Janko Hunjadi - Povijest promjena

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{hu icon}}' u '{{mađ oznaka}}'

2025-05-30T03:48:01Z

Zamjena teksta - '{{hu icon}}' u '{{mađ oznaka}}'

←Starija inačica		Inačica od 30. svibanj 2025. u 03:48
Redak 150:		Redak 150:
	U [[Rumunjska\|Rumunjskoj]] osobito naglašavaju njegov život u Vlaškoj i njegovo tamošnje porijeklo, ne spominjući posebno njegove uspjehe i zasluge u drugim krajevima. Hunjadi je imao važnu ulogu prilikom dolaska na vlast Stjepana III. i Vlada III. Vlaškog.		U [[Rumunjska\|Rumunjskoj]] osobito naglašavaju njegov život u Vlaškoj i njegovo tamošnje porijeklo, ne spominjući posebno njegove uspjehe i zasluge u drugim krajevima. Hunjadi je imao važnu ulogu prilikom dolaska na vlast Stjepana III. i Vlada III. Vlaškog.

	Prema srpskim i nekim hrvatskim narodnim predajama, od kojih su neke poznate u zapisima od 17. stoljeća pa nadalje, Janko, nazivan i ''Sibinjanin Janko'' prikazan je kao sin despota Stefana Lazarevića ([[1377.]] – [[1427.]]). Naime, u različitim inačicama, budimska, sibinjska odnosno grčka gospoda, zadivljena plemenitim izgledom despotovim, poželjela su od njega potomstvo, pa su mu kao gostu nudili svoje kćeri. Tako su rođeni Janko i Jana, ili Janko i Rude, u drugoj varijanti. Jana ili Rude su majke Jankovog epskog bratića ''Sekule'', povijesnog Ivana Sekelja, slavonskoga bana, koji je poginuo u drugoj bitci na Kosovu [[1448.]] godine. Prema teoriji iz [[19. stoljeće\|19. stoljeća]] Jankov djed Srb (spominje se kao ''Serb; Sorb; Serbe'') bio je podrijetlom iz [[Srbija\|Srbije]],<ref>Dr. Borovszky Samu, ''Magyarorszag varmegyei es varosai'', Kiadta az országos monográfiai társaság, Budapest {{~~hu icon~~}}</ref> no ova teza nije potvrđena izvornim podacima. Spominje se da je Jankov djed imao tri sina – Vojka, (Jankov otac)<ref>[http://www.mek.iif.hu/porta/szint/egyeb/lexikon/pallas/html/049/pc004971.html#6 Hunyadi] u Pallasevu ''Velikom leksikonu'' {{~~hu icon~~}}</ref>, Magosa i Radola.		Prema srpskim i nekim hrvatskim narodnim predajama, od kojih su neke poznate u zapisima od 17. stoljeća pa nadalje, Janko, nazivan i ''Sibinjanin Janko'' prikazan je kao sin despota Stefana Lazarevića ([[1377.]] – [[1427.]]). Naime, u različitim inačicama, budimska, sibinjska odnosno grčka gospoda, zadivljena plemenitim izgledom despotovim, poželjela su od njega potomstvo, pa su mu kao gostu nudili svoje kćeri. Tako su rođeni Janko i Jana, ili Janko i Rude, u drugoj varijanti. Jana ili Rude su majke Jankovog epskog bratića ''Sekule'', povijesnog Ivana Sekelja, slavonskoga bana, koji je poginuo u drugoj bitci na Kosovu [[1448.]] godine. Prema teoriji iz [[19. stoljeće\|19. stoljeća]] Jankov djed Srb (spominje se kao ''Serb; Sorb; Serbe'') bio je podrijetlom iz [[Srbija\|Srbije]],<ref>Dr. Borovszky Samu, ''Magyarorszag varmegyei es varosai'', Kiadta az országos monográfiai társaság, Budapest {{mađ oznaka}}</ref> no ova teza nije potvrđena izvornim podacima. Spominje se da je Jankov djed imao tri sina – Vojka, (Jankov otac)<ref>[http://www.mek.iif.hu/porta/szint/egyeb/lexikon/pallas/html/049/pc004971.html#6 Hunyadi] u Pallasevu ''Velikom leksikonu'' {{mađ oznaka}}</ref>, Magosa i Radola.

	U vojničkom smislu Janko Hunjadi također je ostavio značane tragove, jer je uz ustaljene glomazne srednjovjekovne postrojbe, koristio i male, brze jedinice koje su unosile paniku među neprijatelje. Usto, shvatio je nepouzdanost feudalnih vojski te se oslanjao na dobro opremljene i uvježbane odrede najamnika. Zahvaljujući iskustvu iz husitskih ratova i ratova s Turcima, uspješno je koristio kombinaciju tradicionalno naoružane konjice i ukopana pješaštva naoružana vatrenim oružjem.		U vojničkom smislu Janko Hunjadi također je ostavio značane tragove, jer je uz ustaljene glomazne srednjovjekovne postrojbe, koristio i male, brze jedinice koje su unosile paniku među neprijatelje. Usto, shvatio je nepouzdanost feudalnih vojski te se oslanjao na dobro opremljene i uvježbane odrede najamnika. Zahvaljujući iskustvu iz husitskih ratova i ratova s Turcima, uspješno je koristio kombinaciju tradicionalno naoružane konjice i ukopana pješaštva naoružana vatrenim oružjem.
Redak 164:		Redak 164:
	*J. de Chassin, ''Jean de Hunyad'', Paris, 1859. {{fra oznaka}}		*J. de Chassin, ''Jean de Hunyad'', Paris, 1859. {{fra oznaka}}
	*György Fejér, ''Genus, incunabula et virtus Joannis Corvini de Hunyad'', [[Budim]], 1844.		*György Fejér, ''Genus, incunabula et virtus Joannis Corvini de Hunyad'', [[Budim]], 1844.
	*Vilmos Fraknói, ''Cardinal Carjaval and his Missions to Hungary'', [[Budapest]], 1889. {{~~hu icon~~}}		*Vilmos Fraknói, ''Cardinal Carjaval and his Missions to Hungary'', [[Budapest]], 1889. {{mađ oznaka}}
	*P. Frankl, ''Der Friede von Szegedin und die Geschichte seines Bruches'', [[Leipzig]], 1904. {{nje oznaka}}		*P. Frankl, ''Der Friede von Szegedin und die Geschichte seines Bruches'', [[Leipzig]], 1904. {{nje oznaka}}

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{fr}}' u '{{fra oznaka}}'

2025-05-30T02:53:25Z

Zamjena teksta - '{{fr}}' u '{{fra oznaka}}'

←Starija inačica		Inačica od 30. svibanj 2025. u 02:53
Redak 162:		Redak 162:
	*R. N. Bain, "The Siege of Belgrade, 1456", in ''Eng. Hist. Rev.'', 1892. {{eng oznaka}}		*R. N. Bain, "The Siege of Belgrade, 1456", in ''Eng. Hist. Rev.'', 1892. {{eng oznaka}}
	*A. Bonfini, ''Rerum ungaricarum libri xlv, editio septima''.		*A. Bonfini, ''Rerum ungaricarum libri xlv, editio septima''.
	*J. de Chassin, ''Jean de Hunyad'', Paris, 1859. {{fr}}		*J. de Chassin, ''Jean de Hunyad'', Paris, 1859. {{fra oznaka}}
	*György Fejér, ''Genus, incunabula et virtus Joannis Corvini de Hunyad'', [[Budim]], 1844.		*György Fejér, ''Genus, incunabula et virtus Joannis Corvini de Hunyad'', [[Budim]], 1844.
	*Vilmos Fraknói, ''Cardinal Carjaval and his Missions to Hungary'', [[Budapest]], 1889. {{hu icon}}		*Vilmos Fraknói, ''Cardinal Carjaval and his Missions to Hungary'', [[Budapest]], 1889. {{hu icon}}

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{de icon}}' u '{{nje oznaka}}'

2025-05-28T23:05:47Z

Zamjena teksta - '{{de icon}}' u '{{nje oznaka}}'

←Starija inačica		Inačica od 28. svibanj 2025. u 23:05
Redak 165:		Redak 165:
	*György Fejér, ''Genus, incunabula et virtus Joannis Corvini de Hunyad'', [[Budim]], 1844.		*György Fejér, ''Genus, incunabula et virtus Joannis Corvini de Hunyad'', [[Budim]], 1844.
	*Vilmos Fraknói, ''Cardinal Carjaval and his Missions to Hungary'', [[Budapest]], 1889. {{hu icon}}		*Vilmos Fraknói, ''Cardinal Carjaval and his Missions to Hungary'', [[Budapest]], 1889. {{hu icon}}
	*P. Frankl, ''Der Friede von Szegedin und die Geschichte seines Bruches'', [[Leipzig]], 1904. {{~~de icon~~}}		*P. Frankl, ''Der Friede von Szegedin und die Geschichte seines Bruches'', [[Leipzig]], 1904. {{nje oznaka}}

	== Vanjske poveznice ==		== Vanjske poveznice ==

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Cite book +{{Citiranje knjige)

2022-01-02T13:45:31Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Cite book +{{Citiranje knjige)

←Starija inačica		Inačica od 2. siječanj 2022. u 13:45
Redak 142:		Redak 142:
	Tri tjedna nakon pobjede, poradi velikog broja nepokopanih tijela u okolici Beograda, izbila je [[kuga]] u logoru Hunjadijeve vojske. Hunjadi je umro [[11. kolovoza]] [[1456.]] godine u [[Zemun]]u (ili [[Ilok]]u?), a nedugo za njim i njegov suborac [[Ivan Kapistran]]. Kasnije su njegovi ostaci preneseni u katedralu u Stolnom Biogradu i položeni uz njegova starijeg brata.		Tri tjedna nakon pobjede, poradi velikog broja nepokopanih tijela u okolici Beograda, izbila je [[kuga]] u logoru Hunjadijeve vojske. Hunjadi je umro [[11. kolovoza]] [[1456.]] godine u [[Zemun]]u (ili [[Ilok]]u?), a nedugo za njim i njegov suborac [[Ivan Kapistran]]. Kasnije su njegovi ostaci preneseni u katedralu u Stolnom Biogradu i položeni uz njegova starijeg brata.

	Istok slavi [[Preobraženje Isusovo]] od 7. stoljeća. Zapadna crkva unijela ga je u svoj kalendar tek [[1457.]] godine, i to u slavu pobjede kršćanske vojske nad Turcima kod [[Beograd]]a. Zaslužni za tu pobjedu nad Turcima bili su Janko Hunjadi i [[Ivan Kapistran]] čime su zaustavili prodor Turaka ka sjeveru. Obojica su kratko nakon pobjede umrli, prvi u [[Zemun]]u, a drugi u [[Ilok]]u. <ref>{{~~Cite book~~\|last= \|first= \|authorlink= \|title=Еванђелист, бр. 34., Преображење Господње\|year=2019.\|url=\|publisher=Црква светог Марка\|pages=21.\|location=Београд\|id= }}</ref>		Istok slavi [[Preobraženje Isusovo]] od 7. stoljeća. Zapadna crkva unijela ga je u svoj kalendar tek [[1457.]] godine, i to u slavu pobjede kršćanske vojske nad Turcima kod [[Beograd]]a. Zaslužni za tu pobjedu nad Turcima bili su Janko Hunjadi i [[Ivan Kapistran]] čime su zaustavili prodor Turaka ka sjeveru. Obojica su kratko nakon pobjede umrli, prvi u [[Zemun]]u, a drugi u [[Ilok]]u. <ref>{{Citiranje knjige\|last= \|first= \|authorlink= \|title=Еванђелист, бр. 34., Преображење Господње\|year=2019.\|url=\|publisher=Црква светог Марка\|pages=21.\|location=Београд\|id= }}</ref>

	==Značenje==		==Značenje==

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +)

2021-11-19T10:11:32Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +)

←Starija inačica		Inačica od 19. studeni 2021. u 10:11
Redak 168:		Redak 168:

	== Vanjske poveznice ==		== Vanjske poveznice ==
	~~{{Commonscat\|John Hunyad\|Janko Hunjadi}}~~
	*[http://www.newadvent.org/cathen/07564b.htm Janko Hunjadi – New Advent.org]		*[http://www.newadvent.org/cathen/07564b.htm Janko Hunjadi – New Advent.org]
	*[http://diurnarius.info/index.php/sr/story/16-reportaze-price/180-hunjadi-je-zasluio-vie-od-subotice Hunjadi je zaslužio više od Subotice… (snima se film o Hunjadiju)]		*[http://diurnarius.info/index.php/sr/story/16-reportaze-price/180-hunjadi-je-zasluio-vie-od-subotice Hunjadi je zaslužio više od Subotice… (snima se film o Hunjadiju)]

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-21T05:24:30Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{| class="infobox vcard" style="font-size: 88%; text-align: left; width: 22em;"
|-
! colspan="2" style="background: #5A1AA6; color: #799919; font-size: 120%; text-align: center;" class="fn"| {{{ime|{{PAGENAME}}}}}
|-
{{!}}-
{{#if: {{{slika|<noinclude>-</noinclude>}}} |
{{!}} colspan="2" style="text-align: center;" {{!}} [[Datoteka:Iancu Hunedoara.jpg|mini|230px|Janko Hunjadi ''Iancu/Ioan de Hunedoara'' ''Hunyadi János'' ''Sibinjanin Janko'']]
{{!}}-
}}
{{#if: {{{opis|<noinclude>-</noinclude>}}} |
{{!}} colspan="2" style="text-align: center;" {{!}}
{{!}}-
}}
{{#if: {{{titula|<noinclude>-</noinclude>}}} |
{{!}} colspan="2" style="background: #D6DFB2; font-size: 110%; text-align: right;" {{!}} <center>'''[[vojvoda]]''' </center>
{{!}}- [[vojvoda]]
}}
{{#if: {{{matična kuća|<noinclude>-</noinclude>}}} |
! style="vertical-align: top;" {{!}} Matična kuća
{{!}} Hunjadi
{{!}}-
}}
{{#if: {{{rođenje|<noinclude>-</noinclude>}}} |
! style="vertical-align: top;" {{!}} Rođenje
{{!}} 1387. (ili 1407.)
{{!}}-
}}
{{#if: {{{smrt|<noinclude>-</noinclude>}}} |
! style="vertical-align: top;" {{!}} Smrt
{{!}} 11. kolovoza 1456.
{{!}}-
}}
{{#if: {{{otac|<noinclude>-</noinclude>}}} |
! style="vertical-align: top;" {{!}} Otac
{{!}} Vojk ili Vajk, banatski knez
{{!}}-
}}
{{#if: {{{majka|<noinclude>-</noinclude>}}} |
! style="vertical-align: top;" {{!}} Majka
{{!}} Elizabeta Morzsinay ili Morzsinai
{{!}}-
}}
{{#if: {{{supruga|<noinclude>-</noinclude>}}} |
! style="vertical-align: top;" {{!}} {{{supruga-type|{{#switch:{{{type}}}|plemić={{#switch:{{{consort}}}|yes=Spouse|{{#switch:{{{2}}}|consort=Spouse|Consort}}}}|plemić={{#switch:{{{consort}}}|yes=Spouse|{{#switch:{{{2}}}|consort=Spouse|Consort}}}}|Supruga}}}}}
{{!}} Elizabeta (Erzsébet) Szilágyi
{{!}}-
}}
{{#if:{{{djeca|<noinclude>-</noinclude>}}} |
! style="vertical-align: top;" {{!}} Djeca
{{!}} [[Ladislav Hunjadi]] [[Matija Korvin|Matija Hunjadi (Korvin)]]
{{!}}-
}}
{{#if: {{{nacionalnost|<noinclude>-</noinclude>}}} |
! style="vertical-align: top;" {{!}} Nacionalnost
{{!}} [[Rumunj]]
{{!}}-
}}
{{#if: {{{vjera|<noinclude>-</noinclude>}}} |
! style="vertical-align: top;" {{!}} Vjera
{{!}} [[Rimokatolik|rimokatolička]]
{{!}}-
}}
{{#if: {{{dužnosti|<noinclude>-</noinclude>}}} |
! style="vertical-align: top;" {{!}} Dužnosti
{{!}}[[tamiš]]ki [[župan]], [[Drobeta-Turnu Severin|severin]]ski [[ban]], [[vojvoda]] [[Erdelj]]a (od [[1441.]]), kapetan [[Beograd]]a ([[1444.]] – [[1446.]]) i [[regent]] („gubernator“) [[Hrvatsko-Ugarska|Hrvatsko-ugarskog kraljevstva]] ([[1446.]] – [[1453.]])
}}
|}<noinclude>
[[Datoteka:John Hunyadi - Johannes de Thurocz - Chronica Hungarorum, Brno 1488.jpg|mini|270px|desno|Janko Hunjadi, [[drvorez]] iz „Ugarskog ljetopisa“ (''Chronica Hungarorum''), [[Brno]], [[1488.]]]]
[[Datoteka:Tucrcoczy Janos Campania Iancu de hunedoara.jpg|mini|300px|desno|Janko Hunjadi u pohodu protiv [[husiti|husita]], crtež iz Ljetopisa Johannesa Thurocza]]
[[Datoteka:Varna 1444 Polski Kronika from 1564.jpg|mini|300px|desno|Bitka kod Varne ([[1444.]]), prikaz u ''Poljskoj kronici'' iz [[1564.]] godine.]]
[[Datoteka:Tucrcoczy Janos Iancu de Hunedoara Brunnner Ausgabe.jpg|mini|Hunjadi u ljetopisu Johanna Thurocza ([[drvorez]])]]
[[Datoteka:Coa_Hungary_Family_Hunyadi_János_(extended)_big.svg|mini|desno|Grb Janka Hunjadija s gavranima i lavovima]]
[[Datoteka:Hunyadi kalemegdan.jpg|mini|desno|250px|Kamen u [[Kalemegdan]]skom parku u Beogradu, na mjestu gde su kršćanske snage pobijedile Turke]]
[[Datoteka:Beograds belejring.JPG|mini|desno|220px|Bitka kod Beograda.]]
'''Janko Hunjadi''', grof Bistrički (mađ. ''Hunyadi János''; rum. ''Iancu/Ioan de Hunedoara''; [[latinski jezik|lat.]] ''Ioannes Corvinus''; [[1387.]] – [[Zemun]], [[11. kolovoza]] [[1456.]]), bio je [[tamiš]]ki [[župan]], [[Drobeta-Turnu Severin|severin]]ski [[ban]], [[vojvoda]] [[Erdelj]]a (od [[1441.]]), kapetan [[Beograd]]a ([[1444.]] – [[1446.]]) i [[regent]] ([[1446.]] – [[1453.]]) [[Hrvatsko-Ugarska|Hrvatsko-ugarskog kraljevstva]]. Bio otac [[Matija Korvin|Matije Korvina]], jednog od najmoćnijih hrvatsko-ugarskih kraljeva.

==Podrijetlo==
Janko se rodio u [[plemić]]koj obitelji [[1387.]] ili [[1407.]] godine u današnjem [[rumunjska|rumunjskom]] okrugu [[Drobeta-Turnu Severin|Turnu Severin]] ([[mađarski jezik|mađ]]. Szörény). Otac mu se zvao Vojk ili Vajk i bio je sin [[banat]]skog kneza. Majka mu je bila Elizabeta (mađ. Erzsébet Morzsinay; [[rumunjski jezik|rum.]] Elisabeta Mărgean), i bila je kći [[vlasi|vlaškog]] plemića iz Hunjada za koga se smatralo da je u rodu s obitelji Morzsinay. Jankova žena Erzsébet Szilágyi potjecala je iz ugledne ugarske plemićke obitelji čije se prezime poklapa s imenom pokrajine Szilágyi u [[Ugarska|Ugarskoj]]. Rodila mu je dva sina, [[Ladislav Hunjadi|Ladislava]] i [[Matija Korvin|Matiju]], budućeg kralja.

Jankov otac, Vojk, uzeo je prezime Hunjadi kad mu je kralj [[Žigmund Luksemburški]] [[1409.]] godine poklonio posjed i [[dvorac]] [[Vaydahunyad (dvorac)|Vaydahunyad]] (rum. ''Hunedoara''; njem. ''Eisenmarkt''). Naslov ''Korvin'' prvi mu je nadjenuo životopisac njegova sina Matije.

Janko Hunjadi imao je starijeg brata, također Janka, severinskog bana (s kojim ga se često zamjenjuje), koji je umro oko [[1440.]]

Sam Hunjadi širio je glasine da je on sin kralja Žigmunda,<ref>[http://www.newadvent.org/cathen/07564b.htm] newadvent.org - Hunyadi {{eng oznaka}}</ref> a vezu je činio Jankov otac, koji je dvadeset godina vjerno služio kralju. Ovu predaju obilato su koristili njegovi potomci u borbama za ugarsko prijestolje.

==Životopis==

===Uspon Janka Hunjadija===
Svoju vojnu karijeru Hunjadi je započeo u službi [[despot]]a [[Stefan Lazarević|Stefana Lazarevića]], možda u utvrdi Bešće, ali je ubrzo potom svoje usluge ponudio kralju Žigmundu.

===Hunjadi s kraljem Žigmundom i borba za prijestolje===

Kao posebice sposoban vojnik, Hunjadi se iskazao u službi kralja Žigmunda od [[1432.]] godine. Budući da je bio imućan, novčano je pomagao kralja u njegovim pohodima i pratio ga na svečanost [[krunidba|krunidbe]] za cara [[Sveto Rimsko Carstvo|Svetog Rimskog Carstva]] u [[Frankfurt na Majni|Frankfurt]] [[1410.]] godine. Sudjelovao je u husitskim ratovima [[1420.]], u pohodu na [[Osmansko Carstvo|Turke]] i oslobađanju [[Smederevo|Smedereva]]. Za svoje usluge dobio je u baštinu dosta zemlje i postao član kraljevskog vijeća.

Godine [[1438.]], njemački kralj [[Albert II., car Svetog Rimskog Carstva|Albert II.]] dodijelio je Hunjadiju naslov bana Severina. Ovo područje na južnim granicama Ugarske bilo je omeđeno trima rijekama: [[Drava|Dravom]], [[Sava|Savom]] i [[Dunav]]om, a kako je graničilo s Turskom, bilo je u stalnoj opasnosti od turskih upada. Tu je Hunjadi pobrao i najviše simpatija kršćanskoga svijeta, slavljen kao posljednja obrana od turske najezde s istoka i širenja [[Osmansko Carstvo|Osmanskog Carstva]].

Nakon iznenadne smrti kralja Alberta ([[1439.]]), Hunjadi, shvaćajući da je Ugarskoj potreban kralj koji ima snage za borbu protiv Osmanskog Carstva, zalagao se za mladog Vladislava Jagelovića Varnjenčika koji je vladao [[Poljska|Poljskom]] kao Vladislav III., a Hrvatskom i Ugarskom kao [[Vladislav I.]] Time se Janko Hunjadi suprotstavio interesima moćnog [[Ulrik Celjski|Ulrika Celjskog]], koji je podržavao Albertovu udovicu [[Elizabeta Luksemburška|Elizabetu]] i njezina maloljetnog sina, [[Ladislav V. Posmrtni|Ladislava V. Posmrtnog]], budućeg kralja [[Češka|Češke]] (''Ladislav I.''), Hrvatske (''Ladislav IV.''), Ugarske (''Ladislav V.'') i vojvode [[Austrija|Austrije]].
Poslije građanskog rata u kojem je premoć imala stranka Vladislava I., Hunjadi je za vjernu službu u povjerenim mu krajevima nagrađen upravom nad [[Beograd]]om s naslovom kapetana Beograda, i nad [[Transilvanija|Erdeljem]] s naslovom namjesnika Erdelja. Ovaj posljednji naslov neko je vrijeme dijelio s [[Nikola Iločki|Nikolom Iločkim]].

==Bitke s Turcima==

Janko Hunjadi često je sudjelovao u borbama protiv Turaka. U jesen [[1441.]] upao je u [[Srbija|Srbiju]], a na povratku je svladao [[smederevski sandžak|smederevskog]] [[sandžak-beg]]a Izaka. Sljedeće [[1442.]] godine potukao je u Erdelju [[Mezid-beg]]a, a potom potisnuo Turke iz [[Vlaška (kneževina)|Vlaške]], proslavivši pobjedu nad [[Rumelija|rumelijskim]] [[beglerbeg]]om Šehabedinom na rijeci Jalomnici.

Niz Hunjadijevih pobjeda ulio je nadu u mogućnost konačnog oslobođenja od Turaka. Početkom [[1443.]] [[sabor]] u [[Budim]]u odobrio je pokretanje [[Križarski ratovi|križarskog pohoda]]. Nakon opsežnih priprema, u jesen [[1443.]] kršćanska vojska pod zapovjedništvom kralja Vladislava, Janka Hunjadija i despota [[Đurađ Branković|Đurđa Brankovića]] prešla je preko [[Dunav]]a u Srbiju, te je tako počeo [[Dugi rat]]. U prvom sukobu, između grada [[Bovan|Bovna]] kod [[Aleksinac|Aleksinca]] i [[Niš]]a, potučen je rumelijski beglerbeg Kasim, a potom je prodor nastavljen preko [[Niš]]a i [[Pirot]]a sve do [[Sofija (grad)|Sofije]]. Daljnje napredovanje onemogućila je velika hladnoća, nestašica hrane i jak turski otpor, pa se iznemogla vojska povlačila preko Srbije i tek u veljači [[1444.]] ušla u Budim.

Tijekom proljeća i ljeta [[1444.]] vođeni su mirovni pregovori s Turcima koji su završeni krajem srpnja u [[Segedin]]u. Despot [[Đurađ Branković]], kako bi osigurao potpisivanje mirovnog sporazuma, potkupio je Hunjadija darujući mu grad Vilagoš. Poslije toga Ugarska je primila [[sultan]]ovu ponudu i Hunjadi je prihvatio, u kraljevo ime, mirovni ugovor. Međutim, [[papa|papin]] legat kardinal Cesarini poticao je mladog kralja na nastavak rata sve do istjerivanja Turaka. Po njegovu tumačenju, mir sklopljen sa nevjernicima nije bio pravovaljan, čime je Vladislav bio oslobođen položene prisege.

===Bitka kod Varne===

Dva dana po potpisivanju primirja, kralj Vladislav raskinuo je sporazum, u čemu ga je podržao Cesarini pod izgovorom da sporazum stupa na snagu samo ako ga prihvati papa. U Hrvatskoj i Ugarskoj raslo je raspoloženje za rat, a poticano je glasovima da će se [[Mletačka Republika |mletačka]] flota suprotstaviti turskoj vojsci na [[Bospor]]u. Ipak, skupljeno je mnogo manje vojske i sredstava nego u prethodnom ratu. Uz to, despot Đurađ Branković odbio se priključiti križarima procjenjujući da su pohod iz [[1443.]] i sklopljeni sporazum predstavljali najveći tada mogući uspjeh.

U drugoj polovici rujna [[1444.]], kralj Vladislav krenuo je u rat pregazivši Dunav kod Oršave i nastavio kroz [[Bugarska|Bugarsku]] prema [[Varna|Varni]]. Iz Azije, preko Jedrena, prema Varni hitao je [[Murat II.]], te je 10. studenoga uvjerljivo [[bitka kod Varne|potukao]] križare.

U bitki su poginuli mladi kralj Vladislav III. i kardinal [[Julijan Cesarini]]. Prema nekim tadašnjim izvorima, Janko je posredno kriv za Vladislavljevu smrt jer ga je poticao da mladenački nesmotreno dokazuje svoje junaštvo. Naime, kralj je s malom skupinom ljudi jurnuo u [[Janjičari|janjičarske]] postrojbe gdje je, okružen neprijateljima, pao s konja i potom odmah ubijen. Različite vijesti o Vladislavovoj pogibiji doprinijele su brzom razvoju legendi.

Janko se nakon Vladislavove smrti povukao prema Vlaškoj, ali ga je prilikom bijega uhvatio vlaški vojvoda Drakul i bacio u tamnicu. Janko je ubrzo oslobođen posredovanjem ugarskih staleža, te je energično počeo pripremati odgovor za poraz na Varni.

Po pobjedi na Varni, Murat II. povukao se u [[Anatolija|Anatoliju]] predavši prijestolje sinu [[Mehmed II.|Mehmedu]], kasnije nazvanom Mehmed Osvajač.

==Hunjadi kao regent Mađarske==

U veljači [[1445.]] godine u [[Stolni Biograd|Stolnom Biograd]]u (''Székesfehérvár''), a onda i krajem travnja u [[Pešta|Pešti]], sastao se sabor Hrvatsko-ugarskoga kraljevstva na kojem je valjalo riješiti pitanje nasljedstva, ali i poduzeti mjere za obranu od Turaka. Stvorena je privremena uprava od pet kapetana, među kojima je bio i Hunjadi kao kapetan [[Erdelj]]a i četiriju županija.

Tijekom [[1445.]] godine Hunjadi je nastavio pohode protiv Turaka stigavši do [[Nikopolje|Nikopolja]], potisnuo je vlaškog vojvodu [[Vlad II. Drakul|Vlada II. Drakula]] i na njegovo mjesto postavio pretendenta [[Dan II.|Dana II.]] U međuvremenu, zbog snažnih unutarnjih previranja, privremena je uprava odredila Hunjadija za [[regent]]a, a [[5. lipnja]] [[1446.]] godine, u ime Ladislava V. Posmrtnog, proglasila ga je i upraviteljem Hrvatsko-ugarskog kraljevstva (lat. ''Regni gubernator'').

Hunjadijev prvi potez kao regenta bio je pohod protiv njemačkog kralja [[Fridrik III., car Svetog Rimskog Carstva|Fridrika III.]], koji je odbio osloboditi Ladislava V. Nakon pustošenja [[Štajerska|Štajerske]], [[Kranjska|Kranjske]] i [[Koruška|Koruške]] te prijetnje [[Beč]]u, Hunjadija su problemi u drugim krajevima natjerali na sklapanje dvogodišnjeg primirja s Fridrikom.
Od pape [[Nikola V.|Nikole V.]] [[1448.]] godine dobio je zlatni lanac i naslov [[knez]]a, te je odmah obnovio neprijateljstva sa Turcima. Najprije je krenuo na [[Kosovo]] gdje se imao sukobiti s turskim snagama. Ova, [[Druga kosovska bitka]] trajala je dva dana od [[7. listopada|7.]] do [[10. listopada]] [[1448.]] Po predaji, Hunjadi je izgubio bitku zahvaljujući izdaji Dana II., prijestolonasljednika Vlaške, i Đurđa Brankovića koji su presreli Hunjadijeve saveznike, što ih je predvodio [[Skenderbeg|Kastriot]] (''Skanderbeg Gjergj Kastrioti''), i onemogućili ih u nakani da se spoje, tako da je malobrojna Hunjadijeva vojska izgubila drugu bitku na Kosovu. Kako je na svom putu za Kosovo kršćanska vojska pljačkala po Srbiji, Hunjadija je u povratku zarobio despot Đurađ Branković koji je zahtijevao da mu se nadoknadi šteta. Hunjadi je zatvoren u Smederevu sve dok nije plaćena visoka otkupnina. Nakon oslobađanja, izgladio je razmirice u državi i poveo osvetnički pohod protiv Brankovića, kojega je i porazio, te mu nametnuo teške uvjete mira.

Godine [[1450.]], Hunjadi je otišao u Požun (današnja [[Bratislava]]), tadašnju prijestolnicu Hrvatsko-ugarskog kraljevstva, kako bi s Fridrikom III. dogovorio puštanje Ladislava V., no bez uspjeha. Hunjadijevi politički neprijatelji optužili su ga da želi potpuno preuzeti vlast. Kako bi dokazao svoje dobre namjere, odrekao se vlasti i naslova regenta. Po povratku u Ugarsku [[1453.]] godine, oslobođeni kralj Ladislav imenovao je Hunjadija grofom Bistričkim i generalnim kapetanom kraljevstva, a u grb su mu, uz već postojeće gavrane (lat. ''corvus''), pridodani i bistrički lavovi.

===Beogradska bitka i smrt===
U međuvremenu se ponovno pogoršalo stanje na istoku kraljevstva. Nakon pada [[Carigrad]]a, [[1453.]] godine, Mehmed II. opet se okrenuo [[Balkan]]u.

Prva bitka odigrala se kod [[Kruševac|Kruševca]] [[1454.]] godine, kad je Hunjadi strahovito porazio Feriz bega te se time još jednom dokazao kao uspješan vojskovođa.

Poučen time, sultan Mehmed opremio je ogromnu vojsku pojačanu ratnim brodovima. Prvi cilj Turaka bio je Beograd. Hunjadi je odmah krenuo za [[Beograd]] kako bi ga pripremio za obranu. Obranu je sam financirao, utvrdio grad i zapovjedništvo ostavio svom [[šogor]]u [[Mihael Szilágyi|Mihaelu Szilágyiju]] i svom starijem sinu Ladislavu Hunjadiju (''László Hunyadi''), dok je on u međuvremenu otišao pripremiti flotu od dvije stotine brodova. Dan II., u međuvremenu je vodio prootomansku politiku i Janko Hunjadi je protiv njega poslao novog pretendenta na vlaško prijestolje, [[Vlad III. Drakula|Vlada III. Drakulu]]. Kršćani su se sa svih strana, predvođeni slavnim franjevačkim propovjednikom [[Ivan Kapistran|Ivanom Kapistranom]], sa i bez oružja, sabrali kako bi zajedničkim snagama odbili pošast s istoka.

Bitka na [[Dunav]]u odigrala se [[14. srpnja]] [[1456.]] godine, a križarske snage teško su porazile tursku flotu. Nizali su se i uspjesi na kopnu tako da je Hunjadi već [[22. srpnja]] [[1456.]] okupio četu križara koju su činili profesionalni vojnici, građani, seljaci i franjevci na čelu sa svecem Rimokatoličke crkve, franjevcem Ivanom Kapistranom. Smion izlet iz Beograda završio je osvajanjem turskoga topništva i pljačkom sultanova logora. I sam Mehmed osobno se, na čelu svoje pratnje, upustio u bitku, ali je, nakon što je ranjen u bedro, zapovijedio povlačenje. Ovom pobjedom Janko Hunjadi osigurao je mir na jugoistočnim granicama Ugarske za sljedećih 70 godina.

Papa [[Kalist III.]] u vrijeme priprema za bitku kod Beograda po predaji je odredio da svakog dana u podne zvone zvona na kršćanskim crkvama pozivajući na molitvu za dobar ishod bitke i pobjedu nad Turcima. To bi bio razlog zašto i danas kršćanske crkve ( katoličke i protestantske) zvone u podne i pozivaju vjernike na molitvu.

Tri tjedna nakon pobjede, poradi velikog broja nepokopanih tijela u okolici Beograda, izbila je [[kuga]] u logoru Hunjadijeve vojske. Hunjadi je umro [[11. kolovoza]] [[1456.]] godine u [[Zemun]]u (ili [[Ilok]]u?), a nedugo za njim i njegov suborac [[Ivan Kapistran]]. Kasnije su njegovi ostaci preneseni u katedralu u Stolnom Biogradu i položeni uz njegova starijeg brata.

Istok slavi [[Preobraženje Isusovo]] od 7. stoljeća. Zapadna crkva unijela ga je u svoj kalendar tek [[1457.]] godine, i to u slavu pobjede kršćanske vojske nad Turcima kod [[Beograd]]a. Zaslužni za tu pobjedu nad Turcima bili su Janko Hunjadi i [[Ivan Kapistran]] čime su zaustavili prodor Turaka ka sjeveru. Obojica su kratko nakon pobjede umrli, prvi u [[Zemun]]u, a drugi u [[Ilok]]u. <ref>{{Cite book|last= |first= |authorlink= |title=Еванђелист, бр. 34., Преображење Господње|year=2019.|url=|publisher=Црква светог Марка|pages=21.|location=Београд|id= }}</ref>

==Značenje==

Zbog svoje izuzetno mudre politike, privrženosti kršćanstvu i vojnih uspjeha postao je čašćen u cijelom kraljevstvu kao zaštitnik slabih, bez obzira na narodnost, a svi su ga počeli prihvaćati kao vlastitog junaka.

U [[Rumunjska|Rumunjskoj]] osobito naglašavaju njegov život u Vlaškoj i njegovo tamošnje porijeklo, ne spominjući posebno njegove uspjehe i zasluge u drugim krajevima. Hunjadi je imao važnu ulogu prilikom dolaska na vlast Stjepana III. i Vlada III. Vlaškog.

Prema srpskim i nekim hrvatskim narodnim predajama, od kojih su neke poznate u zapisima od 17. stoljeća pa nadalje, Janko, nazivan i ''Sibinjanin Janko'' prikazan je kao sin despota Stefana Lazarevića ([[1377.]] – [[1427.]]). Naime, u različitim inačicama, budimska, sibinjska odnosno grčka gospoda, zadivljena plemenitim izgledom despotovim, poželjela su od njega potomstvo, pa su mu kao gostu nudili svoje kćeri. Tako su rođeni Janko i Jana, ili Janko i Rude, u drugoj varijanti. Jana ili Rude su majke Jankovog epskog bratića ''Sekule'', povijesnog Ivana Sekelja, slavonskoga bana, koji je poginuo u drugoj bitci na Kosovu [[1448.]] godine. Prema teoriji iz [[19. stoljeće|19. stoljeća]] Jankov djed Srb (spominje se kao ''Serb; Sorb; Serbe'') bio je podrijetlom iz [[Srbija|Srbije]],<ref>Dr. Borovszky Samu, ''Magyarorszag varmegyei es varosai'', Kiadta az országos monográfiai társaság, Budapest {{hu icon}}</ref> no ova teza nije potvrđena izvornim podacima. Spominje se da je Jankov djed imao tri sina – Vojka, (Jankov otac)<ref>[http://www.mek.iif.hu/porta/szint/egyeb/lexikon/pallas/html/049/pc004971.html#6 Hunyadi] u Pallasevu ''Velikom leksikonu'' {{hu icon}}</ref>, Magosa i Radola.

U vojničkom smislu Janko Hunjadi također je ostavio značane tragove, jer je uz ustaljene glomazne srednjovjekovne postrojbe, koristio i male, brze jedinice koje su unosile paniku među neprijatelje. Usto, shvatio je nepouzdanost feudalnih vojski te se oslanjao na dobro opremljene i uvježbane odrede najamnika. Zahvaljujući iskustvu iz husitskih ratova i ratova s Turcima, uspješno je koristio kombinaciju tradicionalno naoružane konjice i ukopana pješaštva naoružana vatrenim oružjem.

Premda je ostao nepismen skoro do kraja života, njegove diplomatske, taktičke i sveukupne vojne sposobnosti omogućile su uspješno upravljanje zemljom. Nakon njegove smrti papa Kalist III., osvrćući se na Hunjadijevu borbu protiv osmanske opasnosti, izjavio je: „Jedno od svjetlila kršćanstva ugasilo se.“

== Bilješke ==
{{izvori}}

==Literatura==
*R. N. Bain, "The Siege of Belgrade, 1456", in ''Eng. Hist. Rev.'', 1892. {{eng oznaka}}
*A. Bonfini, ''Rerum ungaricarum libri xlv, editio septima''.
*J. de Chassin, ''Jean de Hunyad'', Paris, 1859. {{fr}}
*György Fejér, ''Genus, incunabula et virtus Joannis Corvini de Hunyad'', [[Budim]], 1844.
*Vilmos Fraknói, ''Cardinal Carjaval and his Missions to Hungary'', [[Budapest]], 1889. {{hu icon}}
*P. Frankl, ''Der Friede von Szegedin und die Geschichte seines Bruches'', [[Leipzig]], 1904. {{de icon}}

== Vanjske poveznice ==
{{Commonscat|John Hunyad|Janko Hunjadi}}
*[http://www.newadvent.org/cathen/07564b.htm Janko Hunjadi – New Advent.org]
*[http://diurnarius.info/index.php/sr/story/16-reportaze-price/180-hunjadi-je-zasluio-vie-od-subotice Hunjadi je zaslužio više od Subotice… (snima se film o Hunjadiju)]

{{GLAVNIRASPORED:Hunjadi, Janko}}
[[Kategorija:Mađarski grofovi]]
[[Kategorija:Povijest Mađarske]]
[[Kategorija:Povijest Srbije]]
[[Kategorija:Vojni zapovjednici]]
[[Kategorija:Povijest Hrvatske (1102. – 1527.)]]
[[Kategorija:Mađarsko plemstvo]]
[[Kategorija:Hunjadi]]
[[Kategorija:Regenti]]