https://enciklopedija.cc/index.php?action=history&feed=atom&title=Josip_FlavijeJosip Flavije - Povijest promjena2026-07-15T15:32:21ZPovijest promjena ove stranice na wikijuMediaWiki 1.42.3https://enciklopedija.cc/index.php?title=Josip_Flavije&diff=26199&oldid=prevWikiSysop: Bot: Automatski unos stranica2021-08-07T10:02:37Z<p>Bot: Automatski unos stranica</p>
<p><b>Nova stranica</b></p><div><!--'''Josip Flavije'''-->[[Datoteka:Josephusbust.jpg|thumb|right|Josip Flavije]]<br />
'''Josip Flavije''' ([[37]]. - oko [[100.]]), nekad i '''Josip Flavij''', bio je židovski vojskovođa i [[povjesničar]]<br />
<br />
== Životopis ==<br />
Rođen je u [[Jeruzalem]]u u [[aristokrat]]skoj obitelji. Prvi dio života zvao se Josef ben Matatjahu (יוסף בן מתתיהו). Potjecao je iz svećeničke obitelji, a po majčinoj je lozi bio [[Hasmonejac]]. Po političkom uvjerenju i pripadnosti bio je [[farizej]]. Nakon što je rimski [[prokurator]] Galileje utamničio neke židovske svećenike, otputovao je kao vješt pregovarač u [[Rim]] da bi ih izbavio iz zatvora. U toj diplomatskoj misiji pomogla mu je [[Neron]]ova supruga [[Popeja]]. Tijekom boravka u Rimu toliko su ga fascinirali rimska kultura i običaji da je postao romanofil. U [[Prvi židovski ustanak|Prvom židovskom ustanku]] protiv Rimljana, koji je 66. buknuo u Palestini, ubrzo po njegovom povratku iz Rima u rodni Jeruzalem, bio je u procijepu između domoljublja i romanofilstva prilično neodređen. Nastojao je da se ustanak protiv rimskih okupatora što prije stiša uz što manje žrtava. Kad mu je bila povjerena obrana Galileje izvršio je svoju građansku dužnost i na kraju se predao rimskom vojskovođi Vespazijanu. Prorekao mu je da će uskoro postati rimskim carem, što se zaista i obistinilo dvije godine kasnije. U znak priznanja za to proročanstvo Vespazijan je vidovitog Josipa, koji je bio njegov rob, proglasio slobodnim građaninom, a Josip je u znak zahvalnosti uzeo rodno ime svoga zaštitnika - Flavije (Flavius) - pa se otada umjesto Joseph ben Mathias naziva Josip Flavije (Josephus Flavius). U velikom pohodu rimske vojske na Jeruzalem 70. pratio je mladog vojskovođu [[Tit]]a, [[Vespazijan]]ova sina. Prilikom dugotrajne i nadmoćne rimske opsade Jeruzalema nagovarao je gradske vođe da se grad preda Rimljanima da bi se izbjegle nepotrebne ljudske žrtve. Josip Flavije napisao je na grčkom jeziku sljedeća povijesna djela: "Židovski rat", "Židovske starine", "O starosti židovskog naroda" te "Životopis". Ona su značajan antički povijesni izvor.<br />
<br />
Djela je pisao od [[75]]. do [[ 99]]. godine, a najznačajnija su ''Židovske starine'', ''Židovski rat'', ''Protiv Apiona'' i ''Josipov život''.<br />
<br />
U njima daje uvid u [[židovstvo]] poglavito iz vremena Drugog hrama, premda u Židovskim starinama obrađuje i veći dio biblijske povijesti. [[Razdoblje Drugoga hrama]] odnosno rimsko osvajanje Galileje, Judeje i Jeruzalema te uništenje Drugoga hrama [[70]]. smatra se najvažnijim što je opisao jer je bio svjedok i sudionik mnogih od tih zbivanja. Flavijeva su djela važan izvor i za istraživanje povijesnih ličnosti Judeje koji nisu bili njegovi suvremenici, kao što je [[Herod Veliki]] te judejski vladari iz vremena [[Makabejci|Makabejaca]]. Svojim je djelima nastojao rimskom i helenističkom svijetu približiti židovstvo, te židovski načinom izražavanja i razmišljanja, pa neki povjesničari Flavijeva djela smatraju apologetskima.<br />
<br />
Flavijeva su djela sačuvali kršćani dok su ga Židovi veći dio povijesti, sve do konca 19. stoljeća, zapostavljali smatrajući ga izdajnikom i otpadnikom.<br />
<br />
Na hrvatski su jezik prevedena njegova djela ''Protiv Apiona'' i ''Josipov život'' (Josip, Flavije: Protiv Apiona i Josipov život. Zagreb: Židovska vjerska zajednica Bet Israel. 2011.).<br />
<br />
[[Kategorija:Rimski povjesničari]]<br />
[[Kategorija:Židovi]]</div>WikiSysop