Jakov Franjo Edvard Stuart - Povijest promjena

WikiSysop: file->datoteka

2022-04-29T14:50:38Z

file->datoteka

←Starija inačica		Inačica od 29. travanj 2022. u 14:50
Redak 26:		Redak 26:

	==Rođenje i djetinjstvo==		==Rođenje i djetinjstvo==
	[[~~File~~:James Francis Edward Stuart c. 1703 attributed to Alexis Simon Belle.jpg\|thumb\|Jakov Franjo Edvard Stuart\|190px\|left\|Jakov Franjo Edvard, oko 1703., portret iz Kraljevske kolekcije, pripisan Alexisu Simonu Belleu]]		[[Datoteka:James Francis Edward Stuart c. 1703 attributed to Alexis Simon Belle.jpg\|thumb\|Jakov Franjo Edvard Stuart\|190px\|left\|Jakov Franjo Edvard, oko 1703., portret iz Kraljevske kolekcije, pripisan Alexisu Simonu Belleu]]
	Princ Jakov Franjo Edvard rodio se 10. lipnja 1688., u palači sv. Jakova u [[London]]u. Bio je sin kralja Jakova II. Engleskoga i Irskoga (VII. Škotskoga) i njegove druge žene, katolkinje, Marije Modenske,<ref name=brmon>[http://www.royal.gov.uk/HistoryoftheMonarchy/Scottish%20Monarchs(400ad-1603)/TheJacobiteClaimants/PrinceJamesFrancisEdward.aspx "Prince James Francis Edward", The British Monarchy]</ref>, i kao takav, automatski je postao vojvodom od Cornwalla i vojvodom od Rothesaya, između drugih titula.		Princ Jakov Franjo Edvard rodio se 10. lipnja 1688., u palači sv. Jakova u [[London]]u. Bio je sin kralja Jakova II. Engleskoga i Irskoga (VII. Škotskoga) i njegove druge žene, katolkinje, Marije Modenske,<ref name=brmon>[http://www.royal.gov.uk/HistoryoftheMonarchy/Scottish%20Monarchs(400ad-1603)/TheJacobiteClaimants/PrinceJamesFrancisEdward.aspx "Prince James Francis Edward", The British Monarchy]</ref>, i kao takav, automatski je postao vojvodom od Cornwalla i vojvodom od Rothesaya, između drugih titula.

Redak 48:		Redak 48:

	==="Petnaesta"===		==="Petnaesta"===
	[[~~File~~:The Old Pretender lands in Scotland, 1715.jpg\|thumb\|Stari Pretendent pristaje u škotskoj nakon Sheriffmuira. Gravura iz XVIII. stoljeća.]]		[[Datoteka:The Old Pretender lands in Scotland, 1715.jpg\|thumb\|Stari Pretendent pristaje u škotskoj nakon Sheriffmuira. Gravura iz XVIII. stoljeća.]]
	Sljedeće su godine škotski jakobiti započeli ustanak "Petnaeste" u Škotskoj, namjeravajući vratiti "Jakova III. i VIII." na prijestolje. Jakov je stigao u Škotsku 22. prosinca 1715., nakon jakobitskih poraza kod Sheriffmuira (13. studenoga 1715.) i Prestona. Pristao je u Peterheadu i uskoro dobio groznicu, otežanu ledenom škotskom zimom. U siječnju 1716., uspostavio je dvor u palači Scone, ali saznavši za približavanje vladinih snaga, vratio se u Francusku, isplovivši iz Montrosea, 5. veljače 1716. Napouštanje njegovih pobunjeničkih saveznika zamjereno mu je u Škotskoj,<ref name=Nottingham/> a nije bio ni dobrodošao na povratku u Francusku. Njegov pokrovitelj Luj XIV. umro je 1. rujna 1715., a francuska ga je vlada smatrala političkom sramotom.		Sljedeće su godine škotski jakobiti započeli ustanak "Petnaeste" u Škotskoj, namjeravajući vratiti "Jakova III. i VIII." na prijestolje. Jakov je stigao u Škotsku 22. prosinca 1715., nakon jakobitskih poraza kod Sheriffmuira (13. studenoga 1715.) i Prestona. Pristao je u Peterheadu i uskoro dobio groznicu, otežanu ledenom škotskom zimom. U siječnju 1716., uspostavio je dvor u palači Scone, ali saznavši za približavanje vladinih snaga, vratio se u Francusku, isplovivši iz Montrosea, 5. veljače 1716. Napouštanje njegovih pobunjeničkih saveznika zamjereno mu je u Škotskoj,<ref name=Nottingham/> a nije bio ni dobrodošao na povratku u Francusku. Njegov pokrovitelj Luj XIV. umro je 1. rujna 1715., a francuska ga je vlada smatrala političkom sramotom.

	==Dvor u egzilu==		==Dvor u egzilu==
	[[~~File~~:Jacobite broadside - Coloured portrait of Prince James as young man.jpg\|thumbnail\|left\|Portret Jakova kao mladića]]		[[Datoteka:Jacobite broadside - Coloured portrait of Prince James as young man.jpg\|thumbnail\|left\|Portret Jakova kao mladića]]
	Nakon neuspješne invazije 1715., Jakov je živio u [[Avignon]]u, koji je tada bio papinski teritorij. Papa [[Klement XI.]] ponudio je Jakovu palaču Re<ref>{{Citiranje knjige\|last1=Corp\|first1=Edward\|title=The Location of the Stuart Court in Rome: The Palazzo Del Re\|date=2010.\|publisher=Palgrave Macmillan\|location=Basingstoke\|pages=180-205}}</ref> u [[Rim]]u, što je on prihvatio. Papa [[Inocent XIII.]] poput svoga prethodnika, iskazao je snažnu potporu. Zahvaljujući svomu prijatelju, kardinalu Filippu Antoniju Gualteriju, Jakovu je dodijeljen doživotni anuitet od osam tisuća rimskih škuda. Takva mu je pomoć omogućila organiziranje jakobitskoga dvora u Rimu, gdje je, iako je živio u raskoši, nastavio patiti od melankolije i depresije. Daljnji pokušaju za povrat Stuarta na britansko prijestolje bili su planirani za 1719. i 1722., ali od toga nije bilo ništa.<ref name=Exeter/>		Nakon neuspješne invazije 1715., Jakov je živio u [[Avignon]]u, koji je tada bio papinski teritorij. Papa [[Klement XI.]] ponudio je Jakovu palaču Re<ref>{{Citiranje knjige\|last1=Corp\|first1=Edward\|title=The Location of the Stuart Court in Rome: The Palazzo Del Re\|date=2010.\|publisher=Palgrave Macmillan\|location=Basingstoke\|pages=180-205}}</ref> u [[Rim]]u, što je on prihvatio. Papa [[Inocent XIII.]] poput svoga prethodnika, iskazao je snažnu potporu. Zahvaljujući svomu prijatelju, kardinalu Filippu Antoniju Gualteriju, Jakovu je dodijeljen doživotni anuitet od osam tisuća rimskih škuda. Takva mu je pomoć omogućila organiziranje jakobitskoga dvora u Rimu, gdje je, iako je živio u raskoši, nastavio patiti od melankolije i depresije. Daljnji pokušaju za povrat Stuarta na britansko prijestolje bili su planirani za 1719. i 1722., ali od toga nije bilo ništa.<ref name=Exeter/>

Redak 77:		Redak 77:

	==Titule i počasti==		==Titule i počasti==
	[[~~File~~:Coat of Arms of the Stuart Princes of Wales (1610-1688).svg\|thumb\|right\|200px\|Grb Jakova Franje Edvarda Stuarta kao princa od Walesa]]		[[Datoteka:Coat of Arms of the Stuart Princes of Wales (1610-1688).svg\|thumb\|right\|200px\|Grb Jakova Franje Edvarda Stuarta kao princa od Walesa]]
	Jakov je kreiran [[Princ od Walesa\|princom od Walesa]], 4. srpnja 1688.<ref name="PoW site">{{Citiranje weba\|url=http://www.princeofwales.gov.uk/personalprofiles/theprinceofwales/abouttheprince/previousprincesofwales/ \|title=The Prince of Wales – Previous Princes \|publisher=Princeofwales.gov.uk \|date= \|accessdate=2. svibnja 2010.}}</ref>		Jakov je kreiran [[Princ od Walesa\|princom od Walesa]], 4. srpnja 1688.<ref name="PoW site">{{Citiranje weba\|url=http://www.princeofwales.gov.uk/personalprofiles/theprinceofwales/abouttheprince/previousprincesofwales/ \|title=The Prince of Wales – Previous Princes \|publisher=Princeofwales.gov.uk \|date= \|accessdate=2. svibnja 2010.}}</ref>

WikiSysop: čišćenje redirekcija za infookvir monarh

2022-03-07T12:10:46Z

čišćenje redirekcija za infookvir monarh

←Starija inačica		Inačica od 7. ožujak 2022. u 12:10
Redak 1:		Redak 1:
	<!--'''Jakov Franjo Edvard Stuart'''-->{{~~Monarh~~		<!--'''Jakov Franjo Edvard Stuart'''-->{{Infookvir monarh
	\| ime=Jakov Franjo Edvard		\| ime=Jakov Franjo Edvard
	\| slika= [[Datoteka:Prince James Francis Edward Stuart by Alexis Simon Belle.jpg\|220px]]		\| slika= [[Datoteka:Prince James Francis Edward Stuart by Alexis Simon Belle.jpg\|220px]]

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje weba)

2021-11-18T12:09:41Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje weba)

←Starija inačica		Inačica od 18. studeni 2021. u 12:09
Redak 71:		Redak 71:

	===Smrt===		===Smrt===
	Jakov je umro u Rimu, 1. siječnja 1766., u svomu domu, palači Muti,<ref name=Exeter/> te je bio pokopan u kripti [[Bazilika sv. Petra\|Bazilike sv. Petra]], u današnjem [[Vatikan]]u. POdignut mu je spomenik u Bazilici. Njegova pretendentska vladavina trajala je 64 godine, 3 mjeseca i 16 dana, duže od bilo kojeg legitimnog britanskog monarha, sve dok ga nije prestigla kraljica [[Elizabeta II.]], 23. svibnja 2016.<ref>{{~~cite web~~\|url=http://www.stewartsociety.org/history-of-the-stewarts.cfm?section=famous-stewarts&subcatid=19&histid=178\|title=Famous Stewarts\|publisher=www.stewartsociety.org\|accessdate=20. svibnja 2016.}}</ref>		Jakov je umro u Rimu, 1. siječnja 1766., u svomu domu, palači Muti,<ref name=Exeter/> te je bio pokopan u kripti [[Bazilika sv. Petra\|Bazilike sv. Petra]], u današnjem [[Vatikan]]u. POdignut mu je spomenik u Bazilici. Njegova pretendentska vladavina trajala je 64 godine, 3 mjeseca i 16 dana, duže od bilo kojeg legitimnog britanskog monarha, sve dok ga nije prestigla kraljica [[Elizabeta II.]], 23. svibnja 2016.<ref>{{Citiranje weba\|url=http://www.stewartsociety.org/history-of-the-stewarts.cfm?section=famous-stewarts&subcatid=19&histid=178\|title=Famous Stewarts\|publisher=www.stewartsociety.org\|accessdate=20. svibnja 2016.}}</ref>

	==Kraj papinske potpore==		==Kraj papinske potpore==
Redak 78:		Redak 78:
	==Titule i počasti==		==Titule i počasti==
	[[File:Coat of Arms of the Stuart Princes of Wales (1610-1688).svg\|thumb\|right\|200px\|Grb Jakova Franje Edvarda Stuarta kao princa od Walesa]]		[[File:Coat of Arms of the Stuart Princes of Wales (1610-1688).svg\|thumb\|right\|200px\|Grb Jakova Franje Edvarda Stuarta kao princa od Walesa]]
	Jakov je kreiran [[Princ od Walesa\|princom od Walesa]], 4. srpnja 1688.<ref name="PoW site">{{~~cite web~~\|url=http://www.princeofwales.gov.uk/personalprofiles/theprinceofwales/abouttheprince/previousprincesofwales/ \|title=The Prince of Wales – Previous Princes \|publisher=Princeofwales.gov.uk \|date= \|accessdate=2. svibnja 2010.}}</ref>		Jakov je kreiran [[Princ od Walesa\|princom od Walesa]], 4. srpnja 1688.<ref name="PoW site">{{Citiranje weba\|url=http://www.princeofwales.gov.uk/personalprofiles/theprinceofwales/abouttheprince/previousprincesofwales/ \|title=The Prince of Wales – Previous Princes \|publisher=Princeofwales.gov.uk \|date= \|accessdate=2. svibnja 2010.}}</ref>

	===Počasti===		===Počasti===
Redak 84:		Redak 84:

	===Grb===		===Grb===
	Kao princ od Walesa, Jakov je nosio kraljevski grb, razlikovan srebrnom gredom s tri kraka.<ref>{{~~cite web~~\|author=Francois R. Velde \|url=http://www.heraldica.org/topics/britain/cadency.htm \|title=Marks of Cadency in the British Royal Family \|publisher=Heraldica.org \|date= \|accessdate=2. svibnja 2010.}}</ref>		Kao princ od Walesa, Jakov je nosio kraljevski grb, razlikovan srebrnom gredom s tri kraka.<ref>{{Citiranje weba\|author=Francois R. Velde \|url=http://www.heraldica.org/topics/britain/cadency.htm \|title=Marks of Cadency in the British Royal Family \|publisher=Heraldica.org \|date= \|accessdate=2. svibnja 2010.}}</ref>

	==Prikazi u popularnoj kulturi==		==Prikazi u popularnoj kulturi==

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige)

2021-11-17T03:57:21Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige)

←Starija inačica		Inačica od 17. studeni 2021. u 03:57
Redak 53:		Redak 53:
	==Dvor u egzilu==		==Dvor u egzilu==
	[[File:Jacobite broadside - Coloured portrait of Prince James as young man.jpg\|thumbnail\|left\|Portret Jakova kao mladića]]		[[File:Jacobite broadside - Coloured portrait of Prince James as young man.jpg\|thumbnail\|left\|Portret Jakova kao mladića]]
	Nakon neuspješne invazije 1715., Jakov je živio u [[Avignon]]u, koji je tada bio papinski teritorij. Papa [[Klement XI.]] ponudio je Jakovu palaču Re<ref>{{~~cite book~~\|last1=Corp\|first1=Edward\|title=The Location of the Stuart Court in Rome: The Palazzo Del Re\|date=2010.\|publisher=Palgrave Macmillan\|location=Basingstoke\|pages=180-205}}</ref> u [[Rim]]u, što je on prihvatio. Papa [[Inocent XIII.]] poput svoga prethodnika, iskazao je snažnu potporu. Zahvaljujući svomu prijatelju, kardinalu Filippu Antoniju Gualteriju, Jakovu je dodijeljen doživotni anuitet od osam tisuća rimskih škuda. Takva mu je pomoć omogućila organiziranje jakobitskoga dvora u Rimu, gdje je, iako je živio u raskoši, nastavio patiti od melankolije i depresije. Daljnji pokušaju za povrat Stuarta na britansko prijestolje bili su planirani za 1719. i 1722., ali od toga nije bilo ništa.<ref name=Exeter/>		Nakon neuspješne invazije 1715., Jakov je živio u [[Avignon]]u, koji je tada bio papinski teritorij. Papa [[Klement XI.]] ponudio je Jakovu palaču Re<ref>{{Citiranje knjige\|last1=Corp\|first1=Edward\|title=The Location of the Stuart Court in Rome: The Palazzo Del Re\|date=2010.\|publisher=Palgrave Macmillan\|location=Basingstoke\|pages=180-205}}</ref> u [[Rim]]u, što je on prihvatio. Papa [[Inocent XIII.]] poput svoga prethodnika, iskazao je snažnu potporu. Zahvaljujući svomu prijatelju, kardinalu Filippu Antoniju Gualteriju, Jakovu je dodijeljen doživotni anuitet od osam tisuća rimskih škuda. Takva mu je pomoć omogućila organiziranje jakobitskoga dvora u Rimu, gdje je, iako je živio u raskoši, nastavio patiti od melankolije i depresije. Daljnji pokušaju za povrat Stuarta na britansko prijestolje bili su planirani za 1719. i 1722., ali od toga nije bilo ništa.<ref name=Exeter/>

	Obavljajući svoju pretendiranu službu, Jakov je kreirao plemićke titule, danas poznato kao jakobitsko plemstvo, za svoje engleske pristalice i članove dvora, koje u Engleskoj, naravno, nisu bile priznate.		Obavljajući svoju pretendiranu službu, Jakov je kreirao plemićke titule, danas poznato kao jakobitsko plemstvo, za svoje engleske pristalice i članove dvora, koje u Engleskoj, naravno, nisu bile priznate.
Redak 74:		Redak 74:

	==Kraj papinske potpore==		==Kraj papinske potpore==
	Nakon Jakovljeve smrti, papa je odbio priznati polaganje prava na engleski tron njegova nastarijeg sina Karla; umjesto toga, od 14. siječnja 1766. prihvatio je hanoversku dinastiju kao legitimne vladare Britanije i Irske. Ta je odluka vodila postupnom olakšavanju i reformi protukatoličkih kaznenih zakona u Britaniji i Irskoj. Papa je 1792. izričito spomenuo Đuru III. kao "kralja Velike Britanije i Irske", što je dovelo do prosvjeda sa strane Jakovljeva drugog sina, [[Henrik Benedikt Stuart\|Henrika]], koji je u to vrijeme bio jakobitski pretendent.<ref>{{~~cite book~~\|last=Vaughan\|first=Herbert\|title=The Last of the Royal Stuarts: Henry Stuart, Cardinal Duke of York\|year=1906.\|publisher=Methuen\|location=London\|pages=212.–214.\|url=http://www.jacobite.ca/documents/17921104.htm}}</ref>		Nakon Jakovljeve smrti, papa je odbio priznati polaganje prava na engleski tron njegova nastarijeg sina Karla; umjesto toga, od 14. siječnja 1766. prihvatio je hanoversku dinastiju kao legitimne vladare Britanije i Irske. Ta je odluka vodila postupnom olakšavanju i reformi protukatoličkih kaznenih zakona u Britaniji i Irskoj. Papa je 1792. izričito spomenuo Đuru III. kao "kralja Velike Britanije i Irske", što je dovelo do prosvjeda sa strane Jakovljeva drugog sina, [[Henrik Benedikt Stuart\|Henrika]], koji je u to vrijeme bio jakobitski pretendent.<ref>{{Citiranje knjige\|last=Vaughan\|first=Herbert\|title=The Last of the Royal Stuarts: Henry Stuart, Cardinal Duke of York\|year=1906.\|publisher=Methuen\|location=London\|pages=212.–214.\|url=http://www.jacobite.ca/documents/17921104.htm}}</ref>

	==Titule i počasti==		==Titule i počasti==

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-23T07:27:43Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Monarh
| ime=Jakov Franjo Edvard
| slika= [[Datoteka:Prince James Francis Edward Stuart by Alexis Simon Belle.jpg|220px]]
| opis=Jakov Franjo Edvard Stuart, "Stari Pretendent"
| titula=[[Jakobitizam|Jakobitski]] [[pretendent]] na prijestolja [[Kraljevina Engleska|Engleske]], [[Kraljevina Škotska|Škotske]] i [[Irsko Kraljevstvo|Irske]]
| vladavina=16. rujna 1701.-1. siječnja 1766.
| prethodnik=[[Jakov II., kralj Engleske|Jakov II. i VII.]]
| nasljednik=[[Karlo Edvard Stuart|Karlo "III."]]
| supruga=[[Marija Klementina Sobjeska]]
| djeca=[[Karlo Edvard Stuart]] [[Henrik Benedikt Stuart]]
| puno ime=James Francis Edward Stuart
| dinastija=[[Stuarti|Stuart]]
| otac=[[Jakov II., kralj Engleske|Jakov II. i VII.]]
| majka=[[Marija Modenska]]
| datum rođenja=[[10. lipnja]] [[1688.]], palača sv. Jakova, [[London]], [[Engleska]]
| datum smrti=[[1. siječnja]] [[1766.]], palača Muti, [[Rim]], [[Papinska država]]
| mjesto pokopa=[[Bazilika sv. Petra]], [[Vatikan]]
| vjera=[[Katolička crkva|rimokatolik]]
}}

'''Jakov Franjo Edvard, [[princ od Walesa]]''' (10. lipnja 1688.–1. siječnja 1766.), poznat kao '''Stari Pretendent''', bio je sin kralja [[Jakov II., kralj Engleske|Jakova II.]], monarha triju kraljevina [[Kraljevina Engleska|Engleske]], [[Kraljevina Škotska|Škotske]] i [[Irsko Kraljevstvo|Irske]] i njegove druge žene [[Marija Modenska|Marije Modenske]]. Njegov otac, katolik, svrgnut je u Slavnoj revoluciji 1688., tek nekoliko mjeseci nakon njegova rođenja, te su njegova starija polusestra, protestantica [[Marija II., kraljica Engleske|Marija II.]] i njezin muž [[Vilim III. Oranski]] postali kraljem i kraljicom. Povelja o pravima iz 1689. i Zakon o nasljeđivanju iz 1701. odstranili su katolike s britanskoga prijestolja, te je Jakov odrastao u egzilu.

Nakon smrti njegova oca 1701., Jakov je pretendirao na englesko, škotsko i irsko prijestolje kao '''Jakov III.''' Engleski i Irski i '''Jakov VIII.''' Škotski, u čemu je imao podršku svojih [[Jakobitizam|jakobitskih]] sljedbenika i svoga rođaka [[Luj XIV., kralj Francuske|Luja XIV. Francuskoga]]. Neuspješno je pokušao povratiti vlast u Britaniji 1715., tijekom jakobitskoga ustanka.

Nakon njegove smrti 1766., njegov stariji sin [[Karlo Edvard Stuart]] nastavio je s pretenzijama na [[jakobitsko nasljeđe]].

==Rođenje i djetinjstvo==
[[File:James Francis Edward Stuart c. 1703 attributed to Alexis Simon Belle.jpg|thumb|Jakov Franjo Edvard Stuart|190px|left|Jakov Franjo Edvard, oko 1703., portret iz Kraljevske kolekcije, pripisan Alexisu Simonu Belleu]]
Princ Jakov Franjo Edvard rodio se 10. lipnja 1688., u palači sv. Jakova u [[London]]u. Bio je sin kralja Jakova II. Engleskoga i Irskoga (VII. Škotskoga) i njegove druge žene, katolkinje, Marije Modenske,<ref name=brmon>[http://www.royal.gov.uk/HistoryoftheMonarchy/Scottish%20Monarchs(400ad-1603)/TheJacobiteClaimants/PrinceJamesFrancisEdward.aspx "Prince James Francis Edward", The British Monarchy]</ref>, i kao takav, automatski je postao vojvodom od Cornwalla i vojvodom od Rothesaya, između drugih titula.

Kraljevićevo je rođenje bilo kontroverzno, te kako je do njega došlo pet godina nakon Jakovljeve ženidbe, neočekivano od strane brojnih britanskih protestanata, koji su očekivali da će ga naslijediti [[Marija II., kraljica Engleske|Marija]], njegova kći iz prvoga braka. Marija i njezina mlađa sestra [[Ana, kraljica Velike Britanije|Ana]] odgojene su u protestantskoj vjeri.<ref name=Exeter>[http://stuarts.exeter.ac.uk/education/biographies/james-francis-edward-stuart/ "James Francis Edward Stuart", ''The Stuart Succession Project'', University of Exeter]</ref> Dokle god je postojala mogućnost da ga naslijedi jedna od njih dvije, kraljevi su protivnici promatrali njegovu vladavinu kao privremenu nepriliku. Kada su se pobojali da bi Jakovljeva druga žena, Marija, mogla roditi sina i nasljednika katolika, uzrastao je pokret da ga se zamijeni starijom kćerom Marijom i njegovim zetom/nećakom, [[Vilim III. Oranski|Vilimom Oranskim]].

Kad se mladi princ rodio, odmah su počele glasine da je dijete podmetnuto, prokrijumčareno u kraljevsku rađaonu u posudi za zagrijavanje, te da je pravo dijete Jakova i Marije bilo mrtvorođeno.<ref>Margaret McIntyre, ''Mary II (1662–1694)'', in Anne Commire (ed.), ''Women in World History'', vol. 10 (2001.), ({{ISBN|0-7876-4069-7}}), str. 516.</ref> Pokušavši spriječiti taj mit, Jakov je objavio svjedočanstva više od sedamdeset svjedoka rođenja.<ref name="ODNB">James Edward Gregg, '[http://www.oxforddnb.com/view/article/14594 James Francis Edward (1688–1766)]', ''Oxford Dictionary of National Biography'', Oxford University Press, 2004.; online izdanje, svibanj 2012., pristupljeno 23. lipnja 2013.</ref><ref>{{citation|title=Depositions Taken the 22d. of October 1688. before the Privy-Council and Peers of England; Relating to the Birth of the (then) Prince of Wales. Published by His Majesty's Special Command|url=https://books.google.com/books?id=vsA_AAAAcAAJ&printsec=frontcover|location=Edinburgh|publisher=Printed by the heir of Andrew Anderson|year=1688.|oclc=606591965}}.</ref>

Usred Slavne revolucije, 9. prosinca, Marija Modenska, prerušena u pralju, uspjela je s djetetom Jakovom pobjeći u Francusku. Mladi je Jakov odgojen u dvorcu Saint-Germain-en-Laye,<ref name=brmon/> koji je Luj XIV. predao protjeranomu kralju Jakovu II. Bivšega kralja i njegovu obitelj francuski je kralj visoko cijenio te su oni bili česti posjetitelji u [[Versailles]]u, gdje su ih Luj i njegov dvor tretirali kao vladajuće monarhe.<ref>Često spominjano u ''Mémoires'' Louisa de Rouvroya, vojvode od Saint-Simona.</ref>

==Borba za prijestolje==
Nakon smrti njegova oca, 1701., Jakova je Luj XIV. priznao zakonitim nasljednikom engleskoga i škotskoga prijestolja.<ref name=brmon/> Španjolska, [[Papinska država]] i Modena također su ga priznale kao Jakova III. i VIII, te su odbile priznati Vilima III., Mariju II. i Anu kao legitimne suverene. Kao posljedicu pretendiranja na izgubljeno prijestolje njegova oca, Jakovu su 2. ožujka 1702. u Londonu oduzeta građanska prava zbog izdaje, te su mu oduzete titule po engleskom pravu.<ref>''Complete Peerage'': "Duke of Cornwall".</ref>

===Jakobitski ustanak===
Iako je bila odgođena u Francuskoj zbog pojave ospica, Jakov je pokušao najezdu, pokušavajući pristati u ušće rijeke Forth, 23. ožujka 1708. Flota admirala sir Georgea Bynga presrela je francuske brodove, što je, uz loše vrijeme, spriječilo pristajanje.<ref name=Nottingham>[https://www.nottingham.ac.uk/manuscriptsandspecialcollections/learning/biographies/jamesfrancisedwardstuart(1688-1766).aspx "James Francis Edward Stuart, styled James VIII and III", The University of Nottingham]</ref>

Jakov je neko vrijeme služio u francuskoj vojsci, kao i njegov otac za vrijeme interregnuma. Između kolovoza i rujna 1710., kraljica Ana imenovala je novu [[Torijevci|torijevsku]] administraciju na čelu s Robertom Harleyem, koji se upustio u tajnu prepisku s francuskim ministrom vanjskih poslova, de Torcyjem. Harley je tvrdio da priželjkuje Jakovljevu restauraciju na prijestolje, ako se Jakov obrati na protestantizam.<ref name="ODNB" /> Međutim, godinu kasnije britanska je vlada vršila pritisak da se Jakova protjera iz Francuske, kao preduvjet za mirovni sporazum s Francuskom. U skladu sa Sporazumom iz Utrechta iz 1713., Harley i državni tajnik lord Bolingbroke sklopili su tajni dogovor s Francuzima da se Jakova protjera u [[Vojvodstvo Lotaringija|Lotaringiju]].<ref name="ODNB" />

Kraljica Ana se za [[Božić]] 1713. ozbiljno razboljela i smatralo se da će uskoro umrijeti. U siječnju 1714. se oporavila, ali joj očito nije bilo preostalo mnogo vremena. Preko de Torcyja i njegova londonskog agenta, abbéa Françoisa Gaultiera, Herly je održavao prepisku s Jakovom, a i Bolingbroke je ušao u odvojeno dopisivanje s njim. Obojica su tvrdili da bi Jakovljevo obraćenje na protestantizam ubrzalo njegov povratak na prijestolje. Jakov je, međutim, kao pobožan katolik, odgovorio de Torcyju: "Ja sam izabrao svoj smjer, stoga preostaje drugima da mijenjaju svoje nazore."<ref name="ODNB" /> Jakovljeva odbijenica na prijedlog obraćenja stigla je u ožujku, nakon čega su Harley i Bolingbroke ustvrdili da Jakovljev povratak na prijestolje nije izvediv, iako su nastavili dopisivanje s njim.

Kao posljedica, u kolovozu 1714., Jakovljev drugi rođak, hanoverski izbornik [[Đuro I., kralj Velike Britanije i Irske|Đuro Hanoverski]], protestant koji je govorio njemački, postao je kraljem nedavno stvorene [[Kraljevstvo Velike Britanije|Velike Britanije]], kao Đuro I.<ref name=Nottingham/>

==="Petnaesta"===
[[File:The Old Pretender lands in Scotland, 1715.jpg|thumb|Stari Pretendent pristaje u škotskoj nakon Sheriffmuira. Gravura iz XVIII. stoljeća.]]
Sljedeće su godine škotski jakobiti započeli ustanak "Petnaeste" u Škotskoj, namjeravajući vratiti "Jakova III. i VIII." na prijestolje. Jakov je stigao u Škotsku 22. prosinca 1715., nakon jakobitskih poraza kod Sheriffmuira (13. studenoga 1715.) i Prestona. Pristao je u Peterheadu i uskoro dobio groznicu, otežanu ledenom škotskom zimom. U siječnju 1716., uspostavio je dvor u palači Scone, ali saznavši za približavanje vladinih snaga, vratio se u Francusku, isplovivši iz Montrosea, 5. veljače 1716. Napouštanje njegovih pobunjeničkih saveznika zamjereno mu je u Škotskoj,<ref name=Nottingham/> a nije bio ni dobrodošao na povratku u Francusku. Njegov pokrovitelj Luj XIV. umro je 1. rujna 1715., a francuska ga je vlada smatrala političkom sramotom.

==Dvor u egzilu==
[[File:Jacobite broadside - Coloured portrait of Prince James as young man.jpg|thumbnail|left|Portret Jakova kao mladića]]
Nakon neuspješne invazije 1715., Jakov je živio u [[Avignon]]u, koji je tada bio papinski teritorij. Papa [[Klement XI.]] ponudio je Jakovu palaču Re<ref>{{cite book|last1=Corp|first1=Edward|title=The Location of the Stuart Court in Rome: The Palazzo Del Re|date=2010.|publisher=Palgrave Macmillan|location=Basingstoke|pages=180-205}}</ref> u [[Rim]]u, što je on prihvatio. Papa [[Inocent XIII.]] poput svoga prethodnika, iskazao je snažnu potporu. Zahvaljujući svomu prijatelju, kardinalu Filippu Antoniju Gualteriju, Jakovu je dodijeljen doživotni anuitet od osam tisuća rimskih škuda. Takva mu je pomoć omogućila organiziranje jakobitskoga dvora u Rimu, gdje je, iako je živio u raskoši, nastavio patiti od melankolije i depresije. Daljnji pokušaju za povrat Stuarta na britansko prijestolje bili su planirani za 1719. i 1722., ali od toga nije bilo ništa.<ref name=Exeter/>

Obavljajući svoju pretendiranu službu, Jakov je kreirao plemićke titule, danas poznato kao jakobitsko plemstvo, za svoje engleske pristalice i članove dvora, koje u Engleskoj, naravno, nisu bile priznate.

Dvor u egzilu postao je popularnim odredištem za engleske putnike na velikoj turneju, neovisno od političke opredjeljenosti.<ref>Per Edward T. Corp</ref> Mnogima je funkcionirao kao neslužbeno veleposlanistvo. Osobe potrebne medicinske skrbi preferirale su da ih liječi njihov Dsunarodnjak. Dvorski su liječnici 1735. liječili Edmunda Sheffielda, 2. vojvodu od Buckinghama i Normanbya, te Jamesa Boswella 30 godina kasnije.<ref name=Corp>[https://books.google.com/books?id=Me64SIwEDusC&pg=PA32&dq=james+francis+edward+stuart&hl=en&sa=X&ved=0CCAQ6AEwATgUahUKEwjhs7K-pOnIAhUFFj4KHQWNAbw#v=onepage&q=james%20francis%20edward%20stuart&f=false Corp, Edward T., ''The Stuarts in Italy, 1719-1766'', Cambridge University Press, 2011.] ({{ISBN|9780521513272}})</ref> Dvorski vinar vodio je unosan posao prodajući rijetke berbe posjetiteljima.

Jakov je imao dobar ugled u Rimu sve do svoje smrti. Bilo mu je dopušteno održavati protestantske službe na dvoru, i dodijeljena mu je zemlja gdje su njegovi protestantski podanici mogli imati javni sprovod. Dodijeljeno je i osiguranje kako bi se obeshrabrili britanski špijuni.

===Brak i potomstvo===
Louise Adélaïde d'Orléans (''Mademoiselle d'Orléans''), kći Philippea II., vojvode od Orléansa, bila je predložena kao supruga za Jakova Franju Edvarda Stuarta, ali to toga nije došlo.

Jakov je 3. rujna 1719. oženio [[Marija Klementina Sobjeska|Mariju Klementinu Sobjesku]], unuku poljskoga kralja [[Jan III. Sobjeski|Jana III.]] Vjenčanje se održalo u kapeli biskupske palače u Montefiasconeu, blizu Viterba. Imali su dva sina:
* [[Karlo Edvard Stuart]] (31. prosinca 1720. – 31. siječnja 1788.), poznat kao ''Bonnie Prince Charlie''
* [[Henrik Benedikt Stuart]] (11. ožujka 1725. – 13. srpnja 1807.), kardinal.

[[Image:Tomb of Stuart in the Vatican.jpg|right|thumb|200px|Grob Jakova Franje Edvarda Stuarta i njegove dvojice sinova u [[Bazilika sv. Petra|Bazilici sv. Petra]].]]

===Smrt===
Jakov je umro u Rimu, 1. siječnja 1766., u svomu domu, palači Muti,<ref name=Exeter/> te je bio pokopan u kripti [[Bazilika sv. Petra|Bazilike sv. Petra]], u današnjem [[Vatikan]]u. POdignut mu je spomenik u Bazilici. Njegova pretendentska vladavina trajala je 64 godine, 3 mjeseca i 16 dana, duže od bilo kojeg legitimnog britanskog monarha, sve dok ga nije prestigla kraljica [[Elizabeta II.]], 23. svibnja 2016.<ref>{{cite web|url=http://www.stewartsociety.org/history-of-the-stewarts.cfm?section=famous-stewarts&subcatid=19&histid=178|title=Famous Stewarts|publisher=www.stewartsociety.org|accessdate=20. svibnja 2016.}}</ref>

==Kraj papinske potpore==
Nakon Jakovljeve smrti, papa je odbio priznati polaganje prava na engleski tron njegova nastarijeg sina Karla; umjesto toga, od 14. siječnja 1766. prihvatio je hanoversku dinastiju kao legitimne vladare Britanije i Irske. Ta je odluka vodila postupnom olakšavanju i reformi protukatoličkih kaznenih zakona u Britaniji i Irskoj. Papa je 1792. izričito spomenuo Đuru III. kao "kralja Velike Britanije i Irske", što je dovelo do prosvjeda sa strane Jakovljeva drugog sina, [[Henrik Benedikt Stuart|Henrika]], koji je u to vrijeme bio jakobitski pretendent.<ref>{{cite book|last=Vaughan|first=Herbert|title=The Last of the Royal Stuarts: Henry Stuart, Cardinal Duke of York|year=1906.|publisher=Methuen|location=London|pages=212.–214.|url=http://www.jacobite.ca/documents/17921104.htm}}</ref>

==Titule i počasti==
[[File:Coat of Arms of the Stuart Princes of Wales (1610-1688).svg|thumb|right|200px|Grb Jakova Franje Edvarda Stuarta kao princa od Walesa]]
Jakov je kreiran [[Princ od Walesa|princom od Walesa]], 4. srpnja 1688.<ref name="PoW site">{{cite web|url=http://www.princeofwales.gov.uk/personalprofiles/theprinceofwales/abouttheprince/previousprincesofwales/ |title=The Prince of Wales – Previous Princes |publisher=Princeofwales.gov.uk |date= |accessdate=2. svibnja 2010.}}</ref>

===Počasti===
*''Jakobitski'' [[Red podvezice|vitez podvezice]], ''1692.–1766.''

===Grb===
Kao princ od Walesa, Jakov je nosio kraljevski grb, razlikovan srebrnom gredom s tri kraka.<ref>{{cite web|author=Francois R. Velde |url=http://www.heraldica.org/topics/britain/cadency.htm |title=Marks of Cadency in the British Royal Family |publisher=Heraldica.org |date= |accessdate=2. svibnja 2010.}}</ref>

==Prikazi u popularnoj kulturi==
Jakova je glumio Freddie Wilson u uspješnom [[BBC]]-jevom serijalu ''The First Churchills''.

U knjigi ''A Spectacle of Corruption'' Davida Lissa, Jakov III. i jakobiti imaju ključnu ulogu u radnji.

==Rodoslovlje==
{{Ahnentafel top|width=100%}}
{{Ahnentafel-compact5
|style=font-size: 90%; line-height: 110%;
|border=1
|boxstyle=padding-top: 0; padding-bottom: 0;
|boxstyle_1=background-color: #fcc;
|boxstyle_2=background-color: #fb9;
|boxstyle_3=background-color: #ffc;
|boxstyle_4=background-color: #bfc;
|boxstyle_5=background-color: #9fe;
|1= 1. '''Jakov Franjo Edvard Stuart'''
|2= 2. [[Jakov II., kralj Engleske]]
|3= 3. [[Marija Modenska]]
|4= 4. [[Karlo I., kralj Engleske]]
|5= 5. Henrieta Marija Francuska
|6= 6. Alfonso IV. d'Este, modenski vojvoda
|7= 7. Laura Martinozzi
|8= 8. [[Jakov I., kralj Engleske]]
|9= 9. [[Ana Danska]]
|10= 10. [[Henrik IV., kralj Francuske]]
|11= 11. [[Marija de' Medici]]
|12= 12. Francesco I. d'Este, modenski vojvoda
|13= 13. Maria Caterina Farnese
|14= 14. Hieronymus Martinozzi
|15= 15. Laura Margherita Mazzarini
|16= 16. [[Henry Stuart, lord Darnley]]
|17= 17. [[Marija I., kraljica Škotske]]
|18= 18. [[Fridrik II. Danski]]
|19= 19. Sofija od Mecklenburg-Schwerina
|20= 20. [[Antun, kralj Navare]]
|21= 21. [[Ivana III., kraljica Navare]]
|22= 22. Francesco I. de' Medici, toskanski veliki vojvoda
|23= 23. Ivana Austrijska
|24= 24. Alfonso III. d'Este, modenski vojvoda
|25= 25. Izabela Savojska
|26= 26. Ranuccio I. Farnese, parmski vojvoda
|27= 27. Margherita Aldobrandini
|28= 28. Vincenzo Martinozzi
|29= 29. Margherita Marcolini
|30= 30. Pietro Mazzarini
|31= 31. Hortense Buffalini
}}</center>
{{Ahnentafel bottom}}

==Bilješke==
{{izvori}}

{{S-start}}
{{S-hou | [[Stuarti|Dinastija Stuart]]|10. lipnja|1688.|1. siječnja|1766.}}
{{S-roy|uk}}
|-
{{S-vac|last=[[Karlo II., kralj Engleske|Karlo]]}}
{{S-ttl|title=[[princ od Walesa]] vojvoda od Cornwalla vojvoda od Rothesaya 1688.}}
{{S-vac|next=[[Karlo II., kralj Engleske|Đuro]]}}
|-
{{S-pre}}
|-
{{S-bef|before=[[Jakov II., kralj Engleske|Jakov II. i VII.]] (Slavna revolucija - svrgnut s prijestolja)}}
{{S-tul|title=Kralj Engleske, Škotske, Francuske i Irske ([[jakobitsko nasljeđe]])|years=1701.–1766.}}
{{S-aft|after=[[Karlo Edvard Stuart]]}}
{{s-break}}
|-
{{S-end}}

{{GLAVNIRASPORED:Stuart, James Francis Edward}}
[[Kategorija:Stuarti|Jakov Franjo Edvard Stuart]]