Suradnik10: Zamjena teksta - '{{Predložak:' u '{{'

2025-04-07T22:32:19Z

Zamjena teksta - '{{Predložak:' u '{{'

←Starija inačica		Inačica od 7. travanj 2025. u 22:32
Redak 57:		Redak 57:
	{{izvori}}		{{izvori}}

	{{~~Predložak:~~Sakramenti}}		{{Sakramenti}}
	[[Kategorija:Kršćanski sveti sakramenti]]		[[Kategorija:Kršćanski sveti sakramenti]]

WikiSysop: brisanje nepotrebnog teksta

2022-03-09T08:27:45Z

brisanje nepotrebnog teksta

←Starija inačica		Inačica od 9. ožujak 2022. u 08:27
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Ispovijed'''-->~~[[Datoteka:Artgate Fondazione Cariplo - Molteni Giuseppe, La confessione.jpg\|230px\|desno\|thumb\|[[Giuseppe Molteni]]: Ispovijed, [[1838.]]]]		[[Datoteka:Artgate Fondazione Cariplo - Molteni Giuseppe, La confessione.jpg\|230px\|desno\|thumb\|[[Giuseppe Molteni]]: Ispovijed, [[1838.]]]]
	'''Ispovijed''' ili '''pomirenje''' jedan je od [[sedam svetih sakramenata]] kod [[Katoličanstvo\|katolika]] i [[Pravoslavlje\|pravoslavaca]]. Kod [[Engleska crkva\|anglikanaca]], ispovijed je dio slavlja unutar [[Euharistija\|svete mise]]. Posebni oblici ispovijedi postoje i kod [[Budizam\|budističke]] i [[Židovi\|židovske vjere]]. Ovim sakramentom dobiva se oproštenje grijeha počinjenih poslije [[Krštenje\|krštenja]], pomirenje s [[Bog]]om i Crkvom. Pripada među sakramente ozdravljanja.		'''Ispovijed''' ili '''pomirenje''' jedan je od [[sedam svetih sakramenata]] kod [[Katoličanstvo\|katolika]] i [[Pravoslavlje\|pravoslavaca]]. Kod [[Engleska crkva\|anglikanaca]], ispovijed je dio slavlja unutar [[Euharistija\|svete mise]]. Posebni oblici ispovijedi postoje i kod [[Budizam\|budističke]] i [[Židovi\|židovske vjere]]. Ovim sakramentom dobiva se oproštenje grijeha počinjenih poslije [[Krštenje\|krštenja]], pomirenje s [[Bog]]om i Crkvom. Pripada među sakramente ozdravljanja.

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-08T09:18:52Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[Datoteka:Artgate Fondazione Cariplo - Molteni Giuseppe, La confessione.jpg|230px|desno|thumb|[[Giuseppe Molteni]]: Ispovijed, [[1838.]]]]
'''Ispovijed''' ili '''pomirenje''' jedan je od [[sedam svetih sakramenata]] kod [[Katoličanstvo|katolika]] i [[Pravoslavlje|pravoslavaca]]. Kod [[Engleska crkva|anglikanaca]], ispovijed je dio slavlja unutar [[Euharistija|svete mise]]. Posebni oblici ispovijedi postoje i kod [[Budizam|budističke]] i [[Židovi|židovske vjere]]. Ovim sakramentom dobiva se oproštenje grijeha počinjenih poslije [[Krštenje|krštenja]], pomirenje s [[Bog]]om i Crkvom. Pripada među sakramente ozdravljanja.

== Naziv ==
[[Datoteka:Исповедь берн собор.jpg|230px|minijatura|desno|Ispovijedanje]]
[[Datoteka:Jaroměř Mikuláš zpovědnice.jpg|230px|minijatura|desno|Ispovijedaonica]]
Naziva se i '''sakramenat obraćenja''', pokore i pomirenja.
Sakramenat obraćenja, jer sakramentalno ostvaruje [[Isus]]ov poziv na obraćenje;
'''sakramenat pokore''' jer posvećuje osobni i zajednički [[put]] obraćenja i kajanja kršćana; '''sakramenat ispovijedi''' jer je priznanje ili ispovijed grijeha pred svećenikom bitni elemenat ovog sakramenta; '''sakramenat oproštenja''' jer, po svećenikovu sakramentalnom odrješenju, Bog daje pokorniku "oproštenje i [[mir]]"; '''sakramenat pomirenja''' jer daruje grešniku [[ljubav]] Boga pomiritelja.

== Dijelovi sakramenta ==
Ispovijed je, kao i svi sakramenti, bogoslužni čin. Dijelovi su ovi: pozdrav i [[svećenik]]ov blagoslov, čitanje Božje riječi radi prosvjetljenja [[savjest]]i i poticaja na [[skrušenost]], poziv na kajanje; zatim ispovijed s priznanjem i očitovanjem grijeha svećeniku; nalaganje i prihvaćanje pokore; svećenikovo odrješenje; iskazivanje hvale i zahvalnosti [[Bog]]u i otpust sa svećenikovim blagoslovom.

== Biblijsko utemeljenje ==
[[Katolička Crkva]] biblijsko utemeljenje sakramenta ispovijedi nalazi u [[Isus]]ovoj moći otpuštanja grijeha (npr. [[Evanđelje po Marku]] 2,10; 2,5; [[Evanđelje po Luki]] 7,48), te poslanjem što ga je on predao svojim učenicima kad im je rekao: »Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas. - te nastavio - Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im« ([[Evanđelje po Ivanu]] 20,21.23). Sudioništvo [[apostol]]a u Isusovoj moći opraštanja grijeha izvodi se i iz Isusove riječi [[Sveti Petar|Petru]]: »Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima, a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima« ([[Evanđelje po Mateju]] 16,19). Katolička Crkva stoga drži da je pomirenje s Crkvom neodvojivo od pomirenja s [[Bog]]om.

== Povijesni razvoj ==
U Katoličkoj Crkvi ovaj je sakrament prošao kroz značajan [[povijest|povijesni]] razvoj. Pomirenje [[kršćanstvo|kršćana]], koji su nakon [[krštenje|krštenja]] počinili teške grijehe (obično se navode idolopoklonstvo, ubojstvo i preljub) bilo je povezano s vrlo strogim mjerama. Kada bi doživjeli obraćenje i bili spremni vratiti se u kršćansku zajednicu, navlačili bi vreće te se izlagali javnoj pokori pred crkvenim vratima. Takvi su pokornici morali vršiti javnu pokoru koja je mogla trajati i više godina, prije nego prime službeno pomirenje. Teškim grešnicima bi se u [[Korizma|korizmi]] redovito pridruživali i svi oni koji su smatrali da je ozbiljno narušen njihov odnos prema Bogu. U nekim se krajevima takvo pomirenje moglo dobiti samo jednom u [[život]]u.

U povijesti Crkve, ova je praksa zabilježena kod [[Tertulijan]]a ( djelo ''Protv hereza''), [[Hipolit Rimski|Hipolita]] ( djelo ''Apostolska tradicija''), [[Origen]]a (''Homilije na Levitski zakonik'') i [[Sveti Ciprijan Kartaški|Ciprijana]] (''Nepokorni'').

Od [[7. stoljeće|7. stoljeća]] [[Irska|irski]] [[misionar]]i, potaknuti primjerom istočnih [[monah]]a, u kontinentalnu [[Europa|Europu]] uvode praksu »privatne« pokore, koja nije zahtijevala javno vršenje pokorničkih djela. Od tada se ovaj sakrament, kako na Istoku, tako i na Zapadu, vrši tajno između pokornika i [[svećenik]]a. Takav se oblik sakramenta pomirenja u Katoličkoj i Pravoslavnoj Crkvi u glavnim crtama održao i do danas. Svećenik nema posredničku ulogu u odnosu na Boga, već samo u odnosu na Crkvu, kojoj je Krist povjerio vršiti njegova otajstva.

[[Crkveni jubilej|Crkveni jubileji]] razdoblja su posvećena sveopćem pomilovanju i proširenim mogućnostima oprosta diljem Crkve te je sakrament pomirenja njihova neodvojiva sastavnica.

== Obred pomirenja i službenici sakramenta ==
[[Katolička Crkva|Katolička]] i [[Pravoslavlje|Pravoslavna Crkva]] drže da se taj čin pomirenja događa po vjeri koju vidljivo označuju sakramenti [[krštenje|krštenja]] i pomirenja (ispovijedi), pri čemu je nužna uloga svećenika kao predstavnika Crkve. Te dvije crkve naime drže da se u sakramentu pomirenja ili ispovijedi događa, kako pomirenje s Bogom, tako i pomirenje s Crkvom.

== Temeljno ustrojstvo sakramenta ispovijedi ==
Sakrament ispovijedi u katoličkom nauku sastoji se od dva bitna elementa. Jedan od njih predstavljaju čini čovjeka koji se pod djelovanjem [[Duh Sveti|Svetoga Duha]] obraća. Ti čini uključuju kajanje, ispovijed i zadovoljštinu. Drugi element predstavlja Božje djelovanje po zahvatu Crkve koja po [[biskup]]u i njegovim [[prezbiter]]ima u ime [[Isus|Isusa Krista]] daje oproštenje grijeha i određuje način zadovoljštine. Grešnik je tako izliječen i ponovno vraćen u crkveno zajedništvo.

== Obaveza tajnosti ispovijedi ==
Crkva izjavljuje da je svaki svećenik koji prima ispovijedi obvezan, pod prijetnjom najstrožih kazni (ekskomunikacija), obdržavati posvemašnju tajnu o grijesima koje mu je pokornik ispovjedio. Nije mu dopušteno govoriti ni o onome što je u ispovijedi saznao o [[život]]u pokornika. Zabranjeno je i svako snimanje ili neko drugačije prenošenje sadržaja ispovijedi. Ispovjedna [[tajna]], koja ne dopušta izuzetaka, zove se "[[sakramentalni pečat]]", jer ono što je pokornik očitovao svećeniku ostaje "zapečaćeno" sakramentom. Ispovjedna tajna obvezuje i sve vjernike koji bi se mogli naći u situaciji da čuju tuđu ispovijed.

== Svrha i učinak sakramenta ==
Svrha i učinak ovog sakramenta je, pomirenje s [[Bog]]om. Oni koji primaju sakramenat Pokore raskajana [[srce|srca]] i s religioznim raspoloženjem, postižu "mir i spokoj savjesti zajedno s jakom duhovnom utjehom". Sakramenat pomirenja s Bogom donosi istinsko "duhovno uskrsnuće", vraća dostojanstvo i dobra života djece Božje, od kojih je najdragocjenije Božje [[prijateljstvo]]. Oni koji pristupaju sakramentu Pokore primaju od [[Božje milosrđe|Božjeg milosrđa]] [[oprost]] uvrede Bogu učinjene i ujedno se pomiruju s Crkvom.
Pokornik kome je oprošteno pomiruje se sa samim sobom u najintimnijoj dubini svoga bića, gdje dobiva natrag vlastitu unutarnju istinu; pomiruje se s ljudima koje je na neki način uvrijedio i ranio; pomiruje se s Crkvom; pomiruje se sa čitavim [[svemir]]om. Na taj način sakrament ispovijedi ne ozdravlja samo jednog grešnika, nego, ozdravljajući njega, ozdravlja i cijelo tijelo Crkve.

== Zadaci vjernika pri ispovijedi ==
Kajanje je na prvome mjestu. To je "[[bol (osjećaj)|bol]] [[duša|duše]] i osuda počinjenog grijeha s odlukom više ne griješiti". Priznanje grijeha svećeniku, bitni je dio sakramenta Pokore: "Pokornici moraju u ispovijedi nabrojiti sve smrtne grijehe kojih su svjesni nakon što su se pomno ispitali, čak i ako je [[riječ]] o najtajnijim grijesima i počinjenim samo protiv dviju zadnjih od [[Deset Božjih zapovijedi]], jer ponekad ti grijesi teže ranjavaju dušu te su opasniji od onih koji se čine javno" Kad Kristovi vjernici nastoje ispovjediti sve grijehe kojih se sjećaju, sve ih bez sumnje predočuju Božjem milosrđu da im ih oprosti. Naprotiv, koji rade drugačije te svjesno zataje neki grijeh, ne predlažu božanskoj dobroti ništa što bi im mogla po svećeniku oprostiti. Jer "ako se [[bolesnik]] stidi otkriti [[liječnik]]u ranu, ovaj ne može liječiti što ne poznaje". Prema crkvenoj zapovijedi, "svaki vjernik koji je došao do zrele dobi treba ispovjediti, najmanje jedanput godišnje, teške grijehe kojih je svjestan". Tko je svjestan da je učinio jedan [[smrtni grijeh]], ne smije primiti [[Euharistija|svetu pričest]], pa makar osjećao veliko kajanje, a da prethodno nije primio sakramentalno odrješenje, osim ako se radi o teškom razlogu da se pričesti, a nije mu moguće pristupiti svećeniku. Djeca treba da pristupe sakramentu Pokore prije nego po prvi put prime svetu pričest.

== Zadovoljština ==
Prema [[Katekizam|Katekizmu]] [[Katolička Crkva|Katoličke Crkve]]: ''Mnogi grijesi nanose štetu bližnjemu. Treba učiniti što je moguće da se šteta nadoknadi (npr. vratiti ukradene stvari, popraviti dobar [[glas]] oklevetanom, izliječiti rane). To je zahtjev obične pravednosti. Osim toga grijeh ranjava i samoga grešnika, kao i njegove odnose s Bogom i bližnjim. Odrješenje briše grijeh, ali ne popravlja sve nerede što ih je grijeh uzrokovao. Grešnik, nakon što je rasterećen od grijeha, još treba ponovno steći puno duhovno [[zdravlje]]. Mora, dakle, učiniti nešto više da ispravi svoje krivnje: na prikladan način treba "zadovoljiti" ili "okajati" svoje grijehe.''<ref>[https://hbk.hr/wp-content/uploads/2018/11/Katekizam_Katoli%C4%8Dke-Crkve.pdf Katekizam katoličke Crkve]: Zadovoljština, str. 399., 2016., [[Hrvatska biskupska konferencija]] (pristupljeno 7. prosinca 2020.)</ref>

== Zajednička ispovijed u iznimnim situacijama ==
U slučaju teške potrebe, može se pribjeći zajedničkom slavlju pomirenja s općom ispovijedi i skupnim odrješenjem. Takva teška potreba može se pojaviti kada prijeti neposredna smrtna [[opasnost]], a jedan ili više [[svećenik]]a nemaju dovoljno vremena da saslušaju ispovijed svakoga pokornika. Teška potreba može biti i onda kad, s obzirom na [[broj]] pokornika, nema na raspolaganju dovoljno ispovjednika da u primjereno vrijeme saslušaju, kako treba, pojedinačne ispovijedi, tako da bi pokornici, bez svoje krivnje, bili prisiljeni dugo vremena ostati bez sakramentalne milosti ili svete pričesti. U tom slučaju, za valjanost odrjeđnja, vjernici moraju odlučiti da će u dužnom vremenu svoje grijehe pojedinačno ispovijediti.

== Stav protestanata ==
Protestantske crkve odbacuju ulogu crkvenih službenika u pomirenju s Bogom, te se ispovijedaju Bogu posredništvom Isusa Krista, jer smatraju da Isus Krist ima posredničku ulogu u spasenju, a ne svećenik, Crkva ili sakramenti, sukladno evanđelju - "Ako priznamo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan: oprostit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravednosti" (1 Iv 1,9).
[[Protestantizam|Protestantske]] crkve koje djeluju u Hrvatskoj, a prihvaćaju ta uvjerenja su (među ostalima) [[Adventisti sedmog dana|Adventistička]], [[Baptisti|Baptistička]], [[Crkva cjelovitog Evanđelja]], Evangelička Crkva, [[Evanđeoska pentekostna crkva]].

Katolički apologetici zamjeraju Protestantskom stavu njegovu krivu interpretaciju svećenika kao "posrednika u spasenju tijekom ispovijedi". Naime, gornji argument pogrešno drži da svećenik "uzima posredničko mjesto Isusu" i time radi direktnu suprotnost s Biblijskim citatom 1 Timoteju 2:5. Problem je što Katolička Crkva jednostavno tvrdi da svećenik provodi Sakrament kojeg je Isus ustanovio, sukladno Ivanovom Evanđelju 20:23.

Drugim riječima, svećenik ne uzima mjesto Isusa već zazivajući Blagoslove Isusove Žrtve Na Križu proglašava grijeh oproštenim ( slično kao što tako čine i proroci u Starom Zavjetu: 2 Samuelova 12:13 ).

== Izvori ==
{{izvori}}

{{Predložak:Sakramenti}}
[[Kategorija:Kršćanski sveti sakramenti]]

Ispovijed - Povijest promjena

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{Predložak:' u '{{'

WikiSysop: brisanje nepotrebnog teksta

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica