WikiSysop: brisanje nepotrebnog teksta

2022-03-08T00:00:33Z

brisanje nepotrebnog teksta

←Starija inačica		Inačica od 8. ožujak 2022. u 00:00
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Hugh David Politzer'''-->~~{{Znanstvenik		{{Znanstvenik
	\| ime = Hugh David Politzer		\| ime = Hugh David Politzer
	\| slika =		\| slika =

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-09-20T09:11:33Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Znanstvenik
| ime = Hugh David Politzer
| slika =
| slika_širina = 200px
| naslov =
| datum_rođenja = [[31. kolovoza]] [[1949.]]
| mjesto_rođenja = [[New York]], [[SAD]]
| datum_smrti =
| mjesto_smrti =
| prebivalište =
| državljanstvo = [[Amerikanci|Amerikanac]]
| narodnost =
| etnicitet =
| polje = [[Fizika]]
| radna_institucija = [[Kalifornija|Kalifornijski]] tehnološki institut Caltech u [[Pasadena, Kalifornija|Pasadeni]]
| alma_mater = [[Michigan]]sko sveučilište u [[Ann Arbor, Michigan|Ann Arboru]] [[Harvardovo sveučilište]]
| doktorski_mentor =
| doktorski_studenti =
| poznat_po = [[Asimptotska sloboda]] [[kvark]]ova [[Kvantna kromodinamika]]
| autor_kratica_bot =
| autor_kratica_zoo =
| nagrade = [[Nobelova nagrada za fiziku]] ([[2004.]])
| religija =
| fusnote =
}}

[[datoteka:Nuclear Force anim smaller.gif|mini|desno|300px|[[Animacija]] međudjelovanja [[Jaka nuklearna sila|jake nuklearne sile]] (ili [[Rezidualna jaka nuklearna sila|rezidualne jake nuklearne sile]]). Mali obojeni dvostruki diskovi su [[gluon]]i.]]

[[datoteka:Quark structure proton.svg|mini|desno|300px|[[Proton]] je građen od dvaju [[Gornji kvark|gornjih (u) kvarkova]] i jednoga [[donji kvark|donjega (d) kvarka]]. Odabir boja pojedinih kvarkova je proizvoljan, ali sve tri boje moraju biti prisutne. [[Jaka nuklearna sila|Jake nuklearne sile]] između kvarkova posredovane su [[gluon]]ima.]]

'''Hugh David Politzer''' ([[New York]], [[31. kolovoza]] [[1949.]]), američki [[fizičar]]. [[Diploma|Diplomirao]] 1969. na [[Michigan]]skom sveučilištu u [[Ann Arbor, Michigan|Ann Arboru]], [[doktor]]irao (1974.) na [[Harvardovo sveučilište|Harvardovu sveučilištu]]. Radio na [[Kalifornija|Kalifornijskom]] tehnološkom institutu Caltech u [[Pasadena, Kalifornija|Pasadeni]], gdje je bio profesor [[teorijska fizika|teorijske fizike]]. U svojem prvom znanstvenom radu, objavljenome 1973., opisao je fenomen [[asimptotska sloboda|asimptotske slobode]] [[kvark]]ova unutar [[hadroni|hadrona]]. Što su kvarkovi bliže, [[jaka nuklearna sila]] kojom međudjeluju slabija je, na malim udaljenostima gotovo iščezava i kvarkovi se gibaju kao slobodne [[čestica|čestice]]. Kad se kvarkovi razmiču jaka nuklearna sila (jako međudjelovanje) se naglo povećava i daljnje razmicanje kvarkova postaje nemoguće. To je otkriće dovelo do razumijevanja jake sile kao dijela [[standardni model|standardnoga modela]] koji opisuje međudjelovanje [[Temeljna čestica|temeljnih čestica]] i potaknulo je pokušaje sveobuhvatnijeg opisa temeljnih [[sila]]. Neovisno o njem do istog otkrića istodobno su došli [[David Jonathan Gross|D. J. Gross]] i [[Frank Anthony Wilczek|F. A. Wilczek]], za što su 2004. sva trojica dobila [[Nobelova nagrada za fiziku|Nobelovu nagradu za fiziku]]. <ref> '''Politzer, Hugh David''', [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=49247] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2020.</ref>

== Kvark ==
{{glavni|Kvark}}

'''Kvark''' ([[Engleski jezik|eng]]. ''quark'', naziv što ga je uveo američki fizičar [[Murray Gell-Mann]] po riječi iz [[James Joyce|Joyceova]] romana ''Bdjenje nad Finneganom'') je [[elementarna čestica]], sastavnica [[Hadroni|hadrona]], [[električni naboj|električnoga naboja]] ±e/3 ili ±2e/3, podložna [[Jaka nuklearna sila|jakom međudjelovanju]]. Sve do otkrića Ω– [[čestica|čestice]] kvarkovima se pridjeljivalo čisto [[matematika|matematičko]] značenje. Prve naznake njihove fizikalne stvarnosti (realnosti) pojavile su se u [[pokus]]ima duboko neelastičnoga [[Raspršenje|raspršenja]] [[elektron]]a na [[proton]]ima, na [[Sveučilište Stanford|Stanfordskome]] [[ubrzivač čestica|linearnom ubrzivaču čestica]] 1962. Opažanje raspršenja pod velikim [[kut]]ovima (kakva su prije opažena u [[Pokus s alfa-česticama i zlatnim listićem|Rutherfordovim pokusima raspršenja alfa-čestica na listićima zlata]]) upućivalo je na postojanje tvrdih točkastih "jezgri" unutar protona. Slični pokusi provedeni potom [[neutrino|neutrinskim]] snopovima na [[CERN]]-u nedvojbeno su potvrdili da je riječ o česticama trećinskog električnog naboja i polucijeloga [[spin]]a. Za istraživanja putem duboko neelastičnih raspršenja kojima su ustanovljeni kvarkovi dodijeljena je [[Nobelova nagrada za fiziku]] 1990. J. I. Friedmanu, [[Henry Way Kendall|H. W. Kendallu]] i [[Richard Edward Taylor|R. E. Tayloru]].

Godine 1974. otkriven je c-kvark (Nobelova nagrada 1976. B. Richteru i [[Samuel Chao Chung Ting|S. C. C. Tingu]] za otkriće [[J/ψ mezon]]a). Slijedilo je i otkriće b-kvarka (1977.) i t-kvarka (1994.). Time je bio zaokružen skup kvarkova koji s [[lepton]]ima čine temeljne građevne blokove opažene tvari ([[fizika elementarnih čestica]]). Riječ je o česticama [[spin]]a 1/2, koje se pojavljuju u različitim vrstama, okusima, svrstanima u obitelji ili naraštaje. Tvari koje nas okružuju građene su od gornjega i donjega kvarka (u i d, od engl. ''up'' i ''down'') prvog naraštaja. Takav uzorak s donjim kvarkom električnoga naboja (–1/3)e i gornjim kvarkom naboja (+2/3)e ponavlja se u drugome naraštaju s kvarkovima stranog i čarobnog okusa (s i c, od engl. ''strange'' i ''charm'') te kvarkom ljepote i istine (b i t, od engl. ''beauty'' i ''truth'') trećega naraštaja. Svaki se od navedenih kvarkova pojavljuje u tri boje. Te se boje shvaćaju kao naboji na koje se vežu [[gluon]]i, prijenosnici [[Jaka nuklearna sila|jakoga međudjelovanja]] opisanoga [[Kvantna kromodinamika|kvantnom kromodinamikom]].

Na maloj međusobnoj udaljenosti (manjoj od 10–15 [[metar]]a) kvarkovi se gibaju kao slobodne čestice, a na većim udaljenostima djeluju iznimno velikim privlačnim [[sila]]ma te se zbog toga ne mogu izdvojiti iz [[Hadroni|hadrona]] kao zasebne čestice ([[asimptotska sloboda]]).

=== Asimptotska sloboda ===
{{glavni|Asimptotska sloboda}}

'''Asimptotska sloboda''' je svojstvo [[kvark]]ova da se [[gibanje|gibaju]] kao slobodne [[Elementarna čestica|elementarne čestice]] na maloj međusobnoj udaljenosti (manjoj od 10–15 [[metar]]a), a da djeluju iznimno velikim privlačnim [[sila]]ma na većim udaljenostima te da se zbog toga ne mogu izdvojiti iz [[Hadroni|hadrona]] kao zasebne čestice. Danas je ona jedna od temeljnih pretpostavki [[kvantna kromodinamika|kvantne kromodinamike]], a otkrili su je 1973. [[Frank Anthony Wilczek|F. A. Wilczek]], [[David Jonathan Gross|D. J. Gross]] i neovisno H. D. Politzer te za njezino otkriće dobili [[Nobelova nagrada za fiziku|Nobelovu nagradu za fiziku]] 2004.

=== Kvantna kromodinamika ===
{{glavni|Kvantna kromodinamika}}

'''Kvantna kromodinamika''' je [[fizika]]lna teorija koja opisuje djelovanje [[Jaka nuklearna sila|jake nuklearne sile]] unutar složenih [[subatomska čestica|subatomskih čestica]], između [[kvark]]ova i [[gluon]]a s pomoću triju svojstava nazvanih naboji boje: crveno, plavo i zeleno. Ona je važan dio [[standardni model|standardnog modela čestica]]. Kvantna kromodinamika se razvila potkraj 20. stoljeća kada je s pomoću sve snažnijih [[ubrzivač čestica|ubrzivača čestica]], [[Maglena komora|maglene ili Wilsonove komore]], [[Komora na mjehuriće|komore s mjehurićima]] i drugih [[mjerni instrument|mjernih instrumenata]] otkriven velik broj vrsta subatomskih čestica i kada je postalo jasno da se neke od njih sastoje od sitnijih dijelova te su započela istraživanja njihove strukture.

Prema kvantnoj kromodinamici, s obzirom na naboj boje, čestice i [[antičestica|antičestice]] su neutralne (bijele). [[Barion]]i sadrže po 3 kvarka različitih boja koje skupa daju neutralni naboj boje, a [[mezon]]i su građeni od kvarka i antikvarka naboja i antinaboja neke od boja. [[Gluon]]i, prijenosnici [[sila|sile]] između kvarkova, također su nabijeni nabojem boje i djeluju i međusobno. S pomoću 8 vrsta gluona kvarkovi čine [[Hadroni|hadrone]]: na primjer [[proton]]e, [[neutron]]e i [[pion]]e. Međudjelovanje gluona objašnjava kratki doseg (manji od [[promjer]]a [[atomska jezgra|atomske jezgre]], oko 10–15 [[metar]]a) jakih sila i asimptotsku slobodu gibanja kvarkova, to jest nemogućnost opažanja kvarkova izvan hadrona. <ref> '''kvantna kromodinamika''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=69868] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2020.</ref>

== Izvori ==
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==
* [http://nobelprize.org/physics/laureates/2004/ Nobel Citation]

{{Nobelova nagrada za fiziku}}

{{GLAVNIRASPORED:Politzer, Hugh David}}
[[Kategorija:Dobitnici Nobelove nagrade za fiziku]]
[[Kategorija:Američki fizičari]]

Hugh David Politzer - Povijest promjena

WikiSysop: brisanje nepotrebnog teksta

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica