WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-23T03:25:25Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

'''Jan Vitovec Grebengradski''' (Ivan Bitovec,<ref name="HE"/> Jan Bitovac<ref>Mladen Švab (1989): [http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=3472 Celjski, Ulrik II (Ulrich, Ulrih)], Hrvatski biografski leksikon LZMK. Pristupljeno 31. svibnja 2016.</ref> (? – ?, [[1468.]]), češki plemić, vojnik plaćenik, grof zagorski ("grof od Zagorja"). Obnašao dužnost [[ban|slavonskog bana]].<ref name="HE">[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=64927 Jan Vitovec], Hrvatska enciklopedija, LZMK. Pristupljeno 29. svibnja 2016.</ref> [[kovanje novca|Kovao]] je vlastiti novac.<ref name="Herbert, Mirnik"/> Usporedno s [[Nikola Iločki|Nikolom Iločkim]] ban cijele Slavonije od 1457. do 1463. godine.
Nosio je naslov [[Greben grad|Grebengradskog]].<ref name="Herbert, Mirnik"/>
U povijesnim ga izvorima nalazimo i kao ''Ivan Vitovec", "pan Jan", "de Greben", "Bitovec", "Wittowicz zum Greben", "Witobecz", "Vitovecz"''. Imao je sinove [[Juraj Vitovec|Jurja]], [[Vilim Vitovec|Vilima]] (u. 1510.), Ivana i kći Katarinu (udanu za Nikolu Széchyja Gornjolendavskog).<ref>[https://www.geni.com/people/Jan-Vitovec/6000000017040064833 Jan Vitovec], Geni.com. Pristupljeno 29. svibnja 2016.</ref>

== Životopis ==
Najvjerojatnije se je rodio u [[Moravska|Moravskoj]] (ili Češkoj) i vjerojatno potiče iz skromne moravske plemićke obitelji Vitoviških i Zlinskih (»Vitovic a ze Zlína«), među kojima se spominje 1440. godine neki Peter Roman Vitoviški. Kao [[husiti|husitski]] borac školovao se u ratnom umijeću.<ref name="OJ 226">[[Janko Orožen|Orožen, Janko]] (1971). Zgodovina Celja in okolice, 1. del (v Celjski zbornik izd.). Celje: Kulturna skupnost v Celju. [[COBISS]] [http://www.cobiss.si/scripts/cobiss?command=DISPLAY&base=cobib&rid=3285761|3285761], str. 224.</ref> Ulrik II. Celjski je možda 1438. - 1439. upoznao iskusnog vojnika Vitovca za boravka u Češkoj.<ref name="GB">[[Bogo Grafenauer|Grafenauer, Bogo]]. [http://nl.ijs.si:8080/fedora/get/sbl:4349/VIEW/ ''Vitovec Jan''].</ref> Od 1439. bio je u službi [[Celjski grofovi|Celjskih]] te je nakon smrti [[Albert II. Habsburgovac|Alberta II. Habsburgovca]] sudjelovao u [[Rat za hrvatsko-ugarsku krunu 1440.|prijestolnim sukobima]] što su se vodili između [[Vladislav I. Jagelović|Vladislava I. Jagelovića]] i kraljice udovice [[Elizabeta Luksemburška|Elizabete]], koja je nastojala osigurati ugarsko prijestolje svojemu sinu [[Ladislav V. Posmrtni|Ladislavu V. Postumu]]. Pritom je ratovao na kraljičinoj strani. Sudjelovao je i u borbama u srednjovjekovnoj Slavoniji te je kraj [[Bitka kod Samobora|Samobora]] pobijedio Vladislavova pristašu [[Stjepan Banffy Lendavski|Stjepana Banffyja Lendavskoga]] (1441.) (Banffy ili Banić; kako Vitovec pobi generala Banfija, čitava se Slavonija tako poražena opisuje "''da se jošt za vrěme Turoca starci ovoga pustošenja spominjahu''"<ref name="Seljan">Dragutin Seljan: [https://books.google.hr/books?id=tXFcAAAAcAAJ&pg=PA167&lpg=PA167&dq=Ivan+Giskra Google Knjige] ''Zemljopis pokrajinah ilirskih iliti Ogledalo zemlje, na kojoj pribiva narod ilirsko-slavjanski sa opisanjem berdah, potokah, gradovah i znatnih městah polag sadanjeg stališa, s kratkim dogodopisnim dodatkom i priloženim krajobrazom iliti mapom, Dio I. (pokrajine austriansko-ilirske)'', str. 167.</ref>), a potom obranio Elizabetine gradove uza štajersku i austrijsku granicu. Nakon smrti bana [[Matko Talovac|Matka Talovca]] pomogao je Celjskima preuzeti njegove posjede, a na strani Celjskih ratovao je i za njihova sukoba s [[Janko Hunjadi|Jankom Hunyadyjem]]. Od 1451. do 1456. godine bio je [[podban]] slavonskoga bana [[Ulrik II. Celjski|Ulrika II. Celjskoga]] i [[križevačka županija|križevački župan]], a nakon njegove pogibije 1456. bio je imenovan slavonskim banom (tu je dužnost obnašao uz manje prekide do 1466. godine). Nakon izumiranja Celjskih preuzeo je većinu njihovih slavonskih posjeda. Od Ulrikove udovice kupio je [[Varaždin]], a u zalog uzeo [[Krapina|Krapinu]]. Nakon smrti Ladislava V. Posmrtnog kolebao se između rimsko-njemačkoga cara [[Fridrik III.|Fridrika III.]] (IV.) i kralja [[Matija Korvin|Matije Korvina]], a naposljetku pristao uz potonjega. Fridrik mu je dao, a Matija potvrdio titulu [[zagorska kneževina|zagorskoga]] grofa (1463.). God. 1465. s magistrom [[tavernik]]a [[Ivan Rozgonyi|Ivanom Rozgonyijem]] (Rozgonom) zapovijedao je vojskom koju je Matija Korvin [[pohod Matije Korvina na Bosnu i Hercegovinu 1465.|poslao]] protiv Osmanlija u Hum.<ref name="HE"/>

Naslov grofa zagorskoga priznao mu je 1459. car Fridrik III. kad mu je priznao posjed Lobor, a to je poslije u dvama navratima potvrdio kralj Matija Korvin (g. 1463. i 1464.).<ref name="Szabo 1914., str. 112">Szabo (1914.), str. 112.</ref>

Do nedavno se u numizmatičkoj znanosti, posebice hrvatskoj, uopće nije znalo da je car Fridrik III. dodijelio Vitovcu pravo kovanja novca. Kovao je [[srebrenjak|srebrene]] [[krajcar]]e. Vitovčevi [[krajcar Jana Vitovca|krajcari]] iskovani su u Krapini 1459. godine. Dugo se za ovu povlasticu kovanja znali tek iz pisanih izvora, poput careve isprave od 10. studenog 1459. godine. Tek je krajem 1990-ih Arheološki muzeju u Zagrebu uspio doći do nekoliko primjeraka.<ref name="Herbert, Mirnik">Ban, Herbert; Mirnik, Ivan: [http://scholar.google.hr/scholar?hl=en&q=Die%20M%C3%BCnzen%20des%20Jan%20Vitovec%20de%20Gereben.&btnG= Die Münzen des Jan Vitovec de Gereben. (Coins of Jan Vitovec de Gereben.)] (nje.), Numismatische Zeitschrift (0250-7838) 108-109 (2001); 105– ; 124, sažetak na hrvatskom na [https://bib.irb.hr/prikazi-rad?lang=hr&rad=118867 Hrvatskoj znanstvenoj bibliografiji. Pregled bibliografske jedinice broj: 118867]. Pristupljeno 29. svibnja 2016.</ref>

U Vitovca se uzdala udovica posljednjeg iz obitelji Celjskih [[Katarina Branković]]. Preko njega htjela je ostvariti svoje nasljedstvo na celjske posjede, no Vitovec ju je ostavio. Već kao slavonski ban, držao je probitke novog mladog kralja Ladislava na svim poljima, pa i po pitanju baštine celjskih grofova. Vitovec je u toj igri uspio veći dio imutka Celjskih prisvojiti za sebe i svoje potomke. On je te posjede već uživao, tako da mu ih kralj Matijaš nije morao darovati, već je 18. svibnja 1463. potvrdio, zagorskom knezu i slavonskom banu Janu Vitovcu posjedovanje gradova [[Zagorska kneževina|Zagorske kneževine]]. Među te gradove spadaju [[Trakošćan]], grad i varoš [[Varaždin]] i ini. Uzimajući u obzir manjak dostupnih povijesnih isprva, Vitovca se može smatrati stvarnim posjednikom Zagorske kneževine nakon 1456. godine.<ref name="Balog">Zdenko Balog: [https://darkoantolkovic.wordpress.com/2015/04/06/istrazivanje-najranije-povijesti-tvrdave-trakoscan-prije-dolaska-draskovica/ Istraživanje najranije povijesti tvrđave Trakošćan – prije dolaska Draškovića (iz časopisa KAJ, broj 5-6/2012)], Stari gradovi, utvrde, dvorci i srednjovjekovna kultura. Objavljeno 6. travnja 2015. Pristupljeno 29. svibnja 2016.</ref>
16. lipnja 1458. kralj Matija Korvin darovao je Vitovcu zemljište razvaljenoga grada [[Vrbovec|Vrbovca]], očigledno stradalog u [[rat Celjskih s Fridrikom IV. 1439. - 1443.|ratnim sukobima]] Celjskih s Fridrikom IV. ili zbog neodržavanja; status razvaljenog ''castruma'' Vrbovca potvrđen je u kraljeva darovnica Vitovcu od svibnja 1463.<ref name="MHZ">(ur. Nadica Jagarčec): [http://mhz.e-publikacije.com/publikacije/tajanstvena-gotika/stranica016.swf Tajanstvena gotika. Veliki Tabor i kapela sv. Ivana], II. Castellum i Castrum - Kaštel Mali Tabor (Castellum Thabor Aliter Wrbowcz), Muzeji hrvatskog Zagorja, 2012. str. 14. Pristupljeno 29. svibnja 2016.</ref>

Jan Vitovec je vladao i [[stari grad Kostel|tvrđavom Kostelom]] na sjevernom obronku [[Kunagora|Kunagore]],<ref>TZ Pregrada: [http://www.pregrada.info/novosti/kostelska-uskrsna-pistola-2025/ Kostelska uskrsna pištola], Pregrada.info, 21. ožujka 2016. Pristupljeno 29. svibnja 2016.</ref> [[Krapina|Krapinom]]; kralj Matija Korvin lišio je Vitovčeve sinove radi nevjere dobara te je Krapinu darovao svome sinu Ivanu Korvinu<ref>[[Gjuro Szabo]]: [http://hrcak.srce.hr/file/80678 Spomenici kotara Krapina i Zlatar], Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, sv.13 br.1 ožujak 1914., str. 111.</ref>), isto je bilo i s [[Oštrcgrad]]om,<ref>Szabo (1914.), str. 113.</ref> [[Lobor grad]]om (iako ga je [[Juraj Vitovec]] prodao Ernustu od Čakovca i Tomi Bakaču),<ref name="Szabo 1914., str. 112"/> [[Belec|Belcom]] <ref>Szabo (1914.), str. 116.</ref>

Tako je Jan došao do mnogih časti i milosti koje nije zaslužio. No, sinovi mu Juraj i Vilim nisu bili tako snalažljivi u politici kao otac im Jan, ali su bili prevrtljivi i nevjerni kao on. Zbog odmetanja od kralja i dizanja bune, kralj je poslao vojsku na njih i oduzeo im imanja i časti.<ref name="Balog"/>

== Izvori ==
{{izvori}}
{{slobodna uporaba|1=http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=64927|2=[[Hrvatska enciklopedija (LZMK)|Hrvatske enciklopedije]], LZMK|3=enciklopedija.lzmk.hr/o_portalu.aspx}}

== Vanjske poveznice ==
*Ivan Mirnik: [http://bib.irb.hr/prikazi-rad?lang=hr&rad=234074 Hrvatska znanstvena bibliografija. Pregled bibliografske jedinice broj: 234074], sažetak poglavlja/rada ''Kovnica novca u Krapini'' u knjizi ''Krapina i priče o Čehu, Lehu i Mehu'' (ur. Marijan Tenšek), Elektronika-Nakladnik, Krapina, 2005., str. 186.-189., {{ISBN|953-95233-0-3}}</ref>
*(slo.) [http://www.slovenska-biografija.si/oseba/sbi793428/ Vitovec grof Zagorski, Jan (?–1468)], Slovenska biografija
*Dragutin Seljan: [https://books.google.hr/books?id=tXFcAAAAcAAJ&pg=PA167&lpg=PA167&dq=Ivan+Giskra Google Knjige] ''Zemljopis pokrajinah ilirskih iliti Ogledalo zemlje, na kojoj pribiva narod ilirsko-slavjanski sa opisanjem berdah, potokah, gradovah i znatnih městah polag sadanjeg stališa, s kratkim dogodopisnim dodatkom i priloženim krajobrazom iliti mapom, Dio I. (pokrajine austriansko-ilirske)'', str. 167.-168., angažman Jana Vitovca u ratovima



{{GLAVNIRASPORED:Vitovec, Jan}}
[[Kategorija:Životopisi, Hrvatska]]
[[Kategorija:Hrvatski banovi]]
[[Kategorija:Hrvatsko plemstvo]]
[[Kategorija:Česi u Hrvatskoj]]

Jan Vitovec - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica