WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite news +{{Citiranje novina)

2021-12-06T03:05:26Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite news +{{Citiranje novina)

←Starija inačica		Inačica od 6. prosinac 2021. u 03:05
Redak 37:		Redak 37:

	== Nastanak ==		== Nastanak ==
	Nakon što je proveo 8 godina u gulagu, od 1945. do 1953., Solženjicin je počeo pisati roman 1957. 1962. je predao manuskript časopisu Novy Mir.<ref name="PG BOOKS COMMENT"/>. Urednik Aleksandar Tvardovski je bio impresioniran pričom te ju je poslao Središnjem odboru komunističke partije Sovjetskog Saveza radi odobrenja jer su do tada Sovjetski pisci smjeli samo napomenuti logore. Priču je pročitao [[Nikita Hruščov]] te ju je odobrio,<ref>{{~~cite news~~\| url=http://www.reuters.com/article/newsOne/idUSL31313220080803 \| work=Reuters \| title=Soviet dissident writer Solzhenitsyn dies at 89 \| date=August 3, 2008}}</ref>, usprkos protivljenju nekolicine visokih dužnosnika sa vrha komunističke partije. Tvardovski je potom objavio roman u studenom 1962.<ref name="PG BOOKS COMMENT">Penguin Books, Parker Translation 2nd page of introduction ({{ISBN\|0-14-118474-4}})</ref><ref name="Current Biography, 1969.">Current Biography, 1969.</ref><ref>[[John Bayley (writer)\|John Bayley]]'s introduction and the chronology in the Knopf edition of the Willetts translation.</ref>		Nakon što je proveo 8 godina u gulagu, od 1945. do 1953., Solženjicin je počeo pisati roman 1957. 1962. je predao manuskript časopisu Novy Mir.<ref name="PG BOOKS COMMENT"/>. Urednik Aleksandar Tvardovski je bio impresioniran pričom te ju je poslao Središnjem odboru komunističke partije Sovjetskog Saveza radi odobrenja jer su do tada Sovjetski pisci smjeli samo napomenuti logore. Priču je pročitao [[Nikita Hruščov]] te ju je odobrio,<ref>{{Citiranje novina\| url=http://www.reuters.com/article/newsOne/idUSL31313220080803 \| work=Reuters \| title=Soviet dissident writer Solzhenitsyn dies at 89 \| date=August 3, 2008}}</ref>, usprkos protivljenju nekolicine visokih dužnosnika sa vrha komunističke partije. Tvardovski je potom objavio roman u studenom 1962.<ref name="PG BOOKS COMMENT">Penguin Books, Parker Translation 2nd page of introduction ({{ISBN\|0-14-118474-4}})</ref><ref name="Current Biography, 1969.">Current Biography, 1969.</ref><ref>[[John Bayley (writer)\|John Bayley]]'s introduction and the chronology in the Knopf edition of the Willetts translation.</ref>

	Radni logor opisan u knjizi bio je isti u kojem je neko vrijeme prebivao Solženjicin <ref name="PG BOOKS COMMENT"/> dok je služio svoju kaznu, a nalazi se u [[Karaganda\|Karagandi]], na sjeveru [[Kazahstan]]a.<ref name="PG BOOKS COMMENT"/>		Radni logor opisan u knjizi bio je isti u kojem je neko vrijeme prebivao Solženjicin <ref name="PG BOOKS COMMENT"/> dok je služio svoju kaznu, a nalazi se u [[Karaganda\|Karagandi]], na sjeveru [[Kazahstan]]a.<ref name="PG BOOKS COMMENT"/>

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-09-23T05:51:26Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Infobox knjiga
| naziv = Jedan dan Ivana Denisoviča
| naziv_izvornika = Odin den' Ivana Denisovicha
| prijevod = [[Zlatko Crnković]]
| slika =
| opis_slike =
| autor = [[Aleksandar Solženjicin]]
| ilustrator =
| dizajn korica =
| država = [[Rusija]]
| jezik = [[ruski]]
| žanr = [[drama]], logoraški
| vrsta_djela = roman
| izdavač = [[Datoteka:Flag of the Soviet Union.svg|22px]] Novy Mir
| datum_izdanja = [[1962.]]
| vrsta_korica = tvrde i meke
| broj_stranica = 158
| pripovjedač =
| gledište =
| vrijeme_radnje =
| mjesto_radnje =
| glavni_lik =
| vrhunac =
| teme =
| isbn = {{ISBN|953-7160-12-2}}
}}
'''"Jedan dan Ivana Denisoviča"''' ([[ruski]] '''Оди́н день Ива́на Дени́совича'''; '''Odin den' Ivana Denisovicha''') [[Rusija|ruski]] je [[roman]] kojeg je [[1962.]] napisao [[Aleksandar Solženjicin]]. Radnja prati jedan dan u životu naslovnog junaka, zatvorenika osuđenog na robiju od 10 godina u [[gulag]]u negdje u [[Azija|azijskom]] dijelu [[Sovjetski Savez|Sovjetskog Saveza]] [[1951.]] Radnja se zasniva na autobiografskim iskustvima samog autora koji je proveo 8 godina u gulagu zbog vrijeđanja [[Staljin]]a u jednom pismu. Roman je znakovit po tome što je bio prvo rusko književno djelo koje je otvoreno progovorilo o toj tabu temi. Izbjegnuta je cenzura zahvaljujući što je na snazi bilo rušenje Staljinova kulta ličnosti.

Nakon što je roman objavljen u časopisu Novi mir, odmah je rasprodan u 95.000 primjeraka. Nancie Metro je u svojem eseju napisala da je tema romana čuvanje ljudskog dostojanstva i integriteta u teškim okolnostima. Po knjizi je [[1970.]] snimljen [[Jedan dan Ivana Denisovića (1970)|istoimeni film]] koji je režirao [[Caspar Wrede]]<ref>[http://www.imdb.com/title/tt0067530/ One Day in the Life of Ivan Denisovich (1970)]; [[Internet Movie Database]]</ref> u britansko-norveškoj koprodukciji.
== Radnja ==
{{spoiler}}
'''Ivan Denisovič Šuhov''' budi se iz svojeg kreveta u radnom logoru u Aziji nakon što je čuo poziv na ustajanje u pet ujutro. Zima je [[1951.]] U veljači [[1942.]], tijekom [[Operacija Barbarossa|Njemačke invazije Sovjetskog Saveza]], njemački vojnici zarobili su Šuhova u šumi, no on je uspio pobjeći sa još četvoricom. Probili su se natrag do svoje vojske te pohvalili da dolaze iz njemačkog zarobljeništva, na što su ih odmah optužili da su špijuni i osudili na 10 godina rada u [[gulag]]u. On je sada član 104. radne brigade te im je zadatak taj dan otići u gradnju radionica na novi objekt, "Soc-gradić", komunalni centar usred golog polja. No prije nego će išta raditi, moraju kopati jame i zabijati stupove za bodljikavu žicu. No Šuhova tog jutra hvata zima i teško mu je ustati, pa za kaznu što kasni dobiva zadatak oribati pod u upravnoj zgradi. Na snazi je pravilo da na -40 stupnjeva Celzijevih logoraši ne moraju ići raditi, no vani je samo -25. Šuhov odlazi doktoru kako bi dobio ispriku zbog slabosti, no tamo biva obaviješten da je već popunjena kvota za bolesne zatvorenike. Šuhov za vrijeme doručka sakrije dio kruha u krevetu a dio u kaputu kako bi imao rezerve za ručak i večeru. Nakon toga, 104. i brigadir Tjurin odlaze sa stražarima do lokacije gdje će raditi. U 6:30 ujutro počinju sa radom koji traje 11 sati.
[[Datoteka:Belomorkanal4.jpg|200px|desno|mini|200px|Ljudi rade u gulagu]]
Neki moraju donijeti [[žbuka|žbuku]], neki prave [[cement]], neki čiste [[snijeg]] oko termoelektrane, neki pale vatru dok su Šuhov i Kiljdigs dobili zadatak zidati na prvom katu. Tijekom posla sa kolegama, Šuhov razmišlja kako je u bivšem logoru, Ust-Ižmi, smio pisati svaki mjesec svojoj ženi, no da u ovom logoru voditelji ne gnjave logoraše prekovremenim radom. Intelektualac Cezar dva puta mjesečno dobiva pakete jer je "podmazao sve koje treba" te radi kao pomoćnik u kancelariji. Nakon ručka, nastao je incident kada je kontrolor Der prigovarao i prijetio Tjurinu jer je stavio ter-papir na prozore, no ovaj mu je zaprijetio ako išta kaže pa je Der odustao od prijave. Kada je bilo vrijeme prekida rada i odlaska, Šuhov i gluhi Senka malo su se zadržali kako bi zazidali do kraja, a potom potrčali prema vratima. Tamo su ih stražari izbrojali te otkrili da zapravo kasni jedan [[Moldavija|Moldavac]], zbog čega je cijela brigada morala čekati. Natrag u logoru, Šuhov je čekao u redu za pakete za Cezara te za nagradu dobio njegovu čorbu za večeru, pošto je ovaj dobio bogatu hranu. Naposlijetku, Šuhov je otišao u krevet zadovoljan. Zadnji redak romana je:

:{{Citat4|center|"Takvih je dana, od početka do kraja njegove kazne, bilo 3.653. Ona tri dana viška - to je zbog prijestupnih godina..."}}

== Nastanak ==
Nakon što je proveo 8 godina u gulagu, od 1945. do 1953., Solženjicin je počeo pisati roman 1957. 1962. je predao manuskript časopisu Novy Mir.<ref name="PG BOOKS COMMENT"/>. Urednik Aleksandar Tvardovski je bio impresioniran pričom te ju je poslao Središnjem odboru komunističke partije Sovjetskog Saveza radi odobrenja jer su do tada Sovjetski pisci smjeli samo napomenuti logore. Priču je pročitao [[Nikita Hruščov]] te ju je odobrio,<ref>{{cite news| url=http://www.reuters.com/article/newsOne/idUSL31313220080803 | work=Reuters | title=Soviet dissident writer Solzhenitsyn dies at 89 | date=August 3, 2008}}</ref>, usprkos protivljenju nekolicine visokih dužnosnika sa vrha komunističke partije. Tvardovski je potom objavio roman u studenom 1962.<ref name="PG BOOKS COMMENT">Penguin Books, Parker Translation 2nd page of introduction ({{ISBN|0-14-118474-4}})</ref><ref name="Current Biography, 1969.">Current Biography, 1969.</ref><ref>[[John Bayley (writer)|John Bayley]]'s introduction and the chronology in the Knopf edition of the Willetts translation.</ref>

Radni logor opisan u knjizi bio je isti u kojem je neko vrijeme prebivao Solženjicin <ref name="PG BOOKS COMMENT"/> dok je služio svoju kaznu, a nalazi se u [[Karaganda|Karagandi]], na sjeveru [[Kazahstan]]a.<ref name="PG BOOKS COMMENT"/>

== Izvori ==
{{izvori|2}}
== Vanjske poveznice ==
*[http://www.davar.net/EXTRACTS/FICTION/ONE-DAY.HTM Cijeli roman na engleskom]

[[Kategorija:Ruska književnost]]
[[Kategorija:Književnost 20. stoljeća]]
[[Kategorija:Dramski romani]]

Jedan dan Ivana Denisoviča - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite news +{{Citiranje novina)

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica