Janko Polić Kamov - Povijest promjena

Suradnik10 u (test) 17:48, 24. svibanj 2026.

2026-05-24T17:48:46Z

@@ Redak 1: / Redak 1: @@
 {{Infookvir književnik
 | Ime            = Janko Polić Kamov
@@ Redak 166: / Redak 164: @@
 {{GLAVNIRASPORED:Polić Kamov, Janko}}
-[[Kategorija:Hrvatski književnici]]
+[[Kategorija:Janko Polić Kamov| ]]

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{(.)ikizvor' u '{{HIEizvor'

2026-03-10T01:40:49Z

Zamjena teksta - '{{(.)ikizvor' u '{{HIEizvor'

←Starija inačica		Inačica od 10. ožujak 2026. u 01:40
Redak 151:		Redak 151:

	== Vanjske poveznice ==		== Vanjske poveznice ==
	{{~~Wikizvor~~ autor}}		{{HIEizvor autor}}

	* [https://www.kamov.hr/ Kamov.hr]		* [https://www.kamov.hr/ Kamov.hr]

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{(.)ikicitat(.*)}}' u ''

2026-03-10T00:19:08Z

Zamjena teksta - '{{(.)ikicitat(.*)}}' u ''

←Starija inačica		Inačica od 10. ožujak 2026. u 00:19
Redak 152:		Redak 152:
	== Vanjske poveznice ==		== Vanjske poveznice ==
	{{Wikizvor autor}}		{{Wikizvor autor}}
	~~{{wikicitat}}~~
	* [https://www.kamov.hr/ Kamov.hr]		* [https://www.kamov.hr/ Kamov.hr]
	* [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=49134 LZMK / Hrvatska enciklopedija: Polić Kamov, Janko]		* [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=49134 LZMK / Hrvatska enciklopedija: Polić Kamov, Janko]

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{deu oznaka}}' u '{{nje oznaka}}'

2025-05-29T00:14:50Z

Zamjena teksta - '{{deu oznaka}}' u '{{nje oznaka}}'

←Starija inačica		Inačica od 29. svibanj 2025. u 00:14
Redak 160:		Redak 160:
	* Janko Polić Kamov, [https://web.archive.org/web/20190428100645/http://www.knjigasvima.com/wp-content/uploads/2018/11/polickamov_clanci_feljtoni_pisma.pdf ''Članci i feljtoni — Pisma''], eLektire.skole.hr, knjigasvima.com (u međumrežnoj pismohrani archive.org 28. travnja 2019.)		* Janko Polić Kamov, [https://web.archive.org/web/20190428100645/http://www.knjigasvima.com/wp-content/uploads/2018/11/polickamov_clanci_feljtoni_pisma.pdf ''Članci i feljtoni — Pisma''], eLektire.skole.hr, knjigasvima.com (u međumrežnoj pismohrani archive.org 28. travnja 2019.)
	* [https://www.youtube.com/watch?v=BOCNgOnmlLs YouTube - Janko Polić Kamov ili Vitez crne psovke], redatelj Bernardin Modrić, Istra film, HRT, 2000.		* [https://www.youtube.com/watch?v=BOCNgOnmlLs YouTube - Janko Polić Kamov ili Vitez crne psovke], redatelj Bernardin Modrić, Istra film, HRT, 2000.
	* Ivana Perkovac, [https://glashrvatske.hrt.hr/hr/dozivi/ljudi/janko-polic-kamov-nikada-do-kraja-shvacen-ni-prihvacen/ ''Janko Polić Kamov – nikada do kraja shvaćen ni prihvaćen''], [[HRT – Glas Hrvatske\|Glas Hrvatske]], 6. listopada 2017. {{hrv oznaka}}/{{eng oznaka}}/{{~~deu~~ oznaka}}/{{špa oznaka}}		* Ivana Perkovac, [https://glashrvatske.hrt.hr/hr/dozivi/ljudi/janko-polic-kamov-nikada-do-kraja-shvacen-ni-prihvacen/ ''Janko Polić Kamov – nikada do kraja shvaćen ni prihvaćen''], [[HRT – Glas Hrvatske\|Glas Hrvatske]], 6. listopada 2017. {{hrv oznaka}}/{{eng oznaka}}/{{nje oznaka}}/{{špa oznaka}}

	{{Književnici razdoblja 1857. – 1952.}}		{{Književnici razdoblja 1857. – 1952.}}

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{slv oznaka}}' u '{{slo oznaka}}'

2025-05-27T23:45:32Z

Zamjena teksta - '{{slv oznaka}}' u '{{slo oznaka}}'

←Starija inačica		Inačica od 27. svibanj 2025. u 23:45
Redak 31:		Redak 31:
	== Životopis ==		== Životopis ==

	Janko Polić Kamov rođen je na Sušaku, današnjem dijelu Rijeke, 1886. godine. Rođen je kao trinaesto dijete u uglednoj i imućnoj obitelji Ante i Gemme rođ. Grbac (''Gerbaz'', Rijeka, 1847. – 26. prosinca 1906.) Polić (rodom s Cresa). Ukupno je u obitelji bilo četrnaestero djece. U srodstvu su mu bile dvije bogate riječke obitelji, Gerbaz i Skorup. Otac mu [[Ante Polić\|Ante]] (Stari Grad, Hvar, 1838. – 26. prosinca 1905.)<ref name="Urem, Zagorac">[https://books.google.hr/books?id=cJ3Zuvmf_wgC&pg=PA30&lpg=PA31&ots=ejGxpR2T9S&focus=viewport&dq=%22ro%C4%91en+na+Su%C5%A1aku%22&hl=hr Google Knjige] Mladen Urem, Milan Zagorac: ''Janko Polić Kamov & njegovo i naše doba: priručnik za čitanje Kamova 100 godina poslije'', str. 30. - 31., Izdavački centar Rijeka, 2010., {{ISBN\|9536939649}} (pristupljeno 20. siječnja 2019.)</ref> se s [[Hvar]]a doselio u [[Senj]] gdje je stekao trgovačku naobrazbu, a zatim je preselio u [[Rijeka\|Rijeku]] te baveći se trgovinom stekao znatan imutak i ugled. Osim toga bio je javni i kulturni djelatnik: imao je bogatu biblioteku, prijateljevao je s [[Erazmo Barčić\|Erazmom Barčićem]]<ref>Mladen Urem, [https://www.kamov.hr/radovi/suradnja-janka-polica-kamova-sa-supilovim-rijeckim-novim-listom ''Suradnja Janka Polića Kamova sa Supilovim riječkim Novim listom''], kamov.hr, pristupljeno 18. siječnja 2019.</ref> [[Marijan Derenčin\|Marijanom Derenčinom]], [[Ante Starčević\|Antom Starčevićem]] i [[Frano Supilo\|Franom Supilom]], a dopisivao se s [[Josip Juraj Strossmayer\|Josipom Jurjem Strossmayerom]] i [[Silvije Strahimir Kranjčević\|Silvijem Strahimirom Kranjčevićem]]. Bio je suvlasnikom najveće trgovačke kuće u Rijeci ''[[Polich, Minach et Comp]]'' i glavni oslonac [[Stranka prava\|Stranke prava]].<ref name="Milovan Buchberger">[[Milovan Buchberger]], [http://www.matica.hr/vijenac/581/kamov-otkriveno-jos-jedno-zrnce-iz-nepovrata-25733/ ''Ususret 130. godišnjici rođenja Janka Polića Kamova (1886–1910). Kamov – otkriveno još jedno zrnce iz nepovrata''], ''[[Vijenac (časopis)\|Vijenac]]'', br. 581, 9. lipnja 2016., pristupljeno 18. studenoga 2017.</ref> U Zagrebu je [[1903.]] godine s [[Dinko Politeo\|Dinkom Politeom]] izdavao glasilo [[Čista stranka prava\|Čiste stranke prava]] ''[[Prava hrvatska misao: smotra za politiku i knjigu]]''. Ante Polić vodio je upravu lista a Dinko Politeo bio je glavnim urednikom.<ref>{{~~slv~~ oznaka}} Rajko Perušek, [http://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:doc-R2JWKNWY/7dd6e0cd-e4e0-4bc2-9983-c1852d885c41/PDF ''Prava hrvatska misao; Smotra za politiku i knjigu. lzdavatelj i odgovorni urednik Dinko Politeo. Godina I. Broj 1. I. siečnja 1903. U Zagrebu. Tisak C. Albrechta (Jos. Witasek).''], ''Ljubljanski zvon'', [http://www.dlib.si/details/URN:NBN:SI:doc-R2JWKNWY sv. 23, br. 3], str. 188., dlib.si, pristupljeno 18. siječnja 2019.</ref>		Janko Polić Kamov rođen je na Sušaku, današnjem dijelu Rijeke, 1886. godine. Rođen je kao trinaesto dijete u uglednoj i imućnoj obitelji Ante i Gemme rođ. Grbac (''Gerbaz'', Rijeka, 1847. – 26. prosinca 1906.) Polić (rodom s Cresa). Ukupno je u obitelji bilo četrnaestero djece. U srodstvu su mu bile dvije bogate riječke obitelji, Gerbaz i Skorup. Otac mu [[Ante Polić\|Ante]] (Stari Grad, Hvar, 1838. – 26. prosinca 1905.)<ref name="Urem, Zagorac">[https://books.google.hr/books?id=cJ3Zuvmf_wgC&pg=PA30&lpg=PA31&ots=ejGxpR2T9S&focus=viewport&dq=%22ro%C4%91en+na+Su%C5%A1aku%22&hl=hr Google Knjige] Mladen Urem, Milan Zagorac: ''Janko Polić Kamov & njegovo i naše doba: priručnik za čitanje Kamova 100 godina poslije'', str. 30. - 31., Izdavački centar Rijeka, 2010., {{ISBN\|9536939649}} (pristupljeno 20. siječnja 2019.)</ref> se s [[Hvar]]a doselio u [[Senj]] gdje je stekao trgovačku naobrazbu, a zatim je preselio u [[Rijeka\|Rijeku]] te baveći se trgovinom stekao znatan imutak i ugled. Osim toga bio je javni i kulturni djelatnik: imao je bogatu biblioteku, prijateljevao je s [[Erazmo Barčić\|Erazmom Barčićem]]<ref>Mladen Urem, [https://www.kamov.hr/radovi/suradnja-janka-polica-kamova-sa-supilovim-rijeckim-novim-listom ''Suradnja Janka Polića Kamova sa Supilovim riječkim Novim listom''], kamov.hr, pristupljeno 18. siječnja 2019.</ref> [[Marijan Derenčin\|Marijanom Derenčinom]], [[Ante Starčević\|Antom Starčevićem]] i [[Frano Supilo\|Franom Supilom]], a dopisivao se s [[Josip Juraj Strossmayer\|Josipom Jurjem Strossmayerom]] i [[Silvije Strahimir Kranjčević\|Silvijem Strahimirom Kranjčevićem]]. Bio je suvlasnikom najveće trgovačke kuće u Rijeci ''[[Polich, Minach et Comp]]'' i glavni oslonac [[Stranka prava\|Stranke prava]].<ref name="Milovan Buchberger">[[Milovan Buchberger]], [http://www.matica.hr/vijenac/581/kamov-otkriveno-jos-jedno-zrnce-iz-nepovrata-25733/ ''Ususret 130. godišnjici rođenja Janka Polića Kamova (1886–1910). Kamov – otkriveno još jedno zrnce iz nepovrata''], ''[[Vijenac (časopis)\|Vijenac]]'', br. 581, 9. lipnja 2016., pristupljeno 18. studenoga 2017.</ref> U Zagrebu je [[1903.]] godine s [[Dinko Politeo\|Dinkom Politeom]] izdavao glasilo [[Čista stranka prava\|Čiste stranke prava]] ''[[Prava hrvatska misao: smotra za politiku i knjigu]]''. Ante Polić vodio je upravu lista a Dinko Politeo bio je glavnim urednikom.<ref>{{slo oznaka}} Rajko Perušek, [http://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:doc-R2JWKNWY/7dd6e0cd-e4e0-4bc2-9983-c1852d885c41/PDF ''Prava hrvatska misao; Smotra za politiku i knjigu. lzdavatelj i odgovorni urednik Dinko Politeo. Godina I. Broj 1. I. siečnja 1903. U Zagrebu. Tisak C. Albrechta (Jos. Witasek).''], ''Ljubljanski zvon'', [http://www.dlib.si/details/URN:NBN:SI:doc-R2JWKNWY sv. 23, br. 3], str. 188., dlib.si, pristupljeno 18. siječnja 2019.</ref>

	Janko je [[1893.]] godine krenuo u osnovnu školu, a [[1897.]] godine u gimnaziju koju je polazio do [[1901.]] godine u [[Sušak]]u. Kao šestogodišnjak čitao je [[Tadija Smičiklas\|Smičiklasa]] (''Poviest Hrvatska'' 1879. i 1882.)<ref>Igor Žic, [https://issuu.com/vedranaspadonitefanic/docs/kr_1-2_2017. ''Deset biografskih sličica iz povijesti Rijeke''], ''Janko Polić Kamov, prokletnik s Pećina'', str. 92., ''Književna Rijeka'' 1-2, 2017., pristupljeno 14. siječnja 2019.</ref>, s osam je godina zajedno s braćom izdavao kućni književni list ''Soko, list za zabavu i pouku, za godinu 1899.''<ref>Ervin Dubrović, [http://www.klub-susacana.hr/revija/clanak.asp?Num=60&C=11 ''Moralizator Polić i anarhist Kamov''], ''Sušačka revija'', [http://www.klub-susacana.hr/revija/novibroj.asp?Num=60 br. 60], 2007., klub-susacana.hr, pristupljeno 7. svibnja 2019.</ref> te izvodio kućni teatar, a pisao je i pjesme o Majci Božjoj i samokresu u [[August Harambašić\|Harambašićevu]] stilu. U prvim je razredima gimnazije bio radikalan nacionalist, popriličan vjerski fanatik i kulturni tradicionalist. Tih gimnazijskih dana, u listopadu [[1900.]] godine, osniva u podrumu Gimnazije s kolegama [[Josip Baričević\|Josipom Baričevićem]], [[Mijo Radošević\|Mijom Radoševićem]], [[Josip Moretti Zajc\|Josipom Morettijem Zajcom]] i [[Mato Malinar\|Matom Malinarom]] [[Revolucija\|revolucionarno]]-[[anarhizam\|anarhističku]] skupinu ''Cefas'', koja je ujedno bila i literarno i političko udruženje, s namjerom da nabave oružje, podignu bunu i revoluciju te dinamitom i bombama dignu u zrak čitavu [[Hrvatska\|Hrvatsku]].		Janko je [[1893.]] godine krenuo u osnovnu školu, a [[1897.]] godine u gimnaziju koju je polazio do [[1901.]] godine u [[Sušak]]u. Kao šestogodišnjak čitao je [[Tadija Smičiklas\|Smičiklasa]] (''Poviest Hrvatska'' 1879. i 1882.)<ref>Igor Žic, [https://issuu.com/vedranaspadonitefanic/docs/kr_1-2_2017. ''Deset biografskih sličica iz povijesti Rijeke''], ''Janko Polić Kamov, prokletnik s Pećina'', str. 92., ''Književna Rijeka'' 1-2, 2017., pristupljeno 14. siječnja 2019.</ref>, s osam je godina zajedno s braćom izdavao kućni književni list ''Soko, list za zabavu i pouku, za godinu 1899.''<ref>Ervin Dubrović, [http://www.klub-susacana.hr/revija/clanak.asp?Num=60&C=11 ''Moralizator Polić i anarhist Kamov''], ''Sušačka revija'', [http://www.klub-susacana.hr/revija/novibroj.asp?Num=60 br. 60], 2007., klub-susacana.hr, pristupljeno 7. svibnja 2019.</ref> te izvodio kućni teatar, a pisao je i pjesme o Majci Božjoj i samokresu u [[August Harambašić\|Harambašićevu]] stilu. U prvim je razredima gimnazije bio radikalan nacionalist, popriličan vjerski fanatik i kulturni tradicionalist. Tih gimnazijskih dana, u listopadu [[1900.]] godine, osniva u podrumu Gimnazije s kolegama [[Josip Baričević\|Josipom Baričevićem]], [[Mijo Radošević\|Mijom Radoševićem]], [[Josip Moretti Zajc\|Josipom Morettijem Zajcom]] i [[Mato Malinar\|Matom Malinarom]] [[Revolucija\|revolucionarno]]-[[anarhizam\|anarhističku]] skupinu ''Cefas'', koja je ujedno bila i literarno i političko udruženje, s namjerom da nabave oružje, podignu bunu i revoluciju te dinamitom i bombama dignu u zrak čitavu [[Hrvatska\|Hrvatsku]].

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{spa oznaka}}' u '{{špa oznaka}}'

2025-05-27T04:55:36Z

Zamjena teksta - '{{spa oznaka}}' u '{{špa oznaka}}'

←Starija inačica		Inačica od 27. svibanj 2025. u 04:55
Redak 160:		Redak 160:
	* Janko Polić Kamov, [https://web.archive.org/web/20190428100645/http://www.knjigasvima.com/wp-content/uploads/2018/11/polickamov_clanci_feljtoni_pisma.pdf ''Članci i feljtoni — Pisma''], eLektire.skole.hr, knjigasvima.com (u međumrežnoj pismohrani archive.org 28. travnja 2019.)		* Janko Polić Kamov, [https://web.archive.org/web/20190428100645/http://www.knjigasvima.com/wp-content/uploads/2018/11/polickamov_clanci_feljtoni_pisma.pdf ''Članci i feljtoni — Pisma''], eLektire.skole.hr, knjigasvima.com (u međumrežnoj pismohrani archive.org 28. travnja 2019.)
	* [https://www.youtube.com/watch?v=BOCNgOnmlLs YouTube - Janko Polić Kamov ili Vitez crne psovke], redatelj Bernardin Modrić, Istra film, HRT, 2000.		* [https://www.youtube.com/watch?v=BOCNgOnmlLs YouTube - Janko Polić Kamov ili Vitez crne psovke], redatelj Bernardin Modrić, Istra film, HRT, 2000.
	* Ivana Perkovac, [https://glashrvatske.hrt.hr/hr/dozivi/ljudi/janko-polic-kamov-nikada-do-kraja-shvacen-ni-prihvacen/ ''Janko Polić Kamov – nikada do kraja shvaćen ni prihvaćen''], [[HRT – Glas Hrvatske\|Glas Hrvatske]], 6. listopada 2017. {{hrv oznaka}}/{{eng oznaka}}/{{deu oznaka}}/{{~~spa~~ oznaka}}		* Ivana Perkovac, [https://glashrvatske.hrt.hr/hr/dozivi/ljudi/janko-polic-kamov-nikada-do-kraja-shvacen-ni-prihvacen/ ''Janko Polić Kamov – nikada do kraja shvaćen ni prihvaćen''], [[HRT – Glas Hrvatske\|Glas Hrvatske]], 6. listopada 2017. {{hrv oznaka}}/{{eng oznaka}}/{{deu oznaka}}/{{špa oznaka}}

	{{Književnici razdoblja 1857. – 1952.}}		{{Književnici razdoblja 1857. – 1952.}}

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{Književnici razdoblja 1857. - 1952.}}' u '{{Književnici razdoblja 1857. – 1952.}}'

2025-04-26T02:28:22Z

Zamjena teksta - '{{Književnici razdoblja 1857. - 1952.}}' u '{{Književnici razdoblja 1857. – 1952.}}'

←Starija inačica		Inačica od 26. travanj 2025. u 02:28
Redak 162:		Redak 162:
	* Ivana Perkovac, [https://glashrvatske.hrt.hr/hr/dozivi/ljudi/janko-polic-kamov-nikada-do-kraja-shvacen-ni-prihvacen/ ''Janko Polić Kamov – nikada do kraja shvaćen ni prihvaćen''], [[HRT – Glas Hrvatske\|Glas Hrvatske]], 6. listopada 2017. {{hrv oznaka}}/{{eng oznaka}}/{{deu oznaka}}/{{spa oznaka}}		* Ivana Perkovac, [https://glashrvatske.hrt.hr/hr/dozivi/ljudi/janko-polic-kamov-nikada-do-kraja-shvacen-ni-prihvacen/ ''Janko Polić Kamov – nikada do kraja shvaćen ni prihvaćen''], [[HRT – Glas Hrvatske\|Glas Hrvatske]], 6. listopada 2017. {{hrv oznaka}}/{{eng oznaka}}/{{deu oznaka}}/{{spa oznaka}}

	{{Književnici razdoblja 1857. - 1952.}}		{{Književnici razdoblja 1857. – 1952.}}
	{{Hrvatska književnost}}		{{Hrvatska književnost}}

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{izdvojeni članak(.*?)}} +)

2022-01-02T09:04:28Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{izdvojeni članak(.*?)}} +)

←Starija inačica		Inačica od 2. siječanj 2022. u 09:04
Redak 1:		Redak 1:
	<!--'''Janko Polić Kamov'''-->~~{{izdvojeni članak\|lipanj 2019.}}~~		<!--'''Janko Polić Kamov'''-->

	{{Infookvir književnik		{{Infookvir književnik

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-12-21T03:48:35Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{izdvojeni članak|lipanj 2019.}}

{{Infookvir književnik
| Ime = Janko Polić Kamov
| boja = #77DD77
| slika = Janko_polic_kamov.jpg
| veličina = 250px
| opis slike = Janko Polić Kamov
| puno ime = Janko Mate Vinko Polić
| pseudonim = ''Moimir Trsatski'', ''Kamov'', ''Jean''<ref>[[Mladen Urem]], [http://www.matica.hr/vijenac/364/nepoznata-pisma-janka-polica-kamova-4952/ ''Nepoznata pisma Janka Polić Kamova''], ''[[Vijenac (časopis)|Vijenac]]'', br. 364, 14. veljače 2008., pristupljeno 7. svibnja 2019.</ref>
| rođenje = [[17. studenoga]] [[1886.]] [[Rijeka]], [[Hrvatska]]
| smrt = [[8. kolovoza]] [[1910.]] [[Barcelona]], [[Španjolska]]
| zanimanje = [[književnik]]
| nacionalnost = [[Hrvati|Hrvat]]
| period pisanja = [[hrvatska moderna]]
| vrsta =
| teme =
| period = [[1907.]] – [[1910.]]
| supruga =
| suprug =
| djeca =
| djela = '''Pjesme:''' ''Ištipana hartija'' (1907.) ''Psovka'' (1905., objavljena 1907.) '''Novele:''' ''Ćaskanja'' (1914.) '''Roman:''' ''Isušena kaljuža'' (1909., objavljen 1957.) '''Drame:''' ''Tragedija mozgova'' (1906.) ''Na rođenoj grudi'' (1907.) ''Samostanske drame'' (1909.) ''Mamino srce'' (1910.)
| nagrade =
| potpis =
| web =
| fusnote =
}}

'''Janko Polić Kamov''' ([[Sušak]] danas dio [[Rijeka|Rijeke]], [[17. studenoga]] [[1886.]] – [[Barcelona]], [[8. kolovoza]] [[1910.]]<ref>[http://free-sb.htnet.hr/tkdBROD/biografija.htm Janko Polić Kamov: Vitez crne psovke - životopis], pristupljeno 17. svibnja 2009.</ref>), bio je [[Hrvatska|hrvatski]] [[pjesnik]], [[Pripovijetka|pripovjedač]], [[esej]]ist, [[putopis]]ac, [[Književna kritika|književni kritičar]], [[Publicistika|publicist]], [[prevoditelj]] i [[dramatičar]]. Smatra se jednim od najvećih hrvatskih književnika.

== Životopis ==

Janko Polić Kamov rođen je na Sušaku, današnjem dijelu Rijeke, 1886. godine. Rođen je kao trinaesto dijete u uglednoj i imućnoj obitelji Ante i Gemme rođ. Grbac (''Gerbaz'', Rijeka, 1847. – 26. prosinca 1906.) Polić (rodom s Cresa). Ukupno je u obitelji bilo četrnaestero djece. U srodstvu su mu bile dvije bogate riječke obitelji, Gerbaz i Skorup. Otac mu [[Ante Polić|Ante]] (Stari Grad, Hvar, 1838. – 26. prosinca 1905.)<ref name="Urem, Zagorac">[https://books.google.hr/books?id=cJ3Zuvmf_wgC&pg=PA30&lpg=PA31&ots=ejGxpR2T9S&focus=viewport&dq=%22ro%C4%91en+na+Su%C5%A1aku%22&hl=hr Google Knjige] Mladen Urem, Milan Zagorac: ''Janko Polić Kamov & njegovo i naše doba: priručnik za čitanje Kamova 100 godina poslije'', str. 30. - 31., Izdavački centar Rijeka, 2010., {{ISBN|9536939649}} (pristupljeno 20. siječnja 2019.)</ref> se s [[Hvar]]a doselio u [[Senj]] gdje je stekao trgovačku naobrazbu, a zatim je preselio u [[Rijeka|Rijeku]] te baveći se trgovinom stekao znatan imutak i ugled. Osim toga bio je javni i kulturni djelatnik: imao je bogatu biblioteku, prijateljevao je s [[Erazmo Barčić|Erazmom Barčićem]]<ref>Mladen Urem, [https://www.kamov.hr/radovi/suradnja-janka-polica-kamova-sa-supilovim-rijeckim-novim-listom ''Suradnja Janka Polića Kamova sa Supilovim riječkim Novim listom''], kamov.hr, pristupljeno 18. siječnja 2019.</ref> [[Marijan Derenčin|Marijanom Derenčinom]], [[Ante Starčević|Antom Starčevićem]] i [[Frano Supilo|Franom Supilom]], a dopisivao se s [[Josip Juraj Strossmayer|Josipom Jurjem Strossmayerom]] i [[Silvije Strahimir Kranjčević|Silvijem Strahimirom Kranjčevićem]]. Bio je suvlasnikom najveće trgovačke kuće u Rijeci ''[[Polich, Minach et Comp]]'' i glavni oslonac [[Stranka prava|Stranke prava]].<ref name="Milovan Buchberger">[[Milovan Buchberger]], [http://www.matica.hr/vijenac/581/kamov-otkriveno-jos-jedno-zrnce-iz-nepovrata-25733/ ''Ususret 130. godišnjici rođenja Janka Polića Kamova (1886–1910). Kamov – otkriveno još jedno zrnce iz nepovrata''], ''[[Vijenac (časopis)|Vijenac]]'', br. 581, 9. lipnja 2016., pristupljeno 18. studenoga 2017.</ref> U Zagrebu je [[1903.]] godine s [[Dinko Politeo|Dinkom Politeom]] izdavao glasilo [[Čista stranka prava|Čiste stranke prava]] ''[[Prava hrvatska misao: smotra za politiku i knjigu]]''. Ante Polić vodio je upravu lista a Dinko Politeo bio je glavnim urednikom.<ref>{{slv oznaka}} Rajko Perušek, [http://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:doc-R2JWKNWY/7dd6e0cd-e4e0-4bc2-9983-c1852d885c41/PDF ''Prava hrvatska misao; Smotra za politiku i knjigu. lzdavatelj i odgovorni urednik Dinko Politeo. Godina I. Broj 1. I. siečnja 1903. U Zagrebu. Tisak C. Albrechta (Jos. Witasek).''], ''Ljubljanski zvon'', [http://www.dlib.si/details/URN:NBN:SI:doc-R2JWKNWY sv. 23, br. 3], str. 188., dlib.si, pristupljeno 18. siječnja 2019.</ref>

Janko je [[1893.]] godine krenuo u osnovnu školu, a [[1897.]] godine u gimnaziju koju je polazio do [[1901.]] godine u [[Sušak]]u. Kao šestogodišnjak čitao je [[Tadija Smičiklas|Smičiklasa]] (''Poviest Hrvatska'' 1879. i 1882.)<ref>Igor Žic, [https://issuu.com/vedranaspadonitefanic/docs/kr_1-2_2017. ''Deset biografskih sličica iz povijesti Rijeke''], ''Janko Polić Kamov, prokletnik s Pećina'', str. 92., ''Književna Rijeka'' 1-2, 2017., pristupljeno 14. siječnja 2019.</ref>, s osam je godina zajedno s braćom izdavao kućni književni list ''Soko, list za zabavu i pouku, za godinu 1899.''<ref>Ervin Dubrović, [http://www.klub-susacana.hr/revija/clanak.asp?Num=60&C=11 ''Moralizator Polić i anarhist Kamov''], ''Sušačka revija'', [http://www.klub-susacana.hr/revija/novibroj.asp?Num=60 br. 60], 2007., klub-susacana.hr, pristupljeno 7. svibnja 2019.</ref> te izvodio kućni teatar, a pisao je i pjesme o Majci Božjoj i samokresu u [[August Harambašić|Harambašićevu]] stilu. U prvim je razredima gimnazije bio radikalan nacionalist, popriličan vjerski fanatik i kulturni tradicionalist. Tih gimnazijskih dana, u listopadu [[1900.]] godine, osniva u podrumu Gimnazije s kolegama [[Josip Baričević|Josipom Baričevićem]], [[Mijo Radošević|Mijom Radoševićem]], [[Josip Moretti Zajc|Josipom Morettijem Zajcom]] i [[Mato Malinar|Matom Malinarom]] [[Revolucija|revolucionarno]]-[[anarhizam|anarhističku]] skupinu ''Cefas'', koja je ujedno bila i literarno i političko udruženje, s namjerom da nabave oružje, podignu bunu i revoluciju te dinamitom i bombama dignu u zrak čitavu [[Hrvatska|Hrvatsku]].

{{citat|U nekrologu Kamovu, 1910. Radošević će napisati: »Janko preuzimlje akciju organizatora, političara, on će tobože pomoću veza svoga oca naći doticaja s američkim Hrvatima. Tamo bismo imali nabaviti oružja, a onda podići bunu, revoluciju, dignuti dinamitom i bombom čitavu Hrvatsku u jedan revolucijonarni, krvavi kaos. Pritisak [[Károly Khuen-Héderváry|khuenovštine]] i žandarska gimnazijska disciplina odrazila se eto u njegovoj duši u kvaternikovskom svijetlu bune, rušenja — ta ga je presija označila kao energiju, hiperenergiju, nesalomljiva dječaka vratolomne i buntovne akcije. [[Eugen Kvaternik|Kvaternik]] nam je bio ideal, a [[Josip Gržanić|Grženićeva]] čižma svetinja. Oslobođenje Hrvatske život, a naš život sitnica, nevrijedna, majušna stvarca.«|Mladen Urem, ''Otkrića. Janko Polić Kamov i Dora Maar'', ''Vijenac'', br. 175, 16. studenoga 2000.<ref name="Mladen Urem">Mladen Urem, [http://www.matica.hr/vijenac/175/janko-polic-kamov-i-dora-maar-17177/ ''Otkrića. Janko Polić Kamov i Dora Maar''], ''Vijenac'', br. 175, 16. studenoga 2000., pristupljeno 18. studenoga 2017.</ref>}}

''Cefas'' se ubrzo nakon osnivanja raspao.<ref name="Mladen Urem"/> U četvrtom je razredu izbačen iz gimnazije pošto je profesoru grčkoga jezika pljunuo u lice jer je dobio pozitivnu ocjenu, po njegovu mišljenju nezasluženu, samo zato što je pripadao bogatoj obitelji. Na očevu je intervenciju primljen u senjsku ''Ožegovićianu'', konvikt koji je mlade odgajao u ultraklerikalnom duhu, što je na Janka djelovalo kontraproduktivno, te potpiruje dodatno njegovu anarhističko-slobodarsku buntovnu narav.

Godine [[1902.]] nakon očeva financijskog sloma obitelj seli u [[Zagreb]].<ref name="Milovan Buchberger"/> Izbačen je iz senjske gimnazije 1902. godine "radi nekih nediscipliniranih i protuvjerskih ispada". Iste godine odlazi k roditeljima u Zagreb gdje upisuje [[Klasična gimnazija u Zagrebu|Klasičnu gimnaziju]], ali je napušta već [[1903.]] godine pošto biva osuđen na tri mjeseca zatvora zbog sudjelovanja u protukhuenovskim demonstracijama. Tu upoznaje i nastavlja prijateljevati sa [[Stjepan Radić|Stjepanom Radićem]]. Godine [[1904.]] iznenada je nestao s nekom putujućom družinom te putovao [[Dalmacija|Dalmacijom]], [[Bosna|Bosnom]], [[Crna Gora|Crnom Gorom]] i [[Slavonija|Slavonijom]]. U družini je bio šaptač i sporedni glumac, a na turneji su mu alkohol, kavane, jeftini hoteli i neuredan način života narušili zdravlje. Godine [[1905.]] vraća se u [[Zagreb]]. Pijanči, uči, čita i počinje s književnim radom (piše ''Psovku'', ''Ištipanu hartiju'', ''Na rođenoj grudi'' i ''Tragediju mozgova''). Nakon osnutka tjednika ''[[Pokret]]'' sudjeluje u njemu do smrti kao vanjski suradnik. Iste godine počinje njegovo putovanje po inozemstvu. Najprije u [[Venecija|Veneciji]] posjećuje brata Milutina, priznatog i genijalnog glazbenika koji je polazio tamošnju akademiju, a zatim nastavlja posjećivati kazališta, biblioteke i galerije živeći na neredovitom honoraru ''Pokreta'' i pomoći brata Vladimira. No dopisništvom se ne zadovoljava jer nije kreativno. Na putovanju Gornjom [[Italija|Italijom]] impresioniraju ga tvornice, elektrika i seljaci-nadničari na [[latifundij]]ama. Uskoro doživljava prvo odbijanje kritike i urednika, ali ne klone. Dapače uzima kao dodatak ime '''Kamov''' po biblijskom Kamu. Godine [[1907.]] boravi u [[Rim]]u, [[Torino|Torinu]], [[Genova|Genovi]], [[Firenza|Firenzi]] i [[Marseille]]u, a za ljetnih mjeseci u Puntu na [[Krk]]u. Oduševljen je inozemstvom: operom i koncertima u Marseilleu te galerijom u [[Trst]]u. Piše dramu ''Čovječanstvo'' i proučava psihologiju i sociologiju. Žali se na bolest u plućima, očima, prstima, a [[1909.]] godine neko je vrijeme ležao u bolnici u Zagrebu. Godinu kasnije dovršava ''Mamino srce'' te putuje preko Genove za Marseille i [[Barcelona|Barcelonu]]. [[Španjolska]] ga privlači industrijom, trgovinom, političkim životom, kulturnim pluralizmom, kontrastima, nemirom i gibanjem masa, a [[Barcelona]] slikarstvom i književnom tradicijom. Godine [[1910.]] nekoliko dana prije smrti piše bratu Vladimiru da boluje ''na gastro-intestinale''. Njegov posljednji članak ''Klin se klinom zabija (Godišnjica Srpanjske revolucije)'', poslao je 3. kolovoza 1910. godine a objavljen je u ''Pokretu'' br. 8 i 9.<ref>Igor Žic, [https://issuu.com/vedranaspadonitefanic/docs/kr_1-2_2017. ''Deset biografskih sličica iz povijesti Rijeke''], ''Janko Polić Kamov, prokletnik s Pećina'', str. 94., ''Književna Rijeka'' 1-2, 2017., pristupljeno 14. siječnja 2019.</ref>
Obitelj su mu obilježile i brojne prijevremene smrti od lošeg zdravlja: otac je umro od metastaziranog karcinoma usne, mati od srčane kapi, dvije sestre od tuberkuloze, jedan brat bio je alkoholičar, brat Dušan od tuberkuloze, bratu [[Milutin Polić|Milutinu]] tuberkuloza je maligno alterirala. Rijetki su nadživjeli tragične smrti, poput brata [[Nikola Polić|Nikole]].<ref name="Urem, Zagorac"/>

Umro je 8. kolovoza 1910. godine<ref>Damir Pijaca, Tajana Petrović Čemeljić, [https://radio.hrt.hr/radio-rijeka/clanak/kad-je-umro-janko-polic-kamov/22495/ Kad je umro Janko Polić Kamov?], radio.hrt.hr, 20. kolovoza 2013., pristupljeno 14. siječnja 2019.</ref> u bolnici ''Santa Cruz'' ([[Katalonski jezik|kat.]] Hospital de la Santa Creu) u Barceloni. Pokopan je bez imena na javnome groblju Sud-Este u Barceloni.

{{citat|Bijaše od najnezadovoljnijih, najnesrećnijih naših mladih ljudi. Bježeći od domovine, ubila ga je tuđina. Dosadilo mu je naše društvo sa našim uskim prilikama i on se u posljednjoj »tragediji mozga« jamačno uvjerio da su ljudi i preko granice isto kao tu, da je siromaku danas svuda teško i da ni u Španiji ne možeš pobjeći neprijatelju – samom sebi. Poliću Kamovu je odista napokon pošlo za rukom da samome sebi pobjegne. Učinio je što mogaše učiniti i ovdje. Umro je. Ubila ga bijeda kao slikarskog boema Račića u Parizu. Ubila ga je literatura... Kao mladi hrvatski Don Quijote poezije i slobodne misli, umro je u zemlji autentičnog gospara Quijotea...|[[Antun Gustav Matoš]]<ref>Kim Cuculić, [https://www.rijecki-film.com/2016/12/05/janko-polic-kamov/ ''Legendarni Matoš - čelist, novinar, literat, polemičar''], ''[[Novi list]]'', 16. ožujka 2014., pristupljeno 28. travnja 2019.</ref>}}

Njegova ostavština čuva se u Zavodu za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU i HDA, Narodnoj knjižnici i čitaonici Selce (ostavština Vinka Antića) te u DA u Rijeci (ostavština J. Božića).

== Djela ==
[[Datoteka:Janko Polic Kamov Rijeka1.jpg|mini|220px|Spomenik Janka Polića Kamova na mostu iznad [[Rječina|Rječine]], rad kipara [[Zvonimir Kamenar|Zvonimira Kamenara]]]]

Janko Polić Kamov djeluje u razdoblju hrvatske moderne u kojem se hrvatska književnost napokon priključila europskoj. On ne pripada nijednoj od dviju dominantnih struja: artističkoj liniji, koja naglašava primat estetičkoga projekta ni s druge strane pristašama društveno-pragmatičnoga programatskog djelovanja s prosvjetiteljskim nakanama. Kamov stoji kao samosvojna, buntovna osobnost, te svojim djelom anticipira kasnije književne događaje koji će se zbiti i u Europi i u Hrvatskoj. Njegov je slučaj jedan od najkontroverznijih u novijoj hrvatskoj književnosti.

Kao mlad napisao je povijesnu raspravu o imenu Hrvat.<ref>Igor Žic, [https://issuu.com/vedranaspadonitefanic/docs/kr_1-2_2017. ''Deset biografskih sličica iz povijesti Rijeke''], ''Janko Polić Kamov, prokletnik s Pećina'', str. 92., ''Književna Rijeka'' 1-2, 2017., pristupljeno 20. siječnja 2019.</ref>
Kamov je ispred svog vremena. Roman ''[[Isušena kaljuža]]'', po povjesničaru književnosti [[Jakov Ivaštinović|Jakovu Ivaštinoviću]], prethodi Joyceovom ''Uliksu'', Huxleyevu ''Kontrapunktu života'' i Sartreovoj ''Mučnini'' te Krležinim ''Na rubu pameti'' i ''Gospodi Glembajevima''. [[Miroslav Krleža]] kao da je bio zavidan. Premda je najbolje poznavao Kamovljev životopis, sve je Krleža učinio da se roman ''Isušena kaljuža'' nikad ne pojavi. Svoju najbolju priču ''Hodorlahomor Veliki'' posvetio je Kamovu ali je posvetu uklonio već [[1923.]] godine.<ref>Denis Derk, [https://www.vecernji.hr/kultura/krleza-nije-plagijator-jer-je-bio-previse-talentiran-i-radisan-414086 ''Krleža nije plagijator jer je bio previše talentiran i radišan'']:{{citat2|NZJ izdao je i 26 brojeva Krležine revije Plamen. U istoj reviji Miroslav Krleža objavio je svoju fantastičnu priču Hodorlahomor Veliki posvećenu Uspomeni Janka Polića Kamova koji je junački pao sa stijegom u ruci (br. 4 i 5-6). Da nešto nije u redu na relaciji Krleža – Kamov možemo zaključiti po tome što je posveta nestala već s prvog pretiska priče 1923. godine!}}, vecernji.hr, 27. svibnja 2012., pristupljeno 14. travnja 2019.</ref> ''[[Gospoda Glembajevi|Gospodu Glembajeve]]'' napisao je nadahnut Kamovljevom dramom ''[[Mamino srce]]'' (1. činom, o propasti nekad bogate obitelji Polić), a od Kamovljeve ''Isušene kaljuže'' preuzeo je [[pisanje u prvom licu]] i pristup stvarnim događajima i ljudima za svoj roman ''[[Na rubu pameti]]''. Time Krleža svoju najbolju dramu i najbolji roman duguje Kamovu, čiji talent nikad nije dosegnuo.<ref>Igor Žic, [https://issuu.com/vedranaspadonitefanic/docs/kr_1-2_2017. ''Deset biografskih sličica iz povijesti Rijeke''], ''Janko Polić Kamov, prokletnik s Pećina'', str. 94.-95., ''Književna Rijeka'' 1-2, 2017., pristupljeno 20. siječnja 2019.</ref>

=== Poezija ===

Janko Polić Kamov se može promatrati u temeljnoj dihotomiji priroda—kultura, kako ju je precizirao i u svom najboljen djelu, romanu ''Isušena kaljuža'', i u pismima bratu Vladimiru. Takvim modelom on kuša detronizirati suvremene praktike života i kulture u svim posebnostima. U pjesničkom diskurzu ''[[Psovka (Kamov)|Psovka]]'' (napisana [[1905.]] godine),<ref name="ffzg">[http://www.ffzg.unizg.hr/infoz/dzs/html/Poli5.htm www.ffzg.unizg.hr – Janko Polić Kamov: ''PSOVKA''], pristupljeno 6. svibnja 2015.</ref> zbirci pjesama objavljenoj 1907. godine,<ref>Cvjetko Milanja, [http://www.matica.hr/vijenac/427/Pobunjenik%20s%20razlogom%20/ »Pobunjenik s razlogom«], Matica.hr / ''Vijenac'' br. 427, pristupljeno 6. svibnja 2015.</ref> progovara iz prirode, instinkta, iz same naravnosti predmeta, situacije, ljudskog stanja, odnosno prvobitnih obilježja liričnosti, a manje iz kulture u smislu esteticističkih normi Matoševa tipa. Njegov leksik i sintagme odražavaju drukčije motive i teme tj. drukčija tumačenja tih tema u odnosu na ono što je bilo uobičajeno u hrvatskoj moderni. U zbirci ''Ištipana hartija'', [[1907.]] godine vraća se uredenijim i pravilnijim formativnim oblicima, raznolikijim temama, vezanom stihu i pravilnijoj kompoziciji. U cjelini on ipak ostaje pjesnik bodlerijanske estetike ružnog, sirovih nagona i anarhističkog prosvjeda te je eminentno antiprosvjetiteljski i antiracionalistički postavljen pisac koji preferira individualno, tjelesno, osobno iskustvo.

* ''Psovka'', Naklada piščeva, Tiskara i litografija Mile Maravića, Zagreb, (1907.)<ref>[https://www.kamov.hr/djela/psovka Psovka], kamov.hr, pristupljeno 18. studenoga 2017.</ref> (prijevodi: [[Talijanski jezik|tal.]] ''La bestemmia-Psovka'', Campanotto, Pasian di Prato, 2005.; [[Katalonski jezik|kat.]] ''Blasfemia'', Edicions 96, La Pobla Llarga, 2011.).
* ''Ištipana hartija'', Naklada piščeva, Tiskara i litografija Mile Maravića. Zagreb, 1907.

=== Novelistika ===

Novelistiku karakteriziraju feljtonski elementi i analitički komentari, ali u kasnijoj fazi uz elemente lakrdije, kako te novele sam naziva, susrećemo i hladnu analitiku, što ga je dovelo gotovo do modela groteske te antiiluzijski obojenoga izričaja. Kamov govori o tim novelama i sotijama kao o psihološkim karikaturama, odnosno žanru "satire ljudske duše", pa su im slobodna motivska asocijacija, stilska razuzdanost i hiperbolizacija primjerene. U njegovim je novelama naglasak na sitnim materijalnim faktima koji su kao psihološka činjenica veliki.

* ''Knjiga lakrdija'', zbirka novela, 1908.<ref>[https://www.kamov.hr/djela/knjiga-lakrdija Knjiga lakrdija], kamov.hr, pristupljeno 18. studenoga 2017.</ref>
* ''Ćaskanja'', Izdanje knjižare G. Trbojevića, Rijeka, 1914.
** Ecce Homo
** Brada
** Sloboda
** Žalost
** Katastrofa
** Bitanga
** Žena
** Odijelo
** Stjenica

=== Drame ===

U dramama je Kamov progovorio najotvorenije u tradiciji radikalnoga europskog individualizma ([[Max Stirner]], [[Friedrich Nietzsche]], [[Henrik Ibsen]]). On blud i alkoholizam ne vidi samo u bordelima i krčmama, nego i u obitelji, u Hrvatskoj. Sve je to kužno, trulo, lažno i samourušavajuće. Pače se i iste fizičke radnje odigravaju u kući: pije se, loče, opija, razbija čaše, ubija se novorođenčad, otkrivaju incestuozne i homoseksualne želje.

* ''Iznakaženi'' (nastala u dva dana, 17. i 18. prosinca 1904.)<ref name="Darko Gašparović">Darko Gašparović, [http://www.matica.hr/vijenac/427/kamov-i-kazaliste-1783/ ''Kamov i kazalište''], ''Vijenac'', br. 427, 15. srpnja 2010., pristupljeno 18. studenoga 2017.</ref>
* ''Tragedija mozgova: tri scene'', Naklada piščeva, Tiskara i litografija Mile Maravića. Zagreb, 1907.
* ''Na rođenoj grudi: dramatizovana studija'', Naklada piščeva, Tiskara i litografija Mile Maravića. Zagreb, 1907.
* ''Samostanske drame'', 1908.
** Orgije monaha
** Djevica
* ''Čovječanstvo'', 1908.
* ''Mamino srce'', 1910.

=== Roman ===
{{Glavni|Isušena kaljuža}}

Roman ''Isušena kaljuža'' (pisan 1906.-1909.) svojevrsna je sinteza Kamovljevih književnih nastojanja i s obzirom na tehnologiju i glede tematizacije. Roman problematizira egzistencijalno, ontološko i povijesno iskustvo bića i njegovih "raspršenih" korespondencija u svijetu koji se sve više otuđuje, u svijetu u kojemu je poljuljana stara hijerarhija vrijednosti, u svijetu u kojemu atomizirana ličnost u svojemu suludom i destruktivnom činu nastoji uspostaviti zdraviju, drukčiju i novu scenu - i života i rada i književnosti (glavni je lik književnik). Roman se orijentira prema subjektivnom senzibilitetu dezintegrirane građanske ličnosti i freudovski decentriranoga ja, te donosi razlomljenu i kaotičnu sliku te osobnosti. S tim u vezi realističku i naturalističku tehniku pisanja zamjenjuje psihoanalitičko poniranje u podsvjesne antijunakove predjele. To je djelo u neku ruku anticipacija dostignuća [[David Herbert Lawrence|Lawrencea]], [[James Joyce|Joycea]] ili [[Marcel Proust|Prousta]] – iako ne tih razina umjetničkoga dosega. Možda je [[Louis-Ferdinand Céline|Céline]] po svom nihilizmu i mizantropskom radikalizmu najbliži Kamovu, koji je mnogim elementima anticipirao i u stanovitu smislu započeo avangardne procese koji su se u to vrijeme rađali u Europi. Janko Polić Kamov je prava hrvatska avangarda upravo prema školskim elementima avangardne paradigme: aktivizmu, antagonizmu, nihilizmu, agonizmu, osporavanju postojećih struktura, dehijerarhizaciji struktura, antiesteticizmu. U idejnom i koncepcijskom sloju Kamov je zacijelo revolucionaran, u hibridima, stilskoj "nečistoći", kao i općoj radikalnoj oprjeci spram ustaljenih estetskih kanona. Tako s njime u punom smislu riječi počinje hrvatska književna avangarda. Ulomak iz romana prvi puta hrvatskoj javnosti obznanjen je [[27. travnja]] [[1956.]] godine u glasilu ''Globus'', u tekstu ''Nepoznati Kamov, Razgovor s urednikom, književnikom Dragutinom Tadijanovićem''.<ref>Tatjana Stupin Lukašević, [https://bib.irb.hr/datoteka/778231.Knjizevna_Rijeka_4-2013.pdf ''Kamov i Tadija''], ''Književna Rijeka'', broj 4, godište XVIII., zima 2013., str. 116.-117., pristupljeno 14. travnja 2019.</ref>

{{citat|Kamovljeva ''Isušena kaljuža'', o kojoj je [[Vladimir Čerina]] napisao antologijske retke kao o djelu u kojemu je Janko Polić najizrazitije literarno autentičan, roman tiskanje kojega je iznenada obustavljeno i cenzorski blokirano, proza na kojoj su ispite padali sveučilišni profesori poput [[Franjo Fancev|Franje Fanceva]], avangardno romaneskno tkivo koje je u rukopisu cirkuliralo među hrvatskom kulturnom elitom početkom 20. stoljeća, jedinstveni romaneskni hrvatski i europski unikum koji je bizarno ''kružio'' od Društva hrvatskih književnika do Sveučilišne i nacionalne knjižnica te pola stoljeća bio amputiran od prosudbe kulturne javnosti – tek je pojavom i osobnim znanstvenim i poetskim angažmanom [[Dragutin Tadijanović|Dragutina Tadijanovića]], uz podupiranje pojedinih, napose riječkih intelektualaca, konačno tiskarski objelodanjen. Povijest hrvatske književnosti otada više nije bila ista!|Tatjana Stupin Lukašević, ''Kamov i Tadija'', ''Književna Rijeka'', br. 4, 2013., str. 117.<ref>Tatjana Stupin Lukašević, [https://bib.irb.hr/datoteka/778231.Knjizevna_Rijeka_4-2013.pdf ''Kamov i Tadija''], ''Književna Rijeka'', broj 4, godište XVIII., zima 2013., str. 117., pristupljeno 14. travnja 2019.</ref>}}

Roman ''Isušena kaljuža'' objavljen je [[1957.]] godine u sklopu ''Sabranih djela Janka Polića Kamova'' (sv. 2), koje je uredio Dragutin Tadijanović, a nakladnik je riječki "Otokar Keršovani".

=== Posmrtno izdana djela ===
* ''Ćaskanja'', Izdanje Knjižare G. Trbojevića, Rijeka, 1914. (reprint Fortuna, Strmec Samoborski, 2015.)
* ''Novele i eseji'', Izdanje Hrvatske književne naklade neovisnih književnika, Zagreb, 1938.
* ''Sabrana djela Janka Polića Kamova'', sv. 1-4, (sv. 1: ''Pjesme, novele i lakrdije'', 1956.; sv. 2: ''Isušena Kaljuža'', 1957.; sv. 3: ''Drame'', 1957.; sv. 4: ''Članci i feljtoni – pisma'', 1958.), ur. Dragutin Tadijanović, "Otokar Keršovani", Rijeka, 1956.-1958.<ref name="Darko Gašparović"/><ref>{{eng oznaka}}/{{hrv oznaka}}
[http://martinmayhew.com/janko-polic-kamov-sabrana-djela/ Janko Polić Kamov – sabrana djela], martinmayhew.com, 29. travnja 2016. pristupljeno 18. studenoga 2017.</ref> (2. izd. 1984., 3. izd. 2000.)
* ''Pjesme, novele, drame, eseji'', Pet stoljeća hrvatske književnosti, knj. 83, Matica hrvatska - Zora, Zagreb, 1968.
* ''Isušena kaljuža'', Konzor, Zagreb, 1997.; Hrvatsko kulturno društvo HUM, Mostar, 2000.; Matica hrvatska, Zagreb, 2003.; Večernji list, Zagreb, 2004. (tal. prijevod, ''La Palude Disseccata'', Campanotto, Pasian di Prato, 2009.).
* ''Pobunjeni pjesnik'', Konzor, Zagreb 1997.
* ''Selected Short Stories and Poems'', Centar društvenih djelatnosti mladih - Nakladni zavod Matice hrvatske, Rijeka - Zagreb, 1997.
* ''Pjesme i novele'', Croatica, Riječ, Vinkovci, 1997.
* ''Pjesme i novele'', prir. Cvjetko Milanja, Privlačica, Vinkovci, 1998.
* ''Pjesme i novele'', prir. Dragica Dujmović-Markusi, Divič, Zagreb, 2004.
* ''Izabrana djela'', ''I.: Pjesme, lakrdije i novele'', knj. 92, 2007.; ''II.: [Roman, drame, članci i feljtoni, pisma]'', knj. 131, 2016.; [[Stoljeća hrvatske književnosti]], Matica hrvatska, Zagreb.
* ''Tragedija mozgova: tri scene'', Biblioteka Parnas. Niz književnost, Matica hrvatska, Zagreb, 2007.
* ''Zwischen Fluch und Toleranz: ausgewählte Kurzgeschichten und Novellen'', Udruga građana Rival, Rijeka, 2009.
* ''Ispovijest heroja naših dana'', Šareni dućan, Koprivnica, 2010.
* ''Darmošlap'', Runa, Prag, 2012. (prijevod djela ''Pjesme, novele i lakrdije'' na češki)
* ''Psovka i maštarije'', Mozaik knjiga, Zagreb, 2014.
* ''Ištipana hartija'', Što čitaš?, Zagreb, 2014.
* ''Farces & Novellas'', CreateSpace, 2018., (prijevod Kamovljevih tekstova ''Brada'', ''Selo'', ''Žena'', ''Katastrofa'', ''Odijelo'', ''Potres'', ''Stjenica'', ''Ispovijest'', ''Ecce homo!'', ''Žalost'', ''Sloboda'' i ''Bitanga'' na eng.: Martin Mayhew)<ref name="novi list">Kim Cuculić, [http://www.novilist.hr/novilist_public/Kultura/Knjizevnost/Predstavljena-knjiga-Farces-Novellas-J.-P.-Kamova-u-prijevodu-Martina-Mayhewa?meta_refresh=true ''Predstavljena knjiga "Farces & Novellas" J. P. Kamova u prijevodu Martina Mayhewa''], novilist.hr, 2. lipnja 2018., pristupljeno 13. travnja 2019.</ref>

==== E-knjiga ====
* ''Farces & Novellas'', 2018., (prijevod Kamovljevih tekstova ''Brada'', ''Selo'', ''Žena'', ''Katastrofa'', ''Odijelo'', ''Potres'', ''Stjenica'', ''Ispovijest'', ''Ecce homo!'', ''Žalost'', ''Sloboda'' i ''Bitanga'' na eng.: Martin Mayhew)<ref name="novi list"/>

== Spomen ==
* [[1946.]]: Ulica u Rijeci dobila je naziv po njemu, Ulica Janka Polića Kamova.<ref>[https://e-usluge3.rijeka.hr/apex/f?p=120:1:::::: Ulice grada Rijeke], Grad Rijeka, pristupljeno 7. svibnja 2019.</ref>
* [[1970.]]: Pokrenut je u Rijeci časopis nazvan po njemu, ''Kamov'' (gl. ur. [[Nedjeljko Fabrio]]) koji je izlazio do [[1971.]] godine, a od [[2001.]] do [[2011.]] godine izlazio je časopis ''Novi Kamov'' (gl. ur. [[Ljubomir Stefanović]]).
* [[2000.]]: Spomenik Janku Poliću Kamovu postavljen je u Rijeci, na mostu preko Rječine (rad akademskoga kipara [[Zvonimir Kamenar|Zvonimira Kamenara]])
* [[2000.]]: [[Dokumentarni film]] ''Janko Polić Kamov ili vitez crne psovke'' (40 min.; treći film serijala ''Patristika fluminensia''), po scenariju Gorana Ježića, režirao je Bernardin Modrić.<ref>[https://www.rijecki-film.com/2016/12/05/janko-polic-kamov/ Janko Polić Kamov ili vitez crne psovke], rijecki-film.com, pristupljeno 28. travnja 2019.</ref>
* [[2006.]]: U [[Punat|Puntu]] na otoku [[Krk]]u, na adresi Stari klanac 1, gdje je posljednjih godina svoga života u više navrata svake godine boravio, postavljena mu je spomen-ploča.<ref>Mladen Urem, [http://www.klub-susacana.hr/revija/clanak.asp?Num=61&C=12 ''Tri ljubavi Janka Polića Kamova''], ''Sušačka revija'', [http://www.klub-susacana.hr/revija/novibroj.asp?Num=61 br. 61], 2008., klub-susacana.hr, pristupljeno 18. studenoga 2017.</ref>
* [[2007.]]: U Zagrebu, u Jurišićevoj 18, na kući u kojoj je napisao ''Isušenu kaljužu'', postavljena mu je spomen-ploča.<ref>[https://ezadar.rtl.hr/kultura/2613291/zagreb-u-jurisicevoj-18-postavljena-spomen-ploca-kamovu/ Zagreb: u Jurišićevoj 18 postavljena spomen-ploča Kamovu], Totalportal.hr, ezadar.rtl.hr, 18. studenoga 2007., pristupljeno 18. studenoga 2017.</ref>
* [[2010.]]: U seriji poštanskih maraka ''Znameniti Hrvati'' izdana je poštanska marka s njegovim likom.<ref>[https://www.posta.hr/pregled-postanskih-maraka/195?m=2033 Pregled poštanskih maraka: Znameniti Hrvati - Janko Polić Kamov], posta.hr, pristupljeno 14. siječnja 2019.</ref>
* [[2010.]]: [[Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca u Rijeci]] pokrenulo je kulturnu manifestaciju ''KamovFest'', s programom: razgovor za okruglim stolom, dramska praizvedba, recital, baletna obnova u kombinaciji s premijerom te poetski performans.<ref>Tatjana Sandalj, [http://www.klub-susacana.hr/revija/clanak.asp?Num=70-71&C=7 ''Kamovfest''], ''Sušačka revija'', [http://www.klub-susacana.hr/revija/novibroj.asp?Num=70-71 br. 70-71], 2010., klub-susacana.hr, pristupljeno 7. svibnja 2019.</ref>
* [[2014.]]: [[Hrvatsko društvo pisaca]] utemeljilo je i dodjeljuje [[Nagrada Janko Polić Kamov|Nagradu Janko Polić Kamov]], za najbolje književno djelo ([[proza]], [[poezija]], [[drama]]) napisano na [[Hrvatski jezik|hrvatskome jeziku]].<ref name="hdp">[http://www.hrvatskodrustvopisaca.hr/hr/dogadanje/natjecaj-nagrada-janko-polic-kamov-1318 Natječaj - Nagrada Janko Polić Kamov], hrvatskodrustvopisaca.hr, 12. srpnja 2017., pristupljeno 18. studenoga 2017.</ref>
* [[2016.]]: Replika riječkoga spomenika postavljena je u Barceloni, u parku bolnice Hospital de la Santa Creu i Sant Pau.
* Program [[Rezidencija Kamov]] u Rijeci.

== Galerija ==
<gallery>
Datoteka:Janko_Polić_-_Hospital_Sant_Pau_-_Barcelona.jpg|Replika riječkoga spomenika Kamovu postavljena u Barceloni.
Datoteka:Janko_Polić_2_-_Hospital_Sant_Pau-_Barcelona.jpg|Ploča pokraj spomenika Kamovu u Barceloni.
</gallery>

== Literatura ==
* Darko Gašparović, ''Kamov'', Adamić - Filozofski fakultet Rijeka, Rijeka, 2005. {{ISBN|953-219-251-4}}

== Izvori ==
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==
{{Wikizvor autor}}
{{wikicitat}}
* [https://www.kamov.hr/ Kamov.hr]
* [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=49134 LZMK / Hrvatska enciklopedija: Polić Kamov, Janko]
* [http://proleksis.lzmk.hr/42085/ LZMK / Proleksis enciklopedija: Polić Kamov, Janko]
* [http://hol.lzmk.hr/clanak.aspx?id=31566 LZMK / Hrvatski obiteljski leksikon: Polić Kamov, Janko]
* [http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=11888 LZMK / Hrvatski biografski leksikon: Polić Kamov, Janko], Martina Kokolari (2015.)
* Janko Polić Kamov, [https://web.archive.org/web/20190428100645/http://www.knjigasvima.com/wp-content/uploads/2018/11/polickamov_clanci_feljtoni_pisma.pdf ''Članci i feljtoni — Pisma''], eLektire.skole.hr, knjigasvima.com (u međumrežnoj pismohrani archive.org 28. travnja 2019.)
* [https://www.youtube.com/watch?v=BOCNgOnmlLs YouTube - Janko Polić Kamov ili Vitez crne psovke], redatelj Bernardin Modrić, Istra film, HRT, 2000.
* Ivana Perkovac, [https://glashrvatske.hrt.hr/hr/dozivi/ljudi/janko-polic-kamov-nikada-do-kraja-shvacen-ni-prihvacen/ ''Janko Polić Kamov – nikada do kraja shvaćen ni prihvaćen''], [[HRT – Glas Hrvatske|Glas Hrvatske]], 6. listopada 2017. {{hrv oznaka}}/{{eng oznaka}}/{{deu oznaka}}/{{spa oznaka}}

{{Književnici razdoblja 1857. - 1952.}}
{{Hrvatska književnost}}

{{GLAVNIRASPORED:Polić Kamov, Janko}}
[[Kategorija:Hrvatski književnici]]
[[Kategorija:Hrvatski pjesnici]]
[[Kategorija:Hrvatski dramatici]]
[[Kategorija:Hrvatski romanopisci]]
[[Kategorija:Hrvatski novelisti]]
[[Kategorija:Hrvatski esejisti]]
[[Kategorija:Hrvatski prevoditelji]]
[[Kategorija:Životopisi, Rijeka]]
[[Kategorija:Životopisi, Senj]]
[[Kategorija:Životopisi, Barcelona]]
[[Kategorija:Sušak]]