https://enciklopedija.cc/index.php?action=history&feed=atom&title=Josef_HoffmannJosef Hoffmann - Povijest promjena2026-07-15T23:03:47ZPovijest promjena ove stranice na wikijuMediaWiki 1.42.3https://enciklopedija.cc/index.php?title=Josef_Hoffmann&diff=787470&oldid=prevBot1: Automatski uvoz s hrwiki (zadnjih 48 sati)2026-07-05T01:56:45Z<p>Automatski uvoz s hrwiki (zadnjih 48 sati)</p>
<p><b>Nova stranica</b></p><div>{{Likovni umjetnik<br />
|ime = Josef Franz Maria Hoffmann<br />
|period = [[secesija]]<br />
|slika = Josef-Hoffmann.jpg<br />
|veličina = 200px<br />
|opis = Fotografija iz 1902. godine<br />
|rođenje = [[15. prosinca]] [[1870.]]<br />
|mjesto rođenja=[[Brtnice]], [[Austro-Ugarska]] <br />
|smrt = [[7. svibnja]] [[1956.]]<br />
|mjesto smrti=[[Beč]], [[Austrija]]<br />
|vrsta = [[arhitektura]] - [[dizajn]]<br />
|praksa = [[Bruxelles]], [[Beč]]<br />
|utjecao = [[Bečka secesija]]<br />
|utjecali= [[Karl von Hasenauer]], [[Otto Wagner]]<br />
|djela = ''[[Palača Stoclet]]''<br />''[[Hôtel Tassel]]''<br />''[[Hôtel van Eetvelde]]''<br />''[[Hôtel Solvay]]''<br /><br />
|nagrade = Počasni doktorat Tehnološkog sveučilišta u Beču (1951.), Medalja Rudolfa Diesela (1966.)<br />
|potpis = <br />
}}<br />
'''Josef Hoffmann''' (15. prosinca 1870. - 7. svibnja 1956.) bio je [[Austrija|austrijski]] [[arhitekt]], [[dizajn]]er i poduzetnik; suosnivač društva ''[[Wiener Werkstätte]]'' i jedan od vodećih osoba [[Bečka secesija|bečke secesije]]. Njegov utjecaj na [[moderna arhitektura|modernu arhitekturu]] 20. stoljeća bio je izniman. <br />
<br />
Njegova [[Palača Stoclet]] u [[Bruxelles]]u je 27. lipnja 2009. godine upisana na [[UNESCO]]-ov [[popis mjesta svjetske baštine u Europi]] kao „jedna je od najraskošnije uređenih kuća u stilu moderne na početku 20. stoljeća”.<ref name=UNESCO>''[https://whc.unesco.org/en/list/1298 Stoclet House]'' na službenim stranicama UNESCO-a {{eng oznaka}} Pristupljeno 3. srpnja 2026.</ref><br />
<br />
==Život i djelo==<br />
===Djetinjstvo i obrazovanje===<br />
Franz Josef Maria Hoffmann rođen je 15. prosinca 1870. u Pirnitzu (današnje [[Brtnice]]), u [[Moravska|Moravskoj]] ([[Austro-Ugarska]], danas [[Češka]]). Njegova majka bila je Leopoldine Tuppy (1846.-1906.), a otac Josef (1835.-1903.), gradonačelnik Pirnitza, bio je istaknuti tekstilni industrijalac koji je radio za tvornicu vune kneževske obitelji Collalto, [[Lombardija|lombardskog]] podrijetla. Mladiću je bila predodređena odvjetnička karijera, ali brzo su ga privukle industrijske tehnike i obrtništvo; stoga je upisao „Državnu školu primijenjenih umjetnosti” (''Staatsgewerbeschule'') u [[Brno|Brnu]]. Njegov kolega iz razreda bio je [[Leopold Bauer]], koji će također postati slavni arhitekt moderne.<ref>Josef Hoffman, biografija na Architektenlexiconu {{fr}} Pristupljeno 3. srpnja 2026.</ref><br />
<br />
Hoffmann je potom, kao dio svoje nacionalne službe (1891.), radio u vojnom građevinskom uredu u [[Würzburg]]u, a zatim je između 1892. i 1895. studirao na [[Likovna akademija u Beču|Bečkoj akademiji likovnih umjetnosti]], pohađajući predavanja [[Felician Myrbach|Feliciana Myrbacha]], prije nego što se specijalizirao za arhitekturu kod [[Karl von Hasenauer|Karla von Hasenauera]] i posebno [[Otto Wagner|Otta Wagnera]]. Godine 1896. otpočeo je jednogodišnje diplomsko putovanje u [[Italija|Italiju]], s kojeg se vratio s prvom nagradom (''Staatsreisestipendium'') i pod dubokim dojmom kubičnih kuća s ravnim krovovima i glatkim pročeljima koje je otkrio u rimskom selu.<ref>Thomas Chorherr (ur.), ''Josef Hoffmann'', Große Österreicher, Verlag Carl Ueberreuter, Beč, 1985.</ref><br />
[[Datoteka:20120923 Brussels PalaisStoclet Hoffmann DSC06725 PtrQs.jpg|mini|lijevo|[[Palača Stoclet]] gledana s Avenue de Tervueren, Bruxelles.]]<br />
===[[Bečka secesija]] (1897.-1905.)===<br />
U Wagnerovom ateljeu upoznao je [[Joseph Maria Olbrich|Josepha Mariu Olbricha]], s kojim je 1897. osnovao [[Bečka secesija|Bečku secesiju]], udruženje umjetnika kojem su se, između ostalih, pridružili: [[Gustav Klimt]], [[Koloman Moser]] i [[Alfred Roller]]. Oni su formirali vrlo aktivnu skupinu, predvodeći bečku modernu, koju je Hoffmann napustio 1905. godine.<br />
<br />
Godine 1899. postao je profesor na ''Kunstgwerbeschule'' (danas Akademija primijenjenih umjetnosti) u Beču, poziciju koju je obnašao do 1936. godine. Dekorater [[Jacques-Émile Ruhlmann]] i dizajner [[Paul Poiret]] bili su među njegovim studentima. Godine 1901. car [[Franjo Josip I.]] proglasio ga je [[vitez]]om.<br />
<br />
===Wiener Werkstätte (1903.–1932.)===<br />
[[Datoteka:Sanatoriumpurkersdorf1-2.JPG|mini|lijevo|Pročelje sanatorija Purkersdorf (1904.-1906.), blizu Beča.]]<br />
[[Datoteka:Purkersdorf Sanatorium Eingangshalle 3.jpg|mini|Predvorje sanatorija Purkersdorf.]]<br />
[[Datoteka:Biennale Venedig, Austria Pavillon, Josef Hoffmann 1.jpg|mini|Paviljon za [[Venecijanski bijenale]] 1934.]]<br />
Godine 1903., zahvaljujući bankaru Fritzu Wärndorferu, osnovao je s Kolomanom Moserom ''[[Wiener Werkstätte]]'' , privatnu proizvodnu radionicu koja je obuhvaćala sve aspekte arhitekture, dekoracije, [[moda|mode]], [[dizajn]]a i mnogih drugih područja koja spajaju umjetnost i obrt ([[primijenjene umjetnosti]]). Sa sjedištem u Beču, tvrtka je nastavila s radom do 1932., otvarajući podružnice diljem svijeta i zapošljavajući desetke dizajnera, proizvodeći tisuće predmeta, a da ne spominjemo zgrade i prostore, kojima je u potpunosti upravljala. <br />
<br />
Godine 1906. Hoffmann je nadgledao svoj prvi veliki projekt, sanatorij u [[Purkersdorf]]u. Zahvaljujući kontaktima s Adolpheom Stocletom, ravnateljem Austro-belgijske željezničke tvrtke, koja je upravljala Aspangbahnom u Austriji, između 1905. i 1911. izgrađena je [[palača Stoclet]] ([[Bruxelles]]). Također je projektirao brojne privatne rezidencije, posebno u Beču između Steinfeldgasse i Wollergasse. S vremenom je njegov stil postajao sve suzdržaniji, sve se više usredotočujući na [[funkcionalizam|funkcionalne]] zgrade. Godine 1906. postao je član [[Deutscher Werkbund]]a („Njemačkog udruženja arhitekata”), a zatim 1912. Österreichischer Werkbunda „(Austrijskog udruženja arhitekata”). <br />
<br />
Josef Hoffmann je također dizajnirao namještaj (uključujući ''Sitzmachine'', 1905.), stakleno posuđe, metalne predmete, [[keramika|keramiku]] i tkanine.<br />
<br />
Godine 1927. bio je austrijski dopisnik Američkog instituta arhitekata (''American Institute of Architects'', AIA).<br />
<br />
===Anschluss i nacizam (1938.-1945.)===<br />
<br />
U biti apolitične prirode, Hoffmann u ožujku 1938. pozdravlja [[Anschluss]] (Njemačku nacističku aneksiju Austrije), jer je u njoj vidio obećanje gospodarskog oporavka i oživljavanja svoje arhitektonske prakse, kako je obećavao novi režim. Iako je [[nacizam|nacistički]] ideolog [[Paul Schmitthenner]] njegov stil oklevetao kao stil „degenerativnog dekorativnog umjetnika”, novi čelnici zemlje nastojali su iskoristiti Hoffmannov rad. Jedina značajna zgrada iz ovog razdoblja je njemačko veleposlanstvo (''Deutsche Botschaft'') u bečkoj četvrti Rennweg (1938. – 1945.), koje je postalo ''Haus der Wehrmacht'' („Dom oružanih snaga”), iako se nije strogo pridržavalo službenih dizajnerskih načela režima. U njoj je bilo i nekoliko njegovih dekorativnih predmeta. Ova zgrada kasnije je služila kao sjedište britanskog Ministarstva vanjskih poslova , ali je potom srušena nakon što je teško oštećena bombardiranjem.<ref>Eduard F. Sekler, ''Josef Hoffmann. Arhitektonsko djelo'', Monographie und Werkverzeichnis, Residenz Verlag, Salzburg/Beč, 1982., str. 220.</ref><br />
<br />
===Kasnije godine i smrt (1945.-1956.)===<br />
<br />
Nakon [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], Hoffmann je obnašao razne službene dužnosti, uključujući predsjednika Austrijske generalne komisije za [[Venecijanski bijenale]] i člana Austrijskog umjetničkog senata (''Österreichischer Kunstsenat''). Godine 1950., s [[Albert Paris Gütersloh|Albertom Parisom Güterslohom]], osnovao je „Federaciju modernih likovnih umjetnika” u Austriji. Također 1950. primio je „Križ komandanta Talijanske Republike”, a kasnije i Veliku austrijsku državnu nagradu (''Großer Österreichischer Staatspreis''). Između 1949. i 1954. nadgledao je projektiranje velikih stambenih kompleksa u Beču.<br />
<br />
Umro je 7. svibnja 1956. godine u Beču i sahranjen je na Središnjem bečkom groblju (''Wiener Zentralfriedhof'') .<br />
<br />
==Osobni život i ostavština==<br />
<br />
Hoffmann je bio dvaput oženjen. Godine 1903. oženio se Annom Hladik (rođenom 1880.) s kojom je imao sina Wolfganga (1900. – 1969.), koji je postao arhitekt. Razveli su se 1922., a 1925. oženio se Carlom Schmatz (rođenom 1894.) koja je bila model za Wiener Werkstätte.<br />
<br />
Njegova udovica, Carla Hoffmann, povjerila je prava na suprugove dizajne tvrtki ''Wittmann Möbelwerkstätten'' koja je 1970-ih počela ponovno izdavati „Hoffmannov namještaj”, poput poznate fotelje ''Kubus''. Njegova rasvjetna tijela ručno izrađuje bečka tvrtka ''Woka'' pod licencom „Zaklade Josefa Hoffmanna”.<ref>[https://www.woka.com/de/ Službena web stranica tvrtke Woke] {{de}} Pristupljeno 3. srpnja 2026.</ref><br />
<br />
<gallery mode="packed" heights="150" caption= "Hoffmanov namještaj"><br />
Slika:Josef hoffmann per w. müller, mobiletto per fotografie, vienna 1902 ca.jpg|Kabinet za fotografije (1902.)<br />
Slika:Armchair MET DT8308.jpg|Stolac u Muzeju [[The Met]], [[New York]] (1903.)<br />
Slika:Ngv design, josef hoffmann, adjustable-back chair (stitzmachine) 1905 circa 01.JPG|Prilagodljivi stolac ''Sitzmachine'' (1905.)<br />
Slika:Josef Hoffmann - Kubus Fauteuil (1910).jpg|Naslonjač Kubus (1910.), reizdanje.<br />
Slika:Wiener werkstätte, josef hoffman, recipienti in lamiera, 1904-07.JPG|Hoffmannov dizajn (1904.-1908.)<br />
Slika:Manifattura jacob & josef kohn, joseph hoffmann, sedia n° 728, creata per il cabaret fledermaus a vienna, 1904 ca.JPG|Stolac za Caberet Fledermaus (1906.–1914.)<br />
</gallery><br />
<br />
Od 2006. dvije institucije zajednički upravljaju Muzejom Josefa Hoffmanna u Brtnicama, koji sadrži stalnu zbirku i povremene izložbe o Josefu Hoffmannu i njegovim suvremenicima.<br />
<br />
Austrijska poštanska služba je 2007. godine, u seriji posvećenoj [[Jugendstil]]u, izdala prigodnu marku, detalj ogrlice koju je 1916. dizajnirao Josef Hoffmann, a koja se čuva u [[Muzej primijenjene umjetnosti u Beču|MAK-u u Beču]]. MAK je organizirao više izložbi njegovih radova, 1987. u Beču, 1992. u Brtnicama u suradnji s Moravskou galerijom u Brnu, koja je kasnije prikazana u [[New York]]u i 2022. u Beču.<br />
<br />
==Izvori==<br />
{{commonscat|Josef Hoffmann}}<br />
* Ovaj članak je djelomično ili u cijelosti preuzet iz članka na njemačkoj Wikipediji pod naslovom ''[https://de.wikipedia.org/wiki/Josef_Hoffmann_(Architekt)?oldid=175140345 Josef Hoffmann (Architekt)]'' {{de}}<br />
<br />
<br />
==Vanjske poveznice==<br />
<br />
* [http://www.moravska-galerie.cz/moravska-galerie/navsteva-mg/budovy-mg/rodny-dum-josefa-hoffmanna.aspx?lang=en Muzej Josefa Hoffmanna], Brtnice (Češka) {{eng oznaka}}<br />
* [https://www.enciklopedija.hr/clanak/25891 Hoffmann, Josef], Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 3. srpnja 2026.<br />
<br />
{{GLAVNIRASPORED:Hoffmann, Josef}}<br />
[[Kategorija:Austrijski likovni umjetnici]]<br />
[[Kategorija:Austrijski arhitekti]]<br />
[[Kategorija:Secesija]]</div>Bot1