Josip Belamarić - Povijest promjena

Suradnik10 u (test) 01:13, 11. ožujak 2026.

2026-03-11T01:13:47Z

←Starija inačica		Inačica od 11. ožujak 2026. u 01:13
Redak 111:		Redak 111:
	[[Kategorija:Životopisi, Šibenik]]		[[Kategorija:Životopisi, Šibenik]]
	[[Kategorija:Životopisi, Split]]		[[Kategorija:Životopisi, Split]]
	[[Kategorija:~~Povijesničari~~ umjetnosti]]		[[Kategorija:Povjesničari umjetnosti]]
	[[Kategorija:~~Konzervacija i restauracija kulturne baštine~~]]		[[Kategorija:Hrvatski konzervatori restauratori]]

Suradnik10: Zamjena teksta - '[[Kategorija:Konzervacija-restauracija' u '[[Kategorija:Konzervacija i restauracija kulturne baštine'

2026-01-30T16:08:23Z

Zamjena teksta - '[[Kategorija:Konzervacija-restauracija' u '[[Kategorija:Konzervacija i restauracija kulturne baštine'

←Starija inačica		Inačica od 30. siječanj 2026. u 16:08
Redak 112:		Redak 112:
	[[Kategorija:Životopisi, Split]]		[[Kategorija:Životopisi, Split]]
	[[Kategorija:Povijesničari umjetnosti]]		[[Kategorija:Povijesničari umjetnosti]]
	[[Kategorija:Konzervacija-restauracija]]		[[Kategorija:Konzervacija i restauracija kulturne baštine]]

Suradnik10 u (test) 02:33, 11. lipanj 2025.

2025-06-11T02:33:44Z

←Starija inačica		Inačica od 11. lipanj 2025. u 02:33
Redak 1:		Redak 1:
	'''Josip Belamarić''' [[Šibenik]], [[1953.]]), hrvatski [[povijest umjetnosti\|povjesničar umjetnosti]]. Bivši ravnatelj Konzervatorskog odjela u Splitu.<ref name=minkult2022>[https://min-kulture.gov.hr/eu-kultura/kulturna-bastina/nagrada-vicko-andric/nagrada-vicko-andric-za-2022/23972 '' "Nagrada Vicko Andrić" za 2022. — obrazloženje'']. Ministarstvo kulture i medija RH. 20. lipnja 2023. Pristupljeno 11. lipnja 2025.</ref>		'''Josip Belamarić''' ([[Šibenik]], [[1953.]]), hrvatski [[povijest umjetnosti\|povjesničar umjetnosti]]. Bivši ravnatelj Konzervatorskog odjela u Splitu.<ref name=minkult2022>[https://min-kulture.gov.hr/eu-kultura/kulturna-bastina/nagrada-vicko-andric/nagrada-vicko-andric-za-2022/23972 '' "Nagrada Vicko Andrić" za 2022. — obrazloženje'']. Ministarstvo kulture i medija RH. 20. lipnja 2023. Pristupljeno 11. lipnja 2025.</ref>

	== Životopis ==		== Životopis ==

Suradnik10 u (test) 02:33, 11. lipanj 2025.

2025-06-11T02:33:01Z

←Starija inačica		Inačica od 11. lipanj 2025. u 02:33
Redak 4:		Redak 4:
	Rodio se je u Šibeniku 1953. godine, u Splitu je završio Klasičnu gimnaziju, a na Sveučilištu u Zagrebu interfakultetski studij povijesti umjetnosti i [[muzikologija\|muzikologije]], nakon čega je magistrirao i doktorirao na [[Filozofski fakultet u Zagrebu\|Filozofskom fakultetu]] istog sveučilišta. Od 1979. godine radio je u službi za zaštitu spomenika kulture u Splitu, a od 1991. do 2009. godine obavljao je dužnost ravnatelja Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture (današnji Konzervatorski odjel Ministarstva kulture i medija) u Splitu gdje je zajedno sa suradnicima uspio riješiti dugogodišnji problem sjedišta Konzervatorskog odjela i preseliti službu zaštite na adresu u Porinovoj ulici. Od 1985. do 1996. godine predavao je [[ikonologija\|ikonologiju]] na studiju koji je prethodio kasnijem studiju povijesti umjetnosti u Splitu. Od 2010. godine zaposlen je u lnstitutu za povijest umjetnosti, kao voditelj Centra Cvito Fisković u Splitu, a iste godine izabran je u zvanje [[znanstveni savjetnik\|znanstvenog savjetnika]]. Za vrijeme rada u konzervatorskoj službi dao je golem doprinos razvitku struke i zaslužan je za brojne prestižne [[konzervacija-restauracija\|konzervatorske]] zahvate.<ref name=minkult2022/>		Rodio se je u Šibeniku 1953. godine, u Splitu je završio Klasičnu gimnaziju, a na Sveučilištu u Zagrebu interfakultetski studij povijesti umjetnosti i [[muzikologija\|muzikologije]], nakon čega je magistrirao i doktorirao na [[Filozofski fakultet u Zagrebu\|Filozofskom fakultetu]] istog sveučilišta. Od 1979. godine radio je u službi za zaštitu spomenika kulture u Splitu, a od 1991. do 2009. godine obavljao je dužnost ravnatelja Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture (današnji Konzervatorski odjel Ministarstva kulture i medija) u Splitu gdje je zajedno sa suradnicima uspio riješiti dugogodišnji problem sjedišta Konzervatorskog odjela i preseliti službu zaštite na adresu u Porinovoj ulici. Od 1985. do 1996. godine predavao je [[ikonologija\|ikonologiju]] na studiju koji je prethodio kasnijem studiju povijesti umjetnosti u Splitu. Od 2010. godine zaposlen je u lnstitutu za povijest umjetnosti, kao voditelj Centra Cvito Fisković u Splitu, a iste godine izabran je u zvanje [[znanstveni savjetnik\|znanstvenog savjetnika]]. Za vrijeme rada u konzervatorskoj službi dao je golem doprinos razvitku struke i zaslužan je za brojne prestižne [[konzervacija-restauracija\|konzervatorske]] zahvate.<ref name=minkult2022/>

	Usavršavao se na više znanstvenih institucija u Europi, dok je zadnju stipendiju dobio 2007. godine za rad na Villa I Tatti, Harvardskom centru za talijanske renesansne studije. Objavio je brojna izdanja knjiga te niz priloga i studija o urbanoj povijesti dalmatinskih gradova, kao i o srednjovjekovnoj i renesansnoj umjetnosti. Urednik je časopisa ''[[Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji]]'' u vremenskom periodu od 1992. do 2011. godine i časopisa ''[[Mogućnosti]]'' od 1984. do 2000. godine. Postavio je niz značajnih izložbi. Najranija je ''[[Pustinja Blaca]] na Braču'' (1981.), ''[[Dalmatinska Zagora]], nepoznata zemlja'' (2007.) i ine. Velike su mu zasluge za upis trogirske povijesne jezgre, [[Starogradsko polje\|Starogradskog polja]], a potom i [[Sinjska alka\|Sinjske alke]] na listu [[UNESCO]]-ovog [[popis mjesta svjetske baštine u Europi\|Popisa]] [[svjetska baština\|svjetske baštine]].<ref name=minkult2022/>		Usavršavao se na više znanstvenih institucija u Europi, dok je zadnju stipendiju dobio 2007. godine za rad na Villa I Tatti, Harvardskom centru za talijanske renesansne studije. Objavio je brojna izdanja knjiga te niz priloga i studija o urbanoj povijesti dalmatinskih gradova, kao i o srednjovjekovnoj i renesansnoj umjetnosti. Urednik je časopisa ''[[Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji]]'' u vremenskom periodu od 1992. do 2011. godine i časopisa ''[[Mogućnosti]]'' od 1984. do 2000. godine. Postavio je niz značajnih izložbi. Najranija je ''[[Pustinja Blaca]] na Braču'' (1981.), ''[[Dalmatinska Zagora]], nepoznata zemlja'' (2007.) i ine. Velike su mu zasluge za upis [[Povijesna jezgra Trogira\|trogirske povijesne jezgre]], [[Starogradsko polje\|Starogradskog polja]], a potom i [[Sinjska alka\|Sinjske alke]] na listu [[UNESCO]]-ovog [[popis mjesta svjetske baštine u Europi\|Popisa]] [[svjetska baština\|svjetske baštine]].<ref name=minkult2022/>

	== Nagrade i priznanja ==		== Nagrade i priznanja ==

Suradnik10 u (test) 02:32, 11. lipanj 2025.

2025-06-11T02:32:33Z

←Starija inačica		Inačica od 11. lipanj 2025. u 02:32
Redak 4:		Redak 4:
	Rodio se je u Šibeniku 1953. godine, u Splitu je završio Klasičnu gimnaziju, a na Sveučilištu u Zagrebu interfakultetski studij povijesti umjetnosti i [[muzikologija\|muzikologije]], nakon čega je magistrirao i doktorirao na [[Filozofski fakultet u Zagrebu\|Filozofskom fakultetu]] istog sveučilišta. Od 1979. godine radio je u službi za zaštitu spomenika kulture u Splitu, a od 1991. do 2009. godine obavljao je dužnost ravnatelja Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture (današnji Konzervatorski odjel Ministarstva kulture i medija) u Splitu gdje je zajedno sa suradnicima uspio riješiti dugogodišnji problem sjedišta Konzervatorskog odjela i preseliti službu zaštite na adresu u Porinovoj ulici. Od 1985. do 1996. godine predavao je [[ikonologija\|ikonologiju]] na studiju koji je prethodio kasnijem studiju povijesti umjetnosti u Splitu. Od 2010. godine zaposlen je u lnstitutu za povijest umjetnosti, kao voditelj Centra Cvito Fisković u Splitu, a iste godine izabran je u zvanje [[znanstveni savjetnik\|znanstvenog savjetnika]]. Za vrijeme rada u konzervatorskoj službi dao je golem doprinos razvitku struke i zaslužan je za brojne prestižne [[konzervacija-restauracija\|konzervatorske]] zahvate.<ref name=minkult2022/>		Rodio se je u Šibeniku 1953. godine, u Splitu je završio Klasičnu gimnaziju, a na Sveučilištu u Zagrebu interfakultetski studij povijesti umjetnosti i [[muzikologija\|muzikologije]], nakon čega je magistrirao i doktorirao na [[Filozofski fakultet u Zagrebu\|Filozofskom fakultetu]] istog sveučilišta. Od 1979. godine radio je u službi za zaštitu spomenika kulture u Splitu, a od 1991. do 2009. godine obavljao je dužnost ravnatelja Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture (današnji Konzervatorski odjel Ministarstva kulture i medija) u Splitu gdje je zajedno sa suradnicima uspio riješiti dugogodišnji problem sjedišta Konzervatorskog odjela i preseliti službu zaštite na adresu u Porinovoj ulici. Od 1985. do 1996. godine predavao je [[ikonologija\|ikonologiju]] na studiju koji je prethodio kasnijem studiju povijesti umjetnosti u Splitu. Od 2010. godine zaposlen je u lnstitutu za povijest umjetnosti, kao voditelj Centra Cvito Fisković u Splitu, a iste godine izabran je u zvanje [[znanstveni savjetnik\|znanstvenog savjetnika]]. Za vrijeme rada u konzervatorskoj službi dao je golem doprinos razvitku struke i zaslužan je za brojne prestižne [[konzervacija-restauracija\|konzervatorske]] zahvate.<ref name=minkult2022/>

	Usavršavao se na više znanstvenih institucija u Europi, dok je zadnju stipendiju dobio 2007. godine za rad na Villa I Tatti, Harvardskom centru za talijanske renesansne studije. Objavio je brojna izdanja knjiga te niz priloga i studija o urbanoj povijesti dalmatinskih gradova, kao i o srednjovjekovnoj i renesansnoj umjetnosti. Urednik je časopisa ''[[Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji]]'' u vremenskom periodu od 1992. do 2011. godine i časopisa ''[[Mogućnosti]]'' od 1984. do 2000. godine. Postavio je niz značajnih izložbi. Najranija je ''[[Pustinja Blaca]] na Braču'' (1981.), ~~dok je najrecentnija~~ ''[[Dalmatinska Zagora]], nepoznata zemlja'' (2007.). Velike su mu zasluge za upis trogirske povijesne jezgre, [[Starogradsko polje\|Starogradskog polja]], a potom i [[Sinjska alka\|Sinjske alke]] na listu [[UNESCO]]-ovog [[popis mjesta svjetske baštine u Europi\|Popisa]] [[svjetska baština\|svjetske baštine]].<ref name=minkult2022/>		Usavršavao se na više znanstvenih institucija u Europi, dok je zadnju stipendiju dobio 2007. godine za rad na Villa I Tatti, Harvardskom centru za talijanske renesansne studije. Objavio je brojna izdanja knjiga te niz priloga i studija o urbanoj povijesti dalmatinskih gradova, kao i o srednjovjekovnoj i renesansnoj umjetnosti. Urednik je časopisa ''[[Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji]]'' u vremenskom periodu od 1992. do 2011. godine i časopisa ''[[Mogućnosti]]'' od 1984. do 2000. godine. Postavio je niz značajnih izložbi. Najranija je ''[[Pustinja Blaca]] na Braču'' (1981.), ''[[Dalmatinska Zagora]], nepoznata zemlja'' (2007.) i ine. Velike su mu zasluge za upis trogirske povijesne jezgre, [[Starogradsko polje\|Starogradskog polja]], a potom i [[Sinjska alka\|Sinjske alke]] na listu [[UNESCO]]-ovog [[popis mjesta svjetske baštine u Europi\|Popisa]] [[svjetska baština\|svjetske baštine]].<ref name=minkult2022/>

	== Nagrade i priznanja ==		== Nagrade i priznanja ==

Suradnik10 u (test) 02:30, 11. lipanj 2025.

2025-06-11T02:30:59Z

Prikaži promjene

Suradnik10: preuzeto s hr.wikipedije

2025-06-11T02:27:49Z

preuzeto s hr.wikipedije

←Starija inačica		Inačica od 11. lipanj 2025. u 02:27
Redak 6:		Redak 6:
	Usavršavao se na više znanstvenih institucija u Europi, dok je zadnju stipendiju dobio 2007. godine za rad na Villa I Tatti, Harvardskom centru za talijanske renesansne studije. Objavio je brojna izdanja knjiga te niz priloga i studija o urbanoj povijesti dalmatinskih gradova, kao i o srednjovjekovnoj i renesansnoj umjetnosti. Urednik je časopisa ''[[Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji]]'' u vremenskom periodu od 1992. do 2011. godine i časopisa ''[[Mogućnosti]]'' od 1984. do 2000. godine. Postavio je niz značajnih izložbi. Najranija je ''[[Pustinja Blaca]] na Braču'' (1981.), dok je najrecentnija ''[[Dalmatinska Zagora]], nepoznata zemlja'' (2007.). Velike su mu zasluge za upis trogirske povijesne jezgre, [[Starogradsko polje\|Starogradskog polja]], a potom i [[Sinjska alka\|Sinjske alke]] na listu [[UNESCO]]-ovog [[popis mjesta svjetske baštine u Europi\|Popisa]] [[svjetska baština\|svjetske baštine]].<ref name=minkult2022/>		Usavršavao se na više znanstvenih institucija u Europi, dok je zadnju stipendiju dobio 2007. godine za rad na Villa I Tatti, Harvardskom centru za talijanske renesansne studije. Objavio je brojna izdanja knjiga te niz priloga i studija o urbanoj povijesti dalmatinskih gradova, kao i o srednjovjekovnoj i renesansnoj umjetnosti. Urednik je časopisa ''[[Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji]]'' u vremenskom periodu od 1992. do 2011. godine i časopisa ''[[Mogućnosti]]'' od 1984. do 2000. godine. Postavio je niz značajnih izložbi. Najranija je ''[[Pustinja Blaca]] na Braču'' (1981.), dok je najrecentnija ''[[Dalmatinska Zagora]], nepoznata zemlja'' (2007.). Velike su mu zasluge za upis trogirske povijesne jezgre, [[Starogradsko polje\|Starogradskog polja]], a potom i [[Sinjska alka\|Sinjske alke]] na listu [[UNESCO]]-ovog [[popis mjesta svjetske baštine u Europi\|Popisa]] [[svjetska baština\|svjetske baštine]].<ref name=minkult2022/>


			== Nagrade i priznanja ==
	Godine 2001., kao urednik izložbe ''Tesori della Croazia'' koja je bila postavljena u Veneciji, dobio je nagradu za konzervatorski pothvat godine ''[[Nagrada Vicko Andrić\|Vicko Andrić]]''. Zajedno s konzervatorima [[Vanja Kovačić\|Vanjom Kovačić]] i [[Radoslav Bužančić\|Radoslavom Bužančićem]] vodio je restauraciju renesansne kapele bl. Ivana u [[trogirska katedrala\|trogirskoj katedrali]] za koju je nagrađen [[Nagrada Europa nostra\|nagradom „Europa nostra“]] 2003. godine.<ref name=minkult2022/>		Godine 2001., kao urednik izložbe ''Tesori della Croazia'' koja je bila postavljena u Veneciji, dobio je nagradu za konzervatorski pothvat godine ''[[Nagrada Vicko Andrić\|Vicko Andrić]]''. Zajedno s konzervatorima [[Vanja Kovačić\|Vanjom Kovačić]] i [[Radoslav Bužančić\|Radoslavom Bužančićem]] vodio je restauraciju renesansne kapele bl. Ivana u [[trogirska katedrala\|trogirskoj katedrali]] za koju je nagrađen [[Nagrada Europa nostra\|nagradom „Europa nostra“]] 2003. godine.<ref name=minkult2022/>

	Tu je i njegov velik i značajan projekt obnove [[Radovanov portal\|Radovanova portala]]. Godine 2009. dodijeljena mu je [[nagrada HAZU]] za najviša znanstvena i umjetnička dostignuća u Republici Hrvatskoj u području likovnih umjetnosti. Za iznimne zasluge u kulturi predsjednik Tuđman odlikovao ga je [[Red Danice hrvatske\|Redom Danice hrvatske]] s likom Marka Marulića. Godine 2023. dodijeljena mu je [[Nagrada Vicko Andrić]] za životno djelo, koja se dodjeljuje istaknutim pojedincima koji su svojim izvanrednim doprinosom i radom na zaštiti kulturne baštine obilježili vrijeme u kojem su djelovali i čiji rad čini zaokruženu cjelinu, a njihova djela i ostvarenja ostaju trajno dobro Republike Hrvatske.<ref name=minkult2022/>		Tu je i njegov velik i značajan projekt obnove [[Radovanov portal\|Radovanova portala]]. Godine 2009. dodijeljena mu je [[nagrada HAZU]] za najviša znanstvena i umjetnička dostignuća u Republici Hrvatskoj u području likovnih umjetnosti. Za iznimne zasluge u kulturi predsjednik Tuđman odlikovao ga je [[Red Danice hrvatske\|Redom Danice hrvatske]] s likom Marka Marulića. Godine 2023. dodijeljena mu je [[Nagrada Vicko Andrić]] za životno djelo, koja se dodjeljuje istaknutim pojedincima koji su svojim izvanrednim doprinosom i radom na zaštiti kulturne baštine obilježili vrijeme u kojem su djelovali i čiji rad čini zaokruženu cjelinu, a njihova djela i ostvarenja ostaju trajno dobro Republike Hrvatske.<ref name=minkult2022/>

			2005. godine predsjednik Republike Italije odlikovao ga je viteškim redom [[Commendatore]]. 2010. godine [[nagrada HAZU]] za najviša znanstvena i umjetnička dostignuća unutar RH u području likovnih umjetnosti.<ref name="imenovanje članova">Gradonačelnik Grada Splita: [https://split.hr/gradska-uprava/gradsko-vijece/sjednice-gradskog-vijeca/lgs.axd?t=16&id=9743 ''Imenovanje članova u Kazališno vijeće Hrvatskog narodnog kazališta Split - preporuča se''] Grad Split. 4. veljače 2014. Pristupljeno 20. srpnja 2020.</ref>


	== Izvori ==		== Izvori ==

Suradnik10: Stvorena nova stranica sa sadržajem: »'''Josip Belamarić''' Šibenik, 1953.), hrvatski povjesničar umjetnosti. Bivši ravnatelj Konzervatorskog odjela u Splitu.[https://min-kulture.gov.hr/eu-kultura/kulturna-bastina/nagrada-vicko-andric/nagrada-vicko-andric-za-2022/23972 '' "Nagrada Vicko Andrić" za 2022. — obrazloženje'']. Ministarstvo kulture i medija RH. 20. lipnja 2023. Pristupljeno 11. lipnja 2025. == Životopis ==...«.

2025-06-11T02:25:23Z

Stvorena nova stranica sa sadržajem: »'''Josip Belamarić''' Šibenik, 1953.), hrvatski povjesničar umjetnosti. Bivši ravnatelj Konzervatorskog odjela u Splitu.<ref name=minkult2022>[https://min-kulture.gov.hr/eu-kultura/kulturna-bastina/nagrada-vicko-andric/nagrada-vicko-andric-za-2022/23972 '' "Nagrada Vicko Andrić" za 2022. — obrazloženje'']. Ministarstvo kulture i medija RH. 20. lipnja 2023. Pristupljeno 11. lipnja 2025.</ref> == Životopis ==...«.

Nova stranica

'''Josip Belamarić''' [[Šibenik]], [[1953.]]), hrvatski [[povijest umjetnosti|povjesničar umjetnosti]]. Bivši ravnatelj Konzervatorskog odjela u Splitu.<ref name=minkult2022>[https://min-kulture.gov.hr/eu-kultura/kulturna-bastina/nagrada-vicko-andric/nagrada-vicko-andric-za-2022/23972 '' "Nagrada Vicko Andrić" za 2022. — obrazloženje'']. Ministarstvo kulture i medija RH. 20. lipnja 2023. Pristupljeno 11. lipnja 2025.</ref>

== Životopis ==
Rodio se je u Šibeniku 1953. godine, u Splitu je završio Klasičnu gimnaziju, a na Sveučilištu u Zagrebu interfakultetski studij povijesti umjetnosti i [[muzikologija|muzikologije]], nakon čega je magistrirao i doktorirao na [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofskom fakultetu]] istog sveučilišta. Od 1979. godine radio je u službi za zaštitu spomenika kulture u Splitu, a od 1991. do 2009. godine obavljao je dužnost ravnatelja Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture (današnji Konzervatorski odjel Ministarstva kulture i medija) u Splitu gdje je zajedno sa suradnicima uspio riješiti dugogodišnji problem sjedišta Konzervatorskog odjela i preseliti službu zaštite na adresu u Porinovoj ulici. Od 1985. do 1996. godine predavao je [[ikonologija|ikonologiju]] na studiju koji je prethodio kasnijem studiju povijesti umjetnosti u Splitu. Od 2010. godine zaposlen je u lnstitutu za povijest umjetnosti, kao voditelj Centra Cvito Fisković u Splitu, a iste godine izabran je u zvanje [[znanstveni savjetnik|znanstvenog savjetnika]]. Za vrijeme rada u konzervatorskoj službi dao je golem doprinos razvitku struke i zaslužan je za brojne prestižne [[konzervacija-restauracija|konzervatorske]] zahvate.<ref name=minkult2022/>

Usavršavao se na više znanstvenih institucija u Europi, dok je zadnju stipendiju dobio 2007. godine za rad na Villa I Tatti, Harvardskom centru za talijanske renesansne studije. Objavio je brojna izdanja knjiga te niz priloga i studija o urbanoj povijesti dalmatinskih gradova, kao i o srednjovjekovnoj i renesansnoj umjetnosti. Urednik je časopisa ''[[Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji]]'' u vremenskom periodu od 1992. do 2011. godine i časopisa ''[[Mogućnosti]]'' od 1984. do 2000. godine. Postavio je niz značajnih izložbi. Najranija je ''[[Pustinja Blaca]] na Braču'' (1981.), dok je najrecentnija ''[[Dalmatinska Zagora]], nepoznata zemlja'' (2007.). Velike su mu zasluge za upis trogirske povijesne jezgre, [[Starogradsko polje|Starogradskog polja]], a potom i [[Sinjska alka|Sinjske alke]] na listu [[UNESCO]]-ovog [[popis mjesta svjetske baštine u Europi|Popisa]] [[svjetska baština|svjetske baštine]].<ref name=minkult2022/>

Godine 2001., kao urednik izložbe ''Tesori della Croazia'' koja je bila postavljena u Veneciji, dobio je nagradu za konzervatorski pothvat godine ''[[Nagrada Vicko Andrić|Vicko Andrić]]''. Zajedno s konzervatorima [[Vanja Kovačić|Vanjom Kovačić]] i [[Radoslav Bužančić|Radoslavom Bužančićem]] vodio je restauraciju renesansne kapele bl. Ivana u [[trogirska katedrala|trogirskoj katedrali]] za koju je nagrađen [[Nagrada Europa nostra|nagradom „Europa nostra“]] 2003. godine.<ref name=minkult2022/>

Tu je i njegov velik i značajan projekt obnove [[Radovanov portal|Radovanova portala]]. Godine 2009. dodijeljena mu je [[nagrada HAZU]] za najviša znanstvena i umjetnička dostignuća u Republici Hrvatskoj u području likovnih umjetnosti. Za iznimne zasluge u kulturi predsjednik Tuđman odlikovao ga je [[Red Danice hrvatske|Redom Danice hrvatske]] s likom Marka Marulića. Godine 2023. dodijeljena mu je [[Nagrada Vicko Andrić]] za životno djelo, koja se dodjeljuje istaknutim pojedincima koji su svojim izvanrednim doprinosom i radom na zaštiti kulturne baštine obilježili vrijeme u kojem su djelovali i čiji rad čini zaokruženu cjelinu, a njihova djela i ostvarenja ostaju trajno dobro Republike Hrvatske.<ref name=minkult2022/>

== Izvori ==
{{izvori}}

{{Ministarstvo kulture}}

{{GLAVNIRASPORED:Belamarić, Josip}}
[[Kategorija:Životopisi, Šibenik]]
[[Kategorija:Životopisi, Split]]
[[Kategorija:Povijesničari umjetnosti]]
[[Kategorija:Konzervacija-restauracija]]