WikiSysop: Zamjena teksta - '' u ''

2025-06-22T11:50:13Z

Zamjena teksta - '' u ''

←Starija inačica		Inačica od 22. lipanj 2025. u 11:50
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Ivan Golub'''-->~~{{Infookvir svećenik		{{Infookvir svećenik
	\| ime_svećenika =Ivan Golub		\| ime_svećenika =Ivan Golub
	\| pravo_ime =		\| pravo_ime =

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-09-28T06:48:31Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Infookvir svećenik
| ime_svećenika =Ivan Golub
| pravo_ime =
| slika = Ivan Golub 2008m.gif
| slika_širina = 220px
| slika_opis =
| datum_rođenja = [[21. lipnja]] [[1930.]]
| mjesto_rođenja = [[Kalinovac]], [[Kraljevina Jugoslavija]]
| datum_smrti = [[25. listopada]] [[2018.]]
| mjesto_smrti = [[Zagreb]], [[Hrvatska]]
| zaređen_za_svećenika =[[1957.]]
| djela_u_službi =
| počasti_u_njegovo_ime =
}}
'''Ivan Golub''' ([[Kalinovac]], [[21. lipnja]] [[1930.]] - [[Zagreb]], [[25. listopada]] [[2018.]]) bio je hrvatski svećenik, [[teolog]], povjesničar kulture, sveučilišni profesor, povjesnik, [[pjesnik]] i književni [[prevoditelj]] te dopisni član [[Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti|Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti]].

== Životopis ==

=== Školovanje ===

Ivan Golub rodio se u Kalinovcu 21. lipnja 1930. godine kao petnaesto i najmlađe dijete u obitelji Barbare, rođ. Kovač, i Luke Goluba, zvanog Lukač. Osnovnu je školu pohađao u rodnom mjestu Kalinovcu, a Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju i studij bogoslovije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u [[Zagreb]]u. Za svećenika ga je 29. lipnja 1957.<ref> Razgovor - Akademik Ivan Golub. ''Hrvatsko slovo'', petak, 21. prosinca 2007., str. 3-4. Razgovarala Mira Ćurić.</ref> zaredio nadbiskup [[Franjo Šeper]]. Do 1961. godine, službovao je kao kapelan u nekoliko župa sjeverne Hrvatske. Kao pitomac [[Hrvatski papinski zavod sv. Jeronima|Hrvatskoga papinskoga zavoda sv. Jeronima]] u Rimu, specijalizirao je dogmatiku na Papinskom sveučilištu [[Gregorijana|"Gregorijana"]] te je obranio doktorsku radnju ''De mente Ecclesiologica Georgii Križani''. Studirao je i na [[Papinski biblijski institut|Papinskom biblijskom institutu]] (1961.-64.), na kojem je postigao akademski stupanj licencijata ili magisterija biblijskih znanosti.

=== Znanstveno-nastavni rad ===

Od 1964. predaje na [[Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu|Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu]] na kojem ubrzo, nakon što je [[Habilitacija|habilitirao]] radnjom ''Čovjek slika Božja'', postaje izvanrednim te (1979.) redovitim profesorom. Bio je pročelnik Katedre za dogmatiku ([[dogmatska teologija|dogmatsku teologiju]]), i vršitelj dužnosti pročelnika Katedre za [[ekumenska teologija|ekumensku teologiju]] i dijalog (predstojnik Instituta za ekumensku teologiju i dijalog ''Juraj Križanić'')<ref>Hrvatsko slovo, petak, 21. prosinca 2007., str. 3-4. Razgovarala Mira Ćurić.</ref>
). Od 1984. g. bio je gostujući profesor na [[Papinski orijentalni institut|Papinskom orijentalnom institutu]] u Rimu. Bio je dopisni član [[Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti|Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti]], dopisni član Austrijske akademije znanosti u Beču, strani član Talijanske književne akademije [[Arkadija|Arkadije]] u Rimu, prvi član Akademije Tiberine u [[Rim]]u, te član Međunarodne teološke komisije u Vatikanu. Utemeljitelj je časopisa ''Spectrum'' - ''ogledi i prinosi studenata teologije'', bibliografije ''Hrvatska kršćanska bibliografija'' i ''Bibliographia sacra croatica'', ''Bogoslovne tribine'' te biltena ''Zajedništvo''. Gostovao je predavanjima i referatima na sveučilištima u Heidelbergu, [[Beč]]u, Genovi, Milanu, [[Yale|Yaleu]], Columbiji, [[Harvard]]u, a održao je predavanje i u Sovjetskoj akademiji znanosti u Lenjingradu (1981.). Neka od njegovih brojnih teoloških i znanstvenih djela prevedena su na nekoliko stranih jezika. 2007. godine ustoličen je za začasnog [[Kanonik|kanonika]] ''Čazmansko-varaždinskog zbornog kaptola Svetoga Duha'', a imenovao ga je monsinjor [[Josip Mrzljak]], njegov bivši učenik, poslije varaždinski biskup, kojemu je praujak bl. [[Blaženi Alojzije Stepinac|Alojzije Stepinac]].<ref> Razgovor - Akademik Ivan Golub. ''Hrvatsko slovo'', petak, 21. prosinca 2007., str. 3-4. Razgovarala Mira Ćurić.</ref>
Bio je rektor Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa<ref> Razgovor - Akademik Ivan Golub. ''Hrvatsko slovo'', petak, 21. prosinca 2007., str. 3-4. Razgovarala Mira Ćurić.</ref> i predstojnik Instituta za ekumensku teologiju i dijalog ''Juraj Križanić''. Umro je u Zagrebu, 25. listopada 2018. u 88. godini života.<ref>[http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=81604 Preminuo akademik profesor emeritus Ivan Golub]</ref>

== Književni rad ==
Napisao je književna djela zavičajna nadahnuća u kojima je njegovao svoj materinski hrvatski kajkavskog narječja.<ref> Razgovor - Akademik Ivan Golub. ''Hrvatsko slovo'', petak, 21. prosinca 2007., str. 3-4. Razgovarala Mira Ćurić.</ref>

== Djela ==

*Kalinovečki razgovori (ilustracije [[Ivan Lacković Croata|Ivana Lackovića - Croate]]) (1979.)
*Trinaesti učenik (1985.)
*Mjesec nad Tiberom (autorova sjećanja na papu Ivana XXIII.) (1986.)
*Križanić (1987.)
*[[Ivan Paštrić]] - Ioannes Pastritius. Polihistor i teolog (1636.-1708.) (1988.)
*Ususret dolasku (1993.)
*Od kompromisa do ljubavi - razmišljanje o Bogu i čovjeku (1993.)
*Najprije čovjek (1994.)
*Duh Sveti - nepoznati Bog? (1994.)
*Oči (1994.)
*Svjetiljka za vazda (1995.)
*Molitva vrtloga (1996.)
*Dar dana šestoga (1997.)
*Lice osame (1997.)
*Milost (1997.)
*Moji Božići (1998.)
*Hodočasnik/Peregrino (1998.)
*Lice prijatelja (2000.)
*Čežnja za licem ili Kako do radosti (2000.)
*Sabrana blizina (2003.)
*Hrvatska i Europa - kultura, znanost i umjetnost - Barok i prosvjetiteljstvo (2004.)
*Skriveni Bog - nove dodirne točke znanosti i religije (suautorstvo s [[Vladimir Paar|Vladimirom Paarom]]) (2006.)

== Nagrade i priznanja ==
* 1998.: Maslinov vijenac (oleaginea corona), [[Croatia rediviva: Ča, Kaj, Što - baštinski dani|Croatia rediviva "ča-kaj-što"]] u Selcima na otoku Braču.
* povelja [[Visoka žuta žita]] (»Ivan Golub piše pjesme na nekoliko hrvatskih književnih jezika, piše i kajkavski i čakavski i štokavski, ali i latinskim hrvatskim književnim jezikom. Odista je, poslije Ivana Česmičkoga (Jana Panoniusa), jedan od ponajvećih latinskih pjesnika Panonije. Ivan Golub je svakako najprofinjenije pismo suvremene hrvatske duhovne lirike«)
* 2008.: Plaketa "[[Dobrojutro, more]]", s pjesničkih susreta u Podstrani.<ref>[http://www.ika.hr/index.php?prikaz=vijest&ID=105187 Pjesnički susreti u Podstrani. Dr. Ivanu Golubu uručeno priznanje "za osobit doprinos hrvatskoj književnosti"], ika.hr, pristupljeno 16. rujna 2017.</ref>
* 2012.: [[Nagrada Dobriša Cesarić]] za ''Suze i zvijezde''<ref>Nagrađene Suze i zvijezde akademika Ivana Goluba, [[Hrvatsko slovo]], 2. ožujka 2012., str. 16.</ref>

== Izvori ==
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==
*[http://info.hazu.hr/hr/clanovi_akademije/osobne_stranice/igolub/igolub_biografija/ HAZU - ''Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti'', "Ivan Golub, književnik" ]

{{GLAVNIRASPORED:Golub, Ivan}}
[[Kategorija:Hrvatski svećenici]]
[[Kategorija:Hrvatski teolozi]]
[[Kategorija:Hrvatski pjesnici]]
[[Kategorija:Hrvatski prevoditelji]]
[[Kategorija:Dobitnici nagrade Vladimir Nazor]]
[[Kategorija:Kajkavski književnici]]

Ivan Golub - Povijest promjena

WikiSysop: Zamjena teksta - '' u ''

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica