Hrvatski jezik - Povijest promjena

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{(.)ječnik' u '{{HIEslovar'

2026-03-10T03:37:22Z

Zamjena teksta - '{{(.)ječnik' u '{{HIEslovar'

←Starija inačica		Inačica od 10. ožujak 2026. u 03:37
Redak 546:		Redak 546:
	Hrvatski književni jezik i hrvatski standardni jezik nisu i ne mogu biti sinonimi, jer je naziv hrvatski književni jezik istodobno i preširok i preuzak u odnosu prema nazivu hrvatski standardni jezik. Bitna obilježja standardnog jezika, obilježja bez kojih nema standardnog jezika i istodobno razlikovna u odnosu prema književnomu jeziku jesu višefunkcionalnost i normativnost. Književni jezik ima neobvezatan odnos prema normama standardnog jezika; on norme standardnog jezika poštuje na svoj način.<ref>Hrvatski jezični savjetnik, Eugenija Barić i skupina autora, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Pergamena, Školske novine, Zagreb, 1999., str. 44-47, {{ISBN\|953-6637-03-0}}</ref>		Hrvatski književni jezik i hrvatski standardni jezik nisu i ne mogu biti sinonimi, jer je naziv hrvatski književni jezik istodobno i preširok i preuzak u odnosu prema nazivu hrvatski standardni jezik. Bitna obilježja standardnog jezika, obilježja bez kojih nema standardnog jezika i istodobno razlikovna u odnosu prema književnomu jeziku jesu višefunkcionalnost i normativnost. Književni jezik ima neobvezatan odnos prema normama standardnog jezika; on norme standardnog jezika poštuje na svoj način.<ref>Hrvatski jezični savjetnik, Eugenija Barić i skupina autora, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Pergamena, Školske novine, Zagreb, 1999., str. 44-47, {{ISBN\|953-6637-03-0}}</ref>

	{{~~Wječnik~~\|hrvatski jezik}}		{{HIEslovar\|hrvatski jezik}}

	== Zanimljivosti ==		== Zanimljivosti ==
Redak 606:		Redak 606:
	== Vanjske poveznice ==		== Vanjske poveznice ==

	{{~~wječnik~~\|Podrijetlo hrvatskih riječi}}		{{HIEslovar\|Podrijetlo hrvatskih riječi}}
	*[https://www.hrvatskijezik.eu/ Hrvatski jezik]		*[https://www.hrvatskijezik.eu/ Hrvatski jezik]
	*[http://www.ethnologue.com/15/show_language.asp?code=hrv Ethnologue (15th)]		*[http://www.ethnologue.com/15/show_language.asp?code=hrv Ethnologue (15th)]

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{(.)ikizvor' u '{{HIEizvor'

2026-03-10T01:36:34Z

Zamjena teksta - '{{(.)ikizvor' u '{{HIEizvor'

←Starija inačica		Inačica od 10. ožujak 2026. u 01:36
Redak 458:		Redak 458:
	==== Deklaracija o hrvatskom jeziku ====		==== Deklaracija o hrvatskom jeziku ====
	{{Glavni\|Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika}}		{{Glavni\|Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika}}
	{{~~Wikizvor~~\|Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika}}		{{HIEizvor\|Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika}}

	Dok je zajednički pravopis primljen više-manje prešutno, premda se u nekim svojim dijelovima znatno razlikovao od dotadašnjeg Broz-Boranićeva ''Pravopisa'', izlazak ''Rječnika'' Matice hrvatske – Matice srpske (prozvanoga ''''Adok'''') izazvao je na hrvatskoj strani buru nezadovoljstva.		Dok je zajednički pravopis primljen više-manje prešutno, premda se u nekim svojim dijelovima znatno razlikovao od dotadašnjeg Broz-Boranićeva ''Pravopisa'', izlazak ''Rječnika'' Matice hrvatske – Matice srpske (prozvanoga ''''Adok'''') izazvao je na hrvatskoj strani buru nezadovoljstva.

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{(.)ikicitat\|(.*)}}' u ''

2026-03-09T23:50:10Z

Zamjena teksta - '{{(.)ikicitat\|(.*)}}' u ''

←Starija inačica		Inačica od 9. ožujak 2026. u 23:50
Redak 605:		Redak 605:

	== Vanjske poveznice ==		== Vanjske poveznice ==
	~~{{Wikicitat\|Hrvatski jezik}}~~
	{{wječnik\|Podrijetlo hrvatskih riječi}}		{{wječnik\|Podrijetlo hrvatskih riječi}}
	*[https://www.hrvatskijezik.eu/ Hrvatski jezik]		*[https://www.hrvatskijezik.eu/ Hrvatski jezik]

Suradnik10: /* Suvremeni jezični standard */

2025-07-25T03:24:06Z

Suvremeni jezični standard

←Starija inačica		Inačica od 25. srpanj 2025. u 03:24
Redak 485:		Redak 485:
	Stvaranjem slobodne Hrvatske, hrvatski se književni jezik počinje opet pohrvaćivati u onome dijelu u kojem je bio rashrvaćen. U jednome smislu vraća se na 1918. da se nastavi tamo gdje je zbog djelovanja srpske prevlasti u prvoj Jugoslaviji hrvatska jezična tradicija bila prekinuta, a u drugome na 1945. da se vrate one jezične osobine koje su do tada bile proganjane ili prognane pa zaboravljene. To se očituje u svim područjima, osobito u znanosti, upravi, zakonodavstvu i vojsci. I na svim drugim područjima doživljava svoj preporod jer je došao u novo razdoblje slobode.		Stvaranjem slobodne Hrvatske, hrvatski se književni jezik počinje opet pohrvaćivati u onome dijelu u kojem je bio rashrvaćen. U jednome smislu vraća se na 1918. da se nastavi tamo gdje je zbog djelovanja srpske prevlasti u prvoj Jugoslaviji hrvatska jezična tradicija bila prekinuta, a u drugome na 1945. da se vrate one jezične osobine koje su do tada bile proganjane ili prognane pa zaboravljene. To se očituje u svim područjima, osobito u znanosti, upravi, zakonodavstvu i vojsci. I na svim drugim područjima doživljava svoj preporod jer je došao u novo razdoblje slobode.

	Ipak, iako se hrvatska država osamostalila 1991., hrvatskom su jeziku Hrvatskoj i Hrvatima neskloni krugovi i dalje poricali samosvojnost. Nastojali se utopiti ga u umjetnoj tvorevini, koja je u međunarodnoj standardizaciji imala kôdove <span style="font-family:monospace,monospace;">scr</span> (fr. serbo-croate l’alphabet latin) i scc (fr. serbo-croate l’alphabet cyrillique).<ref name="ISO">[http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac391.nsf/AllWebDocs/Hrvatski_i_srpski_posebni_jezici Vijenac] Tihomil Maštrović: Hrvatski i srpski posebni jezici</ref> Priznanju hrvatskog jezika odnosno njegovu samostalnom uključivanju u međ. zajednicu suverenih naroda su se odupirali neki inozemni politički krugovi. Kad je u drugoj polovici 2000-ih politički projekt neke nove Jugoslavije otpao, isti su pokrenuli nove politikantske špekulacije projektom t.zv. Zapadnog Balkana odnosno po već isprobanom predlošku, provoditi unitarizaciju hrvatskoga i srpskoga. Krugovi koji se protive samostalnom hrvatskom jeziku su one europske političke sile koje su sve do bliske prošlosti snažno politički "''podupirale koncepciju dosadašnjih Jugoslavijâ, u kojima je osporavano temeljno pravo na samostalan jezik i na hrvatsku pisanu baštinu''". Takvi politički stav je 17 godina ometao međunarodno priznanje samostojnosti hrvatskoga jezika.<ref name="ISO"/>		Ipak, iako se hrvatska država osamostalila 1991., hrvatskom su jeziku Hrvatskoj i Hrvatima neskloni krugovi i dalje poricali samosvojnost. Nastojali se utopiti ga u umjetnoj tvorevini, koja je u međunarodnoj standardizaciji imala kôdove <span style="font-family:monospace,monospace;">scr</span> (fr. serbo-croate l’alphabet latin) i scc (fr. serbo-croate l’alphabet cyrillique).<ref name="ISO">[http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac391.nsf/AllWebDocs/Hrvatski_i_srpski_posebni_jezici Vijenac] Tihomil Maštrović: Hrvatski i srpski posebni jezici</ref> Priznanju hrvatskog jezika odnosno njegovu samostalnom uključivanju u međ. zajednicu suverenih naroda su se odupirali neki inozemni politički krugovi. Kad je u drugoj polovici 2000-ih politički projekt neke nove Jugoslavije otpao, isti su pokrenuli nove politikantske špekulacije projektom t.zv. Zapadnog Balkana odnosno po već isprobanom predlošku, provoditi unitarizaciju hrvatskoga i srpskoga. Krugovi koji se protive samostalnom hrvatskom jeziku su one europske političke sile koje su sve do bliske prošlosti snažno politički "''podupirale koncepciju dosadašnjih Jugoslavijâ, u kojima je osporavano temeljno pravo na samostalan jezik i na hrvatsku pisanu baštinu''". Takvi politički stav je 17 godina ometao međunarodno priznanje samostojnosti hrvatskoga jezika.<ref name="ISO"/>

	Konačni korak u priznanju odvojenog hrvatskog i srpskog jezika načinjen je zalaganjem [[NSK\|Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu]], kojoj su se pridružili [[Hrvatski zavod za norme]], [[Narodna biblioteka Srbije]] i [[Institut za standardizaciju Srbije\|srbijanski Institut za normizaciju]]. Zahtjev za izmjenu kôda je načinila NSK, a druge tri su to prihvatile. Dopisom su se obratile [[Kongresna knjižnica u Washingtonu\|američkoj Kongresnoj knjižnici]], kao međunarodnomu tijelu za normizaciju (ISO 639-2/RA). Ista ustanova je potvrdila prihvaćanje i hrvatskoga i srpskoga zahtjeva te je odredila nove oznake '''<span style="font-family:monospace,monospace;">hrv</span>''' za hrvatski i '''<span style="font-family:monospace,monospace;">srp</span>''' za srpski kao jedine vrijedeće oznake (umjesto dotadašnjih ''scr'' i ''scc'') i za knjižničnu obradbu i za nazivoslovnu primjenu. Vijest o tome stigla je na [[17. lipnja]] [[2008.]], a odluka je od [[1. rujna]] [[2008.]] postala obveznom. Ravnatelj Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, Tihomil Maštrović je tom prigodom izjavio: "''Tako je hrvatski jezik napokon postao međunarodno priznat i uveden u ISO-standarde obvezne za cijeli svijet.''".<ref name="ISO"/>		Konačni korak u priznanju odvojenog hrvatskog i srpskog jezika načinjen je zalaganjem [[NSK\|Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu]], kojoj su se pridružili [[Hrvatski zavod za norme]], [[Narodna biblioteka Srbije]] i [[Institut za standardizaciju Srbije\|srbijanski Institut za normizaciju]]. Zahtjev za izmjenu kôda je načinila NSK, a druge tri su to prihvatile. Dopisom su se obratile [[Kongresna knjižnica u Washingtonu\|američkoj Kongresnoj knjižnici]], kao međunarodnomu tijelu za normizaciju (ISO 639-2/RA). Ista ustanova je potvrdila prihvaćanje i hrvatskoga i srpskoga zahtjeva te je odredila nove oznake '''<span style="font-family:monospace,monospace;">hrv</span>''' za hrvatski i '''<span style="font-family:monospace,monospace;">srp</span>''' za srpski kao jedine vrijedeće oznake (umjesto dotadašnjih ''scr'' i ''scc'') i za knjižničnu obradbu i za nazivoslovnu primjenu. Vijest o tome stigla je na [[17. lipnja]] [[2008.]], a odluka je od [[1. rujna]] [[2008.]] postala obveznom. Ravnatelj Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, Tihomil Maštrović je tom prigodom izjavio: "''Tako je hrvatski jezik napokon postao međunarodno priznat i uveden u ISO-standarde obvezne za cijeli svijet.''".<ref name="ISO"/>

	Razvitak suvremenog hrvatskog jezika u slobodnoj Hrvatskoj dao je slobodu inicijativama koje su postojale još za vrijeme dok je Hrvatska bila dijelom Jugoslavije, a po kojima bi se u jezične tokove hrvatskog jezika u Hrvatskoj trebalo uključiti i usvajati rješenja Hrvata iz Gradišća koji su sačuvali u živoj uporabi mnoge hrvatske riječi i izraze koji su u Hrvatskoj izravno zbog politike tuđinskih gospodara ili neizravno zbog višegodišnje tuđinske vlasti istisnute iz uporabe, kao i rješenja za suvremene jezične situacije (primjerice, [[Znanstveni institut gradišćanskih Hrvata]] na sjednicama "Jezična komisija svaki misec normira gradišćanskohrvatske izraze i fraze za različna područja svakidanjega upotribljavanja ali i stručne izraze iz različnih područjev znanja."<ref><nowiki>http://www.zigh.at/index.php?id=18&tx_ttnews[tt_news]=175&cHash=587fadd79556642211baa81e0a4112dc</nowiki> Znanstveni institut gradišćanskih Hrvatov Sjednica jezične komisije, 26. srpnja 2012.</ref><ref>[http://www.zigh.at/index.php?id=238#c454 Znanstveni institut gradišćanskih Hrvatov] 7. sjednica</ref>		Razvitak suvremenog hrvatskog jezika u slobodnoj Hrvatskoj dao je slobodu inicijativama koje su postojale još za vrijeme dok je Hrvatska bila dijelom Jugoslavije, a po kojima bi se u jezične tokove hrvatskog jezika u Hrvatskoj trebalo uključiti i usvajati rješenja Hrvata iz Gradišća koji su sačuvali u živoj uporabi mnoge hrvatske riječi i izraze koji su u Hrvatskoj izravno zbog politike tuđinskih gospodara ili neizravno zbog višegodišnje tuđinske vlasti istisnute iz uporabe, kao i rješenja za suvremene jezične situacije (primjerice, [[Znanstveni institut gradišćanskih Hrvata]] na sjednicama "Jezična komisija svaki misec normira gradišćanskohrvatske izraze i fraze za različna područja svakidanjega upotribljavanja ali i stručne izraze iz različnih područjev znanja."<ref><nowiki>http://www.zigh.at/index.php?id=18&tx_ttnews[tt_news]=175&cHash=587fadd79556642211baa81e0a4112dc</nowiki> Znanstveni institut gradišćanskih Hrvatov Sjednica jezične komisije, 26. srpnja 2012.</ref><ref>[http://www.zigh.at/index.php?id=238#c454 Znanstveni institut gradišćanskih Hrvatov] 7. sjednica</ref>

			Borba za potpuno samostalni put razvijanja samostalnog hrvatskog jezika trajala je ipak i dalje, trpeći udarce iz Hrvatske. 2013. je grubim miješanjem politike u znanost, po vladajućoj stranci nametnut pravopis iako je već postojao uhodani pravopis Babić-Finka-Ham, a nametnuti pravopis je svojim rješenjima bio vraćanje na novosadske postavke. Isto je političko tijelo ukinulo Vijeće za standardizaciju hrvatskog jezika, premda to političko tijelo uopće nije imalo jezikoslovne naobrazbe. Temeljitost čišćenja otišla je dotle da su na internetskim stranicama IHJJ bili obrisani zaključci sa sastanaka Vijeća za standardizaciju hrvatskog jezika.
			26. siječnja 2024. donesen je Zakon o hrvatskom jeziku.<ref>Marko Curać: [https://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-prilozi/c-h/curac-marko/45983-kakav-nam-je-jezik-javnih-glasila-poglavito-javne-televizije-na-kojoj-se-sve-zbrinjava.html '' Kakav nam je jezik javnih glasila, poglavito javne televizije na kojoj se sve „zbrinjava“? '']. Portal HKV. 23. srpnja 2025. Pristupljeno 25. srpnja 2025.</ref>
			U izradu su sudjelovala trojica članova HAZU (Stjepan Damjanović, August Kovačec i Mislav Ježić), a prvi nacrt je predložila Matica hrvatska, dok je Odbor za normu HAZU podupro i dao neke prijedloge za njegovo poboljšanje.<ref>[https://www.info.hazu.hr/2023/12/zahtjev-hrvatske-akademije-znanosti-i-umjetnosti-povodom-skoroga-donosenja-zakona-o-hrvatskome-jeziku/ ''Priopćenje: Zahtjev Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti povodom skoroga donošenja Zakona o hrvatskom jeziku'']. HAZU. 29. studenoga 2023. Objavljeno 1. prosinca 2023. Pristupljeno 25. srpnja 2025.</ref>

	== Osobine ==		== Osobine ==

Suradnik10: /* Jugoslavensko razdoblje */

2025-07-25T03:10:20Z

Jugoslavensko razdoblje

←Starija inačica		Inačica od 25. srpanj 2025. u 03:10
Redak 434:		Redak 434:
	*{{Glavni\|Hrvatski jezični unitarizam\|l1=progoni hrvatskoga jezika i jezični unitarizam\|serbokroatizam}}		*{{Glavni\|Hrvatski jezični unitarizam\|l1=progoni hrvatskoga jezika i jezični unitarizam\|serbokroatizam}}
	Stvaranjem prve Jugoslavije 1918. godine silom srpske vlasti, zakona, odluka i propisa koji su protegnuti na Hrvatsku ili koji su donošeni u Beogradu samo na srpskome jeziku, srpski se književni jezik znatno proširio na štetu hrvatskoga i tako je na mnogim područjima kao što su uprava, zakonodavstvo, sudstvo, školstvo i vojska naglo prekinuta hrvatska jezična tradicija, ali ni takvim nasilnim postupcima nije postignuto jezično jedinstvo. Da se što više sačuvaju hrvatske jezične osobine, dr. [[Petar Guberina]] i dr. Kruno Krstić napisali su knjigu “Razlike izmedu hrvatskoga i srpskoga književnog jezika” (Zagreb, 1940.). Ta je knjiga imala dugo jak utjecaj na čuvanje hrvatske jezične posebnosti.		Stvaranjem prve Jugoslavije 1918. godine silom srpske vlasti, zakona, odluka i propisa koji su protegnuti na Hrvatsku ili koji su donošeni u Beogradu samo na srpskome jeziku, srpski se književni jezik znatno proširio na štetu hrvatskoga i tako je na mnogim područjima kao što su uprava, zakonodavstvo, sudstvo, školstvo i vojska naglo prekinuta hrvatska jezična tradicija, ali ni takvim nasilnim postupcima nije postignuto jezično jedinstvo. Da se što više sačuvaju hrvatske jezične osobine, dr. [[Petar Guberina]] i dr. Kruno Krstić napisali su knjigu “Razlike izmedu hrvatskoga i srpskoga književnog jezika” (Zagreb, 1940.). Ta je knjiga imala dugo jak utjecaj na čuvanje hrvatske jezične posebnosti.

			Hrvatski se jezik u Jugoslaviji kretao u četirima pravcima:
			* Jedan je nastavio pratiti Šulekov put, odnosno težio je ka ''jezičnoj čistoći''.
			* Drugi je bez ograde upijao strane riječi. Primjer ovakva puta je [[Miroslav Krleža]].
			* Treći je bio pravc kojim su pošli jezični unitaristi. Htjeli su što više smanjiti razlike hrvatskoga i srpskog književnog jezika.
			* Četvrti je bio „''partijski frazerski jezik, jezik pun šupljih fraza, riječi s pomaknutim ili potpuno ispražnjenim značenjem, jezik koji je služio samo da se govori, a da se ništa ne kaže, koliko se kaže da se više zamagliti, nego što se kaže...''“. <ref>Stjepan Babić: „Hrvatski jučer i danas“. Školske novine, Zagreb, 1995.</ref>

	Zatiranje hrvatskoga književnoga jezika trajalo je sve do stvaranja '''''banovine Hrvatske''''' [[1939.]] godine. Tada je u mnogome vraćeno hrvatsko nazivlje, a pogotovo stvaranjem Nezavisne Države Hrvatske. Nevolja je bila samo u tome što su obje faze, banovinska i endehaška, trajale samo sedam godina.		Zatiranje hrvatskoga književnoga jezika trajalo je sve do stvaranja '''''banovine Hrvatske''''' [[1939.]] godine. Tada je u mnogome vraćeno hrvatsko nazivlje, a pogotovo stvaranjem Nezavisne Države Hrvatske. Nevolja je bila samo u tome što su obje faze, banovinska i endehaška, trajale samo sedam godina.

	U partizanskome ratu i dolaskom komunista na vlast u Hrvatskoj hrvatski nazivi vraćeni za Banovine uglavnom su ostali, osim u vojsci jer je tu prevladalo srpsko vojno nazivlje. U početku je u drugoj Jugoslaviji u načelu priznato svakomu narodu da se služi svojim jezikom pa su zakonski priznata '''četiri''' ravnopravna jezika:<ref>Odluka o objavljivanju odluka i proglasa Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije, njegovog Predsjedništva i Nacionalnog komiteta na srpskom, hrvatskom, slovenskom i makedonskom jeziku (»Sl. list DFJ«, br. 1/45., rbr. 10., str. 5.) Odluka je donesena još 15. siječnja 1944. godine, a ponovo objavljena 1945.</ref> hrvatski, srpski, slovenski i makedonski, dopušteni su bili prijevodi sa srpskoga na hrvatski i obrnuto.<ref name="4k">Leksikonska natuknica ''Narodna skupština ─ Savezna.'', dio ''Stalne komisije Savezne narodne skupštine'' '''u''': Ružić, Silvio (ur.) ''<u>Priručni privredni leksikon</u>'', 1. izdanje, »Privreda«, Zagreb, 1962., str. 228. {{citat\|b) četiri komisije za utvrđivanje autentičnosti tekstova materijala Skupštine na jezicima na kojima nisu bili podnijeti: za srpski, hrvatski, slovenski i makedonski jezik.}}</ref> ali je tada hrvatski jezik doživio drugo [[rashrvaćivanje]].		U partizanskome ratu i dolaskom komunista na vlast u Hrvatskoj hrvatski nazivi vraćeni za Banovine uglavnom su ostali, osim u vojsci jer je tu prevladalo srpsko vojno nazivlje. U početku je u drugoj Jugoslaviji u načelu priznato svakomu narodu da se služi svojim jezikom pa su zakonski priznata '''četiri''' ravnopravna jezika:<ref>Odluka o objavljivanju odluka i proglasa Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije, njegovog Predsjedništva i Nacionalnog komiteta na srpskom, hrvatskom, slovenskom i makedonskom jeziku (»Sl. list DFJ«, br. 1/45., rbr. 10., str. 5.) Odluka je donesena još 15. siječnja 1944. godine, a ponovo objavljena 1945.</ref> hrvatski, srpski, slovenski i makedonski, dopušteni su bili prijevodi sa srpskoga na hrvatski i obrnuto.<ref name="4k">Leksikonska natuknica ''Narodna skupština ─ Savezna.'', dio ''Stalne komisije Savezne narodne skupštine'' '''u''': Ružić, Silvio (ur.) ''<u>Priručni privredni leksikon</u>'', 1. izdanje, »Privreda«, Zagreb, 1962., str. 228. {{citat\|b) četiri komisije za utvrđivanje autentičnosti tekstova materijala Skupštine na jezicima na kojima nisu bili podnijeti: za srpski, hrvatski, slovenski i makedonski jezik.}}</ref> ali je tada hrvatski jezik doživio drugo [[rashrvaćivanje]].

WikiSysop: brisanje nepotrebnog teksta

2022-03-07T21:06:48Z

brisanje nepotrebnog teksta

←Starija inačica		Inačica od 7. ožujak 2022. u 21:06
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Hrvatski jezik'''-->~~
	{{Infookvir jezik		{{Infookvir jezik
	\|ime=Hrvatski jezik		\|ime=Hrvatski jezik
Redak 316:		Redak 316:
	U ovom je razdoblju hrvatski jezik postao i jezikom kojeg se izučavalo na sveučilištima i to odlukom samih papa.<ref name="Cekol">[http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac265.nsf/AllWebDocs/ogr1 Vijenac br. 265/2004.,] Sandra Cekol: ''Čeh, Leh i Meh'', 29. travnja 2004.</ref> Hrvatski se izabralo zbog legende o hrvatskoj braći [[Leh, Čeh i Rus\|Čehu, Lehu i Mehu]], a uzelo ga se kao zajednički jezik na kojem će se objavljivati crkvene knjige za slavenske narode. To je bilo u sklopu programa [[katolička obnova\|katoličke obnove]]. Time se hrvatski potvrdio da je bio jezikom visoke kulture i znanosti, na istoj razini kao jezici koje je Katolička Crkva u to doba smatrala najvažnijim svjetskim jezicima za proučavanje Biblije i crkvenih znanosti.<ref name="Cekol"/> Radilo se o dekretima koje je izdao [[Zbor za širenje vjere]] u ime papa. Prvi je iz [[1622.]], u ime pape [[Grgur XV.\|Grgura XV.]], u kojem se zapovijeda svim visokim crkvenim školama na području Mletačke Republike osnovati katedre za arapski i ''ilirski jezik''. U dekretu iz [[1623.]] kojeg je izdao u ime pape [[Urban VIII.\|Urbana VIII.]], zapovijedilo se neka se na svih crkvenim školama i crkvenim sveučilištima uz hebrejski, pučki i klasični grčki, kaldejski (aramejski) i arapski uči također i ''ilirski jezik''. Presuda vrhovnog crkvenog suda, [[Sveta Rota\|Svete Rote]] od [[10. prosinca]] [[1655.]] je riješila sve dvojbe oko toga na što se pojam "ilirski" odnosi: Ilirik su Dalmacija, uža Hrvatska, Bosna i Hercegovina te Slavonija i time je obilježila etnički prostor hrvatskog naroda.<ref name="Cekol"/>		U ovom je razdoblju hrvatski jezik postao i jezikom kojeg se izučavalo na sveučilištima i to odlukom samih papa.<ref name="Cekol">[http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac265.nsf/AllWebDocs/ogr1 Vijenac br. 265/2004.,] Sandra Cekol: ''Čeh, Leh i Meh'', 29. travnja 2004.</ref> Hrvatski se izabralo zbog legende o hrvatskoj braći [[Leh, Čeh i Rus\|Čehu, Lehu i Mehu]], a uzelo ga se kao zajednički jezik na kojem će se objavljivati crkvene knjige za slavenske narode. To je bilo u sklopu programa [[katolička obnova\|katoličke obnove]]. Time se hrvatski potvrdio da je bio jezikom visoke kulture i znanosti, na istoj razini kao jezici koje je Katolička Crkva u to doba smatrala najvažnijim svjetskim jezicima za proučavanje Biblije i crkvenih znanosti.<ref name="Cekol"/> Radilo se o dekretima koje je izdao [[Zbor za širenje vjere]] u ime papa. Prvi je iz [[1622.]], u ime pape [[Grgur XV.\|Grgura XV.]], u kojem se zapovijeda svim visokim crkvenim školama na području Mletačke Republike osnovati katedre za arapski i ''ilirski jezik''. U dekretu iz [[1623.]] kojeg je izdao u ime pape [[Urban VIII.\|Urbana VIII.]], zapovijedilo se neka se na svih crkvenim školama i crkvenim sveučilištima uz hebrejski, pučki i klasični grčki, kaldejski (aramejski) i arapski uči također i ''ilirski jezik''. Presuda vrhovnog crkvenog suda, [[Sveta Rota\|Svete Rote]] od [[10. prosinca]] [[1655.]] je riješila sve dvojbe oko toga na što se pojam "ilirski" odnosi: Ilirik su Dalmacija, uža Hrvatska, Bosna i Hercegovina te Slavonija i time je obilježila etnički prostor hrvatskog naroda.<ref name="Cekol"/>

	Djela hrvatske književnosti iz tog razdoblja, posebice iz dubrovačkog područja bila su predmetom neutemeljenih velikosrpskih posizanja za hrvatskom kulturom. Te velikosrpske otimačine nisu prestale ni vojnim porazom Srbije u osvajačkom ratu protiv Hrvatske i BiH.<ref>[http://www.hrvatsko-slovo.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=770:komentar-mate-kovaevi-&catid=34:izdvajamo Hrvatsko slovo] Komentar. Mate Kovačević: Napadaj na hrvatsku književnost</ref~~><!-- dosta dobro objašnjenje neutemeljenosti tih posezanja, za one neupućene --~~>		Djela hrvatske književnosti iz tog razdoblja, posebice iz dubrovačkog područja bila su predmetom neutemeljenih velikosrpskih posizanja za hrvatskom kulturom. Te velikosrpske otimačine nisu prestale ni vojnim porazom Srbije u osvajačkom ratu protiv Hrvatske i BiH.<ref>[http://www.hrvatsko-slovo.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=770:komentar-mate-kovaevi-&catid=34:izdvajamo Hrvatsko slovo] Komentar. Mate Kovačević: Napadaj na hrvatsku književnost</ref>

	=== Barokni slavizam, prosvjetiteljstvo i jezična standardizacija ===		=== Barokni slavizam, prosvjetiteljstvo i jezična standardizacija ===
Redak 377:		Redak 377:
	==== Riječka jezikoslovna škola ====		==== Riječka jezikoslovna škola ====
	{{Glavni\|Riječka filološka škola}}		{{Glavni\|Riječka filološka škola}}
	Svojstvuje ju nastojanje za uvođenje tzv. slavenskog ili kratkog genitiva množine te starijih jezičnih oblika u književni hrvatski jezik.~~<!-- ima još za dodati -->~~		Svojstvuje ju nastojanje za uvođenje tzv. slavenskog ili kratkog genitiva množine te starijih jezičnih oblika u književni hrvatski jezik.
	Ta je škola imala najkraće djelovanje i najmanje odjeka. Na čelu je [[Fran Kurelac]] koji se zalaže za arhaičan i u velikoj mjeri artificijelan jezik, zasnovan na mješavini hrvatskih narječja u kojoj će prevagu imati najstarije, čakavsko najrečje, koje on smatra jezgrom hrvatskoga jezika. Smatrali su da osnovicu standardnog jezika trebaju činiti oni elementi koji su zajednički većini slavenskih jezika. Riječka filološka škola zalagala se za genitiv množine na nulti morfem (puno sel, žen, molitav), za 1. osobu prezenta na –u (ja ispletu), za dvojinu i u imenica (dvaju rukopisu, širokih rukavu) i u glagola (te me uvedosta i pokazasta), za stari kondicional s oblicima bim, biš, bi, bimo, bite, bi, za futur sa svršenim prezentom glagola biti (budu govorit), za starinske glagolske priloge i gerunde (navraćaje, obišad, našavše), za perfekt bez pomoćnog glagola, za posve arhaične konstrukcije kao što su poredbeni genitiv (misli kamena tvrđe), dativ apsolutni (profesorom toga se žamora plašećim), za arhaične oblike čto i vsaki, te za mnoštvo pojedinačnih riječi koje su u to doba već bile posve zastarjele, a kojima su oni sami mijenjali dotadašnja značenja ili koje su posuđivali iz drugih slavenskih jezika (čest – sreća, dugotrp – strpljiv, lotrija – besposlica, nauzprek – protivan, saharana – spasenje, udilje – odmah, zaobstun – uzalud itd.).		Ta je škola imala najkraće djelovanje i najmanje odjeka. Na čelu je [[Fran Kurelac]] koji se zalaže za arhaičan i u velikoj mjeri artificijelan jezik, zasnovan na mješavini hrvatskih narječja u kojoj će prevagu imati najstarije, čakavsko najrečje, koje on smatra jezgrom hrvatskoga jezika. Smatrali su da osnovicu standardnog jezika trebaju činiti oni elementi koji su zajednički većini slavenskih jezika. Riječka filološka škola zalagala se za genitiv množine na nulti morfem (puno sel, žen, molitav), za 1. osobu prezenta na –u (ja ispletu), za dvojinu i u imenica (dvaju rukopisu, širokih rukavu) i u glagola (te me uvedosta i pokazasta), za stari kondicional s oblicima bim, biš, bi, bimo, bite, bi, za futur sa svršenim prezentom glagola biti (budu govorit), za starinske glagolske priloge i gerunde (navraćaje, obišad, našavše), za perfekt bez pomoćnog glagola, za posve arhaične konstrukcije kao što su poredbeni genitiv (misli kamena tvrđe), dativ apsolutni (profesorom toga se žamora plašećim), za arhaične oblike čto i vsaki, te za mnoštvo pojedinačnih riječi koje su u to doba već bile posve zastarjele, a kojima su oni sami mijenjali dotadašnja značenja ili koje su posuđivali iz drugih slavenskih jezika (čest – sreća, dugotrp – strpljiv, lotrija – besposlica, nauzprek – protivan, saharana – spasenje, udilje – odmah, zaobstun – uzalud itd.).

Redak 487:		Redak 487:

	[[Datoteka:Croatian_subdialects.png\|thumb\|250px\|Hrvatski dijalekti u RH i BiH]]		[[Datoteka:Croatian_subdialects.png\|thumb\|250px\|Hrvatski dijalekti u RH i BiH]]
	U hrvatskom jeziku postoje ove vrste riječi: imenice, glagoli, zamjenice, pridjevi, [[prijedlozi]], [[prilozi]], [[veznici]], [[brojevi]] te riječi koje svrstavamo kao čestice. ~~<!-- uzvici?? -->~~ <br>		U hrvatskom jeziku postoje ove vrste riječi: imenice, glagoli, zamjenice, pridjevi, [[prijedlozi]], [[prilozi]], [[veznici]], [[brojevi]] te riječi koje svrstavamo kao čestice. <br>
	Promjenljive vrste riječi su [[imenice]], [[glagoli]], [[pridjevi]] i [[brojevi]].<br>		Promjenljive vrste riječi su [[imenice]], [[glagoli]], [[pridjevi]] i [[brojevi]].<br>
	U hrvatskom jeziku postoji sedam [[padež]]a: [[nominativ]], [[akuzativ]], [[genitiv]], [[dativ]], [[lokativ]], [[instrumental]] i [[vokativ]]. Svojstvuje ih promjena nastavka u riječi, uz izuzetak lokativa, koji je istovjetan dativu (osim kod nekih zamjeničnih i pridjevskih oblika), ali zahtijeva prijedlog uz sebe (iako je nekada mogao stajati samostalno). <br>		U hrvatskom jeziku postoji sedam [[padež]]a: [[nominativ]], [[akuzativ]], [[genitiv]], [[dativ]], [[lokativ]], [[instrumental]] i [[vokativ]]. Svojstvuje ih promjena nastavka u riječi, uz izuzetak lokativa, koji je istovjetan dativu (osim kod nekih zamjeničnih i pridjevskih oblika), ali zahtijeva prijedlog uz sebe (iako je nekada mogao stajati samostalno). <br>
Redak 501:		Redak 501:
	Sadašnje: [[prezent]] <br>		Sadašnje: [[prezent]] <br>
	Buduća: [[futur]], [[Futur drugi\|futur egzaktni]] (ili futur II), a u gramatikama prije Maretićeve bio je zabilježen i klasificiran i 3. oblik futura (v. u [[Šime Starčević]]a).		Buduća: [[futur]], [[Futur drugi\|futur egzaktni]] (ili futur II), a u gramatikama prije Maretićeve bio je zabilježen i klasificiran i 3. oblik futura (v. u [[Šime Starčević]]a).
	~~<!-- M. Kačić nalazi još jedan oblik -->~~

	[[Particip]]a u hrvatskom jeziku imamo pet; nazivamo ih [[glagolski prilog\|glagolskim prilozima]] i glagolskim pridjevima. <br>		[[Particip]]a u hrvatskom jeziku imamo pet; nazivamo ih [[glagolski prilog\|glagolskim prilozima]] i glagolskim pridjevima. <br>

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{izdvojeni članak(.*?)}} +)

2022-01-02T07:42:49Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{izdvojeni članak(.*?)}} +)

←Starija inačica		Inačica od 2. siječanj 2022. u 07:42
Redak 1:		Redak 1:
	<!--'''Hrvatski jezik'''-->~~{{izdvojeni članak\|srpanj 2009.}}~~		<!--'''Hrvatski jezik'''-->
	{{Infookvir jezik		{{Infookvir jezik
	\|ime=Hrvatski jezik		\|ime=Hrvatski jezik

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-07-17T10:28:59Z

Bot: Automatski unos stranica

Prikaži promjene