Suradnik10: Stvorena nova stranica sa sadržajem: »'''István Kizur''' (Belo Blato, 6. siječnja 1904. — ponad Blagaja, Maglaj, 15. kolovoza 1942.), srbijanski metalski radnik, vođa sindikalnog radničkog pokreta, revolucionar i pripadnik pokreta otpora.http://kizur.edu.rs/onama: [https://suistorija.wordpress.com/subotica-mozaik-istorije-xx-vek/galerija-likova/licnosti-poznate-i-manje-poznate/kizur-istvan/ ''Kizur Ištvan'']. Subotička istorija. Prist...«.

2026-01-15T02:49:45Z

Stvorena nova stranica sa sadržajem: »'''István Kizur''' (Belo Blato, 6. siječnja 1904. — ponad Blagaja, Maglaj, 15. kolovoza 1942.), srbijanski metalski radnik, vođa sindikalnog radničkog pokreta, revolucionar i pripadnik pokreta otpora.<ref name=suist>http://kizur.edu.rs/onama: [https://suistorija.wordpress.com/subotica-mozaik-istorije-xx-vek/galerija-likova/licnosti-poznate-i-manje-poznate/kizur-istvan/ ''Kizur Ištvan'']. Subotička istorija. Prist...«.

Nova stranica

'''István Kizur''' ([[Belo Blato]], [[6. siječnja]] [[1904.]] — ponad Blagaja, [[Maglaj]], [[15. kolovoza]] [[1942.]]), srbijanski metalski radnik, vođa sindikalnog radničkog pokreta, [[revolucionar]] i pripadnik pokreta otpora.<ref name=suist>http://kizur.edu.rs/onama: [https://suistorija.wordpress.com/subotica-mozaik-istorije-xx-vek/galerija-likova/licnosti-poznate-i-manje-poznate/kizur-istvan/ ''Kizur Ištvan'']. Subotička istorija. Pristupljeno 15. siječnja 2026.</ref>

== Životopis ==
Rodio se je u banatskom selu Belom Blatu od roditelja Martona i matere Ilone rođ. Juhasz. Selo su činili Slovaci, Mađari, Nijemci i Bugari. Sa 17 godina otišao je od obiteljskog doma u potrazi za poslom. Prvo je bio šegrtom kod kotlara u Bečkereku. Kao [[kalfa]] (obrtnički pomoćnik) je otišao u Moravicu, odslužio vojni rok. Živio i u Elemiru i Beogradu. U Subotici je od 1924.. Ondje je bio zaposlenikom u Radionici za popravku železničkih kola (poslije tvornica [[Bratstvo (Subotica)|Bratstvo]]). Bio je članom radničkog pokreta [[Nezavisni sindikati|Nezavisnih sindikata]]. Oženio je krojačicu Etu Hedrich, vrlo aktivnu u naprednom sindikalnom pokretu prije Drugog svetskog rata. U partijski ga je rad uključio veteran radničkog pokreta [[Đuro Pucar]], s kojim je jedno vrijeme živio kao podstanar u stančiću u okolini Gubođara (pučki naziv za prostor na kojem je bio stari Željezničar). Većinu je vremena provodio na radnom mestu, u Radionici za popravku željezničkih kola (danas Bratstvo), a poslije u Radničkom domu u Tolstojevoj ulici. Zbog rada u u [[radnički sindikat|radničkom]] sindikalnom pokretu, policija ga je više puta uhitila. Kizur je bio na čelu međuratnih radničkih [[industrijska akcija|industrijskih akcija]] u subotičkoj industriji i obrtništvu: stotinjak štrajkova te na desetke pokreta za veće nadnice protiv samovolje vlasnika i za obranu sindikalne organizacije. Na slobodu je pušten nakon dugotrajnih ispitivanja i mučenja. Jedno vrijeme zbog policijskih progona nije mogao dobiti posao u metalskoj struci, pa je naučio šiti i ručni rad u supruzinoj krojačnici. Policijski progoni bili su toliki da je jedno vrijeme morao se vratiti u roditeljski dom. <ref name=suist/>

Prišao [[partizani]]ma u Drugome svjetskom ratu. Bio je među prvim borcima Druge proleterske brigade. Bio je [[politički komesar]] Moravskog odnosno Trećeg odreda Trećeg šumadijskog bataljona Druge proleterske brigade. Sudionik borba. Preživio žestoke [[bitka na Kupresu|bitke na Kupresu]], ali je poginuo prigodom povlačenja na maglajskim padinama, kod sela Blagaja. Pokopan je na kupreškom partizanskom groblju kao nepoznati borac [[Druga proleterska brigada|Druge proleterske brigade]]. <ref name=suist/>

Danas se po Kizuru zove osnovna škola i ulica u Subotici.

== Izvori ==
{{izvori}}

{{GLAVNIRASPORED:Kizur, István}}
[[Kategorija:Životopisi, Subotica]]
[[Kategorija:Partizani]]
[[Kategorija:Komunisti do 1945.]]
[[Kategorija:Radnički pokret]]

István Kizur - Povijest promjena