WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-11-05T18:57:33Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[datoteka:Isotopes and half-life.svg|mini|desno|250px|[[Vrijeme poluraspada]] [[radioaktivnost|radioaktivnih]] [[izotop]]a ili [[radionuklid]]a. Treba zapaziti da se teoretska linija za stabilne isotope ''Z'' = ''N'' (''Z'' – [[atomski broj]] i ''N'' - [[neutronski broj]]), razdvaja od stvarnog odnosa atomskog broja i neutrona, što znači da se s povećanjem atomskog broja, povećava i nestabilnost [[atomska jezgra|atomskih jezgri]].]]

[[datoteka:Atom Diagram.svg|mini|desno|250px|[[Rutherfordov model atoma]].]]

'''Izotoni''' su vrste [[atom]]a s jednakim brojem [[neutron]]a (jednakim [[neutronski broj|neutronskim brojem]] ''N''), a s različitim brojem [[proton]]a, dakle i s različitim [[Maseni broj|masenim brojem]]. Na karti [[nuklid]]a nalaze se u okomitim stupcima. Izotoni su na primjer neki [[izotop]]i [[sumpor]]a, [[klor]]a, [[argon]]a, [[kalij]]a i [[kalcij]]a (36S, 37Cl, 38Ar, 39K i 40Ca), jer svi imaju po 20 neutrona. <ref> '''izotoni''', [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=28359] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2019.</ref>

== Atomska teorija ==
{{glavni|Atomska fizika}}

U atomskoj teoriji [[materija|materije]], [[atom]] se sastoji od [[atomska jezgra|atomske jezgre]] oko koje kruže [[elektron]]i. Danas je općenito priznato mišljenje da se atomska jezgra svih [[Kemijski element|kemijskih elemenata]] sastoji od pozitivno nabijenih [[proton]]a i [[neutron]]a koji nemaju [[električni naboj]]. Čestice koje se nalaze u atomskoj jezgri, to jest protoni i neutroni, zovu se zajedničkim imenom [[nukleon]]i ([[Latinski jezik|lat]]. ''nucleus'': jezgra). Neutron ima [[masa|masu]] gotovo jednaku masi protona. Proton je jezgra [[vodik]]ovog atoma, pa mu je masa jednaka masi atoma vodika. Broj protona u atomskoj jezgri koji se zove [[atomski broj]], jednak je njezinom [[električni naboj|električnom naboju]] i uvijek odgovara rednom broju kemijskog elementa u [[Periodni sustav elemenata|periodnom sustavu]]. Dakle atomskim brojem određena je vrsta kemijskog elementa.

U neutralnom atomu broj elektrona što kruže oko jezgre jednak je broju protona u jezgri. Pozitivan naboj jednog protona jednako je velik kao negativan naboj elektrona. 1869. ruski kemičar [[Dmitrij Ivanovič Mendeljejev|D. I. Mendeljejev]] otkrio je zakonitost ponavljanja kemijskih svojstva elemenata kod povećanja njihove atomske mase. On je tada sve poznate elemente poredao po rastućim atomskim masama jedan iznad drugoga i sastavio periodičku tablicu. Mendeljejev je dokazao da svaki kemijski element ima određen sastav atoma koji označuje atomska masa i mjesto u periodnom sustavu elemenata.

Broj protona ''P'' i neutrona ''N'' u jezgri određuje atomsku masu ''A'' određenog elementa, to jest:

:<math> A = P + N </math>

i zove se [[maseni broj]] atoma. Na primjer jezgra [[helij]]a sastoji se od dva protona i dva neutrona. Prema tome je [[električni naboj]] jezgre i [[Atomski broj|redni broj]] helija 2, a [[relativna atomska masa]] 4. Oko atomske jezgre kruže negativno nabijeni elektroni, a broj elektrona jednak je broju protona u jezgri.

No kod istog broja protona u jezgri mogu postojati različite količine neutrona. Dva atoma koji imaju isti broj protona, a različiti broj neutrona, imaju skoro ista kemijska svojstva i isti redni broj, ali različite atomske mase. Takvi se elementi koji imaju isti redni broj, a različitu atomsku masu, zovu izotopi. Tako na primjer postoji [[klor]] koji ima redni broj 17, to jest njegova jezgra sadrži 17 protona, dok mu je atomska masa 35, što znači da jezgra njegova atoma sadrži 18 neutrona (17 + 18 = 35). Međutim, postoji i klor s atomskom masom 37, to jest jezgra njegova atoma sadrži 20 neutrona (17 + 20 = 37). Običan klor koji se nalazi u spojevima u prirodi ima atomsku masu 35,46, što znači da je on smjesa tih dvaju izotopa koji su u njemu zastupani u omjeru 3 : 1, to jest:

:<math> \frac{\mathrm{3 \cdot 35 + 1 \cdot 37}}{\mathrm{4}} = \mathrm{35,5} </math>

Prvi izotop klora pišemo simbolički 17Cl35, a drugi 17Cl37. Gornji broj uz kemijski simbol elementa znači relativnu atomsku masu tog elementa, a donji - broj protona u jezgri tog elementa, odnosno njegov redni broj. I [[vodik]] ima svoje izotope: 1H1 obični vodik, 1H2 teški vodik ili [[deuterij]] i 1H3 [[tricij]].

Ovakvi izotopi nađeni su gotovo kod svih kemijskih elemenata. Tako [[uranij]], koji je najvažniji u dobivanju [[nuklearna energija|nuklearne energije]], ima 5 izotopa. Uranij ima redni broj 92, a njegovi izotopi imaju atomske mase 234, 235, 237, 238 i 239. U prirodnom uraniju najjače je zastupljen izotop s atomskom masom 238. Ima ga 137 puta više nego izotopa s atomskom masom 235. Ostalih njegovih izotopa ima još i manje. Izotopi se danas vrlo mnogo primjenjuju u medicini, tehnici i privredi, a naročito su veoma važni u proizvodnji nuklearne energije. Odjeljivanje izotopa vrši se centrifugiranjem, destilacijom, difuzijom i tako dalje.

Da se jezgra atoma koja se sastoji od pozitivno nabijenih protona ne razleti, jer se istoimeni električni naboji međusobno odbijaju, uzrok su privlačne sile koje vladaju, između protona i neutrona. To su takozvane sile jezgre ili [[osnovne sile]] koje, iako su vrlo velike, djeluju samo na vrlo male daljine, to jest u dimenzijama atomske jezgre. Tumačenje tih sila spada danas u glavne probleme atomske fizike. <ref> Velimir Kruz: "Tehnička fizika za tehničke škole", "Školska knjiga" Zagreb, 1969.</ref>

== Izvori ==
{{izvori}}

[[Kategorija:Kvantna mehanika]]
[[Kategorija:Nuklearna fizika]]
[[Kategorija:Kemijski elementi]]

Izotoni - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica