WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-08T22:27:39Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Infookvir vojna osoba
|ime = Josip Maroičić
|slika = Barun Josip Maroičić.jpg
|opis =
|veličina = 200px
|datum rođenja = [[6. travnja]] [[1812.]]
|mjesto rođenja = [[Svidník]], [[Mađarska]]
|datum smrti = [[17. listopada]] [[1882.]]
|mjesto smrti = [[Beč]], [[Austrija]]
|nacionalnost = [[Hrvati u Mađarskoj|Hrvat]]
|puno ime = Josip Freiherr von Maroičić di Madonna del Monte
|nadimak =
|supruga =
|suprug =
|titule = [[Barun]]
|knjige =
|služba = 1826. – 1881.
|čin = [[General topništva|Feldzeugmeister]] [[Datoteka:K.u.k. Feldzeugmeister.png|30px]]
|ratovi = [[Drugi rat za nezavisnost Italije]] [[Revolucija u Mađarskoj 1848.]] [[Austrijsko-pruski rat]]
|bitke =
|vojska = [[Datoteka:Flag of the Habsburg Monarchy.svg|22px]] [[Austrijsko Carstvo|Vojska Austrijskog Carstva]] [[Datoteka:War flag of Austria-Hungary (1918).svg|22px]] [[Austro-Ugarska vojska]]
|rod = [[Kopnena vojska]]
|jedinice = IV. korpus austrijske carske vojske Ogulinska krajiška pješačka pukovnija br. 3. austrijske carske vojske Srpsko-banatski armijski korpus austrijske carske vojske 7. linijska pješačka pukovnija austrijske carske vojske VII. armijskog korpusa Austro-Ugarske vojske V. korpus Austro-Ugarske vojske IX. korpus Austro-Ugarske vojske
|zapovijedao =
|odlikovanja = [[Datoteka:Ord.MariaTeresa-CAV.png|40px]] [[Datoteka:Ord.Leopold.PNG|40px]] [[Datoteka:Ord.MariaTeresa-COM.png|40px]] [[Datoteka:Ord.CoronaFerrea - GC.png|40px]] [[Datoteka:Ord Leopold-GC.png|40px]]
}}

'''Josip Maroičić''' ([[Njemački jezik|njem.]]: ''Joseph Freiherr von Maroičić di Madonna del Monte'') ([[Svidník]], [[Mađarska]], [[6. travnja]] [[1812.]] - [[Beč]], [[Austrija]], [[17. listopada]] [[1882.]]), hrvatski [[Barun|barun]] i [[General topništva|feldzeugmeister]] (general topništva) [[Austro-ugarska vojska|Austro-Ugarske vojske]].

==Životopis==
===Podrijetlo i školovanje===
Barun general topništva Josip Maroičić rođen je 6. travnja 1812. u Svidníku, Mađarska, tada dio [[Austrijsko Carstvo|Austrijskog Carstva]], u obitelji satnika Georga Maroičića. U dobi od 14 godina stupio je kao kadet u "60. linijsku pješačku pukovniju". Nakon školovanja u kadetskoj školi u [[Graz]]u, vratio se [[1828.]] godine u pukovniju s činom [[Kadett-Feldwebel|kadett-feldwebel]] (kadet-narednik), te je služio još dvije godine prije nego što je promoviran u čin [[fFähnrich|fähnrich-a]] (zastavnik) u "1. banskoj krajiškoj pješačkoj pukovniji vojske Austrijskog Carstva". [[1830.]] godine njegov je otac zbog iznimne tridesetogodišnje vojne službe postao ugarskim plemićem. Otada njegova obitelj nosi titulu von (od). Barun Maroičić je unovačen [[21. travnja]] [[1831.]] i postavljen za pobočnika u [[Bojna|bojni]], gdje je ostao sve do [[1834.]], kada je priključen stožeru u [[Milano|Milanu]]. Uskoro je [[1. prosinca]] 1834. promaknut u čin [[Natporučnik|oberleutnant]] (natporučnik), a [[17. srpnja]] [[1835.]] premješten je u glavni stožer. Služeći ondje, [[29. rujna]] [[1843.]] stekao je čin [[Satnik|hauptmann-a]] (satnik).<ref name="hv">{{Citiranje www|naslov=Josip Maroičić (1812.-1882.)|url=http://www.hrvatski-vojnik.hr/hrvatski-vojnik/1772008/podlistak.asp|autor=[[Vladimir Brnardić]]|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=[[Hrvatski vojnik]]|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=veljača 2008.|preuzeto=7. prosinac 2013.|arhivurl=|arhivdatum=|citat=}}</ref>

===Talijanska kampanja 1848.===
[[1848.]] tijekom rata sa [[Pijemont]]om barun Maroičić je kao časnik glavnog stožera priključen diviziji [[Podmaršal|feldmarschalleutnant-a]] (podmaršal) [[grof]]a Thurna. Divizija je u sklopu pričuvnog korpusa [[General topništva|feldzeugmeister-a]] (general topništva) grofa [[Laval Nugent|Lavala Nugenta]] napredovala od rijeke Isonzo prema [[Verona|Veroni]]. Barun Maroičić je prvi put sudjelovao u bitki kod [[Udine (pokrajina)|Visca i Privana]] [[17. travnja]], a potom u jurišu na [[Udine]] [[21. travnja]], te u okršajima kod Cima Fadalto [[4. svibnja]], kod [[Treviso (pokrajina)|Oniga i Cornuda]] [[9. svibnja]] i kod [[Treviso|Trevisa]] [[12. svibnja]] 1948. godine. U daljnjem tijeku operacija, barun Maroičić je kao stožerni časnik priključen stožeru korpusa i, predvodeći prethodnicu, spriječio je [[19. svibnja]] uništenje mosta preko rijeke Brente, važnog za napredovanje čitavog zbora. Dan poslije sudjelovao je u jurišu na utvrđeni neprijateljski tabor kod [[Vicenza|Vicenze]]. Svojim savjetima pomagao je austrijskoj carskoj vojsci da zauzme šire područje Vicenze i 25. svibnja Veronu. Nakon izviđanja i okršaja kod [[Goito|Goita]] [[30. svibnja]], barun Maroičić je zbog iznimnog poznavanja lokalnog terena, po zapovijedi samog glavnog zapovjednika austrijske carske vojske, [[Feldmaršal|feldmarschall-a]] (feldmaršal) [[Josef Radetzky|Josefa Radetzkog]], pridružen brigadi [[General bojnik|generalmajor-a]] (general bojnik) Culoza "I. armijskog korpusa austrijske carske vojske". Postrojba se nalazila na krajnjem lijevom krilu austrijskog bojnog poretka i imala zadaću osvojiti visove [[Monte Berico]] iznad Vicenze. Na Monte Bericu nalazilo se svetište Madonna del Monte (Gospa od Brda). Barun Maroičić je u borbi davao dobre savjete. Dobro je poznavao teren i lokalne prilike. Također, i sam se trudio i zalagao u izvođenju pothvata. Visovi su osvojeni poslije teških borbi [[9. lipnja|9.]] i [[10. lipnja]]. Za taj uspjeh odlikovan je [[Vojnički red Marije Terezije|Viteškim križem Reda Marije Terezije]], koji mu je dodijeljen na 153. promociji [[29. srpnja]] [[1849.]] Iste godine u studenome uzdignut je na čast baruna uzevši predikat "di Madonna del Monte". No, odmah po završetku uspješne akcije promaknut je u čin [[Bojnik|major-a]] (bojnik) u "1. banskoj krajiškoj pješačkoj pukovniji austrijske carske vojske" i imenovan za načelnika stožera "III. korpusa austrijske carske vojske" feldmarschalleutnant-a grofa Thurna. S početkom ofenzive u srpnju 1848. godine, barun Maroičić je sa svojim korpusom iz južnog [[Tirol]]a sudjelovao [[22. srpnja]] u akcijama kod planine [[Monte Baldo]], [[23. srpnja]] kod [[Rivoli]]ja i [[25. srpnja]] kod [[Verona (pokrajina)|Peschiere]]. Kada je grof Thurn preuzeo zapovjedništvo "IV. korpusa austrijske carske vojske", slijedio ga je i barun Maroičić kao njegov načelnik stožera. Sudjelovao je u akcijama kod Milana [[4. kolovoza]] 1848. godine. U znak priznanja za sve zasluge što ih je stekao kao stožerni časnik tijekom talijanske kampanje 1848., posebice za opreznost i hrabrost kod Monte Balda i Rivolija, dodijeljen mu je [[30. studenog]] 1848. [[Red Leopolda|Viteški križ Leopoldova reda]].<ref name="hv"/>

===Pohod na Ugarsku 1849.===
Tijekom ljetnog pohoda u [[Kraljevina Ugarska|Ugarskoj]] [[1849.]] pridružen je kao načelnik stožera i vodič ruskom korpusu feldmarschalleutnant-a [[Anton von Puchner|Antona von Puchnera]] u [[Transilvanija|Transilvaniji]], gdje je [[4. ožujka]] sudjelovao u akcijama kod [[Sibiu (županija)|Mediascha]], [[19. ožujka]] kod [[Brașov (županija)|Zeidena]] i [[21. ožujka]] kod [[Temišvar]]skog prijevoja. Potom je premješten za načelnika stožera u "I. korpusu austrijske carske vojske" [[General konjaništva|General der Kavallerie]] (general konjaništva) grofa [[Franz Schlik|Franza Schlicka]]. Dao je doprinos u sukobu kod [[Tiszaalpár|Tiszaalpára]] [[29. srpnja]], u napadu na [[Makovo]] [[4. kolovoza]] i na [[Arad (Arad, Rumunjska)|Arad]] [[10. kolovoza]]. U međuvremenu je [[31. srpnja]] 1849. promaknut u čin oberstleutnant-a u glavnom stožeru.<ref name="hv"/>

===Kampanje od 1849. do 1861.===
Nakon okončanja neprijateljstava, [[8. studenog]] 1849. promaknut je u čin [[Pukovnik|oberst-a]] (pukovnik) i imenovan za zapovjednika "Ogulinske krajiške pješačke pukovnije br. 3. austrijske carske vojske" Ondje je ostao sve do promaknuća u čin generalmajor-a [[17. svibnja]] [[1854.]], kada je postavljen i za zapovjednika brigade u "Srpsko-banatskom armijskom korpusu austrijske carske vojske". S tim korpusom sudjelovao je u okupaciji [[Iaşi (grad)|Jassyja]] i [[Galaţi (grad)|Galatia]] u [[Rumunjska|Rumunjskoj]], a od siječnja [[1856.]] postavljen je za zapovjednika brigade u Kassaiu. U ratu protiv Pijemonta i [[Francuska|Francuske]], [[1859.]] godine, barun Maroičić je zapovijedao brigadom koja je štitila [[Trst]] i [[Rijeka|Rijeku]] od [[18. svibnja]] do kraja mjeseca. Brigada je potom premještena na donji tok rijeke Pad, kao potpora vojsci u delti rijeke za slučaj neprijateljskog pomorskog desanta. No, neprijatelj se nije nikada iskrcao, pa postrojba baruna Maroičića nije sudjelovala u akcijama. Od rujna 1859. do veljače [[1860.]] Maroičić je postavljen za brigadnog, a potom i za divizijskog zapovjednika u Komoronu. Od rujna 1860. postavljen je isprva za privremenog, a od [[21. studenoga]] za stalnog zapovjednika u Rijeci. U čin podmaršala promaknut je [[30. prosinca]] 1860., a onda je priključen stožeru "3. korpusa austrijske carske vojske" u [[Ljubljana|Ljubljani]], gdje je [[6. ožujka]] [[1861.]] preuzeo divizijsko zapovjedništvo. Osim toga, još [[20. ožujka]] 1860. barun Maroičić je počašćen imenovanjem za titularnog pukovnika-vlasnika "7. linijske pješačke pukovnije austrijske carske vojske".<ref name="hv"/>

===Rat protiv Pruske i Kraljevine Italije===
Uoči rata protiv [[Pruska|Pruske]] i [[Kraljevina Italija|Kraljevine Italije]] u ljeto [[1866.]] barun Maroičić je [[11. svibnja]] imenovan zapovjednikom "VII. armijskog korpusa Austro-Ugarske vojske" u "Južnoj armiji" nadvojvode [[Friedrich Albrecht|Friedricha Albrechta]]. Armiju su još činila dva korpusa pod zapovjedništvom [[Ernst Hartung|Ernsta Hartunga]] i [[Gabrijel Rodić|Gabrijela Rodića]]. Austro-Ugarska vojska odnijela je odlučnu pobjedu u [[Bitka kod Custozze|bitki kod Custozze]] [[24. lipnja]] 1866. iako je bila brojčano mnogo slabija od talijanske. Barun Maroičić je vrlo uspješno predvodio korpus u bitki i za to je odlikovan [[Vojnički red Marije Terezije|Zapovjedničkim križem Reda Marije Terezije]], koji mu je dodijeljen na 166. promociji [[29. kolovoza]] 1866. godine. Prije toga, [[14. srpnja]], počašćen je imenovanjem za tajnog savjetnika cara [[Franjo Josip I.|Franje Josipa I.]] Kad je nadvojvoda Albrecht imenovan glavnim zapovjednikom na sjevernom bojištu, barun Maroičić je zapovjedništvo svoga korpusa predao nadvojvodi Heinrichu austrijskom i preuzeo zapovjedništvo nad "V. i IX. korpusom Austro-Ugarske vojske" koji su zauzeli položaje na jugu uz rijeku [[Soča|Soču]] i uzduž morske obale.<ref name="hv"/>

===Kasniji život, umirovljenje i smrt===
Nakon sklapanja mira barun Maroičić je isprva pridodan glavnom zapovjedništvu u [[Budim]]u, a [[20. ožujka]] [[1868.]] imenovan je glavnim zapovjednikom u [[Štajerska|Štajerskoj]], [[Kranjska|Kranjskoj]], [[Koruška|Koruškoj]], [[Tirol]]u, [[Istra|Istri]] i [[Hrvatsko Primorje|Primorju]], sa stožerom u Grazu. Mjesec dana poslije, [[22. travnja]], promaknut je u čin feldzeugmeister-a. Sljedeće godine, [[27. ožujka]] [[1869.]], postavljen je za glavnog zapovjednika u Beču, a godinu dana potom, [[30. travnja]] [[1870.]] promaknut je u puni čin feldzeugmeister-a. Odlikovanje [[Red Željezne krune|Reda Željezne krune I. reda]] dodijeljeno mu je [[13. listopada]] [[1871.]] Tijekom svjetske izložbe koja se [[1873.]] održavala u [[Beč]]u, barun Maroičić je kao glavni zapovjednik grada u nekoliko navrata zastupao cara Franju Josipa I. prilikom posjeta stranih vladara bečkom [[garnizon]]u. Za to je odlikovan brojnim visokim stranim odlikovanjima. Pošto je proveo dvanaest godina na mjestu zapovjednika, barun Maroičić je umirovljen [[1. svibnja]] [[1881.]] Tada mu je dodijeljen [[Red Leopolda|Viteški veliki križ Leopoldova reda]]. Barun Josip Maroičić di Madonna del Monte umro je u Beču sljedeće godine, [[17. listopada]] [[1882.]]<ref name="hv"/>

===Činovi===
*[[Datoteka:K.u.k. Kadett 1908-14.png|40px]] čin Kadett-feldwebel (kadet-narednik) dodijeljen 1828. godine.
*[[Datoteka:K.u.k. Fähnrich 1908-18.png|40px]] čin Fähnrich (zastavnik) dodijeljen 1830. godine.
*[[Datoteka:K.u.k. Hauptmann der Infanterie.png|40px]] čin Hauptmann (satnik) dodijeljen 1843. godine.
*[[Datoteka:K.u.k. Major.png|40px]] čin Major (bojnik) dodijeljen 1848. godine.
*[[Datoteka:K.u.k. Oberstleutnant.png|40px]] čin Oberstleutnant (potpukovnik) dodijeljen 1849. godine.
*[[Datoteka:K.u.k. Oberst.png|40px]] čin Oberst (pukovnik) dodijeljen 1849. godine.
*[[Datoteka:K.u.k. Generalmajor.png|40px]] čin Generalmajor (general-bojnik) dodijeljen 1854. godine.
*[[Datoteka:K.u.k. Feldmarschalleutnant.png|40px]] čin Feldmarschalleutnant (podmaršal) dodijeljen 1860. godine.
*[[Datoteka:K.u.k. Feldzeugmeister.png|40px]] čin Feldzeugmeister (general topništva) dodijeljen 1868. godine.

===Odličja===
*[[Vojnički red Marije Terezije|Viteški križ Reda Marije Terezije]] (Ritter des Militär Maria Theresien Ordens)<ref name="hv"/>
*[[Red Leopolda|Viteški križ Leopoldova reda]] (Ritterkreuz des Österreichisch-kaiserlicher Leopold-Orden)<ref name="hv"/>
*[[Vojnički red Marije Terezije|Zapovjednički križ Reda Marije Terezije]] (Kommandeur des Militär Maria Theresien Ordens)<ref name="hv"/>
*[[Red Željezne krune|Red Željezne krune I. reda]] (Ritter I. Klasse des Orden der Eisernen Krone)<ref name="hv"/>
*[[Red Leopolda|Viteški veliki križ Leopoldova reda]] (Großkreuz des Österreichisch-kaiserlicher Leopold-Orden)<ref name="hv"/>

==Izvori==
{{Hrvatski vojnik}}
{{Izvori}}

{{GLAVNIRASPORED:Maroičić, Josip}}

[[Kategorija:Austrijski vojni zapovjednici]]
[[Kategorija:Hrvatski baruni]]
[[Kategorija:Hrvatski vojni zapovjednici]]
[[Kategorija:Hrvatska povijest (1790. – 1918.)]]
[[Kategorija:Austrijska vojna povijest]]
[[Kategorija:Hrvati u Mađarskoj]]

Josip Maroičić - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica