Ivan Kapadocijski - Povijest promjena

WikiSysop: Zamjena teksta - '' u ''

2025-06-22T11:55:45Z

Zamjena teksta - '' u ''

←Starija inačica		Inačica od 22. lipanj 2025. u 11:55
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Ivan Kapadocijski'''-->~~'''Ivan Kapadocijski''' ili ''Ivan Kapadocijac'', također poznat kao ''Ivan Istočni'' (latinski: ''Iohannis Orientalis'', prva polovica 6. stoljeća) ili, jednostavno, kao Kapadocijac, bio je [[bizant]]ski velikodostojnik i državnik, poznat kao jedan od najvažnijih suradnika [[car]]a [[Justinijan I. Veliki\|Justinijana]].		'''Ivan Kapadocijski''' ili ''Ivan Kapadocijac'', također poznat kao ''Ivan Istočni'' (latinski: ''Iohannis Orientalis'', prva polovica 6. stoljeća) ili, jednostavno, kao Kapadocijac, bio je [[bizant]]ski velikodostojnik i državnik, poznat kao jedan od najvažnijih suradnika [[car]]a [[Justinijan I. Veliki\|Justinijana]].
	==Životopis==		==Životopis==
	Podaci o njegovom porijeklu i ranom životu su oskudni i temelje se na izvorima koji, poput povjesničara [[Prokopije\|Prokopija]], prema njemu nisu krili antipatiju. Po njima je bio rodom iz grada Cezareja u [[Kapadocija\|Kapadociji]] (po kojoj je i dobio nadimak), te bio izuzetno skromnog porijekla. Prokopije tvrdi da mu je nedostajalo obrazovanja, ali nevoljko priznaje da je bio obdaren prirodnim talentom za administrativne poslove.		Podaci o njegovom porijeklu i ranom životu su oskudni i temelje se na izvorima koji, poput povjesničara [[Prokopije\|Prokopija]], prema njemu nisu krili antipatiju. Po njima je bio rodom iz grada Cezareja u [[Kapadocija\|Kapadociji]] (po kojoj je i dobio nadimak), te bio izuzetno skromnog porijekla. Prokopije tvrdi da mu je nedostajalo obrazovanja, ali nevoljko priznaje da je bio obdaren prirodnim talentom za administrativne poslove.

WikiSysop: file->datoteka

2022-04-29T14:20:28Z

file->datoteka

←Starija inačica		Inačica od 29. travanj 2022. u 14:20
Redak 4:		Redak 4:
	==Uspon i kontroverze==		==Uspon i kontroverze==

	[[~~File~~:Sanvitale03.jpg\|thumb\|upright=1.35\|right\|Car Justinian I. (vladao [[527.]]– [[565.]]) i njegova pratnja, mozaik iz [[Bazilika svetog Vitalea\|Bazilike sv. Vitalea]] u [[Ravenna\|Raveni]].]]		[[Datoteka:Sanvitale03.jpg\|thumb\|upright=1.35\|right\|Car Justinian I. (vladao [[527.]]– [[565.]]) i njegova pratnja, mozaik iz [[Bazilika svetog Vitalea\|Bazilike sv. Vitalea]] u [[Ravenna\|Raveni]].]]

	U izvorima se prvi put spominje kao jedan od bilježnika jednog od bizantskih [[Magister militum\|magister milituma]]. Tamo se toliko istakao svojim sposobnostima, da ga je zapazio car Justinijan I. Veliki i omogućio mu brzo napredovanje u službi, stekavši kao dužnost vođenje carskih [[Financije\|financija]]. Ivan je krajem 520-ih zajedno sa pravnikom [[Tribonijan\|Tribonijanom]] dobio zadatak kodifikacije rimskog prava koje će postati poznato kao ''Corpus iuris civilis''. Imenovanje na mjesto pretorijanskog [[prefekt]]a Istoka mu je dalo ovlasti da skuplja poreze, a to je vjerojatno bio razlogom zašto je postao izuzetno nepopularan. Kada je 532. godine u [[Istanbul\|Konstantinopolu]] izbila [[Nika pobuna\|Nika]] pobuna, [[Prosvjed\|demonstranti]] su izričito tražili njegovu i Tribonijanovu smjenu. Gušenje ustanka, ali i uspjeh pregovora kojima je okončan [[Iberijski rat]] koji je vođen od 526. do 532. godine između [[Bizant\|Istočnog rimskog carstva]] i [[Sasanidsko Perzijsko Carstvo\|Sasanidske Persije]] oko prevlasti nad kraljevinom [[Iberija\|Iberijom]], je ojačalo Ivanov položaj. Njegov utjecaj na cara, međutim, nije bio potpun, jer je unatoč njegovom protivljenju, 533. godine pokrenuo [[bizantsko-vandalski rat]].		U izvorima se prvi put spominje kao jedan od bilježnika jednog od bizantskih [[Magister militum\|magister milituma]]. Tamo se toliko istakao svojim sposobnostima, da ga je zapazio car Justinijan I. Veliki i omogućio mu brzo napredovanje u službi, stekavši kao dužnost vođenje carskih [[Financije\|financija]]. Ivan je krajem 520-ih zajedno sa pravnikom [[Tribonijan\|Tribonijanom]] dobio zadatak kodifikacije rimskog prava koje će postati poznato kao ''Corpus iuris civilis''. Imenovanje na mjesto pretorijanskog [[prefekt]]a Istoka mu je dalo ovlasti da skuplja poreze, a to je vjerojatno bio razlogom zašto je postao izuzetno nepopularan. Kada je 532. godine u [[Istanbul\|Konstantinopolu]] izbila [[Nika pobuna\|Nika]] pobuna, [[Prosvjed\|demonstranti]] su izričito tražili njegovu i Tribonijanovu smjenu. Gušenje ustanka, ali i uspjeh pregovora kojima je okončan [[Iberijski rat]] koji je vođen od 526. do 532. godine između [[Bizant\|Istočnog rimskog carstva]] i [[Sasanidsko Perzijsko Carstvo\|Sasanidske Persije]] oko prevlasti nad kraljevinom [[Iberija\|Iberijom]], je ojačalo Ivanov položaj. Njegov utjecaj na cara, međutim, nije bio potpun, jer je unatoč njegovom protivljenju, 533. godine pokrenuo [[bizantsko-vandalski rat]].

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige)

2021-11-17T03:44:01Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige)

←Starija inačica		Inačica od 17. studeni 2021. u 03:44
Redak 16:		Redak 16:

	{{refbegin\|2}}		{{refbegin\|2}}
	*{{~~cite book~~\|last=Bury\|first=John Bagnell\|authorlink=John Bagnell Bury\|title=History of the Later Roman Empire: From Arcadius to Irene (395 A.D. to 800 A.D.)\|volume=II\|location=New York, New York and London, United Kingdom\|publisher=Macmillan & Company Limited\|year=1923\|origyear=1889\|url=http://penelope.uchicago.edu/Thayer/E/Roman/Texts/secondary/BURLAT/home.html\|ref=harv}}		*{{Citiranje knjige\|last=Bury\|first=John Bagnell\|authorlink=John Bagnell Bury\|title=History of the Later Roman Empire: From Arcadius to Irene (395 A.D. to 800 A.D.)\|volume=II\|location=New York, New York and London, United Kingdom\|publisher=Macmillan & Company Limited\|year=1923\|origyear=1889\|url=http://penelope.uchicago.edu/Thayer/E/Roman/Texts/secondary/BURLAT/home.html\|ref=harv}}
	*{{~~cite book~~\|editor1-last=Martindale\|editor1-first=John Robert\|editor2-last=Jones\|editor2-first=Arnold Hugh Martin\|editor3-last=Morris\|editor3-first=J.\|title=The Prosopography of the Later Roman Empire, Volume III: A.D. 527–641\|year=1992\|location=Cambridge, United Kingdom\|publisher=Cambridge University Press\|isbn=978-0-521-20160-5\|url=https://books.google.com/books?id=ElkwedRWCXkC\|ref=harv}}		*{{Citiranje knjige\|editor1-last=Martindale\|editor1-first=John Robert\|editor2-last=Jones\|editor2-first=Arnold Hugh Martin\|editor3-last=Morris\|editor3-first=J.\|title=The Prosopography of the Later Roman Empire, Volume III: A.D. 527–641\|year=1992\|location=Cambridge, United Kingdom\|publisher=Cambridge University Press\|isbn=978-0-521-20160-5\|url=https://books.google.com/books?id=ElkwedRWCXkC\|ref=harv}}
	{{refend\|2}}		{{refend\|2}}
	*[http://povijest.hr/nadanasnjidan/pubuna-nika-u-konstatinopolu-532/ Pobuna Nika u Konstantinopolu]		*[http://povijest.hr/nadanasnjidan/pubuna-nika-u-konstatinopolu-532/ Pobuna Nika u Konstantinopolu]

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-29T04:54:37Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

'''Ivan Kapadocijski''' ili ''Ivan Kapadocijac'', također poznat kao ''Ivan Istočni'' (latinski: ''Iohannis Orientalis'', prva polovica 6. stoljeća) ili, jednostavno, kao Kapadocijac, bio je [[bizant]]ski velikodostojnik i državnik, poznat kao jedan od najvažnijih suradnika [[car]]a [[Justinijan I. Veliki|Justinijana]].
==Životopis==
Podaci o njegovom porijeklu i ranom životu su oskudni i temelje se na izvorima koji, poput povjesničara [[Prokopije|Prokopija]], prema njemu nisu krili antipatiju. Po njima je bio rodom iz grada Cezareja u [[Kapadocija|Kapadociji]] (po kojoj je i dobio nadimak), te bio izuzetno skromnog porijekla. Prokopije tvrdi da mu je nedostajalo obrazovanja, ali nevoljko priznaje da je bio obdaren prirodnim talentom za administrativne poslove.
==Uspon i kontroverze==

[[File:Sanvitale03.jpg|thumb|upright=1.35|right|Car Justinian I. (vladao [[527.]]– [[565.]]) i njegova pratnja, mozaik iz [[Bazilika svetog Vitalea|Bazilike sv. Vitalea]] u [[Ravenna|Raveni]].]]

U izvorima se prvi put spominje kao jedan od bilježnika jednog od bizantskih [[Magister militum|magister milituma]]. Tamo se toliko istakao svojim sposobnostima, da ga je zapazio car Justinijan I. Veliki i omogućio mu brzo napredovanje u službi, stekavši kao dužnost vođenje carskih [[Financije|financija]]. Ivan je krajem 520-ih zajedno sa pravnikom [[Tribonijan|Tribonijanom]] dobio zadatak kodifikacije rimskog prava koje će postati poznato kao ''Corpus iuris civilis''. Imenovanje na mjesto pretorijanskog [[prefekt]]a Istoka mu je dalo ovlasti da skuplja poreze, a to je vjerojatno bio razlogom zašto je postao izuzetno nepopularan. Kada je 532. godine u [[Istanbul|Konstantinopolu]] izbila [[Nika pobuna|Nika]] pobuna, [[Prosvjed|demonstranti]] su izričito tražili njegovu i Tribonijanovu smjenu. Gušenje ustanka, ali i uspjeh pregovora kojima je okončan [[Iberijski rat]] koji je vođen od 526. do 532. godine između [[Bizant|Istočnog rimskog carstva]] i [[Sasanidsko Perzijsko Carstvo|Sasanidske Persije]] oko prevlasti nad kraljevinom [[Iberija|Iberijom]], je ojačalo Ivanov položaj. Njegov utjecaj na cara, međutim, nije bio potpun, jer je unatoč njegovom protivljenju, 533. godine pokrenuo [[bizantsko-vandalski rat]].

==Završetak karijere==
Ivan je s vremenom stekao veliki broj neprijatelja i u Konstantinopolu, dijelom zbog zavisti, dijelom zbog sklonosti osobnom bogaćenju a dijelom zbog sve većeg uživanja u luksuzu i razvratu. Kada se među neprijateljima našla [[Teodora, bizantska carica|carica Teodora]], Ivanov je položaj postao ugrožen. Godine 541. Teodora je stupila u savez sa [[general]]om [[Belizar]]om, Ivanovim glavnim neprijateljem. Preko Belizarove supruge Antonine je organizirala tajni sastanak sa Ivanom, tobože kako bi zajedno planirali svrgavanje cara, a zapravo s ciljem da ga se [[Denuncirati|denuncira]] zbog izdaje. Ivan je tada kompromitiran, smijenjen s položaja i prognan u [[Kizikos]].

Iako je Ivan protiv svoje volje zaređen u svećenika, Justinijan je ispočetka bio blag prema njemu i dozvolio mu da zadrži dio bogatstva. U Kizikosu je, međutim, došao u sukob sa episkopom [[Euzebije]]m. Kada je episkop ubijen, Ivan je uhapšen pod optužbom za taj zločin. Iako podvgrnut mukama, Ivan je odbio priznati počinjenje toga zločina. Justinijan ga se riješio progonstvom u Egipat, odbijajući Teodorine pozive za pogubljenje. Tek kada je Teodora 548. umrla, Ivan se vratio u Konstantinopol, ali nikad više nije vratio ni vlast ni bogatstvo.

==Izvori==

{{refbegin|2}}
*{{cite book|last=Bury|first=John Bagnell|authorlink=John Bagnell Bury|title=History of the Later Roman Empire: From Arcadius to Irene (395 A.D. to 800 A.D.)|volume=II|location=New York, New York and London, United Kingdom|publisher=Macmillan & Company Limited|year=1923|origyear=1889|url=http://penelope.uchicago.edu/Thayer/E/Roman/Texts/secondary/BURLAT/home.html|ref=harv}}
*{{cite book|editor1-last=Martindale|editor1-first=John Robert|editor2-last=Jones|editor2-first=Arnold Hugh Martin|editor3-last=Morris|editor3-first=J.|title=The Prosopography of the Later Roman Empire, Volume III: A.D. 527–641|year=1992|location=Cambridge, United Kingdom|publisher=Cambridge University Press|isbn=978-0-521-20160-5|url=https://books.google.com/books?id=ElkwedRWCXkC|ref=harv}}
{{refend|2}}
*[http://povijest.hr/nadanasnjidan/pubuna-nika-u-konstatinopolu-532/ Pobuna Nika u Konstantinopolu]

[[Kategorija:Životopisi, Sirija]]
[[Kategorija:Bizant]]