Suradnik10: Zamjena teksta - '{{(.)ommons(.*)}}' u ''

2026-03-10T04:58:23Z

Zamjena teksta - '{{(.)ommons(.*)}}' u ''

←Starija inačica		Inačica od 10. ožujak 2026. u 04:58
Redak 75:		Redak 75:
	</gallery>		</gallery>

	~~{{Commons\|Iconostasis}}~~

	==Bilješke==		==Bilješke==

WikiSysop: brisanje nepotrebnog teksta

2022-03-08T05:47:23Z

brisanje nepotrebnog teksta

←Starija inačica		Inačica od 8. ožujak 2022. u 05:47
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Ikonostas'''-->~~[[Datoteka:Iconostasis in Moscow.jpg\|mini\|desno\|Petopločni red [[deesis]] (centar), ikonostas u [[Katedrala Uznesenja\|Katedrali Uznesenja]] u [[Moskva\|Moskvi]], [[Kremlj]], [[Teofan Grk]], 1405.]]		[[Datoteka:Iconostasis in Moscow.jpg\|mini\|desno\|Petopločni red [[deesis]] (centar), ikonostas u [[Katedrala Uznesenja\|Katedrali Uznesenja]] u [[Moskva\|Moskvi]], [[Kremlj]], [[Teofan Grk]], 1405.]]
	'''Ikonostas''' (također zvan '''templon''') u [[istočno kršćanstvo\|istočnom kršćanstvu]] zid je s [[ikona]]ma i religijskim slikama koji odvaja [[brod (arhitektura)\|brod]] od [[svetilište\|svetilišta]] u [[crkva\|crkvi]]. ''Ikonostas'' se također naziva prijenosni stalak za ikone bilo gdje u crkvi. Ikonostas se razvio iz [[bizantska arhitektura\|bizantskog]] [[templon]]a, proces koji je dovršen u 15. stoljeću.		'''Ikonostas''' (također zvan '''templon''') u [[istočno kršćanstvo\|istočnom kršćanstvu]] zid je s [[ikona]]ma i religijskim slikama koji odvaja [[brod (arhitektura)\|brod]] od [[svetilište\|svetilišta]] u [[crkva\|crkvi]]. ''Ikonostas'' se također naziva prijenosni stalak za ikone bilo gdje u crkvi. Ikonostas se razvio iz [[bizantska arhitektura\|bizantskog]] [[templon]]a, proces koji je dovršen u 15. stoljeću.

Redak 51:		Redak 51:
	Arheološki dokaz iz manastira [[Stoudios\|sv. Ivana iz Stoudiosa]] u Konstantinopolu pretpostavlja da se ikonostas razvio iz ranog [[templon]]a. [[Bazilika]] posvećena [[Ivan Krstitelj\|Ivanu Krstitelju]] sagrađena je 463. Godine. U njoj [[oltarna pregrada]] okružuje oltar u obliku slova π s velikim vratima koja gledaju prema brodu i dvoje manjih vrata sa svake strane. Dvanaest redova drže oltarne pale dugače 1.6 metara. Visina pala nije poznata. Oltarna pregrada nije bila jednostavan niski [[parapet]] (kratki zid), jer su otkriveni ostaci stupića za koje se pretpostavlja da su nosili [[arhitrav]] na vrhu stupova.<ref>Matthews, Thomas F. ''The Early Churches of Constantinople: Architecture and Liturgy''. Pennsylvania State University Press, PA, 1971, {{ISBN\|0-271-00108-9}}</ref>		Arheološki dokaz iz manastira [[Stoudios\|sv. Ivana iz Stoudiosa]] u Konstantinopolu pretpostavlja da se ikonostas razvio iz ranog [[templon]]a. [[Bazilika]] posvećena [[Ivan Krstitelj\|Ivanu Krstitelju]] sagrađena je 463. Godine. U njoj [[oltarna pregrada]] okružuje oltar u obliku slova π s velikim vratima koja gledaju prema brodu i dvoje manjih vrata sa svake strane. Dvanaest redova drže oltarne pale dugače 1.6 metara. Visina pala nije poznata. Oltarna pregrada nije bila jednostavan niski [[parapet]] (kratki zid), jer su otkriveni ostaci stupića za koje se pretpostavlja da su nosili [[arhitrav]] na vrhu stupova.<ref>Matthews, Thomas F. ''The Early Churches of Constantinople: Architecture and Liturgy''. Pennsylvania State University Press, PA, 1971, {{ISBN\|0-271-00108-9}}</ref>

	~~<!-- [[Datoteka:FederovIcons.jpg\|mini\|Federov [[Deesis]] na prikazu stražnjeg kora u [[katedrala u Winchesteru\|katedrali u Winchesteru]], Engleska]] -->~~

	Templon je postupno zamjenio sve ostale oblike oltarnih pregrada u bizantinskim crkvama tijekom 6., 7. i 8. stoljeća osim u [[Kapadocija\|Kapadociji]]. [[Sveta tradicija]] pripisuje otkriće čvrstog ikonostasa sv. [[Bazilije Veliki\|Baziliju Velikom]].		Templon je postupno zamjenio sve ostale oblike oltarnih pregrada u bizantinskim crkvama tijekom 6., 7. i 8. stoljeća osim u [[Kapadocija\|Kapadociji]]. [[Sveta tradicija]] pripisuje otkriće čvrstog ikonostasa sv. [[Bazilije Veliki\|Baziliju Velikom]].

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-30T01:54:59Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[Datoteka:Iconostasis in Moscow.jpg|mini|desno|Petopločni red [[deesis]] (centar), ikonostas u [[Katedrala Uznesenja|Katedrali Uznesenja]] u [[Moskva|Moskvi]], [[Kremlj]], [[Teofan Grk]], 1405.]]
'''Ikonostas''' (također zvan '''templon''') u [[istočno kršćanstvo|istočnom kršćanstvu]] zid je s [[ikona]]ma i religijskim slikama koji odvaja [[brod (arhitektura)|brod]] od [[svetilište|svetilišta]] u [[crkva|crkvi]]. ''Ikonostas'' se također naziva prijenosni stalak za ikone bilo gdje u crkvi. Ikonostas se razvio iz [[bizantska arhitektura|bizantskog]] [[templon]]a, proces koji je dovršen u 15. stoljeću.

Riječ dolazi iz [[grčki jezik|grčkog]] εἰκονοστάσι(-ον) (još uvijek u svakodnevnoj uporabi u Grčkoj i na Cipru) što znači "mjesto za ikone".

==Položaj==
[[Datoteka:Cathedral Uglich inside 01.jpg|mini|lijevo|220px|Šestoredni ikonostas u katedrali u [[Ugljič]]u. Sjeverna đakonska vrata (lijevo) i [[Sveta vrata]] (desno).]]
[[brod (arhitektura)|Brod]] je glavni dio crkve gdje stoji većina štovatelja, a [[svetilište]] je područje oko [[oltar]]a, istočno od broda. Svetilište je obično jednu do tri stepenice više od broda. Ikonostas ne stoji izravno na rubu svetilišta, već je postavljen nekoliko metara iza ruba najviše stepenice. Tako nastaje staza za kler ispred ikonostasa koja se naziva [[soleas]]. U samom središtu soleasa je proširenje (ili [[izbočena pozornica|izbočenje]]), često okruglo, nazvano [[ambon]], s kojega đakon stoji dok čita [[ektenia|litanije]] tijekom službe.

Ikonostas, iako često visok, rijetko dodiruje strop. Time se, iz [[akustika|akustičkih]] razloga, omogućuje da [[ekfoneza|ekfoneze]] (liturgijski uzvici) klera mogu jasno čuti vjernici. U manjim modernim crkvama ikonostas može potpuno nedostajati, pa ga u takvim slučajevima zamjenjuje nekoliko malih ikona na [[analogij]]ima (lekternima) koje tvore virtualnu razdjelnicu.

[[Datoteka:Ipatios monastery Kostroma 15.jpg|mini|Južna đakonova vrata na ikonostasu u [[samostan Ipatiev|samostanu Ipatiev]], [[Kostroma (grad|Kostroma]], [[Rusija]].]]

Ikonostas obično ima tri otvora ili skup vrata: ''[[Kraljevska vrata|Prekrasna vrata]]'' ili ''Sveta vrata'' u centru, te Sjeverna i Južna vrata sa svake strane. Prekrasna vrata se ponekad nazivaju ''Kraljevska vrata'', ali taj naziv više odgovara centralnim vratima koji povezuju [[narteks]] ili predvorje s [[brod (arhitektura)|brod]]om.<ref>Tako nazvana jer je [[car]] ulazio kroz ova vrata tijekom službene ceremonije u [[Aja Sofija|Aji Sofiji]] u [[Konstantinopol]]u</ref> Ona su zatvorena kada se ne vrši služba. Moderni običaj o tome kada se vrata trebaju otvarati razlikuje se ovisno o jurisdikciji i lokalnim običajima. U nekim mjestima ona su gotovo uvijek otvorena te se zatvaraju samo u određenim trenucima, dok su drugdje ona gotovo uvijek zatvorena te se otvaraju samo u određenim trenucima.

Sjeverna i Južna vrata često se nazivaju ''Đakonovim vratima'' jer ih često koriste [[đakon]]i. Ikone svetih đakona često su oslikane na tim vratima (posebice [[sv. Stjepan]]a [[Prvomučenik]]a i [[Efrem Sirijski|sv. Efrema Sirijskog]]). Ponekad se nazivaju ''Anđeoskim vratima'' jer su na njima oslikani [[arkanđeo|arkanđeli]] [[Sveti Mihovil|Mihael]] i [[Gabrijel]]. Južna vrata su tipična "ulazna" vrata, a na njima je oslikan Mihael jer je on "Branitelj". Sjeverna vrata su "izlaz", a na njima je oslikan Gabrijel jer je on "Poslanik" Božji. Ova se vrata ponekad mogu nazivati i "pobočna vrata".

==Položaj ikona==
[[Datoteka:Ipatios monastery Kostroma 13.jpg|mini|Ikonostas u [[samostan Ipatiev|samostanu Ipatiev]] iz sredine 17. stoljeća. Sa svake strane [[Sveta vrata|Svetih vrata]] nalazi se [[Krist Pantokrator]] i [[Teotokos]]; iznad njih je [[Veliko slavlje]]; iznad njih je [[Deesis]]; iznad su [[Prorok|Proroci]] sa svake strane [[Naša Gospa od Znamenja|Naše Gospe od Znamenja]]; iznad njih su [[Dvanaestorica apostola|Apostoli]] sa svake strane [[Trojstvo|Svetog Trojstva]].]]

Brojne smjernice ili [[rubrika|rubrike]] reguliraju koje se ikone postavljaju na određene dijelove ikonostasa, iako postoji malo prostora za varijacije. U svojem najpotpunijem slavenskom razvoju ikonostas se sastoji od pet redova ikona:

#Najdonji red se ponekad naziva ''Suveren''. Na desnoj strani Prekrasnih vrata (gledano iz broda okrenuti prema naprijed) nalazi se ikona Krista (često ''[[Pantokrator]]a'') koja simbolizira njegov [[Drugi Dolazak]], a na lijevoj strani je ikona [[Teotokos]]a ([[sveta Marija|Djevice Marije]]), simbolizirajući Kristovu inkarnaciju i ulaz na ovaj svijet. Stoga se sve stvari događaju između Kristova prvog i drugog dolaska. Ostale ikone u ovom redu, osim onih na vratima, obično uključuju prikaze [[svetac zaštitnik|sveca zaštitnika]] ili [[proštenje|dan proslave]] na koji je crkva [[konsekracija|posvećena]], [[sveti Ivan Krstitelj|sv. Ivana Krstitelja]], [[sv. Nikola|sv. Nikolu]], jednog ili više od [[Četvorica Evanđelista|Četvorice Evanđelista]] itd. Iznad njih su dva zamjenjiva reda: ''[[Deisis]]'' i ''[[Dvanaest Velikih Slavlja]]'':
#U centru ''[[Deisis]]a'' nalazi se velika ikona Krista Ustoličenog. Nalijevo i nadesno su ikone Ivana Krstitelja i Teotokosa u molitvenom stavu. Sa svake strane ovih ikona nalaze se ikone arkanđela [[Sveti Mihovil|Mihael]]a i [[Gabrijel (arhanđeo)|Gabrijel]]a, zatim sv. [[Sveti Petar|Petra]] i [[Pavao iz Tarzusa|Pavla]], a zatim nekog drugog važnog Crkvenog oca koji se želi postaviti ako prostor omogućuje.
#''Slavljenički'' red sadrži ikone dvanaest [[Velika slavlja|Velikih slavlja]] [[liturgijska godina|liturgijske godine]]. Iznad ovoga su dva vršna reda također zamjenjiva jedan s drugim:
#[[Stari Zavjet|Starozavjetni]] [[prorok|Proroci]] i [[patrijarh|Patrijarsi]]—potonji uključuju dvanaest [[Jakov]]ljevih sinova—često sa svake strane ikone [[Naša Gospa od Znamenja|Naše Gospe od Znamenja]]; i
#[[Dvanaestorica Apostola]], često sa svake strane ikone na kojoj su prikazani ili Krist u Drugom Dolasku ili Sveto [[Trojstvo]].

Ponekad se mogu vidjeti dodatni redovi manjih ikona s prikazima svetaca koji se posebno vatreno lokalno štuju.

Nije neobično vidjeti ikonu ''[[Mistična večera|Mistične večere]]'' koja prikazuje Posljednju večeru, a u proširenju i [[Zajedništvo Svetih|Zajednicu Svetih]] u [[Kraljevstvo Božje|Kraljevstvu Božjem]], negdje iznad Prekrasnih vrata.

Suvereni red je uvijek prisutan, dok svi ostali mogu nedostajati. Prednost se daje Deisisu ili Slavljeničkom redu ako se samo jedan od njih može uključiti. Jedino najveći i najdorađeniji ikonostasi uključuju svih pet redova.

==Rubrike==
[[Datoteka:Gorskii_03982u.jpg|mini|lijevo|Kapelica svete ikone [[Teotokos iz Smolenska|Teotokosa u Smolensku]] u [[Katedrala Uznesenja u Smolensku|Katedrali Uznesenja u Smolensku]].]]
Postoji pravilo koje se odnosi na osobe koje smiju ući ili napustiti svetilište, i kojim vratima to mogu učiniti. Prekrasna vrata i prostor između njih i oltara ne smiju koristiti laici ni u kojem slučaju, iako se muška djeca mogu unijeti kroz njih do oltara u obredu "[[pročišćenje žene|pročišćenja]]". [[Biskup]]i mogu ući kroz Prekrasna vrata u bilo kojem trenutku; [[svećenik|svećenici]] i đakoni mogu to učiniti samo u posebnim trenucima tijekom službe kad su vrata otvorena (dok tijekom [[Svijetli Tjedan|Svijetlog Tjedna]] oni uvijek ulaze i izlaze kroz njih). Svi ostali ulaze u svetilište kroz bočna vrata.

U [[konvent]]u samo [[opatica]] i starije [[časna sestra|časne sestre]] mogu ući u svetilište i to samo kroz bočna vrata. Opatica smije ući u bilo kojem trenutku, dok ostale časne trebaju blagoslov za ulazak.

Muški laici kojima je obično dopušteno ući u svetilište uključeni su u vođenje pojedine crkve, tj. u njih spadaju [[kantor]]i i [[korist]]i, [[oltarni poslužitelji]], [[sakristijan|crkveni čuvari]] i [[kapelan]]i, itd. Ulazak u svetilište bez dobrog razloga ili bez blagoslova je zabranjeno čak i kad se ne održava religijska služba.

U [[rumunjska pravoslavna crkva|rumunjskoj tradiciji]] na dan [[konsekracija|posvećenja]] oltara u crkvi laicima, uključujući i žene, dopušteno je ući i častiti oltar sve dok ne započne Večer Posvećenja.

Ove smjernice su nastajale tijekom mnogih stoljeća zajedno s teološko simboličkim i praktičnim razlozima za njih.

==Teološke implikacije==
Ikonostas zapravo ne "razdvaja" brod od Svetog od Svetih već ih naprotiv povezuje. Ikonostas je veza između neba (Svetog od Svetih) i broda (Svetog Mjesta). Stoga je na ikonostasu sve simbolično. Ikone Krista, Teotokosa te raznih svetaca i proslava nalaze se ondje jer nas Krist, Teotokos, sveci itd. Vode i upravljaju k Svetom od Svetih. Stoga nas ličnosti na ikonama na ikonostasu vode k nebu, pa stoga ikonostas spaja umjesto da razdvaja. Ikone na ikonostasu su također prozori i mostovi k nebu (iako su sve ikone, bez obzira na njihovo mjesto, prozori i mostovi u nebo). Stoga je smisao ikonostasa predstavljanje Krista koji je veza, vrata, između oba kraljevstva. Savršeno objašnjenje za ikonostas i njegovu sjedinjujuću svrhu vidi se u Poslanici Hebrejima 10:19-20, ''"Prema tome, braćo, budući da mi snagom krvi Isusove otvoreno možemo ući u Svetinju nad svetinjama – taj novi i životonosni put on nam je otvorio kroz zastor, to jest kroz svoje tijelo."''

==Razvitak==
Arheološki dokaz iz manastira [[Stoudios|sv. Ivana iz Stoudiosa]] u Konstantinopolu pretpostavlja da se ikonostas razvio iz ranog [[templon]]a. [[Bazilika]] posvećena [[Ivan Krstitelj|Ivanu Krstitelju]] sagrađena je 463. Godine. U njoj [[oltarna pregrada]] okružuje oltar u obliku slova π s velikim vratima koja gledaju prema brodu i dvoje manjih vrata sa svake strane. Dvanaest redova drže oltarne pale dugače 1.6 metara. Visina pala nije poznata. Oltarna pregrada nije bila jednostavan niski [[parapet]] (kratki zid), jer su otkriveni ostaci stupića za koje se pretpostavlja da su nosili [[arhitrav]] na vrhu stupova.<ref>Matthews, Thomas F. ''The Early Churches of Constantinople: Architecture and Liturgy''. Pennsylvania State University Press, PA, 1971, {{ISBN|0-271-00108-9}}</ref>



Templon je postupno zamjenio sve ostale oblike oltarnih pregrada u bizantinskim crkvama tijekom 6., 7. i 8. stoljeća osim u [[Kapadocija|Kapadociji]]. [[Sveta tradicija]] pripisuje otkriće čvrstog ikonostasa sv. [[Bazilije Veliki|Baziliju Velikom]].

Do kasnog 10. stoljeća jednostavna drvena oltarna pregrada odvajala je apsidu od broda u [[podzemni grad i samostani u Derinkuyu|crkvama usječenima u stijenu]] u [[Derinkuyu]]u, iako je do kasnog [[11. stoljeće|11. stoljeća]] templon već postao standardom. Razlog tome vjerojatno leži u štovanju i imitaciji velike crkve Aje Sofije u Konstantinopolu, iako stupasta forma oltarne pregrade prethodi Aji Sofiji.<ref>Kostof, Spiro (1972). ''Caves of God: The Monastic Environment of Byzantine Cappadocia''. Cambridge, MA: MIT Press. {{ISBN|0-262-11042-3}}.</ref>

Nedavno se, posebice u dijaspori, pojavio liturgijski pokret koji se priklonio otvorenijem stilu ikonostasa. Ovi ikonostasi imaju samo jedan ili dva reda sa široko otvorenim kraljevskim vratima.

[[Oltarni prikaz]] pronađen u nekim [[rimokatoličanstvo|rimokatoličkim]] i [[anglikanstvo|anglikanskim]] crkvama i katedralama u mnogim dijelovima Europe (posebice u [[Engleska|Engleskoj]]) tijekom kasnog srednjeg vijeka zauzimao je slično mjesto ali je imao drugačiju funkciju.

==Istočno kršćanstvo==
[[istočno pravoslavlje|Istočne pravoslavne]] i [[istočno katoličanstvo|istočne katoličke]] crkve koje slijede istočni obred razlikuju se međusobno po uporabi ikonostasa. [[armenska apostolska crkva|Armenske]] i [[sirijsko kršćanstvo|sirijske crkve]] često koriste zastor za razliku od čvrstih ikonostasa. [[koptska pravoslavna crkva|Koptske]] i [[etiopska pravoslavna tewahedo crkva|etiopske crkve]] koriste ikonostas koji je ponekad napravljen rešetkasto tako da je polurazvidan.

==Ikonostasi u Hrvatskoj==
Veliki broj kvalitetnih ikonostasa sačuvan je u pravoslavni i grkokatoličkim crkvama Hrvatske. Najveći broj ikonostasa u Hrvatskoj nastao je između 17. i 20. stoljeća.
Krajem 19. i početkom 20. stoljeća brojni su ugledni hrvatski slikari radili ikone za ikonostase: [[Ivan Tišov]], [[Bela Čikoš Sesija]], [[Celestin Medović]], [[Ferdo Kovačević]] i drugi (u pravoslavnim parohijskim crkvama u Bjelovaru i Požegi, pravoslavnoj katedrali u [[Plaški|Plaškom]] i grkokatoličkoj katedrali u Križevcima). Brojne ikonostase izveli su obrtnici zagrebačke [[Obrtna škola|Obrtne škole]] prema projektima [[Hermann Bollé|Hermanna Bolléa]], [[Vinko (Vinzenz) Rauscher|Vinka Rauschera]], [[Stjepan Podhorsky|Stjepana Podhorskog]] i drugih arhitekata.

==Galerija==
<gallery>
Slika:Osiosloukas2.JPG|[[Hosios Loukas]] ([[bizantska arhitektura|srednje bizantinsko razdoblje]]), [[Distomo]], u [[Beotija|Beotiji]], [[Grčka]]
Slika:A church in Parga.jpg|[[Parga]], [[Grčka]]
Slika:Nikozja savvas3.jpg|[[Sveti Sava]] [[Nikozija]], [[Cipar]]
</gallery>

{{Commons|Iconostasis}}

==Bilješke==
{{izvori}}
* [http://hrcak.srce.hr/file/82688 Arhitektura ikonostasa u opusu Hermana Bolléa, Prostor, Znanstveni časopis za arhitekturu i urbanizam br. 18 (2010), 1 (39); Zagreb, 2010., str. 62 – 79.]

==Više informacija==
*[[Templon]]
*[[Ambon]]
*[[Soleas]]

==Vanjske poveznice==
* [http://members.virtualtourist.com/m/p/m/25de83 Fotografije ranih ikonostasa. Crka Apostola, Atena] 1000. godina
* [http://www.wyrdlight.com/gallery4.htm Slike Fedorovog ikonostasa ruskog pravoslavnog stila u Winchesterskoj katedrali]

[[Kategorija:Kršćanska ikonografija]]
[[Kategorija:Slikarstvo]]
[[Kategorija:Crkvena arhitektura]]

Ikonostas - Povijest promjena

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{(.)ommons(.*)}}' u ''

WikiSysop: brisanje nepotrebnog teksta

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica