Suradnik01 u (test) 03:34, 6. travanj 2022.

2022-04-06T03:34:44Z

←Starija inačica		Inačica od 6. travanj 2022. u 03:34
Redak 1:		Redak 1:
	~~{{NPOV/popraviti\|autor=Donher}}~~
	~~{{Bolji naslov}}~~
	~~{{Jednostrano}}~~
	~~{{Bolji izvori}}~~
	'''Hrvatski hercegovački Bleiburg''', '''Hercegovački Bleiburg'''<ref>[https://www.glas-koncila.hr/glas-koncila-br-21-2017/ Glas Koncila br.21-2017.] ''Molitva na hercegovačkom Bleiburgu'', 28. svibnja 2017. str. 13 (pristupljeno 19. srpnja 2017.)</ref> je mjesto masovnog poslijeratnog [[Jugokomunistički zločini nakon završetka Drugog svjetskog rata\|jugokomunističkog zločina]]. Nalazi se u [[Stolac (BiH)\|Stocu]] i okolini.		'''Hrvatski hercegovački Bleiburg''', '''Hercegovački Bleiburg'''<ref>[https://www.glas-koncila.hr/glas-koncila-br-21-2017/ Glas Koncila br.21-2017.] ''Molitva na hercegovačkom Bleiburgu'', 28. svibnja 2017. str. 13 (pristupljeno 19. srpnja 2017.)</ref> je mjesto masovnog poslijeratnog [[Jugokomunistički zločini nakon završetka Drugog svjetskog rata\|jugokomunističkog zločina]]. Nalazi se u [[Stolac (BiH)\|Stocu]] i okolini.

WikiSysop: brisanje nepotrebnog teksta

2022-03-07T21:02:38Z

brisanje nepotrebnog teksta

←Starija inačica		Inačica od 7. ožujak 2022. u 21:02
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Hrvatski hercegovački Bleiburg'''-->~~{{NPOV/popraviti\|autor=Donher}}		{{NPOV/popraviti\|autor=Donher}}
	{{Bolji naslov}}		{{Bolji naslov}}
	{{Jednostrano}}		{{Jednostrano}}

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-27T06:26:10Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{NPOV/popraviti|autor=Donher}}
{{Bolji naslov}}
{{Jednostrano}}
{{Bolji izvori}}
'''Hrvatski hercegovački Bleiburg''', '''Hercegovački Bleiburg'''<ref>[https://www.glas-koncila.hr/glas-koncila-br-21-2017/ Glas Koncila br.21-2017.] ''Molitva na hercegovačkom Bleiburgu'', 28. svibnja 2017. str. 13 (pristupljeno 19. srpnja 2017.)</ref> je mjesto masovnog poslijeratnog [[Jugokomunistički zločini nakon završetka Drugog svjetskog rata|jugokomunističkog zločina]]. Nalazi se u [[Stolac (BiH)|Stocu]] i okolini.

Ubijeni su hrvatski civili, koji nisu izbjegli iz hercegovačkog kraja, katoličkom svećenstvu, te zarobljenim hrvatskim vojnicima koji su se predali na austrijskoj granici kod Bleiburga <ref name="Tjedno">[http://www.tjedno.hr/hercegovacki-bleiburg-u-radimlju/ Tjedno.hr] ''Hercegovački Bleiburg u Radimlju'', 20. svibnja 2018. (pristupljeno 7. travnja 2019.)</ref> preživjeli [[Bleiburška tragedija|Bleiburšku tragediju]] vođeni su po [[Križni put (1945.)|Križnom putu]]<ref name="miljenko">[http://www.miljenko.info/email/printcontent/2163 Miljenko.info] '' Na Radimlji održana komemoracija za žrtve totalitarnog jugokomunističkog režima'' 21. svibnja 2017. (pristupljeno 19. srpnja 2017.)</ref> te u kolonama sprovođeni od strane partizana u razne krajeve.<ref name="Tjedno"/> Na Radimlji kod Stoca završavao je jedan krak Križnog puta.<ref name="miljenko"/>

Na tisuće Hrvata sudionika Križnoga puta dovodili su iz smjera Mostara, ali i mnoge druge nevine ljude, na sudište u Stolac. U [[montirano suđenje|montiranim procesima]] s lažnim svjedocima presuđivali su uvijek protiv njih i zatim ih mučki ubili. Neki nisu imali niti suđenje. Komunisti su u stolačkom kraju potkraj Drugoga svjetskog rata zarobljavali brojne hrvatske civile koji nisu izbjegli, zatim bi ih dovodili u Stolac gdje su ih bez suda osudili i ubili u okolici. Dosadašnja istraživanja došla su do otkrivenih '''10.000''' ubijenih, u mjesecu svibnju [[1945.]] godine. Sve do 1990. vladala je prisilna šutnja o pokolju. Kad su konačno svjedoci zbivanja progovorili, otkrivene su [[masovna grobnica|masovne grobnice]] na petnaestak mjesta: u [[jama]]ma, u rupama, [[kanal]]ima i u [[korito|koritu]] [[Bregava|Bregave]], a osobito Radimlje te i u samu rijeku Radimlju. Šokantna su svjedočanstva o mučenju žena i djevojaka u raznim narodnim nošnjama. Ponaosob ih je bilo s područja zapadne Hercegovine,<ref name="zupa-stolac"/><ref name="hrsvijet"/> mnoštva puka, te izgladnjelih hrvatskih vojnika provođenih od logora do stratišta.<ref name="Tjedno"/> Otkrilo se ubojstvo nekolicine nepoznatih [[franjevci|franjevaca]] i drugih svećenika te u novije vrijeme i do podataka o ubojstvu petorice franjevaca nad jednom jamom u blizini Stoca. Jedno od najvećih stradališta je nedaleko od nekropole [[Radimlja]].<ref name="hrsvijet">[http://www.hrsvijet.net/index.php/drustvo/40-vjera/32330-hercegovaki-bleiburg-kod-stoca-spomen-na-10000-rtava-pobijenih-poslije-bleiburke-tragedije- Hrsvijet.net] M.M. ''Hercegovački Bleiburg kod Stoca: Spomen na 10.000 žrtava pobijenih poslije bleiburške tragedije '' 13. svibnja 2014. (pristupljeno 19. srpnja 2017.)</ref><ref name="zupa-stolac">[http://www.stolac.co/stolac/vijesti/16580-foto-odrzana-komemoracija-na-radimlji Stolac.co] Zupa-stolac.com ''Foto: Održana komemoracija na Radimlji '' 21. lipnja 2017. (pristupljeno 19. srpnja 2017.)</ref>

Hrvati koje nisu pobili, bili su besplatno roblje jugokomunističkim zločincima. Ti su Hrvati bili obezvrijeđeni u svakom pogledu. Nisu za svoje teško nadničenje dobili nikakvu naknadu, niti hranu. Morali su jesti prije u svojoj kući, a bili su često gladni, preživljavali su jedući travu i praveći kruh od kore sa drveta. Pobijene su cijele generacije mladih muškaraca. Tako su sve te mlade djevojke tih godina ostale neudate i zamro je život jedne cijele generacije.<ref name="Vučko">[https://kamenjar.com/presuceni-zlocini-u-stocu-i-okolici/ Kamenjar.com] Slavica Vučko: ''Prešućeni zločini u Stocu i okolici'', 25. travnja 2018. (pristupljeno 7. travnja 2019.)</ref>

Katolicima su poslijeratne godine bile užasne. Izbjeglice iz stolačkog kotara, koje su izbjegle pred komunističkom vojskom, morale su se vratiti u postojbinu. Sve ime bilo porušeno, nisu ništa imali i bili su prisiljeni hraniti se korijenjem. Nešto malo hrane slala je [[UNRRA]], ali katolici su ju dobivali tek nakon što su bili podmireni muslimani i pravoslavni. Nijedna vjera nije bila toliko šikanirana kao katolička. Nova Jugoslavija ciljano je sprovodila fizičko istrebljenje katolika. Nisu bili ubijani ni pravoslavni popovi ni muslimanski [[hodža|hodže]], nego samo katolički svećenici. Četnike su puštali na slobodu ili su im blago sudili, dok je jugokomunistička vlast neštedimice ubijala katolike i po sudu i bez suda. Ubijali su ih [[partizani]] i [[OZNA]]. Neiskreni komunisti rehabilitirali su četnike koji su zapovijedali pokoljima Hrvata. Jednostavnom promjenom strana, krajem rata ti [[četnici]] postajali su zamjenici zapovjednika partizanskih divizija. Katolici su dovedeni u obespravljeni položaj kao u osmanlijskom feudalizmu, bili su kao raja koja je morala kulučiti za gospodara. Spomenik hrvatskim žrtvama podignut je [[2005.]] na [[Vidovo polje|Vidovom polju]], na livadi izvan nekropole stećaka. <ref>[http://www.hkv.hr/reportae/lj-krinjar/5184-reportaa-humac-iroki-brijeg-vrgorac-radimlje-da-se-ne-zaboravi-.html HKV] Ljubomir Škrinjar: ''Uz 67. obljetnicu ubojstva hercegovačkih franjevaca - Humac, Široki Brijeg, Vrgorac, Radimlje – da se ne zaboravi'', 09. veljače 2012. (pristupljeno 19. srpnja 2017.)</ref> Istraživanju žrtava najvažniji doprinos dala je [[Katolička crkva]], jer su potajice, prema naputku biskupa, svećenici prikupljali podatke o stradalim [[Hrvati u Bosni i Hercegovini|Hrvatima]] istočne Hercegovine. Uz ustrajni rad nekolicine entuzijasta podatci su dopunjeni, objedinjeni i objavljeni kao vrlo vrijedna knjiga svjedočanstava protiv zaborava o 4515 ubijenih Hrvata s toga područja. Na vidjelo su brojne mnoge nepoznate činjenice o uzrocima, tijeku, broju i posljedicama stradanja istočno-hercegovačkih Hrvata tijekom Drugoga svjetskog rata i poraća. Dokumentirano su pobijene brojene neistine i laži o njima komunističke [[protuhrvatstvo|protuhrvatske]] promidžbe. Promidžba je popisala i objavila srpske i muslimanske žrtve, ali su ti popisi upotrijebljeni za optužbe protiv Hrvata, jer je jugoslavenska mašinerija laži navela samo 195 hrvatskih žrtava. Točno je da broj hrvatskih žrtava premašuje srpske i muslimanske zajedno. 1600 hrvatskih žrtava s ovog prostora pokazuje da su Hrvati najveći stradalnici i Stolac je s pravom nazvan "hrvatski hercegovački Bleiburg". Ovdje su stradali i mnogi Hrvati iz drugih krajeva na ovome mjestu. U ratu je stradalo 683 vojnika, 684 djece i 817 žena, nakon rata na Križnim putovima život su izgubila 1333, a nakon Križnih putova 531 istočnohercegovački Hrvat, ili ukupno oko 20 % tamošnjeg hrvatskog pučanstva. Dokumenti ukazuju da su vodeće strukture KPJ i nove jugoslavenske vlasti planirale i zapovijedile ukloniti sve one koji bi mogli predstavljati oporbu ili eventualne problem kod uspostavljanja novoga totalitarnog komunističkog ustava vlasti. To je bio razlog mržnje u dijelu Srba i Muslimana protiv Hrvata i okrutnih postupaka prema Hrvatima. Ta je mržnja vrlo dugo bila utisnuta i nakon povratka preživjelih na popaljena ognjišta u Hercegovini u dijelu Srba i Muslimana. Osobito je to bilo kod onih u strukturama KPJ i vlasti, koji su mogli bilo kojega tamošnjeg Hrvata optužiti, maltretirati i ubiti bez posljedica. Biskup [[Petar Čule|Čule]] je izvijestio na Biskupskoj konferenciji u Zagrebu rujna 1945. o stanju svog kraja. Nije bilo katoličkog sela, koje nije bilo bez žrtava. OZNA je po ulasku u svako selo pobila po nekoliko ljudi radi zadavanja straha drugima. Odmah su napunili sve zatvore u Mostaru, mahom Hrvatima katolicima. Po noći su iz zatvora i logora odvodili kamione pune katolika koje su ubijali bez ikakve sudske presude, pa procjene broja pobijenih katolika na teritoriju mostarske biskupije u1945. se kreće u blizu deset tisuća. Jugokomunistički državni teror fizički je uništavao Hrvate. Opljačkali su sva katolička sela oko Mostara i Širokog, seljacima su oteli i posljednju kravu, ovcu, kokoš. Zbog sušne godine ljetina je bila slaba, pa je vladala glad. Nešto hrane slala je UNRRA, ali vlast je prvo davala Srbima i Muslimanima, a Hrvatima zadnjima. Posljedica zločinačke jugoslavenske vlasti bila je promjena demografske i etničke slike u istočnoj Hercegovini [[etničko čišćenje|na štetu]] Hrvata u korist Srba i Muslimana. Tijekom socijalističke Jugoslavije broj se Hrvata u istočnoj Hercegovini stalno smanjivao.<ref>[http://rb-donjahercegovina.ba/tekstovi/istina-o-zrtvi-na-radimlji-2204.aspx Fondacija Ruđer Bošković Donja Hercegovina] ''Istina o žrtvi na Radimlji''. Dr. Zdravko Dizdar "Svoje žrtve komunizma ne smijemo zaboraviti". Izvor: [[Stolačko kulturno proljeće]], Godišnjak za povijest i kulturu, godište V, godina 2007., stranica 15 do 18. (pristupljeno 19. srpnja 2017.)</ref> U komunističkoj strahovladi predstavnici Srba i Muslimana su što prikriveno-što otvoreno, pokušavali nametnuti svoju nadmoć.<ref name="Zovko"/>

Povjesničari procjenjuju da je na samom koncu II. svjetskog rata i poraća u masovnim grobnicama ovdje mučki ubijeno nekoliko desetaka tisuća tzv. "[[narodni neprijatelj|narodnih neprijatelja]]". Nepotpuni i neslužbeni podatci su da je tih godina ukupno ubijeno više od 20.000 hercegovačkih Hrvata, a iz same župe Stolac ubijeno je i nestalo 668 stanovnika Hrvata, što je više nego desetkovalo Hrvate na lijevoj obali rijeke Neretve,<ref name="Zovko">[http://www.hrsvijet.net/index.php/kolumna-ilija-zovko/23557-ilija-zovko-geopolitike-igre-i-licitiranje-opstojnou-i-rtvama-stolakih-hrvata Hrsvijet.net] Ilija Zovko: ''Geopolitičke igre i licitiranje opstojnošću i zrtvama stolačkih Hrvata'' 05. rujna 2012. (pristupljeno 19. srpnja 2017.)</ref> čiji gubitci prelaze 20%. Dokumenti i iskazi svjedoka označavaju nekoliko mjesta najbrutalnijih pogubljenja krajem rata i u poraću. To su jama Bišina kod Nevesinja, Trebinjska šuma i dva mjesta masovnog stradanja u blizini Stoca: [[Radimlja|Radimlju]] odnosno [[Vidovo polje]] te jame na visoravni [[Poplat]] jugozapadno od Stoca, sa istočne strane magistralne ceste Stolac - [[Neum]]. Ratni zarobljenici koji su dovođeni na ova stratišta su [[zatvor Ćelovina]] u [[Mostar]]u, te zatvori OZN-e u Stocu, [[Čapljina|Čapljini]], [[Čitluk]]u i [[Ljubuški|Ljubuškom]]e. Cijele kompozicije vlakova korištene su kao prijevozno sredstvo za prijevoz žrtava kojima su kao mjesta posljednjeg počinka, voljom [[KPJ]] i OZN-e, određene upravo ta mjesta za masovna gubilišta. Vlak smrti stajao je u željezničkoj postaji u [[Hutovo|Hutovu]], s koje su zarobljenike jugokomunistički zločinci odvodili na masovna [[gubilište|gubilišta]] na jamama na [[Poplat]]u. Jedna se zove "[[Bodirogina jama]]", druga je "Jama iza Đanove kuće" na čestici koja se zove Bakrač.<ref name="Zovko"/> Otkrivena je u nekoliko navrata, ali svjedoci su šutili zbog straha za vlastiti život. Svibnja/lipnja 1945. svjedok je išao putem preko Poplata na Ravni. Naišao je na goveda koja riču, a isprednjih bila je svježa krv po ledini. Na obližnju jamu bila je nabacana drača, a ispod drače vidila se odjeća. Svjedok je prišavši bliže, vidio da je jama puna do vrha. 1959./1960. sasvim slučajno. Nalazač je lovio golubove, sišao u jamu duboku 24 metra i ugledao mnogo glava, na prvi pogled preko stotine glava i plus drugih kostiju, porcije, noževe, viljuške, kaiševe.<ref>„Stradanje Hrvata tijekom Drugog svjetskog rata i poraća u istočnoj Hercegovini“ (str. 731., 732., 733., 736.)</ref> JNA je nekoliko puta u poraću dolazila na tu jamu. Mještani su primijetili da vojnici JNA idu s bačvama na kojima je pisalo H<sub>2</sub>SO<sub>4</sub> ([[sumporna kiselina]]) i nacrtana mrtvačka glava. Temeljno svojstvo te kiseline je razaranje organskih tvari. Logičan je zaključak da je vojska uništavala dokaze masakra. Koncem devedesetih godina speleolozi društva „Špiljar“ iz Splita pregledali su jamu i potvrdili da je u njoj mnoštvo ljudskih kostiju i o tome napravili uredan zapisnik. Kod Radimlje u velikim iskopinama nastalim zbog eksploatacije šljunka, partizanski egzekutori i ubili su desetak tisuća ljudi. Svjedoci koji su zime 1944. prošli onuda, uočili su da se zemlja "dimi", premda je bila velika studen. Obližnja zemlja bila je crna od čahura, mnogo željezničkih kapa na zemlj i krv. Velika čatrnja bez vode te još 3-4 velike rupe, jame, odakle se kopao pijesak bile su pune ljudi. Jednom poslije partizani su došli po skupinu djevojaka i žena, dao im uzeti krampove i lopate i poveo ih zatrpavati jame. 4-5 kao kuća velikih jama i puna čatrnja ljudi bile su slabo pokrivene dračom, a žene su zatrpavale koliko su mogle. Poslije je sve to preorano i vinogradi posađen. Iskazi svjedoka potvrđeni su 1998. godine. Terenska istraživanja koja je ljeta 1998. poduzela [[Komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava Republike Hrvatske]] - ispostava u Ljubuškom, otkopala je jednu jama i čatrnju na Radimlji i potvrdila svjedočanstva.<ref name="Zovko"/>

U Stocu je najpoznatija državna institucija [[Državna bolnica u Stocu|Državna bolnica]] (Koštana bolnica) bila mjestom okrutna zločina. Krajem 1945. iz nje su izveli nacionalno, vjerski ili na neki drugi način nepodobne ranjenike i bolesnike te ih pobili u samom vrtu. Zavjera šutnje počinitelja i strah svjedoka bili su preveliki. Svjedoče o dvadesetak pokopanih. Drugo veliko stratište je zgrada Suda, čiji je veliki podrum poslužio je za zatvor partizanima od jeseni 1944. godine. Premda je rat bio gotov, u njegovom podrumu na sirovi način ubijeno je nekoliko desetina civila pogrešne vjere ili nacionalnosti. Te i druge lokacije bile su mjesta brojnih likvidacija "unutrašnjih neprijatelja".<ref>[http://www.maxportal.hr/vijesti/hrvatska/stolac-za-pocetnike-ovdje-smo-ih-sve-pobili-baaanda-ustase-sve-pobili-metak-u-potiljak/ MaxPortal] Gordan Raguž: ''Stolac za početnike: “Ovdje smo ih sve pobili… baaanda… sve pobili… metak u potiljak “'' (pristupljeno 19. srpnja 2017.)</ref> Grobnica 19 ustaša je unutar zida silosa za brašno.<ref>[https://www.facebook.com/maxportal.hr/posts/435009443289463 Maxportal Facebook] 9. listopada 2016</ref>
Nakon svih ovih nemilosrdnih ubojstava, ovdašnji Hrvati bili su jako uplašeni, osiromašeni, gladni i jadni, i preživljavali su samo Božjom milošću. Ubojstva nisu ni tad prestala. UDBA i KOS su danonoćno pratili Hrvate i ubijali za svaku riječ koja im je bila sumnjiva. Mnoge Hrvate tako je "pojela" noć, a obitelj nije smjela o tome govoriti.<ref name="Vučko"/>

Egzekutori ovih zločina živjeli su ili još žive Berkovićima, Bileći, Ljubinju, Mostaru ali i u Stocu.<ref name="Zovko"/>

O ovoj patnji i mučeništvu živih i mrtvih, nikada ni jedna hrvatska Vlada nije nikada progovorila. Ovim 10 000 nedužnih Hrvata koje su ubili jugokomunistički zločinci, nikada nitko, od službene vlasti, nije odao počast, položio vijenac i o tim zločinima obavijestio svijet.<ref name="Vučko"/>

Sveta misa na Radimlji služi se svake godine i to prve nedjelje iza komemoracije i sv. mise na Bleiburgu.<ref name="Tjedno"/>

== Izvori ==
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==
*[http://www.braniteljski-portal.hr/layout/set/print/Novosti/OBLJETNICE/RADMILJA-Komunisti-su-proslavljali-svoj-izlazak-na-otvorenu-pozornicu.-Ubijali-su-sve-redom-FOTO Braniteljski portal] Obljetnice: Radimlja - Komunisti su proslavljali svoj izlazak na otvorenu pozornicu. Ubijeli su sve redom, Stolac, 18. svibnja 2014.

[[Kategorija:Partizanski zločini u Drugom svjetskom ratu i poraću]]
[[Kategorija:Hrvatska povijest]]
[[Kategorija:Bosna i Hercegovina u Drugom svjetskom ratu]]
[[Kategorija:Masakri]]
[[Kategorija:Stolac]]

Hrvatski hercegovački Bleiburg - Povijest promjena

Suradnik01 u (test) 03:34, 6. travanj 2022.

WikiSysop: brisanje nepotrebnog teksta

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica