Suradnik10: Zamjena teksta - '{{Jubilarni članak\|(.*)}}' u ''

2026-03-13T12:23:59Z

Zamjena teksta - '{{Jubilarni članak\|(.*)}}' u ''

←Starija inačica		Inačica od 13. ožujak 2026. u 12:23
Redak 1:		Redak 1:
	~~{{Jubilarni članak\|106.000}}~~
	{{Infokvir vojna osoba		{{Infokvir vojna osoba
	\|ime=Ivan Salis-Seewis		\|ime=Ivan Salis-Seewis

WikiSysop: Zamjena teksta - '' u ''

2025-06-22T10:36:14Z

Zamjena teksta - '' u ''

←Starija inačica		Inačica od 22. lipanj 2025. u 10:36
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Ivan Salis Seewis'''-->~~{{Jubilarni članak\|106.000}}		{{Jubilarni članak\|106.000}}
	{{Infokvir vojna osoba		{{Infokvir vojna osoba
	\|ime=Ivan Salis-Seewis		\|ime=Ivan Salis-Seewis

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-09-30T22:29:26Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Jubilarni članak|106.000}}
{{Infokvir vojna osoba
|ime=Ivan Salis-Seewis
|slika=Salis-Seewis.jpg
|opis=
|veličina=200px
|datum rođenja=[[8. prosinca]] [[1863.]]
|mjesto rođenja=[[Karlovac]]
|datum smrti=[[24. listopada]] [[1940.]]
|mjesto smrti=[[Zagreb]]
|nacionalnost=[[Hrvat]]
|puno ime=
|nadimak=
|supruga=
|suprug=
|titule = grof, [[Tajno vijeće|pravi tajni savjetnik]]
|knjige=
|služba=[[1883.]] – [[1918.]] [[Datoteka:Flag_of_Austria-Hungary_1869-1918.svg|20px]] [[Austro-Ugarska]]
|čin=[[general topništva]]
|ratovi=[[Prvi svjetski rat]]
|bitke=[[Kolubarska bitka]] [[Cerska bitka]]
|vojska=[[Datoteka:War flag of Austria-Hungary (1918).svg|20px]] [[austro-ugarska vojska]] [[Datoteka:Flag of Croatia-Slavonia.svg|20px]] [[Kraljevsko Hrvatsko Domobranstvo]]
|rod=pješaštvo
|jedinice=2. inžinjerska pukovnija 82. honvedska pješačka pukovnija 28. pješačka divizija 86. pješačka pukovnija 76. pješačka pukovnija
|zapovijedao=[[79. pješačka pukovnija "Grof Jelačić"]] 71. pješačka brigada [[42. pješačka "Vražja" divizija|42. domobranska pješačka divizija]] 92. pješačka divizija 16. glavno zapovjedništvo
|odlikovanja=križ Reda Leopolda Red željezne krune trećeg razreda Red željezne krune drugog razreda s ratnim znamenjem Križ za vojne zasluge drugog razreda s ratnim znamenjem i mačevima Signum laudis
}}
Grof '''Ivan Salis-Seewis''' ([[Karlovac]], [[8. prosinca]] [[1862.]] - [[Zagreb]], [[24. listopada]] [[1940.]]) bio je [[Hrvatska|hrvatski]] general [[austro-ugarska vojska|austro-ugarske vojske]], glavni vojni guverner [[Kraljevina Srbija|Srbije]] i zapovjednik glavnog stožera za [[Kraljevina Rumunjska|Rumunjsku]].

== Vojna karijera ==
[[Datoteka:Salis Seewis.gif|mini|lijevo|200px|Salis Seewis, [[1911.]]]]
Ivan grof [[Salis-Seewis]] rodio se u Karlovcu kao treće dijete i najstariji sin k.k. satnika Gaudencija grofa Salis-Seewisa i njegove žene Wilhelmine ([[Vranyczany-Dobrinović|Vranyczany von Dobrinović]]). Otac mu je umro [[1873.]] u 41. godini. Nakon pohađanja gimnazije u [[Kremsmünster|Kremsmünsteru]] postao je [[kadet]] na tehničkoj vojnoj akademiji u [[Beč]]u, koju je završio na [[Franjo Josip I.|carev]] rođendan, [[18. kolovoza]] [[1883.]] u činu poručnika. Raspoređen je u 2. inžinjersku pukovniju (2.Genieregim.) s vrlo dobrim ocjenama. Pohađao je tečajeve ratne škole kao natporučnik te je na promociji [[1890.]] dodijeljen glavnom stožeru. Služio je s pješačkim brigadama u [[Josephstadt|Josephstadtu]] i u [[Salzburg]]u. Promaknut je u satnika glavnog stožera [[1. studenog]] [[1893.]] i služio je kao predavač u pješačkoj kadetskoj školi u [[Požun|Požunu]] do preuzimanja dužnosti u obavještajnom odjelu glavnog stožera u Beču u listopadu [[1896.]] Ostao je u "Evidenzbureau" do svibnja [[1898.]], kad je izvršio obveznu dužnost s postrojbama kao zapovjednik bojne i satnije s 82. honvedskom pješačkom pukovnijom u [[Alba Iulia|Gyulafehérvár]]u. Nakon uspješno položenog tzv. "Archangel" ispita za promaknuće u [[major]]a pri glavnom stožeru dodijeljen mu je taj čin [[1. studenog]] [[1899.]] Zatim se vratio u službu glavnog stožera kao načelnik stožera [[28. pješačka divizija|28. pješačke]] divizije u [[Ljubljana|Ljubljani]]. Od [[1901.]] do [[1904.]] vratio se [[Obavještajna djelatnost|obavještajnom]] odjelu. Promaknut je u [[pukovnik]]a [[1. studenog]] [[1903.]]

Od 1904. do [[1906.]] bio je dodijeljen kao vojni savjetnik međunarodnoj misiji u [[Skoplje|Skoplju]], [[Solun]]u i [[Istanbul]]u. Dodijeljen mu je Red željezne krune 3. razreda [[1906.]] Nakon povratka iz misije služio je u pješačkim postrojbama - 86. pukovniji u [[Budimpešta|Budimpešti]] i 76. u [[Ostrogon|Ostrogonu]]. Ubrzo je preuzeo zapovjedništvo nad slavnom hrvatskom [[Otočac|Otočkom]] [[79. pješačka pukovnija "Grof Jelačić"|79. pješačkom pukovnijom "Grof Jelačić"]] u travnju [[1908.]] Dok su dočasnici i vojnici bili velikom većinom [[Hrvati]], pola časnika su bili [[Nijemci]], četvrtina Hrvati te četvrtina drugih nacionalnosti. Vrlo popularan kao zapovjednik pukovnije razriješen je dužnosti u kolovozu 1911. i imenovan je zapovjednikom [[71. pješačka brigada|71. pješačke brigade]], kojoj je pripadala njegova stara pukovnija, sa stožerom u [[Rijeka|Rijeci]]. Za oproštaj su mu dočasnici izradili i poklonili posebnu počasnu sablju.<ref>[https://archive.is/20120713224830/img225.imageshack.us/img225/8031/spomen1qf2.gif Sablja]</ref> Promaknut je u [[general-major]]a [[9. svibnja]] [[1912.]] Zapovijedao je brigadom po izbijanju [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] kao dio [[36. pješačka divizija|36. pješačke divizije]] podmaršala [[Claudiusa Czibulka|Claudiusa Czibulke]] u sklopu [[XIII. hrvatsko-slavonski korpus|XIII. korpusa]] [[General pješaštva|generala pješaštva]] Adolfa viteza Rhemena od Barensfelda.

== Prvi svjetski rat ==

===Srpska kampanja===
Kao dio 5. armije generala pješaštva Liboriousa Franka, Salis-Seewisova brigada je sudjelovala u isprva neuspješnim operacijama protiv [[Kraljevina Srbija|Srbije]], forsiranju [[Drina|Drine]] i kasnijem povlačenju. Uslijedio je drugi prijelaz preko Drine, širine 200-500 i dubine 2-6 metara, što je otežavalo prijelaz vojske. Sudjelovao je u operacijama u [[Mačva|Mačvi]], uspješnom napadu na Banovo Polje, Vrbočav, [[Radenković]] i sedmodnevnoj bitci za [[Šabac]]-Sješnice. Tijekom tog iznimno vrućeg ljeta 5. armija izgubila je 600 časnika i 22.000 dočasnika i vojnika od početnih 80.000. Unatoč promašajima nadređenih, [[general-major]] grof Salis-Seewis bio je uspješan i imenovan je zapovjednikom [[42. pješačka "Vražja" divizija|42. domobranske pješačke divizije]] [[11. studenog]] [[1914.]] Vodio je svoju diviziju tijekom druge srbijanske ofenzive uvijek s bojišnice, koja je završila u obrani kolubarske linije, nakon čega je divizija povučena zbog odmora, oporavka i popune. Nakon preuzimanja zapovjedništva južne bojišnice od strane nadvojvode Eugena, dobrovoljno je prepustio čitav [[XIII. hrvatsko-slavonski korpus|XIII. korpus]] operativnoj skupini generala konjaništva Pflanzer-Baltina, koja se borila u [[Karpati|karpatskim]] planinama.

===Galicijska bojišnica===
[[Datoteka:Ostfront 18021915.jpg|200px|minijatura|lijevo|Bojišnica u veljači 1915.]]
Salis-Seewis se sa svojom divizijom, zajedno s cijelim XIII korpusom, preselio na [[Galicija (srednja Europa)|galicijsko]] bojište, gdje su se otada borili u iscrpljujućim uvjetima [[Karpati|karpatske]] zime. Krenula je u akciju sjeverno od Nadworna i čuvala je lijevi bok Czibulkinog korpusa. 42. divizija je odmah došla pod udar ruskih kozačkih brigada, a nakon tjedna i dviju pješačkih divizija. Unatoč neprijateljskoj nadmoći, Salis-Seewis je odbacio neprijateljske postrojbe zajedno s 6. pješačkom divizijom kneza Schönburg-Hartensteina, koji se nalazio južno od položaja 42. divizije, na obalama rijeke Lomnice, koja utječe u [[Dnjestar]] kod [[Halič|Halicza]]. U veljači [[1915.]] Salis Seewis je prodro s divizijom u Delatyn i željeznicom u [[Stanislaviv]]. Promaknut je u podmaršala (Feldmarschalleutnant) [[15. veljače]] i dodijeljen mu je Red željezne krune drugog razreda s ratnim znamenjem. Krajem ožujka [[1915.]] Salisova divizija je prebačena pod zapovjedništvo njemačkog generala konjaništva Marschalla te je zajedno s još dvije [[Austro-Ugarska|austro-ugarske]] divizije i jednom njemačkom bila na položaju od rijeke [[Prut]] kod Czernowitza do [[Dnjestar|Dnjestra]].

Tijekom lokalne ofenzive [[29. ožujka]], Salis-Seewis je došao nadomak ruske utvrde [[Hotin]], ali ga je ruski protunapad [[31. ožujka]] nagnao da izda naredbu za povlačenje. [[Rusko Carstvo|Rusi]] su prešli [[Dnjestar]] i napredovali do predratne granice, odakle su mogli dovesti teško topništvo u domet Czernowitza. Unatoč protunapadu polovice 42. divizije s još jednom austro-ugarskom konjaničkom divizijom situacija se nije mogla odmah povratiti. [[42. pješačka "Vražja" divizija|42. divizija]] je pretrpjela teške gubitke. Gotovo svi niži časnici [[Hrvati]] su izbačeni iz stroja, a postrojba je popunjena rezervama dok je Salis-Seewis tražio nove časnike. 42. divizija, korištena gdjegod je situacija bila najkritičnija, nakon pojačanja bojišnice postrojbama iz [[Koruška|Koruške]] i [[Štajerska|Štajerske]], omogućila je generalu Pflanzer-Baltin izvođenje protunapada i osiguranje lijeve obalu rijeke [[Prut]]. Grof Salis ostao je zapovjednikom ''izvrsne'' [[Kraljevsko Hrvatsko Domobranstvo|domobranske]] [[Divizija (razdvojba)|divizije]] do sredine travnja [[1915.]] kad je otišao na jednomjesečni dopust. Nakon povratka s dopusta sredinom lipnja [[1915.]] predao je zapovjedništvo podmaršalu [[Anton Lipošćak|Antonu Lipoščaku]] i sve do listopada je bio neraspoređen.

===Uprava Srbije===
[[Datoteka:Archbishopric Palace Belgrade.jpg|180px|minijatura|desno|Zgrada austro-ugarske uprave u Beogradu]]
Potom je imenovan vojnim upraviteljem [[Beč]]a, preuzevši ovu dužnost [[10. studenog]] [[1915.]] Ta dužnost je bila ipak kratka vijeka i [[7. siječnja]] [[1916.]] imenovan je članom ''Geheimer Rat'' ([[Tajno vijeće|tajnog/zemaljskog dvorskog vijeća]]), te je isti dan preuzeo zadatak glavnog vojnog guvernera [[Kraljevina Srbija|Srbije]]. [[1. siječnja]] [[1916.]] uspostavljena je generalna vojna uprava [[Kraljevina Srbija|Srbije]] i bila je nadležna na području od 28.880 četvornih kilometara s preko milijun i pol stanovnika. To je bio teritorij zapadno od rijeke [[Morava (Srbija)|Morave]], osim [[Niš]]a i [[Pirot]]a, ali uključujući [[Vranje]] (unatoč željama [[Bugarska|Bugara]]), [[Kosovo]], [[Sandžak]] i [[Novi Pazar]]. ''Frankfurter Zeitung'' od [[10. siječnja]] [[1916.]] javlja da je Salis-Seewis izdao proglas pučanstvu, kojim sve poziva na suradnju s vlastima i upravnim tijelima u njihovom radu. Također, poziva stanovništvo da se suzdrži od bilo kakvih političkih aktivnosti, zato što će svaka pobuna biti kažnjena s najstrožim mjerama. Navodi i da će pravedna uprava povratiti red u zemlji te će od svojih prijašnjih vođa zavedeni srbijanski narod dovesti u bolje okolnosti.<ref>[http://www.stahlgewitter.com/16_01_10.htm Der Weltkrieg am 10. Januar 1916: Die Verwaltung Serbiens, Budapest, 10. Jan. (Priv.-Tel.)]</ref> Njegove dužnosti su bile razoružavanje stanovništva, uglavnom tražeći od seoskih starješina predavanje oružja sukladno predratnoj procjeni količine naoružanja. Također je poticao poljoprivredu prijeteći prisilnim rekvizicijama ako se žetvom ne osigura suvišak. Nadalje, bio je odgovoran za osiguravanje obrazovanja u svim srbijanskim školama na njemačkom jeziku, sukladno [[Austro-Ugarska|austro-ugarskim]] obrazovnim standardima. Uz pomoć svog sposobnog načelnika stožera, potpukovnika Otta Gellineka, ostao je u Srbiji do srpnja, kad je od njega preuzeo dužnost bivši zapovjednik njegovog [[korpus]]a, [[general pješaštva]] Adolf vitez Rhemen od Barensfelda.

====Kraj rata====

Grof Salis je tada imenovan potpredsjednikom vrhovnog vojnog suda. Od lipnja do listopada [[1917.]] i njegovog preuzimanja zapovjedništva 92. pješačke divizije (na svoju zamolbu za daljnjom službom na bojišnici) bio je nastupajući rukovoditelj suda. Zatim je poveo svoju diviziju u [[Kraljevina Rumunjska|Rumunjsku]] dok nije imenovan zapovjednikom korpusa tzv. ''Generalkommando Rumänien'' (vrhovnog zapovjedništva oružanih snaga u Rumunjskoj) sa stožerom u [[Piteşti|Pitesti]]. Na toj dužnosti dodijeljen mu je Križ za vojne zasluge drugog razreda s ratnim znamenjem i mačevima. Salisovo posljednje imenovanje je bilo kao zapovjednika 16. glavnog zapovjedništva koje je vodio do kraja rata na [[Kraljevina Rumunjska|rumunjskoj]] bojišnici. Promaknut je u čin ''Feldzeugmeister'', drugi najviši čin [[austro-ugarska vojska|austro-ugarske vojske]], [[11. studenog]] [[1918.]]

== Nakon Prvog svjetskog rata ==

Umirovljen je [[1. siječnja]] [[1919.]] s mirovinom od 16.000 kruna. Izabrao je živjeti u [[Hrvatska|Hrvatskoj]] te je umro u [[Zagreb]]u, [[24. listopada]] [[1940.]] Pokopan je u obiteljskoj grobnici na [[Mirogoj]]u.

== Vanjske poveznice ==

*[http://cro-eu.com/galerija-fotografija/displayimage.php?album=160&pos=158 obiteljski grob Ivana Salis-Seewisa na Mirogoju]
*[http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=994.0 fotogalerija Salis-Seewisa]

== Izvori ==
{{izvori}}

== Literatura ==

*{{eng oznaka}} [http://www.austro-hungarian-army.co.uk/biog/salisseewis.html austro-hungarian.army.co.uk, biografije: Ivan Salis-Seewis, pristupljeno 19.1.2012.]
*{{eng oznaka}} [http://www.oocities.org/veldes1/salis.html austrian commanders, feldzeugmeister Johann Graf von Salis-Seewis, pristupljeno 3.2.2012.]

{{ZHD}}
{{Hrvatska u Prvom svjetskom ratu}}

{{GLAVNIRASPORED:Salis-Seewis, Ivan}}
[[Kategorija:Hrvatski vojni zapovjednici]]
[[Kategorija:Hrvatska povijest (1790. – 1918.)]]
[[Kategorija:Austro-Ugarski vojni zapovjednici u Prvom svjetskom ratu]]
[[Kategorija:Hrvatski grofovi]]

Ivan Salis Seewis - Povijest promjena

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{Jubilarni članak\|(.*)}}' u ''

WikiSysop: Zamjena teksta - '' u ''

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica