WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-08T18:45:02Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

'''Jovan Marinković - Ivo''' ([[Tribanj]], [[20. kolovoza]] [[1913.]] — [[Zvečevo]], [[27. listopada]] [[1944.]]) bio je sudionik [[Narodnooslobodilački pokret u Hrvatskoj|Narodnooslobodilačke borbe]] i [[narodni heroj Jugoslavije]].

== Životopis ==

Rođen je 1913. godine u podvelebitskom selu Tribnju. Odande se vrlo rano sa roditeljima preselio u slavonsko selo [[Donja Pištana|Donju Pištanu]], na obroncima [[Papuk]]a. Bio je zaposlen kao zemljoradnik i drvosječa. Sudjelovao je u štrajku šumarskih radnika, zbog čega je bio otpušten s posla.

U potrazi za zaradom, otišao je s bratom Markom i radio kao [[rudar]] i šumarski radnik u [[Francuska|Francuskoj]] i [[Belgija|Belgiji]]. Uoči [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] vratio se u zemlju i zaposlio kao lugar.

Nakon [[Travanjski rat|Travanjskog rata]], pri povratku kući napali su ga pripadnici [[Vladko Maček|Mačekove]] „Seljačke zaštite”, razoružali, svukli, prebili i otjerali u zatvor, iz koga je ubrzo pobjegao. Otada se klonio rodne kuće i živio po šumama Papuka. Sredinom lipnja [[1941.]] godine postao je član [[Savez komunista Jugoslavije|Komunističke partije Jugoslavije]]. Nešto kasnije, [[ustaše|ustaške vlasti]] poručile su mu da se vrati u službu, ali im je on odvratio: ''„Više volim da živim u slobodi na Papuku, nego da krepam u fašističkom ropstvu“''.

Ljeta 1941. godine, on je među prvima pružio oružani otpor žandarima koji su tragali za njim. U listopadu 1941. godine prisustvovao je u seoskoj školi [[Klokočak]]a formiranju jednog od prvih partizanskih odreda [[Slavonija|Slavonije]], [[Papučko-krndijski partizanski odred|Papučko-krndijskog partizanskog odreda]]. U napadu [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|partizana]] na općinsko središte [[Slatinski Drenovac]] [[21. studenog]] 1941. godine, uspješno je rukovodio jednom od dvije borbene grupe, upao u žandarmerijsku postaju i prisilio posadu na predaju. Zatim je potrčao ka zapaljenoj zgradi općine, probio se kroz plamen i dim, provalio vrata i spasio od sigurne smrti stanovništvo koje su zatvorili ustaše.

Prosinca 1941. godine je postavio zasjedu ustaškoj koloni kod [[Vrhovac|Vrhovca]], prvi na nju otvorio vatru, sa šest hitaca ubio šest ustaša i u jurišu svladao sedmog golim rukama. Siječnja [[1942.]] godine, [[četnici]] iz Bosne pokušali su organizirati svoje grupice u Slavoniji. Marinković se osobno obračunao sa vođom četnika i spriječio njihov pokušaj da stvore bazu u Slavoniji. Jednom je prilikom iz ustaškog logora oslobodio žene i djecu, među njima svoju majku, a u drugom je prepadu rastjerao petoricu ustaša i iz zarobljeništva oslobodio svoju ženu.

Do ljeta 1942. godine, Marinković je obavljao dužnost vodnika, zapovjednika čete i zapovjednika bataljuna, a kolovoza 1942. godine postavljen je za zamjenika zapovjednika, a uskoro i za zapovjednika [[Drugi slavonski partizanski odred|Drugog slavonskog partizanskog odreda]], sa kojim je izvodio mnoge akcije, koje su dodatno utjecale na razvoj Narodnooslobodilačkog pokreta u Slavoniji.

Tijekom [[Bitka na Neretvi|Četvrte neprijateljske ofenzive]], [[11. veljače]] [[1943.]] godine, bio je postavljen je za zamjenika zapovjednika novoformirane [[Osamnaesta slavonska udarna brigada NOVJ-a|Osamnaeste slavonske udarne brigade]]. Na toj dužnosti, već u napadu na [[Levanjska Varoš|Levanjsku Varoš]], noću sa 11. na [[12. veljače]], istakao se prikradajući se neprijateljskom bunkeru pod zaštitom dima od zapaljene slame, popeo se na krov, ubacio nekoliko bombi i uništio neprijateljsku posadu.

Krajem lipnja 1943. godine, njegova je brigada u sastavu [[Dvanaesta slavonska divizija NOVJ-a|Dvanaeste divizije]] krenula iz Slavonije ka [[Hrvatsko Zagorje|Hrvatskom Zagorju]] radi razgaranja Narodnooslobodilačkog pokreta. Na južnim padinama [[Bilogora|Bilogore]], sudarila se sa dijelovima njemačke [[187. njemačka divizija|187. divizije]], u borbama ih zadržala i omogućila glavnini Dvanaeste divizije da prijeđe na [[Kalnik]]. Njegova brigada ostala je odsječena na Bilogori. [[6. srpnja]] 1943. godine, napale su je jake njemačke i ustaške snage. U višednevnim borbama poginuo je zapovjednik brigade [[Uroš Popara]]. Marinković je preuzeo zapovjedništvo, organizirao proboj preko komunikacija [[Virovitica]]-[[Daruvar]], poveo borce na juriš, koji su razbili njemačke snage te na taj način riješio složenu situaciju. Na cesti i oko nje, ostalo je mnogo ranjenih i ubijenih njemačkih vojnika, a 21 je bio zarobljen. Kao zapovjednik brigade i kasnije zapovjednik Istočne grupe odreda [[Šesti slavonski korpus NOVJ-a|Šestog korpusa NOVJ-a]], stalno se isticao u borbama.

Poginuo je [[27. listopada]] [[1944.]] godine u [[Zvečevo|Zvečevu]], kao [[potpukovnik]] [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ-a]], na dužnosti obavještajnog časnika Šestog korpusa NOVJ-a, od eksplozije paketa koji je neprijateljska obavještajna služba uputila na njegovo ime. Njegov posmrtni pepeo razasut je preko slavonske zemlje.

Ukazom Prezidija Narodne skupštine [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|Federativne Narodne Republike Jugoslavije]], [[14. prosinca]] [[1949.]] godine, proglašen je za [[Narodni heroj Jugoslavije|narodnog heroja]].

== Literatura ==

* ''Narodni heroji Jugoslavije''. „Mladost”, Beograd 1975.

{{GLAVNIRASPORED:Marinković, Jovan}}

[[Kategorija:Srbi u Hrvatskoj]]
[[Kategorija:Hrvatski komunisti do 1945.]]
[[Kategorija:Partizanski zapovjednici]]
[[Kategorija:Narodni heroji Jugoslavije]]

Jovan Marinković - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica