WikiSysop: Zamjena teksta - '' u ''

2025-06-23T10:11:30Z

Zamjena teksta - '' u ''

←Starija inačica		Inačica od 23. lipanj 2025. u 10:11
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''John Tyndall'''-->~~{{Znanstvenik		{{Znanstvenik
	\| ime = John Tyndall		\| ime = John Tyndall
	\| slika = JohnTyndall(1820-1893),Engraving,SIL14-T003-09a cropped.jpg		\| slika = JohnTyndall(1820-1893),Engraving,SIL14-T003-09a cropped.jpg

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-21T20:12:01Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Znanstvenik
| ime = John Tyndall
| slika = JohnTyndall(1820-1893),Engraving,SIL14-T003-09a cropped.jpg
| slika_širina = 200px
| naslov =
| datum_rođenja = [[2. kolovoza]] [[1820.]]
| mjesto_rođenja = [[Leighlinbridge]], [[County Carlow]], [[Irska]]
| datum_smrti = [[4. prosinca]] [[1893.]]
| mjesto_smrti = [[Haslemere]], [[Surrey]], [[Ujedinjeno kraljevstvo]]
| prebivalište =
| državljanstvo = [[Irci|Irac]]
| narodnost =
| etnicitet =
| polje = [[Fizika]], [[kemija]]
| radna_institucija = Royal Institution u Londonu
| alma_mater = Sveučilište u Marburgu
| doktorski_mentor =
| doktorski_studenti =
| poznat_po = [[Tyndallov učinak]], <br> [[Dijamagnetizam]], <br> [[Infracrveno zračenje]], <br> [[Staklenički efekt|Staklenički učinak]]
| autor_kratica_bot =
| autor_kratica_zoo =
| nagrade = Član [[Kraljevsko društvo za poboljšanje znanja o prirodi|Kraljevskog društva]]
| religija =
| fusnote =
}}

'''John Tyndall''' ([[Leighlinbridge]], 2. kolovoza 1820. – [[Hindhead]], 4. prosinca 1893.), irski [[fizičar]]. Studirao eksperimentalnu fiziku na Sveučilištu u [[Marburg]]u u [[Njemačka|Njemačkoj]] (od 1848. do 1850.). Godine 1853. izabran je za [[profesor]]a filozofije prirode na ''Royal Institution'' u [[London]]u. Bavio se [[magnetizam|magnetskim]] i [[Dijamagnetizam|dijamagnetskim]] svojstvima [[kristal]]a (od 1850. do 1856.), a od 1859. proučavao je [[plin]]ove i [[raspršenje]] [[svjetlost]]i atmosferskim [[aerosol]]ima ([[Tyndallov učinak]]). Otkrio je da u [[Zemljina atmosfera|Zemljinoj atmosferi]] [[vodena para]] apsorbira najviše [[Infracrveno zračenje|infracrvenoga zračenja]] te je dokazao postojanje [[Staklenički efekt|stakleničkog učinka]]. Pokazao je da je plava boja neba rezultat raspršenja svjetlosti na [[molekula]]ma atmosfere. Izumio je sustav za mjerenje količine [[ugljični dioksid|ugljičnoga dioksida]] u uzorku izdahnutoga ljudskog daha koji se koristio u [[bolnica]]ma za praćenje pacijenata pod [[Anestezija|anestezijom]]. Napisao je 16 knjiga i 145 znanstvenih radova. Bio je član [[Kraljevsko društvo za poboljšanje znanja o prirodi|Kraljevskog društva]] od 1852. <ref> '''Tyndall, John''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=62896] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.</ref>

== Doprinosi ==

=== Tyndallovo raspršenje ===
{{Glavni|Tyndallov učinak}}
[[datoteka:WaterAndFlourSuspensionLiquid.jpg|200px|mini|lijevo|[[Koloidni sustav|Koloidna]] suspenzija [[brašno|brašna]] u vodi izgleda svijetlo plavo zato što se plavo svjetlo bolje reflektira na česticama brašna nego crveno svjetlo. Ovo je poznato kao [[Tyndallov učinak]].]]

[[datoteka:Diamagnetic graphite levitation.jpg|mini|desno|300px|[[Dijamagnetizam|Dijamagnetička]] svojstva [[zlato|zlata]]: lebdenje ili [[levitacija]] pirolitičkog [[ugljik]]a.]]

[[datoteka:Ucinak staklenika 1.png|mini|desno|300px|Prikaz izmjena [[energija]] i ravnoteže na Zemlji između izvora ([[Sunce]]), Zemljine površine, [[Zemljina atmosfera|Zemljine atmosfere]] i neizbježnog gubitka u [[svemir]]. Mogućnost atmosfere da propušta velik postotak vidljive [[Sunčeva svjetlost|Sunčeve svjetlosti]] koja zagrijava Zemlju (a dio te energije se ponovo emitira u obliku dugovalnoga [[toplinsko zračenje|toplinskog zračenja]] natrag u atmosferu) i da najveći dio te energije upija (apsorbira) se u atmosferi molekulama [[staklenički plinovi|stakleničkih plinova]] i odbija (reflektira) natrag prema Zemlji, naziva se [[Staklenički efekt|staklenički učinak ili efekt staklenika]].]]
'''Tyndallov učinak''', '''Tyndallov efekt''' ili '''Tyndallovo raspršenje''' je [[Raspršenje|raspršivanje]] [[svjetlost]]i na česticama [[Koloidni sustav|koloida]] ([[Suspenzija (kemija)|suspenzija]]). Ta se pojava može vidjeti kad u tamnu sobu kroz rupicu uđe zraka svjetlosti. U snopu se vidi svjetlucanje pojedinih čestica prašine koloidnih dimenzija. Ako se kroz koloidnu otopinu koja se nalazi u [[staklo|staklenoj]] posudi s ravnim paralelnim stijenkama propusti snop zraka svjetlosti i koloidna otopina promatra sa strane, zapaža se svjetlosni [[stožac]] (konus) koji se naziva '''Tyndallov konus'''. Za razliku od koloidnih otopina koje pokazuju Tyndallov konus ili Tyndallov učinak, prave [[otopine]] ([[molekula|molekulske]] i [[ion]]ske) ne pokazuju tu pojavu i zato se zovu "optički prazne otopine". <ref> [http://glossary.periodni.com/glosar.php?hr=Tyndallov+efekt] "Tyndallov efekt", Kemijski rječnik & glosar, glossary.periodni.com, 2012.</ref>

Tyndallov učinak je dobio ime po [[Irska|irskom]] fizičaru iz 19. stoljeća Johnu Tyndallu. Tyndallovo raspršenje je slično [[Rayleighovo raspršenje|Rayleighovom raspršenju]], koje uzrokuje plavu nijansu [[nebo|neba]] u toku dana, i crvenu boju [[Sunce|Sunca]] kod zalaska. Kod Tyndallovog učinka zrake svjetlosti veće [[valna duljina|valne duljine]] (na primjer crvena) prolaze, dok zrake svjetlosti manje valne duljine (na primjer plava) se raspršuju. Zbog toga se Tyndallov učinak ostvaruje kada su pojedine čestice veličine od 40 do 900 [[nanometar]]a (valna duljina [[svjetlost|vidljive svjetlosti]] je od 400 do 750 nanometara). Tyndallov učinak se koristi kod ispitivanja čestica [[aerosol]]a i ostalih koloidnih čestica (ultra[[mikroskop]], [[Nefelometar |nefelometar i turbidimetar]]).

=== Dijamagnetizam ===
{{Glavni|Dijamagnetizam}}

'''Dijamagnetizam''' je svojstvo mnogih [[Kemijski element|kemijskih elemenata]] (na primjer [[zlato|zlata]], [[srebro|srebra]], [[cink]]a, [[silicij]]a, [[fosfor]]a, [[vodik]]a, [[Plemeniti plinovi|plemenitih plinova]]) i većine [[Organska kemija|organskih spojeva]], koje obilježava slaba [[magnetska permeabilnost]]. To su dijamagnetici, njihova je relativna magnetska permeabilnost manja od 1 i gotovo ne ovisi o [[temperatura|temperaturi]]. Kod tih se tvari vanjsko [[magnetsko polje]] neutralizira poljem koje stvara kružno gibanje [[elektron]]a, takozvana '''Larmorova precesija''' ([[Joseph Larmor]]), pa je zbog toga gustoća [[Magnetski tok|magnetskoga toka]] zapravo manja od gustoće toka u vanjskome magnetskome polju. '''Anomalni dijamagnetici''', na primjer [[grafit]] i [[bizmut]], imaju većinu svojstava dijamagnetičnih tvari, ali im je magnetska permeabilnost 10 do 100 puta veća od permeabilnosti ostalih dijamagnetika i na niskim temperaturama ovisi o temperaturi. Kod svih dijamagnetičnih tvari [[magnetsko polje]] prolazi gotovo nedeformirano (strogo uzevši samo za magnetsku permeabilnost 1), pa se te tvari u makroskopskim uvjetima očituju kao "nemagnetične" (ne privlači ih magnet). Dijamagnetska svojstva pokazuju i tvari kod kojih se javlja [[supravodljivost]]. <ref> '''magnetizam''', [http://www.enciklopedija.hr//natuknica.aspx?ID=38035] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.</ref>

=== Staklenički učinak ===
{{Glavni|Staklenički efekt}}

'''Staklenički efekt''', '''staklenički učinak''', '''efekt staklenika''' ili '''učinak staklenika''' je zagrijavanje Zemljine površine i donjih slojeva [[Zemljina atmosfera|Zemljine atmosfere]] selektivnim propuštanjem [[toplinsko zračenje|toplinskog zračenja]]: atmosfera propušta velik postotak vidljive [[Sunčeva svjetlost|Sunčeve svjetlosti]] koja zagrijava Zemlju, a dio te energije reemitira se u obliku dugovalnoga toplinskog zračenja natrag u atmosferu. Najveći dio te energije upija (apsorbira) se u atmosferi [[molekula]]ma [[vodena para|vodene pare]], [[ugljikov dioksid|ugljikovog dioksida]], te u manjoj mjeri nekih drugih plinova ([[klorofluorougljici]], [[metan]] i drugi) i odbija (reflektira) natrag prema Zemlji. Da nema učinka staklenika, temperatura bi na Zemlji bila –73°C. Zbog povećanog stvaranja ugljikovog dioksida industrijskim procesima ([[industrijska revolucija]]) posljednjih se stotinjak godina učinak staklenika povećava i dovodi do općeg zagrijavanja atmosfere, a samim time i [[Klimatske promjene|klimatskih promjena]]. <ref> '''efekt staklenika (učinak staklenika)''', [http://www.enciklopedija.hr//natuknica.aspx?ID=17109] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.</ref> To je proces u kojem naš planet ne uspijeva održati ravnotežu između [[Sunčeva energija|energije]] prikupljene sa [[Sunce|Sunca]] i topline izračene u [[svemir]]. Plinovi čija je koncentracija porasla [[Onečišćavanje zraka|zagađenjem atmosfere]] odbijaju dio topline natrag na [[Zemlja|Zemlju]], što izaziva podizanje temperature atmosfere ne bi li se uspostavila nova ravnoteža. Sličan proces odvija se u [[staklenik|stakleniku]], pa odatle i naziv.

==Izvori==
{{izvori}}

{{GLAVNIRASPORED:Tyndall, John}}
[[Kategorija:Fizičari]]
[[Kategorija:Kemičari]]
[[Kategorija:Irski znanstvenici]]

John Tyndall - Povijest promjena

WikiSysop: Zamjena teksta - '' u ''

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica