WikiSysop: Zamjena teksta - '' u ''

2025-06-22T10:40:44Z

Zamjena teksta - '' u ''

←Starija inačica		Inačica od 22. lipanj 2025. u 10:40
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Ivan Ott'''-->~~'''Ivan Ott''' ([[Zagreb]], [[24. srpnja]] [[1934.]]), hrvatski [[novinar]] i [[publicist]] i humanitarni djelatnik iz Njemačke.		'''Ivan Ott''' ([[Zagreb]], [[24. srpnja]] [[1934.]]), hrvatski [[novinar]] i [[publicist]] i humanitarni djelatnik iz Njemačke.

	==Životopis==		==Životopis==

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-17T19:51:08Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

'''Ivan Ott''' ([[Zagreb]], [[24. srpnja]] [[1934.]]), hrvatski [[novinar]] i [[publicist]] i humanitarni djelatnik iz Njemačke.

==Životopis==
===Mladost i obrazovanje===
Rodio se je [[1934.]] godine kao drugo od troje djece u siromašnoj radničkoj obitelji. Kad je imao samo godinu i pol usvojili su ga "teta Slavka i stric Franc", časnik u vojsci [[Kraljevina Jugoslavija|kraljevine Jugoslavije]], koji su živjeli u [[Karlovac|Karlovcu]]. Godine 1939. preselili su se u [[Ljubljana|Ljubljanu]], gdje je Ott završio osnovnu školu.<ref>[http://www.crowc.org/hkid---baza/745-ott-ivan Ott, Ivan], Hrvatski književnici izvan domovine, www.crowc.org, pristupljeno 23. veljače 2016.</ref>

Svibnja 1945. obitelj je evakuirana u Austriju u [[Logor Viktring|logorište Viktring]] (Vetrinj) kod [[Celovec|Celovca]]. Slijedi [[Križni put (1945.)|Križni put]] i smještaj u sabirni [[logor Teharje]] kraj [[Celje|Celja]].<ref>[http://www.ce-nob.si/Collections/list/6/29 ''Teharsko taborišče in otroci s Petrička''], www.ce-nob.si, pristupljeno 23. veljače 2016.</ref> Ottovi usvojitelji, Slavka i Francek, svirepo su ubijeni, nakon čega je jedanaestgodišnji Ivan premješten u logore za djecu u Celju, "Petriček" i "Štigarjeva vila", što su bili tzv. "odgojni domovi za djecu [[Državni neprijatelj|državnih neprijatelja]]". U Celju je završio prvi razred gimnazije. Ott je bio svjedok masovnih poslijeratnih pogubljenja osoba koje je jugokomunistički režim označio kao [[Narodni neprijatelj|"narodne neprijatelje"]] i proživio je surovosti [[Ideologija|ideološkog]] preodgoja.

Godine 1946. ga je slučajno pronašao tjelesni otac Stjepan i vratio u Zagreb, u krug obitelji. U Zagrebu se školovao za elektrotehničara u srednjoj Tehničkoj školi.

===Novinarski i publicistički rad===
U Njemačku je [[hrvatska emigracija|emigrirao]] 1961. godine i nastanio se u [[Stuttgart]]u. Radio je u AEG-u i SIEMENS-u, u elektronskim računskim centrima.

Do 1971. godine izbjegavao je susretati se sa emigrantima iz [[SFRJ|socijalističke Jugoslavije]]. Od 1971. godine u Njemačkoj objavljuje novinarske napise. Iste godine uključio se u športsko-društveni život "radnika na privremenom radu u inozemstvu" s područja Jugoslavije. Osnovao je nekoliko športskih klubova (nogometni, stolni tenis, šah) i organizirao nekoliko športskih europskih prvenstava. Kao sposoban organizator, došao je na čelna mjesta brojnih športskih i kulturnih društava, a u njemačkoj saveznoj pokrajini [[Württemberg]]u postao je član njemačkog športskog suda (Verbandsgericht WFV).

Bavio se i kulturnim radom. Član je Hrvatske kulturne zajednice Stuttgart. Dvanaest uzastopnih godina vodio je i organizirao hrvatske glazbeno-literarne večeri na njemačkoj radio postaji SWR (SDR) Stuttgart. Godine 1971. počinje pisati za zagrebačke Sportske novosti, a poslije i za druge hrvatske tiskovine, ali i novine drugih republika i pokrajina ondašnje Jugoslavije.

Niz godina surađivao je s [[HRT|HRT-om]] i raznim njemačkim radijskim postajama (DW, WDR, Koln, SFB, Berlin). Godine 2009. je bio urednik na radijskoj postaji SWR International u Stuttgartu te dopisnik [[Večernji list|Večernjeg lista]].

Ott je član njemačkoga književnog društva (Interessengemeinschaft deutschsprachiger Autoren e. V. (GdA)) <ref>[http://www.igda.net/mitglieder/mitglieder_stellen_sich_vor/#o Ott, Ivan], www.igda.net, pristupljeno 23. veljače 2016.</ref> i [[Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade|Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade]].

Slovenija je putem svoje Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih zločina 2011. godine Ivanu Ottu priznala status žrtve i političkog zatvorenika od svibnja 1945. pa sve do njegove punoljetnosti.

==Djela==
Objavio je više publicističkih uradaka na hrvatskom, slovenskom, njemačkom i francuskom jeziku. Piše kratke književne [[ogled]]e, priče za djecu, romane i druge publikacije. Njegovi radovi uvršteni su u brojne njemačke i hrvatske književne antologije.<ref>[http://fotoimago.hr/Flip%20PDF/index.html#p=877 Ott, Ivan], [[Leksikon hrvatskog iseljeništva i manjina]], fotoimago.hr, pristupljeno 23. veljače 2016.</ref>

===''Ukradeno djetinjstvo''===
Među tim uradcima ističe se njegovo poznato djelo, povijesno-[[Autobiografija|autobiografski]] roman ''Ukradeno djetinjstvo: [[Bleiburg]] - tragedija koja ne prestaje boljeti'' (''Geraubte Kindheit'', 1991.).<ref>Ivan Ott, ''Ukradeno djetinjstvo'', Lijepa naša, [[Wuppertal]], 1999. {{ISBN|3934149154}}</ref> Roman je objavljen na slovenskom, hrvatskom i njemačkom jeziku u više izdanja i pobudio je zanimanje čitateljstva u mnogim državama. Ott je za roman dobio brojna priznanja. Prema romanu je slovenski redatelj [[Miran Zupanič]] snimio dokumentarni film ''[[Djeca s Petričekovog brda]]'' (''Otroci s Petrička'') koji je 2007. godine na [[Filmski festival|filmskom festivalu]] u [[Portorož]]u nagrađen prvom nagradom.<ref>[http://arsmedia.si/dokumentarni-filmi/otroci-s-petricka ''Otroci s Petrička''], arsmedia.si, pristupljeno 23. veljače 2016.</ref><ref>Jurica Pavičić, [http://www.jutarnji.hr/70-djece-izdajica-koju-su-preodgajali-batinama/244070/ ''70 djece izdajica koju su preodgajali batinama''], [[Jutarnji list]], 27. siječnja 2008., www.jutarnji.hr, pristupljeno 23. veljače 2016.</ref>

===''Korijen nasilja na Balkanu''===
''Korijen nasilja na Balkanu'' (''Wurzel der Gewalt auf dem Balkan'', 2001.) politički je esej objavljen 2001. godine u Njemačkoj.<ref>Marina Stojak, [http://croexpress.eu/vijest.php?vijest=446 ''Kraj velike karijere: Ivan Ott je bio najbolji zastupnik iseljenika''], [[CroExpress]], 21. lipnja 2014., croexpress.eu, pristupljeno 23. veljače 2016.</ref>

===''Mačje priče''===
''Mačje priče'' (''Katzengeschichten'', 2004.) zbirka su priča za djecu.<ref>Ivan Ott, ''Mačje priče'', Udruga građana Orion, [[Rijeka]], 2004. {{ISBN|9539981484}}</ref>

===''Novi i stari doživljaji don Šime''===
''Novi i stari doživljaji don Šime'' (''Erlebnise des Don Simeon'', 2005.) zbirka je od dvanaest šaljivih priča koje su prethodno bile objavljivane u različitim časopisima. Povezuje ih zajednički glavni lik - seoski župnik don Šime, njegovi župljani i primorska župa. Autor kroz prikaz sela i likova dočarava primorski mentalitet malog dalmatinskog mjesta, te političke (komunističke) zgode i nezgode, turiste i gastarbajtere.<ref>Ivan Ott, ''Novi i stari doživljaji don Šime'', Udruga građana Orion, [[Rijeka]], 2005. {{ISBN|9537229238}}</ref>

===''Djeca žrtve raća i poraća optužuju!''===
Autor u knjizi ''Djeca žrtve raća i poraća optužuju!'' (2010.) govori o djeci koja su bila žrtve [[Drugi svjetski rat u Jugoslaviji|Drugoga svjetskog rata]] i o stradanju djece u Jugoslaviji od 1942. do 1948. godine. Knjiga je posvećena ubijenoj djeci, ali i onoj koja su preživjela i nastavila živjeti s traumatskim ožiljcima i nakon rata. Opisuje stradanja djece hrvatske, srpske, židovske i njemačke narodnosti. Opisuje manipulacije nad djecom i ženama koji su bili svjesno izloženi gladi, transportima od logora do logora, od grada do grada, a djeca su u tim logorima umirala i nestajala bez traga. Isto tako, opisuje i sudbinu oko 6 tisuća djece koju je jugoslavenska komunistička vlast nakon rata poslala u Sovjetski Savez na školovanje, a koja su također bila žrtve ideologije. Ističe i velike humane napore liječnika, sestara i osoblja hrvatskoga Crvenoga križa koji su pomagali stradalnicima. Knjiga je podijeljena na poglavlja: ''Djeca žrtve ideologije'' (predgovor), ''Stradanja djece u Jugoslaviji 1942. - 1948.'', ''Pogubljena djeca'', ''Djeca bez roditelja'' i ''Djeca s pečatom''.<ref>Ivan Ott, ''Djeca žrtve rata i poraća optužuju!'', Naklada Bošković, Split, 2010., {{ISBN|9789532631272}}</ref><ref>Miljenko Stojić, [http://www.miljenko.info/osobno/read/1164 ''Moje pravo ime je...''], www.miljenko.info, [http://www.mvinfo.hr/knjiga/6879/djeca-zrtve-rata-i-poraca-optuzuju ''Djeca žrtve rata i poraća optužuju!''], www.mvinfo.hr, pristupljeno 23. veljače 2016.</ref><ref>[Domagoj Ante Petrić, [http://www.hrvatski-fokus.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=640:ivan-ott-progovara-o-najgorem-obliku-ljudske-okrutnosti&catid=1:hrvatska&Itemid=3 ''Ivan Ott progovara o najgorem obliku ljudske okrutnosti''], www.hrvatski-fokus.hr, pristupljeno 23. veljače 2016.</ref>

===''Tamne sjene prošlosti''===
''Tamne sjene prošlosti'' (2013.) autobiografska je zbirka od petnaest kratkih priča. Glavni likovi su djeca koja pričaju o zločinima koje su preživjela i koja pate za svojim nestalim roditeljima, braći i sestrama. Pokušavaju se ujediniti nakon što su smješteni u različite domove. Knjigu je ilustrirao akademski slikar [[Anton Cetin]].<ref>Ivan Ott, ''Tamne sjene prošlosti: kako su djeca žrtve komunizma preživjele komunizam?!'', Naklada Bošković, Split, 2013., {{ISBN|9789532632507}}</ref><ref>Miljenko Stojić, [http://www.miljenko.info/osobno/read/1946 ''Oni polako odlaze''], www.miljenko.info, pristupljeno 23. veljače 2016.</ref>

===''Svjedoci vremena''===
''Svjedoci vremena'' (2013.) zbirka je novinarskih intervjua koje je Ott vodio s poznatim političarima, sportašima i umjetnicima raznih nacionalnosti.<ref>Ivan Ott, ''Svjedoci vremena'', Gral Široki, Zagreb, {{ISBN|9789537360207}}</ref><ref>[https://sites.google.com/site/hrvatskanastava2/obavijesti/intervjusivanomottom ''Intervju s Ivanom Ottom''], portal Hrvatska nastava u inozemstvu, siječanj 2013., sites.google.com/site/hrvatskanastava2, pristupljeno 23. veljače 2016.</ref>

===''Životinje naši prijatelji''===
U zbirci priča za djecu ''Životinje naši prijatelji'' (2014.) autor poručuje kako ljubav nije potrošna i rezervirana samo za pripadnike iste rase, vjere, uvjerenja, nego je treba iskazivati prema svima kojima je potrebna, kako ljudima oko nas, tako i životinjama.<ref>Ivan Ott, ''Životinje naši prijatelji'', Naklada Bošković, [[Split]], 2014. {{ISBN|9789532632620}}</ref>

===''Gastarbajterske priče''===
''[[Gastarbajter]]ske priče'' (2014.) zbirka su priča o životu hrvatskih radnika u Njemačkoj šezdesetih i sedamdesetih godina 20. stoljeća. Knjigu je ilustrirao Drago Trumbetaš, koji je, kao i Ott, dugo godina proveo na radu u Njemačkoj.<ref>Ivan Ott, ''Gastarbajterske priče'', Naklada Bošković, Split, 2014., {{ISBN|9789532632576}}</ref>

===''Suharci''===
''Suharci'' (2015.) su zbirka od deset kratkih priča koje opisuju događaje u siromašnoj zagrebačkoj prigradskoj četrvrti nakon Drugog svjetskog rata. Junaci priča su dječaci koje neprestano prati neimaština i glad, i moraju se snalaziti kroz igru i nestašluke. Knjiga je dragocjen dokument svoga vremena. Ilustrirala ju je Ankica Ege.<ref>Ivan Ott, ''Suharci'', Naklada Bošković, Zagreb, 2015., {{ISBN|9789532633177}}</ref>

==Nagrade i priznanja==
* 2002. [[Red Danice hrvatske]] s likom Katarine Zrinske, za pruženu humanitarnu pomoć Hrvatskoj za vrijeme [[Domovinski rat|Domovinskog rata]], posebice za zasluge oko zbrinjavanja djece, ratnih žrtava, i u izgradnji Caritasova dječjeg doma u Brezovici kraj Zagreba.

Ott je dobitnik i brojnih književnih, športskih i novinarskih odličja i nagrada. Njemački i hrvatski Caritas također su mu dodijelili priznanja.

== Citati ==
{{citat|Trg pred kolodvorom u Celju. Potrbuške na zemlji leže zarobljeni domobranski časnici. Preko njih u trku jašu i gaze tijela kopitima konja partizanski oficiri. Pucaju kosti na udovima i prsnim koševima zarobljenika. Pucaju lubanje kao zrele lubenice. Jauci i krikovi nesretnih žrtava miješaju se s hrzanjem preplašenih konja i pucnjave iz pištolja kojima partizani ubijaju teško ranjene. Mi djeca, majke i žene, prisiljeni smo to gledati.«|[http://www.glas-koncila.hr/index.php?option=com_php&Itemid=41&news_ID=15722]}}

{{citat|U svakom je čovjeku ukorijenjeno dobro i zlo. Odgoj, uljudbeni svjetonazor i vjera pomažu nam da nadvladamo i potisnemo u nama unjedrene negativnosti. Tko se odrekne vjere i prihvati neku od zločinačkih ideologija: nacizam, fašizam, komunizam i sl., izgubio je moralne kočnice koje sputavaju neljudskost. Čovjek postaje čovjeku vuk, a riznica ljudske povijesti više nije leglo mudrosti već izvor zla.|[http://www.glas-koncila.hr/index.php?option=com_php&Itemid=41&news_ID=15722]}}

== Izvori ==
;Bilješke i literatura
{{izvori|2}}
* [[Tomislav Vuković]], [http://www.glas-koncila.hr/index.php?option=com_php&Itemid=41&news_ID=15722 ''Ivan Ott, novinar i publicist, o jugoslavenskim logorima za djecu. I djeca žrtve rata i poraća optužuju''], [[Glas Koncila]], 11. siječnja 2009., www.glas-koncila.hr
* Marina Stojak, [http://croexpress.eu/vijest.php?vijest=446 ''Kraj velike karijere: Ivan Ott je bio najbolji zastupnik iseljenika''], [[CroExpress]], 21. lipnja 2014., croexpress.eu
*[http://verbum.hr/knjige/autor-ott-ivan/ Autor Ivan Ott], Verbum
== Vanjske poveznice ==
* Ivan Ott, [http://www.dhkhb.org/casopisi_files/osvit%201-4_2012%20(1).pdf ''Ne kradi''], [[Osvit (časopis)|Osvit]] 1-4/2012.
* Ivan Ott, [http://webstilus.com.hr/zbornik.pdf ''Marija i predsjednik''], Webstilus zbornik 2013.
* Ivan Ott, [http://webstilus.com.hr/zbornik2014.pdf ''Božić na glavnom kolodvoru u Stuttgartu''], Webstilus zbornik 2014.
* Ivan Ott, [http://croexpress.eu/nv-admin/pdf/Izdanje%20br.%2023-1403271070.pdf ''Tiho odlaze svjedoci Bleiburga i Križnog puta''], [[CroExpress]], 23/2012. (str. 12-13)
* [[Miran Zupanič]], [http://4d.rtvslo.si/arhiv/dokumentarni-filmi-in-oddaje-kulturno-umetniski-program/80083818 ''Otroci s Petrička''], dokumentarni film (95 minuta), rtvslo.si

{{GLAVNIRASPORED:Ott, Ivan}}
[[Kategorija:Hrvatski novinari]]
[[Kategorija:Hrvatski publicisti]]
[[Kategorija:Hrvatski romanopisci]]
[[Kategorija:Hrvati u Njemačkoj]]

Ivan Ott - Povijest promjena

WikiSysop: Zamjena teksta - '' u ''

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica