WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-31T05:08:19Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

'''Jovan Plamenac''' ([[crnogorski jezik|crnog.ćiril.]] '''Јован Пламенац''', [[Crmnica]], [[Kneževina Crna Gora]] [[1879.]] - [[Cetinje|okolica Cetinja]] [[1944.]]) , [[ministar]], [[Crnogorci|crnogorski]] [[premijer]], predsjednik [[Crnogorska narodna skupština|Crnogorske narodne skupštine]], glavni [[organizacija|organizator]] [[Božićna pobuna|Božićne pobune]] [[1919.]] godine, borac ''[[Za Pravo, Čast i Slobodu Crne Gore]]'', [[slobodni zidar]], publicist, strijeljali ga [[partizani]].

==Karijera==

Gimnaziju završio u [[Beograd|Beogradu]] a iz učiteljske škole u Aleksincu ([[Kraljevina Srbija]]) su ga protjerale srpske vlasti [[1899.]] s velikom grupom drugih kasnije poznatih [[Crnogorci|Crnogoraca]] ([[Mihailo Ivanović]], [[Savo Vuletić]], itd.). Učiteljsku je školu završio u [[Pakrac|Pakracu]] ([[Hrvatska]]) a Filozofski fakultet u [[Drugi Reich|Njemačkoj]].

Po povratku u domovinu, zastupnik u crnogorskom parlamentu od [[1906.]] godine, ministar prosvjete i crkvenih djela ([[1907.]] – [[1909.]]), ministar unutarnjih poslova ([[1907.]] – [[1910.]]), [[Crnogorska narodna skupština|predsjednik Crnogorske narodne skupštine]] (1911.), pa ponovno ministar unutarnjih poslova ([[1912.]] – [[1913.]]), kada napušta državnu službu.

==[[Emigracija]]==

Srpske su vojne vlasti po okupaciji [[Kraljevina Crna Gora|Kraljevine Crna Gora]] [[listopad]]a [[1918.]] mislile kako je Jovan Plamenac, zbog rezignacije iz [[1913.]] godine, pogodan za manipuliranje. Srpski ga je dotpukovnik Svetislav Simović pozvao da održi govor uoči [[Podgorička skupština|Podgoričke skupštine]], ali je Plamenac na jednom skupu na [[Cetinje|Cetinju]] agitirao žestoko protiv srpske okupacije.

Nekih mjesec dana nakon Podgoričke skupštine, Plamenac je glavni organizator i inspirator [[Božićna pobuna|Božićne pobune]], te crnogorskog ustanka koji je potom uslijedio. Plamenca je pozvao Kralj [[Nikola I. Petrović]] da dođe u inozemstvo, te je on početkom [[1919.]] imenovan za premijera i ministra vanjskih poslova.

{{glavni|Popis crnogorskih ministara vanjskih poslova 1879.-1921.}}

Vodio je snažnu [[diplomacija|diplomatsku]] i vojnu akciju u pokušaju restauriranja crnogorske države (vidi: [[Crnogorska vojska 1919.-1921.]]).

Vlada Jovana Plamenca se notom od 16. listopada [[1920.]] godine obratila [[Društvo naroda|generalnom tajniku Društva naroda]] sa molbom da se delegacijama na skupštini podijeli dokumentacija o postupcima velikih sila prema Crnoj Gori i o ponašanju srpskih trupa u Crnoj Gori.

Društvu naroda su predati dokumenti pod sljedećim nasolovima (citirano na [[crnogorski|crnogorskom]]):

* ''"Crna Gora pred Društvom naroda ";''
* ''"Dokumenta o srpskim zvjerstvima u Crnoj Gori ",'' i
* ''"Memorandum o suđenju crnogorskim rodoljubima pred srpskim vojnim sudom".''

Na dužnosti premijera je Plamenac ostao do [[15. lipnja]] [[1921.]] kada je podnio ostavku. Nakon smrti posljednjega crnogorskog premijera u [[egzil]]u, generala [[Milutin Vučinić|Milutina Vučinića]], Plamenac je pokušao rujna [[1922.]] preuzeti premijersko mjesto, no za to nije imao podršku [[kraljica|kraljice]] [[Milena Petrović|Milene Petrović]], supruge tada pokojnoga [[kralj]]a Nikole.

[[Fašisti|Fašisti]]čke talijanske su ga vlasti protjerale, te je Plamenac otputovao za [[Sjedinjene Američke Države]], gdje je u [[New York|New Yorku]] još jednom pokušao pokrenuti crnogorsku stvar s mrtve točke.

==U Beogradu==

Nakon [[amnestija|amnestije]], doselio se Plamenac početkom [[1925.]] u [[Beograd]], gdje je od Vlade [[Kraljevina SHS|Kraljevine SHS]] ([[Nikola Pašić]] - [[Svetozar Pribićević]]) dopio zaposlenje i plaću u rangu ministra I. klase. No, uistinu, to je bila formalnost, jer je Plamenac odbijao raditi bilo što. Srbi su ga, premda im je bio ljuti protivnik, veoma cijenili i nastojali su ga [[korupcija|korumpirati]] ne bi li [[agitacija|agitirao]] i trajno "smirio" Crnu Goru.

Nakon što su Plamenca u odvojene audijencije primili Nikola Pašić i Kralj [[Aleksandar Karađorđević]], Crnogorci "ujedinitelji" jako su se bunili. [[Nikola Đonović]] je pisao protestne pamflete a zastupnik [[Risto Jojić]] u u Skupštini podnio interpelaciju.

Plamenac je mirno živio u apartmanu [[hotel]]a ''Moskva'' u Beogradu. Tijekom [[1930-ih]] oglašavao se u tadašnjem tisku i u oštrim polemikama branio je sebe, Crnu Goru i [[Crnogorci|Crnogorce]].

Protivnici su mu pripisivali vlastoljublje, pretjeranu ambicioznost i surovost, no nitko mu nije osporio, dapače, ludu [[hrabrost]], principijelnost i [[integritet|lično poštenje]].

==Ubojstvo==

Do [[1944.]] je Plamenac bio u Beogradu. Nitko od historičara nije utvrdio zbog čega je točno Plamenac sredinom 1944. usred [[rat]]noga [[kaos]]a prevalio put od Beograda do rodne Crne Gore.

[[Uhićenje|Uhitili]] su ga [[NOVJ|crnogorski partizani]] i po kratkom postupku strijeljali negdje u okolici [[Cetinje|Cetinja]].

==Vanjske veze==

* [http://www.montenegro.org.au/cg_i_drustvo_naroda.html Diplomatska akcija Jovana Plamenca:Crna Gora i Društvo naroda 1920 - 1924.]
* [http://montenegrina.net/nauka/istorija/crna-gora-u-xx-v/bozicni-ustanak/jovan-plamenac-video-radio-televizija-crne-gore/ TV emisija o Jovanu Plamencu (RTVCG, na crnogorskom jeziku)]
{{GLAVNIRASPORED:Plamenac, Jovan}}
[[Kategorija:Crnogorski političari do 1918.]]
[[Kategorija: Crnogorski oporbeni političari u iseljeništvu (1918.-1945.)]]
[[Kategorija:Crnogorski političari u prvoj Jugoslaviji]]
[[Kategorija:Crnogorski političari u Drugom svjetskom ratu]]

Jovan Plamenac - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica