WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-16T13:27:46Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{provjeriti}}
'''Judeokršćani''' su prvi [[kršćani]] u Jeruzalemskoj crkvi koji se držali nekih [[židovi|židovskih]] zakona, obreda i službi u hramu. Na [[Apostolski sabor u Jeruzalemu|apostolskom saboru u Jeruzalemu]] potvrđeno je Pavlovo širenje kršćanstva među poganima i utvrđeno da kršćani nežidovi nisu dužni držati se židovskih zakona.

== Povijest ==

=== Rađanje kršćanstva ===
[[Datoteka:First century Iudaea province.gif|thumb|Rimska provincija [[Judeja (rimska provincija)|Judeja]].]]

Kršćanska zajednica se ponajprije sabrala u [[Jeruzalem]]u gdje su se nazvali crkvom (''ekklesia'').<ref>Irenej, ''Adv. haer''. 3, 12, 5</ref> U jeruzalemskoj zajednici bilo je nekoliko tisuća židovskih kršćana koji su se pridržavali [[Mojsije]]vog zakona. Prvi židovski kršćani su išli u [[sinagoga|sinagoge]], tumačeći židovsku vjeru u skladu da Isusovim tumačenjem Mojsijevih zakona. Oni su Isusa počeli smatrati židovskim [[Mesija|Mesijom]]. Uslijed toga, prvi [[progoni kršćana|progoni]] došli su od strane židovskih vođa, koji su ih tretirali kao [[hereza|heretike]]. Prvi kršćanski [[mučenik]] [[Sveti Stjepan|Stjepan]] je, neposredno nakon Isusovog pogubljenja, [[kamenovanje|kamenovan]] pod optužbom za [[blasfemija|blasfemiju]], jer je naučavao da će Isus ukinuti [[Jeruzalemski hram]] i "izmijeniti običaje koje je Mojsije predao" (Djela 6:14).

Usprkos odbacivanju od službenog judaizma, mnogi židovski kršćani nisu se željeli odreći svoje revnosti za Mojsijev zakon, inzistirajući da je "''potrebno obrezati mnogobošce i narediti im da se drže Božjeg zakona.''" Oni su prihvaćali Isusa kao židovskog [[mesija|mesiju]], objavljujući univerzalnost Mojsijevog zakona: "''ako se ne obrežete po Mojsijevom običaju, ne možete se spasiti''" (Djela 15:1). [[Antiohija|Sirijska Antiohija]], veliki grad na oko 150 kilometara sjeverno od Jeruzalema, je bila središte heleniziranih Židova koji su govorili [[grčki jezik]]. Apostoli su tamo propovijedali "''ne objavljujući riječ nikom drugom nego samo Židovima''" (Djela 11:19). U Antiohiji je ponikao grčki naziv "kršćani" po kojem su Isusovi sljedbenici postali poznati u svijetu.<ref name = "Jeger 10-13">[[Verner Jeger]], ''Rano kršćanstvo i grčka paideja'' (str. 10-13), Službeni glasnik, Beograd, 2007.</ref>

=== Propovijedanje narodima ===

Nakon [[Isusovo razapinjanje|Isusove smrti]] njegovi učenici su isprva propovijedali radosnu vijest samo [[Židovi]]ma (Djela 11:19). Propovijedajući na grčkom jeziku heleniziranim Židovima u [[sinagoga]]ma širom [[Sredozemno more|Mediterana]], privukli su i prve nežidovske sljedbenike. Ubrzo su se okrenuli i svim ostalim narodima. Propovijedali su [[Parti|Parćanima]], [[Medijci|Medijcima]] i [[Elam]]itima, stanovnicima [[Mezopotamija|Mezopotamije]], [[Judeja|Judeje]], [[Kapadocija|Kapadocije]], [[Pont]]a, [[Azija (rimska provincija)|Azije]], [[Frigija|Frigije]] i [[Pamfilija|Pamfilije]], zatim [[Egipćani]]ma, [[Libijci]]ma, [[Antički Rim|Rimljanima]], [[Kreta|Krećanima]] i [[Arapi]]ma.<ref>[[Djela apostolska]] 1:8; 2:9-11 i 17-21.</ref> Preobraćenici iz tih krajeva bili su ''"Judeji i prozeliti"''.<ref>[[Djela apostolska]] 2:11.</ref> Izrazom "[[prozelitizam|prozelit]]" izvorno su nazivani obraćenici na judaizam.

Svi prvi [[inovjerci]] koji su u prihvatili kršćanstvo su također prihvatili i judaizam, što uključuje [[obrezivanje]], ishranu koju dozvoljava [[Mojsije]]v zakon i svetkovanje [[subota|subote]] ([[šabat]]a). Osnivaju se mjesne kršćanske zajednice po svijetu, ali Crkva Majka u Jeruzalemu ostaje središnjica koja ima primat. Crkva u Jeruzalemu bila je "središte građana Novog Saveza".<ref>Irenej, ''Adv. haer''. 3, 12, 5</ref>

=== Podijele unutar zajednice ===
Prvim kršćanima je [[obrezivanje]] bio simbol cjelokupnog Mojsijevog zakona. Ono je simboliziralo savez koji je [[Bog]] napravio sa prorokom [[Abraham]]om (Postanak, 17). To je bilo naslijeđe za sve Abrahamove potomke koje je identificiralo čovjeka kao vjernika. Stoga su judeokršćani zahtijevali da preobraćenike "treba obrezati i narediti im da drže Mojsijev zakon" (Djela 15:5).

Sa druge strane, preobraćenik [[Sveti Pavao]], i njegovi istomišljenici su tvrdili da je Isusovo evanđelje veće od [[Mojsije]]vog zakona i da sam zakon ne može nikoga spasiti (Djela 13:38-39). Ljudi su se podijelili, neki su podržavali stav židovskih kršćana, a neki [[apostoli|apostola]] (Djela 14:4).

=== Jeruzalemski sabor (50.) ===

[[Datoteka:Saint James the Just.jpg|thumb|right|175px|[[Jakov Pravedni]], vođa jeruzalemskih kršćana.]]
Neslaganje oko toga trebaju li nežidovski [[prozelitizam|prozeliti]] slijediti Božiji zakon objavljen Mojsiju postalo je toliko važno da je sazvan poseban [[Apostolski sabor u Jeruzalemu|sabor u Jeruzalemu]] kako bi se zajednica dogovorila o tom pitanju. Sabor je okupio vođe mlade kršćanske zajednice približno [[49]]. ili [[50]]. godine u [[Jeruzalem]]u. Postojale su dvije struje, jeruzalemska, koju je predstavljao vođa judeokršćanske zajednice [[Jakov Pravedni]], i prozelitska, koju je zastupao kršćanski misionar [[Sveti Pavao]].

[[Sveti Petar|Apostol Petar]] je, nakon inicijalnog sukoba sa Pavlom, na kraju podržao njegovo stajalište riječima: "''Što hoćete da nametnete učenicima na vrat jaram, koji ni naši očevi ni mi nismo mogli da ponesemo?''" (Djela 15:10). [[Djela apostolska]] Petrovu promjenu mišljenja pripisuju [[vizija|viziji]] koju je neposredno prije sabora imao u Jopi. Dok se molio na krovu jedne kuće, čekajući obrok, vidio je kako se nebo otvara i sa njega spušta veliko platno na kome su bile sve "''četvoronožne životinje, i gmizavci zemaljski, i ptice nebeske.''" Čuo je glas koji mu je naredio da ustane i zakolje da bi jeo, ali je odbio jer nikada nije pojeo ništa nečisto ili pogano. Glas je tada rekao, "''Što je Bog učinio čistim ne nazivaj poganim.''" (Djela 10:9-16). [[Levitski zakonik]] (11:4, 11:13, 20:25) zabranjivao je vjernicima jesti određene vrste [[životinje|životinja]], kao što su deva, zec, svinja, gavran, noj, sova, labud, svraka, roda i slično.

Na kraju je Jakov predložio zajednički dogovor: nežidovi koji su željeli da postanu članovi zajednice trebali su ispuniti samo najnužnije zahtjeve, da budu moralno čisti i da se uzdrže od obožavanja idola i jedenja krvi:

{{citat|Odlučismo, naime, Duh Sveti i mi, da vas ne opterećujemo ničim drugim – osim ovih potrebnih stvari: da se uzdržavate od mesa koje je žrtvovano idolima, i od krvi, i od udavljenog, i od bluda; ako se od svega ovoga čuvate, dobro ćete činiti.|[[Djela apostolska]] 15:28-29.}}
Apostoli su tako na Jeruzalemskom koncilu ukinuli opće važenje Mojsijevog zakona.

=== Posljedice sabora ===

Mnogi judeokršćani, poput [[Barnaba|apostola Barnabe]], su u početku pomagali i podržavali Pavla u njegovoj propovjedničkoj misiji (Djela 9:26-28). Međutim, nakon sabora u Jeruzalemu, Pavao sve otvorenije govori o ukidanju židovskih zakona i običaja, ne samo nežidovskim preobraćenicima, već kršćanima uopće. U svojim poslanicama Pavao piše da [[spasenje]] dolazi pomoću vjere u [[Isus]]a, a ne obavljanjem radnji koje propisuje [[Tora|židovski zakon]]. [[Kršćanska crkva|Zajednice]] koje su slijedile učenja [[Sveti Pavao|Pavla]] uvelike su prisvojile njegovo vjerovanje da je "''Krist kraj [[Tora|zakona]] za svakoga tko vjeruje, bio on Židov ili nežidov''". Većina vjernika tumačila je to kao tvrdnju da su [[obrezivanje]], [[košer]] ishrana i židovski običaji u suprotnosti sa kršćanstvom. Uslijed toga, napuštaju ga ne samo bliski prijatelji poput Barnabe<ref>''“...dođe do zaoštrenosti, tako da se rastaše jedan od drugoga”'' (Djela 15:39)</ref>, već dolazi do otvorenog neprijateljstva između njega i judeokršćana koji mu širom kršćanskog svijeta osporavaju [[apostoli|apostolski]] ugled i poslanje. Godine [[62]]. je tadašnji [[prvosvećenik]] Jeruzalema Anan ben Anan sazvao Sanhedrin i osudio [[Jakov Pravedni|Jakova]] i još nekolicinu na smrt kamenovanjem, zbog optužbe da su kršili Zakon.

=== Pad Jeruzalema (70.) ===
[[Datoteka:NinthAvStonesWesternWall.JPG|thumb|175px|[[Opsada Jeruzalema (70.)|Uništenjem Jeruzalema]] matična Jeruzalemska crkva je marginalizirana nakon čega centar kršćanstva postaje [[Rim]].]]

[[66]]. godine dolazi do [[Prvi židovsko-rimski rat|židovskog ustanka]] protiv Rimljana, koji prerasta u četvorogodišnji rat koji je ostavio katastrofalne i nesagledive posljedice po Židove. [[Jeruzalem]] je pao [[70]]. godine, nakon [[Opsada Jeruzalema (70.)|višemjesečne opsade]], a Rimljani su potpuno uništili [[jeruzalemski hram]]. [[Euzebije Cezarejski|Euzebije]] piše da su se [[kršćani]] iz Jeruzalema povukli iz grada prije nego što je do sukoba došlo. Prema [[Euzebije Cezarejski|Euzebiju]], kršćani su napustili [[Jeruzalem]] zbog rata i pobjegli u obližnji grad [[Pela (Jordan)|Pela]], predvođeni [[Simeon Jeruzalemski|Simeonom Jeruzalemskim]].

Isusovi sljedbenici su odbili boriti se u ratu protiv Rimljana ne zato što su prihvaćali argument o rimskoj nepobjedivosti, koji su upotrebljavali [[Josip Flavije]] i viši slojevi. Kršćani su vjerovali da je borba protiv Rimljana besmislena zato što su katastrofalni događaji nakon [[Isusovo razapinjanje|Isusovog raspeća]] bili "znaci kraja" kada će cijelu svijet biti razbijen i preobražen. Neki su vjerovali kako te katastrofe izaziva gnjevni Bog kako bi kaznio svoj narod zbog toga što je odbacio [[Mesija|Mesiju]].

Pad Jeruzalema se kasnije uglavnom tumačio posljedicom zala koje su Židovi nanijeli Isusu<ref>vidi [[Origen]], Contra Celsum 2.13; [[Euzebije Cezarejski|Euzebije]], H.e. 3.7</ref>, ali je također povezivan i sa zlostavljanjem Jakova od židovskih vlasti, neposredno uoči rata s Rimljanima.<ref>[[Hegezip]] u Euzebije, H. E. 2.23</ref>

=== Odvajanje kršćanstva i judaizma ===

Nakon prvog židovsko-rimskog rata judeokršćani su rasuti po židovskoj dijaspori i marginalizirani; matična Crkva u Jeruzalemu je uništena, a centar cjelokupnog kršćanskog pokreta se premješta u [[Rim]].

Poslije [[Opsada Jeruzalema (70.)|pada Jeruzalema]] [[70]]. godine, Rimljani su izgnali Židove iz Judeje, na ruševinama Jeruzalema su podigli rimski grad ''Aelia Capitolina'', a na mjestu razorenog [[Jeruzalemski hram|hrama]] naselje sa poganskim [[oltar]]ima. U raseljenim židovskim zajednicama dolazi do promjene odnosa snaga. [[Prvosvećenik|Prvosvećenička]] skupina i [[saduceji]] povezani sa bivšim Hramom, su odstranjeni.

Rukovodeće uloge preuzela je rastuća grupa učitelja, [[farizeji|farizeja]], koja je širila svoju vlast kroz cijelu Judeju, obuhvativši židovske zajednice širom svijeta.<ref>[[Jacob Neusner]], ''Formative Judaism: Religious, Historical, and Literary Studies''. Brown Judaic Studies, No. 91. Chico, CA: Scholars Press, [[1983.]]</ref> Dok su ranije glavni kršćanski protivnici bili visoki [[svećenik|svećenici]] i Jeruzalemski [[pisar]]i, nakon rata to postaju farizeji. Ovo se odražava u [[evanđelje po Mateju|Evanđelju po Mateju]], kršćanskom spisu iz tog vremena (oko [[80]]. godine), u kom se autor suočava prvenstveno sa rivalstvom farizejskih [[rabin]]a koji su se nametnuli širom židovskog svijeta kao autoritativni tumači [[Tora|Tore]].<ref>Vidjeti detaljne analize u: Alan F. Segal. „''Matthew's Jewish Voice''" i J. Andrew Overman. ''Matthew's Gospel's and Formative Judaism''.</ref> Teškoće i poniženja uslijed poraza zaoštrili su podijele u razbacanim židovskim zajednicama.

[[Datoteka:Thedecapolis.png|right|thumb|175px|Mapa [[Dekapolis]]a sa lokacijom antičkog grada [[Pella (Jordan)|Pella]].]]
[[Epifanije Salaminski|Epifanije]] spominje da je nakon [[Opsada Jeruzalema (70.)|razorenja Jeruzalema]], jedno od središta judeokršćanstva bilo u okolici grada [[Pella (Jordan)|Pella]], sjeverno od [[Jeruzalem]]a.<ref>Epifanije, Panarion 30, 1, 7</ref> Isusovi sljedbenici su sve više težili da se odvoje od ostalih Židova, radije se moleći u kućama članova nego u sinagogama. Ova situacija rastuživala je mnoge koji nisu željeli odbaciti tradicionalne običaje. Nakon [[70]]. godine kršćanski pokret se brzo širio među nežidovima (''[[Inovjerci|Gentiles]]''), ali, na njihovu žalost, uglavnom nisu uspjeli privući Židove. U poslijeratnoj [[Palestina|Palestini]], oko [[80.]]-[[90]]. godine, Isusovi sljedbenici su postali marginalna grupa protiv koje je bila vladajuća skupina [[farizeji|farizeja]], koja je došla na vlast u Jeruzalemu nakon rimskog rata. Oko [[80]]. godine rabinske vlasti su uvele kletvu protiv ''nazarena'', da bi otkrile nazočnost kršćana u sinagogi. Kletva je uvedena kao sastavni dio dnevnih molitava te su je svi sudionici bogoslužja u sinagogi morali naglas izgovarati:

{{citat|Neka otpadnik bude bez ikakve nade i neka kraljevstvo ponosa bude iskorijenjeno u naše doba. Neka nazareni i minimi nestanu u trenutku, neka svi budu izbrisani iz knjige života da se ne mogu ubrojiti među pravednike. Blagoslovljen budi, o Bože, koji obaraš ponosite.<ref>From Sabbath to Sunday, S. Bacchiocchi, str. 135., francusko izdanje</ref>}}

Potkraj stoljeća, oko [[90.]] – [[100.]] godine, Isusovi židovski sljedbenici su bili izbačeni iz domaćih [[sinagoga]] zbog svoje tvrdnje da je Isus [[Mesija]], i otuđeni od židovske zajednice. Žestok sukob ranog kršćanstva i judaizma oslikava [[Evanđelje po Ivanu]], u kom Židovi postaju nepomirljivi Isusovi protivnici.

=== Dalji razvoj ===

Judeokršćanska zajednica biva sve više marginalizirana i podijeljena, dok [[Katolička crkva|Rimska Crkva]] od nekadašnje Jeruzalemske Crkve preuzima primat nad mnogim kršćanskim općinama. Neki judeokršćani su u potpunosti raskinuli sa [[judaizam|judaizmom]] i prihvatili uspostavljene kršćanske dogme u cijelosti. One zajednice koje ostaju pri starim uvjerenjima i nastavljaju održavanje židovskih običaja, od katoličke crkve bivaju proglašene za [[hereza|herezu]]. Među raseljenim židovskim kršćanima se razvijaju razni pravci mišljenja, a neki dijelovi zajednice se priklanjaju [[židovski gnosticizam|židovskom gnosticizmu]].

[[Euzebije Cezarejski|Euzebije]] navodi da su židovski kršćani za vrijeme [[Bar Kohbin ustanak|Bar Kohbinog ustanka]] ([[132.]] – [[136.]]) bili gonjeni od [[Bar Kohba|Bar Kohbe]] jer su odbili prihvatiti njegove mesijanske tvrdnje. [[Justin Mučenik]] spominje [[progoni kršćana|progone kršćana]] u Palestini oko [[135.]] godine.<ref>[[Justin Mučenik]], ''Dijalog sa Trifonom'' 110.4.</ref> Rat i njegove posljedice, uključujući odbijanje judeokršćana da prihvate Bar Kohbu kao Mesiju, je imao značajnu ulogu u izdavajanju kršćanstva kao religije bitno različite od judaizma. Nakon rata, episkopi Jeruzalema više nisu poticali "od onih iz obrezanja". [[Irenej Lionski|Irinej Lionski]] je oko [[180.]] godine prvi upotrijebio izraz [[ebioniti]] (siromašni), radi opisivanja heretičke judeokršćanske sekte, koja se "tvrdoglavo" držala Zakona.

[[Epifanije Salaminski|Epifanije]],<ref>David C. Sim ''The Gospel of Matthew and Christian Judaism'' 1998 p182 </ref> Jeronim i Augustin<ref>Petri Luomanen "Nazarenes" in ''A companion to second-century Christian "heretics"'' pp279</ref><ref>Memoirs of Dr. Joseph Priestley - str. 670.</ref> u [[4. stoljeće|4. stoljeću]] spominju judeokršćansku zajednicu koju nazivaju "[[nazareni]]ma", s one strane [[Jordan (rijeka)|rijeke Jordan]] u [[Sveta Zemlja|Svetoj Zemlji]]. Jeronim je u [[Sirija|sirijskom]] gradu Beroe sreo nazarene, koji su veoma poštovali židovske običaje.<ref>From Sabbath to Sunday, S. Bacchiocchi, str. 134., francusko izdanje</ref> Epifanije navodi da se nazareni nisu bitno razlikovali od Židova:
{{citat|Nazareni se ne razlikuju od njih skoro u ničemu, prakticiraju običaje određene židovskim Zakonom, osim što vjeruju u Krista. Oni vjeruju u uskrsnuće mrtvih, da je svemir stvoren od Boga. Oni uče da je Bog Jedan, i da je Isus njegov sin.<ref>Epiphane, Adversus Haereses 29,7, PG41, 402</ref>}} [[Epifanije Salaminski|Epifanije]] [[375.]] godine spominje grupu ebionita na [[Cipar|Cipru]].

== Izvori ==
{{Izvori|2}}

== Poveznice ==
{{Portal Kršćanstvo}}
* [[Ebioniti]]
* [[Nazareni]]
* [[Jakov Pravedni]]

[[Kategorija:Povijest judaizma]]
[[Kategorija:Rano kršćanstvo]]

Judeokršćani - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica