WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-09-22T18:33:17Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Infookvir životopis
| ime = Ivo Bogdan
| slika =
| veličina =
| opis slike =
| pseudonim =
| rođenje = [[30. rujna]] [[1907.]]
| mjesto_rođenja = [[Suđurađ]] ([[Šipan]]), [[Austro-Ugarska]]
| smrt = [[18. kolovoza]] [[1971.]]
| mjesto_smrti = [[Buenos Aires]], [[Argentina]]
| nacionalnost = [[Hrvati|Hrvat]]
| poznat_po = kao osnivač lista [[Hrvatski narod (Zagreb)|Hrvatski narod]] i tjednika [[Spremnost 1942-1945|Spremnost]]
| zanimanje = [[novinar]], [[Publicistika|publicist]]
}}

'''Ivo Bogdan''' ([[Suđurađ]] / [[Šipan]], [[30. rujna]] [[1907.]] - [[Buenos Aires]], [[18. kolovoza]] [[1971.]]) bio je [[Hrvati|hrvatski]] [[novinar]], [[Publicistika|publicist]], visoki dužnosnik [[Ustaše|ustaškog pokreta]], najpoznatiji{{nedostaje izvor}} po svom djelovanju za vrijeme [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] kad je bio vodeći novinar, predsjednik [[Hrvatsko novinarsko društvo|Hrvatskog novinarskog društva]], te ravnatelj Glavnog ravnateljstva za promidžbu, tj. glavni [[Cenzura|cenzor]] u NDH.

== Životopis ==

=== Školovanje i djelovanje do početka [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] ===
Rodio se u Suđurđu na otoku Šipanu. Pohađao je Trgovačko-pomorsku akademiju (četverogodišnja srednja škola) u [[Dubrovnik]]u. Ondje je ušao u ''[[katoličko akademsko društvo Domagoj|Katoličku domagojsku oragnizaciju]]''.

Još kao školarac počeo se baviti novinstvom. Unutar ''[[katoličko akademsko društvo Domagoj|Katoličkog akademskog društva Domagoj]]'' pisao je za list [[Žar (Dubrovnik)|Žar]], list domagojske organizacije u Dubrovniku. Taj je list i uređivao od 1923. do 1926. godine. U Dubrovniku je surađivao u mjesnom glasilu [[Hrvatska pučka stranka (1919.)|Hrvatske pučke stranke]] [[Narodna svijest|Narodnoj svijesti]] u kojoj je pisao pod pseudonimom Bogdan Ivanović.
U tom je razdoblju iskazivao književničke sklonosti. Pisao je poeziju.

Bio je članom [[Hrvatski katolički pokret|Hrvatskog katoličkog pokreta]]. Stasao je pod vodstvom fra [[Bonifacije Perović|Bonifacija Perovića]]. Radio je s [[Ivo Lendić|Ivom Lendićem]] u [[Hrvatsko kulturno društvo sv. Jeronima|HKD sv. Jeronima]] s kojim je pokrenuo niz ''Moderna socijalna kronika,'' u kojemu će izlaziti i tekstovi koje je on napisao.

Studirao je na [[Ekonomski fakultet u Zagrebu|Ekonomskoj komercijalnoj visokoj školi]] u Zagrebu. Tijekom studija je ušao u središnjicu ''[[katoličko akademsko društvo Domagoj|Katoličkog akademskog društva Domagoj]]''.

1927. godine postao je urednik časopisa ''Luč''. U isto je vrijeme surađivao i bio u uredništvu [[Narodna politika|Narodne politike]].

1928. je antihrvatski režimski teror kulminirao [[Atentat u Narodnoj skupštini 1928.|atentatom na hrvatske zastupnike]] u beogradskoj skupštini, kojim su velikosrpski hegemonisti pokušali obezglaviti hrvatsko vodstvo. [[Šestosiječanjska diktatura]] koja je uslijedila od početka 1929., atentati na neke hrvatske političare i intelektualce, te neprestano nasilje žandarmerije Kraljevine SHS koje je nesmiljeno trajalo od nastanka te države, formirale su okolnosti koje su rezultirale da je Bogdan sve više politički naginjao ustaštvu.

Od 1929. radio je kao novinar i član uredništva katoličkog dnevnika ''[[Hrvatska straža]]''<ref name="ndh">[http://www.scribd.com/doc/21995496/Tko-je-tko-u-NDH][[Tko je tko u NDH]]<span> (str. 43 / 57), sa portala scribd.com, pristupljeno 6. rujna 2010.</span></ref>, u njemu je pod [[Pseudonim|pseudonimom]] Rys objavljivao svoje osvrte na političke i kulturnjačke prilike ondašnje Hrvatske. 1933. postao je odgovornim urednikom Hrvatske straže.

Za vrijeme [[Španjolski građanski rat|Španjolskog građanskog rata]] pisao je s protukomunističke i protuliberalističke pozicije. Kao autor koji se vrlo rano oprjedijelio za radikalni katolicizam, otvoreno je hvalio [[puč]]ističkog [[general]]a [[Francisco Franco|Francisca Franca]] i uspoređivao njegovu obranu [[Alcázar u Sevilli|Alcázara]] iz [[1936.]] s [[Bitka kod Sigeta|bitkom kod Sigeta]] [[Nikola Šubić Zrinski|Nikole Šubić Zrinskog]] i slavio njegove branitelje kao junake koji su dali svoje živote za obranu [[Europa|Europe]] i njezinih - po njemu temeljnih [[Kršćanstvo|kršćanskih]] (katoličkih) vrijednosti. ☃☃U to međuratno doba objavio je više brošura o opasnosti od [[Komunizam|komunizma]] i [[SSSR|Sovjetskog saveza]] (Svjedočanstva o Rusiji☃☃) i eventualne pobjede [[Druga španjolska republika|Republikanske Španjolske]].↵

U siječnju 1941. pokrenuo je tjednik [[Croatia (tjednik, Zagreb)|Croatiju]] koja se nije dugo zadržala na tržištu.

Bio je član ''Nacionalnog studentskog društva August Šenoa''<ref name="ndh" /> i [[Kolo hrvatskih književnika|Kola hrvatskih književnika]].

=== Karijera za Nezavisne Države Hrvatske ===
Ivo Bogdan je bio jedan od vođa domovinskog [[Ustaše|ustaškog pokreta]] i jedan od utemeljitelja dnevnika [[Hrvatski narod (Zagreb)|Hrvatskog naroda]] [[1939.]]<ref name ="ndh"/>, lista koji je će nakon utemeljenja NDH, postati vodeća državna novina. Uspostavom NDH, angažirao se na osnivanju novih tiskovina. 1941. postao je ravnatelj dnevnika ''[[Hrvatski narod (Zagreb)|Hrvatski narod]]'', a u državnoj upravi bio je ravnatelj Odsjeka za tisak u [[Državno tajništvo za narodno prosvjećivanje|Državnom tajništvu za narodno prosvjećivanje]]. U veljači [[1942.]] pokrenuo je sa [[Tias Mortigjija|Tiasom Mortigjijom]], svojim kolegom iz dubrovačkih domagojaca, tjednik [[Spremnost (Zagreb)|Spremnost]] <ref>[[Božo Novak]]: [http://hrcak.srce.hr/file/65254 Smrtna presuda građanskome novinarstvu (UDK 070:94”1939/1945”), sa portala srce, pristupljeno 6. rujna 2010.]</ref>- glavno idejno glasilo ustaškog pokreta, i zapravo jedini tjednik, nakon što su ustaše zabranile izlaženje svih ostalih dotadašnjih građanskih časopisa. 1943. ponovno je urednik dnevnika Hrvatski narod.

Od 1943. do 1945. godine je i predsjednik Hrvatskog novinarskog društva.<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.hnd.hr/povijest-hnd-a|title=POVIJEST HND-A|author=|date=|work=|language=|publisher=Hrvasko novinarsko društvo|accessdate=23. rujna 2020.}}</ref>

[[28. siječnja]] [[1944.]] Ivo Bogdan je imenovan glavnim ravnateljem [[Glavno ravnateljstvo za promidžbu NDH|Glavnog ravnateljstva za promidžbu NDH]], - tj. za glavnog [[Cenzura|cenzora]] NDH-a.<ref name="ndh" />

Objavio je brošure o Anti Starčeviću i o poglavniku Anti Paveliću. Osim navedenih tiskovina, Bogdan je pisao u [[Gospodarstvo (dnevni list, Zagreb)|Gospodarstvu]], listu koji se bavio gospodarskim pitanjima, [[Nova Hrvatska|Novoj Hrvatskoj]], [[Novo doba|Novom dobu]] i u inim tiskovinama.

Članke i govore karakterizirala mu je [[propagandizam|propagandistička]] obojenost, no, valja istaknuti da je u njima nastojao utvrditi trajne točke hrvatskoga političkog identiteta. Također je u člancima nastojao oblikovati dugoročne ciljeve nacionalne politike.

1945. je bio među inicijatorima [[:s:Memorandum hrvatske vlade Saveznicima 1945.|Memoranduma hrvatske vlade Saveznicima]].

Kad je [[svibanjska katastrofa|slom Nezavisne Države Hrvatske]], bio više izvjestan Bogdan je zajedno s drugim članovima Prosvjetne bojne [[6. svibnja]] [[1945.]] pobjegao u [[Austrija|Austriju]]. Potom se uspio prebaciti u [[Italija|Italiju]] te preko nje u Argentinu.

=== Život u izbjeglištvu (Argentina)===

Bogdan je u Argentini nastavio sa pisanjem i objavljivanjem. [[1954.]] je zajedno s [[Viktor Vida|Viktorom Vidom]], objavio knjižicu u vlastitoj nakladi u [[Buenos Aires]]u- ''Obrana hrvatske cjelokupnosti i javnih radnika''.<ref name ="studia">[http://www.studiacroatica.org/studia/studia_povijest.htm POVIJEST, SADAŠNJOST I BUDUĆNOST ČASOPISA STUDIA CROATICA, sa portala Studia Croatica, pristupljeno 6. rujna 2010.]</ref>

Krajem [[1950-ih]] Bogdan je ušao u krug inicijativnog odbora časopisa ''[[Studia croatica]]'', zajedno s kolegama - također visokim ustaškim dužnosnicima, koji su se uspjeli dokopati Argentine. Taj Odbor tvorili su; dr [[Anđelko Belić]], dr [[Milan Blažeković]], dr [[Ivo Huehn]], [[Branko Kadić]], [[Srećko Karaman]], braća Latković (dr [[Božidar Latković|Božidar]] i dr [[Radovan Latković]]), dr [[Mato Luketa]], dr [[Franjo Nevistić]], [[Vinko Nikolić]], [[Ivo Rojnica]] i dr [[Pero Vukota]] (kasnije su im se pridružili [[Danijel Crljen]], [[Vjekoslav Paver]] i [[Ljeposlav Perinić]]).<ref name="hid">[http://www.hic.hr/hrvatski/hid/hid6.htm Hrvati u Argentini, sa portala Croatian Information Centre, pristupljeno 6. rujna 2010.]</ref>
Bogdan je postavljen za glavnog urednika časopisa, a za tajnika uredništva je postavljen Branko Kadić. Prvi broj tromjesečnika Studia Croatica tiskan je u mjesecu rujnu [[1960.]] godine, na 96 stranica. Časopis je uređivao od [[1960.]] do [[1971.]] kad je ubijen, umjesto njega časopis je nastavio voditi dr. [[Franjo Nevistić]] (također bivši ustaški dužnosnik).

=== Nasilna smrt ===

Ivo Bogdan je [[18. kolovoza]] [[1971.]] ubijen u vlastitom stanu u Buenos Airesu. Ubili su agenti [[SFR Jugoslavija|jugoslavenske]] [[UDBA|UDBE]]. Razlog ubojstva po [[Hans Peter Rullmann|Hansu Peteru Rullmannu]] je objava jednog dijela dokumentacije u svezi bleiburške tragedije objavom knjige „Bleiburška tragedija hrvatskog naroda“ na španjolskom jeziku.<ref> Hans Peter Rullmann: Ubojstva naređena iz Beograda – Dokazi o jugoslavenskom ubilačkom stroju, str. 6</ref> Svrha knjige je bilo svjetskoj i hrvatskoj javnosti prikazati obrise zločina nad ratnim zarobljenicima NDH-a i civilima, protivno svim pravnim konvencijama koje je počinio Titov jugokomunistički režim, a koje je taj režim htio zataškati po svaku cijenu pred cijelim svijetom. Nakon četiri godine agenti Udbe ubit će i [[Nikola Martinović|Nikolu Martinovića]], 65 godišnjeg poduzetnika iz Klagenfurta i preživjelog vojnika s jednog od stotine stratišta žrtava križnog puta, a inače inicijatora postavljanja spomenika bleiburškim žrtvama i pokretača prvog tzv. marša mira u Bleiburgu koji je trebao upoznati austrijsku i svjetsku javnost o zločinima Titova diktatorskog režima nakon rata nad svim ratnim zarobljenicima i civilima. Jugoslavenski režim je spriječio demonstracije ubojstvom [[Nikola Martinović|Nikole Martinovića]], ali već sljedeće godine (1976.) okupila se skupina preživjelih Hrvata na bleiburškom polju, gdje je "svaki učesnik bio čuvan od četiri austrijska policajca iako im se prethodno preko prijetećih pisama prijetilo smrću. Istina se ipak više nije mogla zaustaviti.“ <ref> Hans Peter Rullmann: Ubojstva naređena iz Beograda – Dokazi o jugoslavenskom ubilačkom stroju, str. 5</ref>

== Bibliografija ==
* ''Kominterna'', brošura, Hrvatsko književno društvo Svetog Jeronima, Zagreb, 1934.
* ''Komunisti u Hrvatskoj'', brošura, Hrvatsko književno društvo Svetog Jeronima, Zagreb, 1936.
* ''Španjolska u krvi i plamenu: dalji i bliži uzroci građanskog rata'', brošura, Hrvatsko književno društvo Svetog Jeronima, Zagreb, 1937.
* ''Nova Španjolska'', brošura, Hrvatsko književno društvo Svetog Jeronima, Zagreb, 1937.
* ''Svjedočanstva o Rusiji'', Hrvatsko književno društvo Svetog Jeronima, Zagreb, 1938.
* ''Otac Domovine Ante Starčević'', Zagreb, 1942. Izdanje Glavnoga ustaškog stana, Zagreb
* ''Dr. Ante Pavelić riešio je hrvatsko pitanje'', Naklada Europa, Zagreb, 1942.
* zajedno s Viktorom Vidom: ''Obrana hrvatske cjelokupnosti i javnih radnika'', Buenos Aires, 1954., vlastita naklada
* ''Baština Ljubomira Marakovića'', Buenos Aires, 1959.
* ''Pavelić i Staljinova ponuda priznanja Nezavisne Države Hrvatske'', Matica hrvatska, Ogranak Imotski, Split, 2015. (prir. [[Ivan Mužić]]) (suautori: [[Ivo Bulić]], [[Luka Fertilio]])

== Izvori ==
* [[Vladimir Lončarević]]: Katolički oblikovatelji kulture. Ivo Bogdan - domagojstvo u sjeni politike, [[Glas Koncila]], 31. kolovoza 2014., str. 21.
{{izvori}}

{{GLAVNIRASPORED:Bogdan, Ivo}}
[[Kategorija:Dužnosnici NDH]]
[[Kategorija:Hrvatski publicisti]]
[[Kategorija:Hrvatski novinari]]
[[Kategorija:Životopisi, Hrvatska]]
[[Kategorija:Hrvati u Argentini]]
[[Kategorija:Katolički oblikovatelji kulture]]

Ivo Bogdan - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica