WikiSysop: brisanje nepotrebnog teksta

2022-03-09T07:43:43Z

brisanje nepotrebnog teksta

←Starija inačica		Inačica od 9. ožujak 2022. u 07:43
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Isihazam'''-->~~[[Datoteka:ZografouFromTheBellTower.jpg\|thumb\|250px\|Isihazam je danas uglavnom zastupljen na [[Brdo Atos\|Brdu Atosu]].]]		[[Datoteka:ZografouFromTheBellTower.jpg\|thumb\|250px\|Isihazam je danas uglavnom zastupljen na [[Brdo Atos\|Brdu Atosu]].]]
	'''Isihazam''' (gr: ησυχια ''hesihia'' - mirovanje, tihovanje, ćutanje) je [[molitva\|molitvena]] tradicija u [[pravoslavlje\|pravoslavlju]], koju upražnjavaju [[monah\|monas]]i '''isihasti''' (gr: Ἡσυχαστής ''hesihastes''). Ovaj način duhovnog života je pretežno zastupljen na [[Brdo Atos\|Brdu Atosu]].		'''Isihazam''' (gr: ησυχια ''hesihia'' - mirovanje, tihovanje, ćutanje) je [[molitva\|molitvena]] tradicija u [[pravoslavlje\|pravoslavlju]], koju upražnjavaju [[monah\|monas]]i '''isihasti''' (gr: Ἡσυχαστής ''hesihastes''). Ovaj način duhovnog života je pretežno zastupljen na [[Brdo Atos\|Brdu Atosu]].
	Isihastička praksa započinje kajanjem i [[askeza\|askezom]] za očišćenje duše i tijela od [[strast]]i, a nastavlja se neprestanim upražnjavanjem unutarnje molitve srca. Plod takvog podviga je viđenje Božanskog svjetla, poput apostolskog na gori Tavor tijekom [[Isus]]ovog preobraženja.<ref name="Enciklopedija živih religija"/>		Isihastička praksa započinje kajanjem i [[askeza\|askezom]] za očišćenje duše i tijela od [[strast]]i, a nastavlja se neprestanim upražnjavanjem unutarnje molitve srca. Plod takvog podviga je viđenje Božanskog svjetla, poput apostolskog na gori Tavor tijekom [[Isus]]ovog preobraženja.<ref name="Enciklopedija živih religija"/>

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-06T23:57:43Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[Datoteka:ZografouFromTheBellTower.jpg|thumb|250px|Isihazam je danas uglavnom zastupljen na [[Brdo Atos|Brdu Atosu]].]]
'''Isihazam''' (gr: ησυχια ''hesihia'' - mirovanje, tihovanje, ćutanje) je [[molitva|molitvena]] tradicija u [[pravoslavlje|pravoslavlju]], koju upražnjavaju [[monah|monas]]i '''isihasti''' (gr: Ἡσυχαστής ''hesihastes''). Ovaj način duhovnog života je pretežno zastupljen na [[Brdo Atos|Brdu Atosu]].
Isihastička praksa započinje kajanjem i [[askeza|askezom]] za očišćenje duše i tijela od [[strast]]i, a nastavlja se neprestanim upražnjavanjem unutarnje molitve srca. Plod takvog podviga je viđenje Božanskog svjetla, poput apostolskog na gori Tavor tijekom [[Isus]]ovog preobraženja.<ref name="Enciklopedija živih religija"/>
Isihazam nije samo djelo podviga, već je i potpuno okretanje čovjekovoj unutarnjosti sjedinjeno sa punoćom crkvenog života i neophodnošću uzimanja Svetih Tajni.

== Povijest ==
{{kršćanstvo}}
Isihastičko upražnjavanje kontemplativnog života se zasniva na slovu Evanđelja: "''Carstvo je Božije unutra u vama''" (Luka 17,21) i na savjetima apostola Pavla: "''Molite se neprestano''" (1. Sol. 5,17), vuče korijene iz ranih monaških centara kršćanskog [[Istok]]a: [[Kapadokija|Kapadokije]], [[Egipat|Egipta]], [[Sinaj]]a, [[Carigrad]]a.<ref name="Enciklopedija živih religija">Isihazam, Enciklopedija živih religija, Nolit, Beograd, 2004. {{ISBN|86-19-02360-8}}</ref> U 13. i 14. stoljeću isihazam je doživeo značajan procvat kao širok monaško-crkveni pokret na [[Brdo Atos|Brdu Atosu]], u Bizantiji, na [[Balkan]]u i potom u Rumunjskoj i Rusiji. Neki zapadni teolozi ga smatraju "jedinim velikim mističnim pokretom u pravoslavlju"<ref name="Hesychasm, Catholic Encyclopedia">[http://www.newadvent.org/cathen/07301a.htm Hesychasm, Catholic Encyclopedia]</ref>.

Glavni nositelji isihastičkog iskustva bili su, u stoljećima procvata, Simeon Novi Bogoslov (10.-11.), Grigorije Sinait (13.—14.) i Grigorije Palama u (14.) stoljeću, sa većim brojem sljedbenika u svim pravoslavnim narodima. Sa [[Atos]]a se u sljedećim stoljećima raširio po manastirima u Bugarskoj, Srbiji, Rusiji i Moldaviji, utječući ne samo na monaški nego i na [[liturgija|liturgijski]] život. U srednjevekovnoj Srbiji su mnogi monasi isihasti živjeli u većem broju [[manastir]]a Srbije podignutih od Lazarevića i Brankovića.<ref name="Enciklopedija živih religija"/>

=== Isihastički spor ===
U vrijeme pojave isihazma, izazvao je mnoge burne reakcije. Barlaam Kalabrijski, teolog i monah iz južne Italije, se usprotivio pokretu isihazma i optužio za [[hereza|herezu]] učenje Grigorija Palame<ref name="Hesychasm, Catholic Encyclopedia"/>, koji je branio isihazam, tvrdeći da je spoznanje Boga čin iskustva. Grigorije Palama govori o neposrednoj [[kontemplacija|kontemplaciji]] Boga u vidu nestvorenih božanskih energija. Između Barlaama i Palame se vodila vatrena polemika. Protiv Barlaama, koji je oboženje svodio na podražavanje Boga, Palama navodi da je oboženje stvarno učestvovanje, osobno komuniciranje s Bogom. [[Božja milost]] je prenošenje sile božije u naš život, ali i pored Božijeg prisustva u nestvorenim energijama, tajna božijeg bitka ostaje nepoznata. Spoznaja znači sjedinjenje s Bogom, prodiranje u unutarnjost Boga koliko je dopušteno čovjeku, koji nikad ne može shvatiti i iscrpiti božanski bitak.<ref>{{Citiranje časopisa |url=http://www.svetosavlje.org/biblioteka/Recnik/P.htm |accessdate=13. svibnja 2013. |title=Palamizam, Rječnik pravoslavne teologije |archiveurl=https://web.archive.org/web/20070927183131/http://www.svetosavlje.org/biblioteka/Recnik/P.htm |archivedate=27. rujna 2007. }}</ref>

Pomesni sabori u [[Carigrad]]u [[1347.]] i [[1351.]] godine, kojima predsjedava car Ivan VI. Kantakuzin, su i pored protivljenja pojedinih [[teolog]]a, proglasili pravovjernost isihazma i Palamine doktrine.<ref>{{Citiranje časopisa |url=http://www.verujem.org/teologija/larse_palamaivivaseljenskisabor.htm |accessdate=13. svibnja 2013. |title=Jean-Claude Larchet, Isihazam i Šesti vaseljenski sabor |archiveurl=https://web.archive.org/web/20080213212804/http://www.verujem.org/teologija/larse_palamaivivaseljenskisabor.htm |archivedate=13. veljače 2008. }}</ref>

Teološke implikacije isihastičkog duhovnog iskustva vrlo su značajne, jer vode neposrednom bogospoznanju, shodno kojem se [[Bog]] javlja svojim energijama, pri čemu svojom biti ostaje nedostupan.<ref name="Enciklopedija živih religija"/> Isihazam je utjecao na život i kulturu kršćanskog Istoka, i na oblikovanje cjelokupne životne filozofije pravoslavnih naroda kroz vjekove.<ref name="Enciklopedija živih religija"/>

==Izvori==
{{izvori}}

{{GLAVNIRASPORED:Isihazam}}
[[Kategorija:Pravoslavlje]]

Isihazam - Povijest promjena

WikiSysop: brisanje nepotrebnog teksta

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica