuMapFlag.gif|mini|300px|lijevo|[[Zastava SFRJ]] uveličana teritorijem kojeg je držala, prikazanog unitarim]]

Kao posljedica većeg broja društvenih promjena koje su se dogodile u [[SFRJ|SFR Jugoslaviji]], jugonostalgija je uglavnom ograničena na pojedince i manje skupine, koji su proveli najveći dio života u SFRJ, te koji ga smatraju pozitivnijim i sretnijim u odnosu na vrijeme rata i ekonomske nesigurnosti, nakon 1991. godine. Neki od primjera jugonostalgičarskog ponašanja su [[Kumrovec|kumrovečke]] i proslave u [[Kuća cvijeća|Kući cvijeća]], proslave [[Dan mladosti|Dana mladosti]] [[25. svibnja]] itd. Dobar primjer je osnivanje jugonostalgičarskih društava, poput društva "[[Josip Broz Tito]]", koje njeguje uspomenu na jugoslavenskog maršala i tekovine [[antifašizam|antifašističke]] Revolucije, te radom na [[internet]]skim stranicama posvećenim toj temi.

[[Datoteka:Junos1.JPG|minijatura|desno|Suveniri za obožavatelje [[Josip Broz Tito|Tita]] 2012. godine u [[Kumrovec|Kumrovcu]].]]
[[Datoteka:Junos2.JPG|thumb|desno|Suveniri za obožavatelje [[Josip Broz Tito|Tita]] 2012. godine u [[Kumrovec|Kumrovcu]].]]
[[Datoteka:Titov klub obožavatelja, Skoplje06977.JPG|minijatura|stup sa Titovim slikama u Skoplju]]

Jugonostalgija je društveni fenomen oblika [[domobolja]], koji je danas posebno izražen u daytonskoj [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]] (većinom među Bošnjacima), najviše radi tadašnjeg mira i nekomplicirane podjele države. Najmanje je izražen u procvjetaloj [[Slovenija|Sloveniji]] izuzmemo li bendove poput "Zaklonišče prepeva", a i u [[Hrvatska|Hrvatskoj]] izuzmemo li kumrovečke proslave i proslave antifašističke borbe. Jugonostalgija u Hrvatskoj dijelom je umjetno stvarana i održavana plasiranjem nekritičkih ili čak činjenično pogrješnih teza u prilog Jugoslaviji, od pojedinaca<ref name=jergovic>Monitor.hr [http://www.monitor.hr/vijesti/jergovic-jugoslaviju-danas-mrze-oni-koji-su-od-nje-dobili-sve/184690/ ''Odgovornost za jugonostalgiju''], "Miljenko Jergović u intervjuu za Blic progovara o jugonostalgiji koju osjeća zbog društva tog vremena i vlastite mladosti.", pristupljeno 28. listopada 2012.</ref> kod kojih je izražen [[Nacionalni kompleks niže vrijednosti|kompleks niže vrijednosti]] zbog pripadnosti ili povezanosti s [[Hrvati|hrvatskim narodom]], a imaju zapaženu medijsku moć.<ref name=holjevac-kolumna>Fizzit.net, M. Holjevac, 20. listopada 2012. - [http://fizzit.net/vijesti-i-politika/komentari-i-kolumne/4173-21-rodendan 21 godina neovisnosti, ili zašto Hrvati ne vole sebe], pristupljeno 28. listopada 2012.</ref> Isto se pripisuje i pojedinim medijskim kućama u cjelini, npr. [[EPH|Europapress Holdingu]].<ref name=holjevac-kolumna /><ref name=hrs>HRsvijet.net [http://hrsvijet.net/index.php?option=com_content&view=article&id=1219:tko-su-pravi-vlasnici-medija-u-hrvatskoj Tko su pravi vlasnici medija u Hrvatskoj?], pristupljeno 28. listopada 2012.</ref><ref name="sdalm">Slobodna Dalmacija [http://slobodnadalmacija.com/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/157505/Default.aspx], pristupljeno 28. listopada 2012.</ref> Nostalgija je posebnije izražena i u [[Srbija|Srbiji]], [[Crna Gora|Crnoj Gori]] i [[Makedonija|Makedoniji]], koje su za Titove vladavine doživjele opći ekonomski procvat i kulturnu i političku emancipaciju. Treba izuzeti [[Kosovo]], na kojemu su [[Albanci]] Jugoslavijom zadovoljni samo zbog priznavanja autonomne pokrajine.

Rušenja diktatura uvijek su popraćena egzistencijalnom nesigurnošću i strahovima, nesnalaženjem velikog dijela stanovništva i snažnom težnjom za povratkom u sigurnost diktature. Fenomen se pojašnjava primjerom usporedbe čovjeka sa životinjom koja je rođena u kavezu.<ref name="zivotinja">''"...jednom puštena na slobodu, gdje mora sama loviti i brinuti ona će uvijek težiti vratiti se u svoj kavez u kom uživa sigurnost i dva-tri bilo kakva obroka dnevno, makar i uz cijenu povremenih batina od čuvara. Jednostavno, na drugo nije navikla i ne može se adaptirati. Samo ljudi stasali u slobodnom društvu mogu se u njemu dobro osjećati. Prednost je totalitarnih sustava da ne morate razbijati glavu ni oko čega: ima tko je tu da misli o svemu, i da brine o vama, i što je diktatura bila sveobuhvatnija ljudima će više nedostajati. Nemojte misliti da ljudi u nekadašnjoj Istočnoj Njemačkoj i Mađarskoj žale za komunizmom jer im je onda bilo bolje. Da vidite kako će tek za njim žaliti u sjevernoj Koreji i na Kubi, gdje doslovce gladuju."'', M. Holjevac, [http://fizzit.net/vijesti-i-politika/komentari-i-kolumne/4173-21-rodendan 21 godina neovisnosti, ili zašto Hrvati ne vole sebe], pristupljeno 28. listopada 2012.</ref>

Pokretači jugonostalgičarskog projekta ''Leksikona jugoslavenske mitologije'' Dubravka Ugrešić, Dejan Krešić i Ivan Molek dali su naputak kako sastaviti taj leksikon.<ref name="Letica"/>
Iz naputka bilo je jasno da su život u bivšoj Jugoslaviji željeli svesti na »mozaik pozitivnih, sretnih, nasmijanih i veselih osobnih i kolektivnih sjećanja, priča, mitova i legendi.«<ref name="Letica"/> Njihovim je naporom pojam jugonostalgija tako od negdašnje očajničke hrvatske političke psovke – iza koje je stajao vrlo racionalan strah i svijest o nadolazećoj JNA i svesrpskoj agresiji i velikosrbijanskim osvajačkim ratovima – pretvoren u vrijednosno i moralno izuzetno pozitivni, uznositi i narcisoidni leksikonski i enciklopedijski pojam.<ref name="Letica"/> Dakako, za pripadnike onog dijela stanovništva novonastalih država koji su dijelili njihovo uvjerenje kako je Jugoslavija bila obećana zemlja, Arkadija ili barem – Atlantida.<ref name="Letica"/>

Jugonostalgija odavno nije isključivo, pa ni primarno, postmoderni intelektualni projekt.<ref name="Letica"/> Diljem država nastalih raspadom SFRJ, posebice u Bosni i Makedoniji, spontano su nastali i nastaju i drugi samonikli pokreti i udruge koje poslanje pronalaze u slavljenju „pozitivnih tekovina” bivše države i njezina političkog poretka: sama druga Tita, bratstva i jedinstva, samoupravnog socijalizma, nesvrstanosti, udruženog rada, pa i svinjskih polovica.<ref name="Letica"/>

Jugonostalgičarski projekti pokazuju selektivnost memorije.
Raznolike i brojne organizacije i skupine jugonostalgičara ne zabrinjava odveć činjenica što su predmeti njihove bolne čežnje – Jugoslavija i titoizam – potonuli poput drugih brojnih državnih tvorevina na ovim prostorima: u moru krvi, smrti, zločina, progonstva i ljudske patnje.<ref name="Letica"/> Oni ne postavljaju pitanja o uzrocima YU-potopa, nego žive u vjeri da predmeti njihove idealističke i romantične žudnje mogu još jednom uskrsnuti poput Feniksa koji su se<ref name="Letica"/> još [[2009.]] godine dali naslutiti iz niza nezgrapnih pojmova: ''Regija'', ''Ovi prostori'', ''Naši prostori'', ''Region'' ili ''[[Zapadni Balkan]]''.<ref name="Letica"/>

== Vidovi jugonostalgije ==

* ''potpunom'' Jugonostalgijom mogao bi se nazvati nekritički pogled na bivšu državu, koja je za određeni socijalni sloj bila idealna država
* ''djelomična'' Jugonostalgija je nekritički pogled na neki segment bivše države, bilo socijalni, bilo politički

Jugonostalgijom se ne može zvati sjećanje na kulturna ostvarenja (filmove i glazbu) nastale u bivšoj državi, jer takva suradnja postoji i danas (TV emisije, TV ''sapunice'', koncerti) između današnjih samostalnih država nastalih raspadom SFRJ.

Slovenski sociolog [[Mitja Velikonja]] u svojim istraživanjima fenomena ''jugonostalgije'' u svom zborniku „''Zid je mrtav, živeli zidovi! Pad Berlinskog zida i raspad Jugoslavije''“, pokazuje da osim tzv. „pasivne jugonostalgije“ postoji i „aktivna jugonostalgija“.

Već od njezinog nastanka 1919., a još više poslije 1945., diktatura je uvijek bila životno načelo jugoslavenske države. Dok se 1948. nije odvojila od Moskve, jugoslavenska komunistička partija, četvrt je stoljeća pohađala školu sovjetskog staljinizma. Ta komunistička, boljševička intelektualna i mentalna srodnost se održala, i titoistička vlast je upravo staljinističkim postupcima, čak i preventivno, eliminirala (na bilo koji način) sve opozicije i neistomišljenike.

S vremenom jugonostalgija ima sve manje politički, a u sve većoj mjeri potrošački karakter - naime mnoštvo ljudi prepoznaje da su prije nekoliko desetljeća živjeli s manje briga i u većem obilju; kod takve "potrošačke jugonostalgije" se uglavnom zanemaruju razne nestašice, slabi izbor roba i usluga, česta isključivanja električne energije i druge očite slabosti jugoslavenskog ekonomskog sustava. Jugoslavija je, doista (poput drugih komunističkih zemalja), bila zemlja u kojoj je osjećaj socijalne sigurnosti bio veći nego što je to slučaj u zemljama nastalim njenim raspadom, i općenito veći nego u zemljama suvremene Europe.<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.slobodnaevropa.org/a/most_rse_jugonostalgija_i_strah_od_jugoslavije/24353669.html|title=Jugonostalgija i strah od Jugoslavije|author=Omer Karabeg (prikaz panel diskusije)|date=9. listopad 2013.|work=https://www.slobodnaevropa.org/|language=|publisher=Radio Slobodna Europa|accessdate=28. ožujka 2018.}}</ref>

== Povezani članci ==
* [[Leksikon YU mitologije]]
* [[Titoizam]]
* [[Savez pionira Jugoslavije]]
* [[Dodatak:Popis mjesta imenovanih po Josipu Brozu Titu]]

== Literatura ==
* Mitja Velikonja, ''Titostalgija: študija nostalgije po Josipu Brozu'', Mirovni inštitut, Ljubljana, 2009., ISBN/EAN: 9789616455534; [http://www.mladina.si/tednik/200907/mitja_velikonja_titostalgija Jure Trampuš: Recenzija] ''Mladina'', lipanj 2009., {{slv oznaka}}
* Stefano Petrungaro, ''Jugostalgia. Ripensamenti al cospetto della Jugoslavia defunta'', in Rolf Petri (ed.), ''Nostalgia. Memoria e passaggi tra le sponde dell’Adriatico''. Edizioni di Storia e Letteratura, Rome 2009, pp. 255–274. {{ISBN|9788863721133}}.
* Trovesi, Andrea: ''L'enciclopedia della Jugonostalgija''. In Banchelli, Eva: ''Taste the East: Linguaggi e forme dell'Ostalgie'', Sestante Edizioni, Bergamo, 2006., {{ISBN|88-87445-92-3}}, str. 257-274.
* Dejan Djokic, ur., ''Yugoslavism: Histories of a Failed Idea, 1918–1992'', London: Hurst & Co., 2003., str. 356.
* ''Yugo-Nostalgia: Cultural Memory and Media in the Former Yugoslavia'', Autor: Volcic, Zala, ''Critical Studies in Media Communication'', sv. 24, br. 1, ožujak 2007., str. 21-38(18), nakladnik: Routledge.

== Izvori ==
{{matica hrvatska}}
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==
* [https://web.archive.org/web/20070314191155/http://www.konzulatsfrj.com/ Generalni konzulat SFRJ]
* [https://web.archive.org/web/20070109202631/http://www.titoslavija.com/ ''Republika Titoslavija'']
* [http://www.slobodnajugoslavija.com ''Slobodna Jugoslavija'']
* [http://www.leksikon-yu-mitologije.net Leksikon YU mitologije]
* [https://web.archive.org/web/20110917073743/http://www.sfrj.ch/ SFRJ.CH]
* [https://web.archive.org/web/20160319141328/http://www.pavelhaus.at/upload/media/signal/signal08_09_2.pdf Mitja Velikonja, "Jugonostalgija u Sloveniji", njem. + slov. jezik]
* [http://www.jutarnji.hr/proslava-titova-rodendana-u-kumrovcu-ove-godine-dan-ranije/251180/ Članak u [[Jutarnji list|Jutarnjem listu]] 23. svibnja 2008.: Proslava Titova rođendana u Kumrovcu]
* [http://fizzit.net/vijesti-i-politika/komentari-i-kolumne/4173-21-rodendan Kritički pogled na jugonostalgiju]

[[Kategorija:Jugoslavija]]

Jugonostalgija - Povijest promjena

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{slv oznaka}}' u '{{slo oznaka}}'

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica