Ivo Lapenna - Povijest promjena

Suradnik10 u (test) 15:17, 12. veljača 2026.

2026-02-12T15:17:50Z

←Starija inačica		Inačica od 12. veljača 2026. u 15:17
Redak 1:		Redak 1:
	'''Ivo Lapenna''' ([[Split]], [[5. studenoga]] [[1909.]] — [[Kopenhagen]], prosinca 1987.), hrvatski esperantist, sveuč. profesor, akademik, publicist, poliglot, znanstvenik, orator i polemičar. <ref name="poput materinjeg">Antun Šimunić: ''Esperanto poput materinjeg jezika'', Slobodna Dalmacija, 31. prosinca 1987., 1., 2. i 3. siječnja 1988., str. 9.</ref>		'''Ivo Lapenna''' ([[Split]], [[5. studenoga]] [[pravo u 1909.\|1909.]] — [[Kopenhagen]], prosinca [[1987.]]), hrvatski [[esperantist]], sveuč. profesor, akademik, [[publicist]], poliglot, znanstvenik, orator i polemičar. <ref name="poput materinjeg">Antun Šimunić: ''Esperanto poput materinjeg jezika'', Slobodna Dalmacija, 31. prosinca 1987., 1., 2. i 3. siječnja 1988., str. 9.</ref>

	== Životopis ==		== Životopis ==
	Rodio se je u Splitu [[5. studenoga]] [[1909.]] godine. U rodnom je gradu završio Klasičnu gimnaziju, koju je završio u Zagrebu. Ondje je studirao glazbu ([[violončelo]]) i pravne znanosti. S 23 godine postigao je stupanj doktora prava. Ostvario je uspješnu karijeru pravnika i odvjetnika. Godine 1941. prišao je pokretu otpora. Do konca rata obnašao je različite dužnosti. Bio je član jugoslavenske delegacije na pariškoj mirovnoj konferenciji 1946. godine. Do odlaska u mirovinu predavao je na londonskom sveučilištu komparativno svjetsko i istočnoeuropsko pravo.<ref name="poput materinjeg"/>		Rodio se je u Splitu [[5. studenoga]] [[književnost u 1909.\|1909.]] godine. U rodnom je gradu završio Klasičnu gimnaziju, koju je završio u Zagrebu. Ondje je studirao glazbu ([[violončelo]]) i pravne znanosti. S 23 godine postigao je stupanj doktora prava. Ostvario je uspješnu karijeru pravnika i odvjetnika. Godine 1941. prišao je pokretu otpora. Do konca rata obnašao je različite dužnosti. Bio je član jugoslavenske delegacije na [[Pariška mirovna konferencija 1946.\|pariškoj mirovnoj konferenciji]] 1946. godine. Do odlaska u mirovinu predavao je na londonskom sveučilištu [[komparativno pravo\|komparativno]] svjetsko i istočnoeuropsko pravo.<ref name="poput materinjeg"/>

	Za esperanto se zainteresirao još 1928. godine. Neštedimice je gotovo šest desetljeća radio na promicanju tog jezi8ka. Bio je na čelu prvoga Akademskog esperantskog društva u Zagrebu 1929. godine sve do 1949. godine. Od 1937. do 1941. godine bio je predsjednik Jugoslavenskog esperantskog saveza. Od 1938. član predsjedništva Svjetskog esperantskog saveza (UEA) sa sjedištem u Rotterdamu. Od 1952. aktivan je u UNESCO-u. Zahvaljujući njemu je [[Svjetski esperantski savez]] (UEA) u [[UNESCO]]-u prihvaćen kao nevladina organizacija u konzultativnim odnosima. Lapennina je zasluga što je 1954. u Montevideu prihvaćena esperantska rezolucija kojom se potvrđuje istovjetnost ciljeva UNESCO-a i UEA te podržavaju svi napori esperantske organizacije u rješavanju problema međunarodnog komuniciranja. Glavnim tajnikom Svjetskog esperantskog saveza je od 1955. te od 1964. do 1976. godine njegovim predsjednikom, do osnivanja međunarodnog Neutralnog esperantskog pokreta u Velikoj Britaniji 1976. godine. Ostavio je za sobom nekoliko stotina studija i članaka i bio je jedan od velikih stvaratelja na esperantu.<ref name="poput materinjeg"/>		Za esperanto se zainteresirao još 1928. godine. Neštedimice je gotovo šest desetljeća radio na promicanju tog jezi8ka. Bio je na čelu prvoga Akademskog esperantskog društva u Zagrebu 1929. godine sve do 1949. godine. Od 1937. do 1941. godine bio je predsjednik Jugoslavenskog esperantskog saveza. Od 1938. član predsjedništva Svjetskog esperantskog saveza (UEA) sa sjedištem u Rotterdamu. Od 1952. aktivan je u UNESCO-u. Zahvaljujući njemu je [[Svjetski esperantski savez]] (UEA) u [[UNESCO]]-u prihvaćen kao nevladina organizacija u konzultativnim odnosima. Lapennina je zasluga što je 1954. u Montevideu prihvaćena esperantska rezolucija kojom se potvrđuje istovjetnost ciljeva UNESCO-a i UEA te podržavaju svi napori esperantske organizacije u rješavanju problema međunarodnog komuniciranja. Glavnim tajnikom Svjetskog esperantskog saveza je od 1955. te od 1964. do 1976. godine njegovim predsjednikom, do osnivanja međunarodnog Neutralnog esperantskog pokreta u Velikoj Britaniji 1976. godine. Ostavio je za sobom nekoliko stotina studija i članaka i bio je jedan od velikih stvaratelja na esperantu.<ref name="poput materinjeg"/>

Suradnik10 u (test) 03:23, 30. lipanj 2023.

2023-06-30T03:23:08Z

←Starija inačica		Inačica od 30. lipanj 2023. u 03:23
Redak 9:		Redak 9:
	== Izvori, referencije i bilješke ==		== Izvori, referencije i bilješke ==
	{{izvori}}		{{izvori}}

			== Vanjske poveznice ==
			*[https://www.yumpu.com/xx/document/read/65451680/ozujak-hrv ''Kako se esperanto poučavao na našem fakultetu kao 'strani jezik' ''] EFZG Novosti. str, 8.-9.

	{{GLAVNIRASPORED:Lapenna, Ivo}}		{{GLAVNIRASPORED:Lapenna, Ivo}}

Suradnik10: Stvorena nova stranica sa sadržajem: »'''Ivo Lapenna''' (Split, 5. studenoga 1909. — Kopenhagen, prosinca 1987.), hrvatski esperantist, sveuč. profesor, akademik, publicis...«.

2023-06-30T03:17:56Z

Stvorena nova stranica sa sadržajem: »'''Ivo Lapenna''' (Split, 5. studenoga 1909. — Kopenhagen, prosinca 1987.), hrvatski esperantist, sveuč. profesor, akademik, publicis...«.

Nova stranica

'''Ivo Lapenna''' ([[Split]], [[5. studenoga]] [[1909.]] — [[Kopenhagen]], prosinca 1987.), hrvatski esperantist, sveuč. profesor, akademik, publicist, poliglot, znanstvenik, orator i polemičar. <ref name="poput materinjeg">Antun Šimunić: ''Esperanto poput materinjeg jezika'', Slobodna Dalmacija, 31. prosinca 1987., 1., 2. i 3. siječnja 1988., str. 9.</ref>

== Životopis ==
Rodio se je u Splitu [[5. studenoga]] [[1909.]] godine. U rodnom je gradu završio Klasičnu gimnaziju, koju je završio u Zagrebu. Ondje je studirao glazbu ([[violončelo]]) i pravne znanosti. S 23 godine postigao je stupanj doktora prava. Ostvario je uspješnu karijeru pravnika i odvjetnika. Godine 1941. prišao je pokretu otpora. Do konca rata obnašao je različite dužnosti. Bio je član jugoslavenske delegacije na pariškoj mirovnoj konferenciji 1946. godine. Do odlaska u mirovinu predavao je na londonskom sveučilištu komparativno svjetsko i istočnoeuropsko pravo.<ref name="poput materinjeg"/>

Za esperanto se zainteresirao još 1928. godine. Neštedimice je gotovo šest desetljeća radio na promicanju tog jezi8ka. Bio je na čelu prvoga Akademskog esperantskog društva u Zagrebu 1929. godine sve do 1949. godine. Od 1937. do 1941. godine bio je predsjednik Jugoslavenskog esperantskog saveza. Od 1938. član predsjedništva Svjetskog esperantskog saveza (UEA) sa sjedištem u Rotterdamu. Od 1952. aktivan je u UNESCO-u. Zahvaljujući njemu je [[Svjetski esperantski savez]] (UEA) u [[UNESCO]]-u prihvaćen kao nevladina organizacija u konzultativnim odnosima. Lapennina je zasluga što je 1954. u Montevideu prihvaćena esperantska rezolucija kojom se potvrđuje istovjetnost ciljeva UNESCO-a i UEA te podržavaju svi napori esperantske organizacije u rješavanju problema međunarodnog komuniciranja. Glavnim tajnikom Svjetskog esperantskog saveza je od 1955. te od 1964. do 1976. godine njegovim predsjednikom, do osnivanja međunarodnog Neutralnog esperantskog pokreta u Velikoj Britaniji 1976. godine. Ostavio je za sobom nekoliko stotina studija i članaka i bio je jedan od velikih stvaratelja na esperantu.<ref name="poput materinjeg"/>
Umro je u Kopenhagenu polovicom prosinca 1987..<ref name="poput materinjeg"/>

== Izvori, referencije i bilješke ==
{{izvori}}

{{GLAVNIRASPORED:Lapenna, Ivo}}
[[Kategorija:Životopisi, Split]]
[[Kategorija:Hrvatski pravnici]]
[[Kategorija:Hrvatski publicisti]]
[[Kategorija:Esperanto]]