WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-21T20:12:21Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

'''Josip Tončić pl. Sorinj''' (* [[16. studenog]] [[1847.]] u [[Rab]]u; † [[17. srpnja]] [[1931.]] u [[Split]]u) bio je [[Kraljevina Dalmacija|dalmatinski]] novinar, političar i zamjenik namjesnika Dalmacije.

== Život ==
[[Datoteka:Dr. Josip Tončić-Sorinj.jpeg|mini|Josip Tončić-Sorinj]]
[[Datoteka:Josip Toncic.JPG|minijatura|Josip Tončić 1906.-1911.]]

Tončić potječe iz obrtničke obitelji s otoka [[Rab]]a. Unatoč skromnom porijeklu studirao je i već se u mladosti počeo baviti politikom. Tadašnja Dalmacija bila je pod utjecajem sukoba između hrvatskih Narodnjaka, koji su se zalagali sa hrvatske nacionalne interese, i Autonomaša, koji su se zalagali za autonomiju Dalmacije pod očuvanjem talijanskog službenog jezika. Tončić je bio uvjeren Narodnjak, te se prema tome zalagao za ujedinjenje Dalmacije s [[Kraljevina Hrvatska i Slavonija|Hrvatskom i Slavonijom]]. Već kao mlad čovjek objavio je članak za Hrvatski narodni preporod u časopisu ''ll Nazionale'' koji je izlazio u [[Zadar|Zadru]] i čiji je urednik bio.<ref>Tončić-Sorinj, Lujo: Erfüllte Träume; Kroatien, Österreich, Europa; Beč 1982., str. 23 ff</ref> Napisao je članak "Kossuth e Deal", radi kojeg je uhićen i 1982. osuđen. Protiv njega i izdavača vodio se poznati ''Processo del Nazionale'', što je bilo okidač za priznanje hrvatskog jezika a time i položaja Stranke hrvata, nacionalne stranke.<ref> Iz: Das Vaterland, Zeitung für die österreichische Monarchie; br. 166, 17. lipnja 1867., str. 3, odlomak 2: Zara, 11. lipnja...</ref>

Nakon što je pušten na slobodu nije više smio studirati u Austriji, pa je upisao Višu školu u Beogradu. Tamo se zaposlio u srpskom Ministarstvu vanjskih poslova i naposljetku postaje tajnik srpskog predsjednika Vlade [[Jovan Ristić|Jovana Ristića]]. Vrativši se u Zadar postaje glavni urednik "Zemljak"-a i 1877. ulazi u upravnu službu. Glavni motiv za to mu je bilo jačanje hrvatskog elementa u upravnoj službi i tako postaje jedan od rijetkih hrvata u upravi, u kojoj su dominirali službenici koji su njemački ili talijanski govornici. Gradio je karijeru kao okružni poglavar Hvara, Splita, Šibenika, Dubrovnika i naposljetku Zadra. Od 1906. do 1911. bio je zamjenik namjesnika Dalmacije. Namjesnik je bio Niko Nardelli koji vuče korijene s [[Korčula|Korčule]], i koji je od ljeta 1907. iz zdravstvenih razloga samo ograničeno obnašao svoju dužnost. Tako je velikim dijelom Tončić obnašao tu dužnost: ''„Gospodin Niko je namjesnik u ovoj zemlji, ali činjenica je da netko drugi brine o ovoj „provinciji“ kad je sunčano ili kišovito, da netko drugi drži sve konce u politici i da nije samo zato zadobio oštre obrise. Taj netko je dobro poznat, to je već spomenuti dvorski savjetnik u namjesništvu.“''<ref>Pokret 4/1907 (16. lipnja 1907.). Članak ima podnaslov „Korrespondentenbericht aus Zadar“, no nije imenom naznačen.
Citirano prema: Wolfgang Pav: ''Niko Nardelli – Österreichs Statthalter in Dalmatien 1906-1911.'' Beč, 2010., str. 30.</ref> Najveći uspjeh namjesnika Nardelli/Tončić svakako je bilo uvođenje hrvatskog jezika kao unutarnji službeni jezik Dalmacije. <ref>Wolfgang Pav: ''Niko Nardelli – Österreichs Statthalter in Dalmatien 1906-1911.'' Beč, 2010.</ref>

Dodijeljenjem titule plemića od Sorinja 1911. godine ulazi u plemićki stalež. Nakon raspada Austro-Ugarske Monarhije postaje predsjednik narodnog vijeća u Zadru i zajedno s dalmatinskim političarima Edom Bulatom i Jurajem Bianchinijem 1918. godine proglašava ujedinjenje Dalmacije s Hrvatskom, u čijem glavnom gradu Zagrebu se tada formirala država Slovenaca, Hrvata i Srba, no koja je kasnije pregažena razvojem događaja u Beogradu. Radi njegovog beskompromisnog otpora talijanskoj okupaciji 1918./1919. talijani su ga, u dobi od 70 godina, uhitili te je proveo nekoliko mjeseci u pritvou i biva deportiran u Perugiju. Nakon što je Zadar [[Rapallo| rapalskim]] ugovorom kao enklava 1920. dodijeljen Italiji, preselio se u Split, gdje je 17. srpnja 1931. umro.<ref>Tončić-Sorinj, Lujo: Die Welt der Kroaten am Beginn des dritten Jahrtausends; Beč 2002., od str. 24 </ref>

Josip Tončić-Sorinj bio je otac [[Kamilo Tončić-Sorinj|Kamila Tončić-Sorinja]], te djed kasnijeg austrijskog ministra vanjskih poslova [[Lujo Tončić-Sorinj|Luje Tončić-Sorinja]], koji početkom 1990ih godina u konačnici igra aktivnu i odlučujuću ulogu pri proglašenju neovisnosti Hrvatske i razvoja koji su uslijedili. <ref> Tončić-Sorinj, Lujo: Die Welt der Kroaten am Beginn des dritten Jahrtausends; Beč 2002., str. 141 ff. </ref>

== Izvori ==
{{izvori}}

[[Kategorija:Hrvatski novinari]]
[[Kategorija:Životopisi, Rab]]
[[Kategorija:Hrvatski političari do 1918.]]

Josip Tončić-Sorinj - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica