WikiSysop: brisanje nepotrebnog teksta

2022-03-07T07:45:06Z

brisanje nepotrebnog teksta

←Starija inačica		Inačica od 7. ožujak 2022. u 07:45
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Historia Salonitana'''-->~~{{Infookvir knjiga		{{Infookvir knjiga
	\| naziv = Historia Salonitana		\| naziv = Historia Salonitana
	\| naziv_izvornika =		\| naziv_izvornika =

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-09-22T18:49:38Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Infookvir knjiga
| naziv = Historia Salonitana
| naziv_izvornika =
| prijevod = Salonitanska povijest
| slika = [[Datoteka:Historia Salonitana.jpg|220px]]
| opis_slike = Stranice Tomine ''Historie Salonitane''
| autor = [[Toma Arhiđakon]]
| ilustrator =
| dizajn korica =
| država = [[Hrvatsko-Ugarsko Kraljevstvo]]
| jezik = latinski
| serijal =
| žanr =
| vrsta_djela = [[kronika]]
| izdavač =
| datum_izdanja =
| vrijeme_i_mjesto_nastanka = [[1266.]], [[Split]]
| vrsta_korica =
| broj_stranica =
| pripovjedač =
| gledište =
| vrijeme_radnje =
| mjesto_radnje =
| glavni_lik =
| teme =
| isbn =
| prethodna =
| sljedeća =
}}
'''Historia Salonitana''', punim naslovom '''Historia Salonitanorum pontificum atque Spalatensium''' (''Povijest salonitanskih i splitskih nadbiskupa'') je povijesno djelo [[Split|splitskog]] povjesničara [[Toma Arhiđakon|Tome Arhiđakona]] iz [[13. stoljeće|13. stoljeća]]. Djelo sadrži povijest splitske, odnosno [[Salona|salonitanske]] crkve do [[1266.]] godine kada je Toma prestao pisati. Povijest [[Splitsko-makarska nadbiskupija|Solinske odnosno Splitske crkve]] od njezinih početaka do svojega vremena (''Historia Salonitana'') sadrži iznimno vrijedne podatke za ranu hrvatsku povijest (kataloški pregled biskupa i nadbiskupa, imena vladara iz [[Hrvatski vladari|hrvatske narodne dinastije]], teorija o gotskom podrijetlu Hrvata, opisi nekih događaja iz onovremene europske povijesti, podaci o nekim umjetničkim spomenicima, npr. [[Dioklecijanova palača]], [[samostan sv. Stjepana pod borovima|crkva sv. Stjepana]], Buvinine vratnice i dr.). Prvo izdanje je objavio [[Ivan Lučić]]. Još prije u [[16. stoljeće|16. stoljeću]] je dopunjena i proširena verzija bila izdana u historiografiji nazvana ''Historia Salonitana Maior''.<ref name="LZMK">[http://proleksis.lzmk.hr/48906/ Proleksis enciklopedija] Toma Arhiđakon</ref>

Sačuvano je ukupno četrnaest rukopisa Historije Salonitane, od kojih se četiri nalaze u Splitu. Tri se nalaze u Arhivu [[Metropolitanski kaptol u Splitu|splitskog kaptola]], a jedan se čuva u [[Arheološki muzej u Splitu|Arheološkom muzeju grada Splita]]. Trogirski kodeks se danas čuva u Nacionalnoj knjižnici Szecheny u [[Budimpešta|Budimpešti]], a nastao je krajem [[14. stoljeće|14. stoljeća]]. Najstariji rukopis je splitski, koji se čuva u Arhivu splitskog kaptola, a potječe iz druge povlovice 13. stoljeća. Pisan je [[beneventana|beneventanom]] i postoji pretpostavka da bi se moglo raditi o Tominu autografu, odnosno o originalu, kojeg je napisao sam Toma. Dva se rukopisa čuvaju u [[Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu|Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu]], od kojih je prvi dijelom pisan humanističkim kurzivom 14.-15. stoljeća, a dodaci kurzivom [[17. stoljeće|17. stoljeća]], dok je drugi pisan latinskim kurzivom 16. stoljeća. U [[Vatikanska knjižnica|Vatikanskoj knjižnici]] čuvaju se tri rukopisa, od kojih je najstariji pisan humanističkim kurzivom 14.-15. stoljeća.

{{Quote box|width=70%|align=center|quote=Tada je sastavio svoje najpoznatije, latinskim jezikom pisano djelo Povijest salonitanskih i splitskih nadbiskupa (''Historia Salonitanorum pontificum atque Spalatensium'', skraćeno: ''Historia Salonitana''), koje je ostalo sačuvano u nekoliko prijepisa, a pripada žanru ''gesta episcoporum'', premda sadrži i niz autobiografskih podataka. U tom je djelu opisao povijest salonitanske i splitske Crkve od rimskoga doba do 1266. te donio mnogobrojne vrijedne podatke o hrvatskoj srednjovjekovnoj povijesti uopće. [...] Dopunjena verzija Tomina djela, koja potječe iz XVI–XVII. st. i u historiografiji je poznata pod nazivom ''Historia salonitana maior'', obuhvaća događaje do 1185., građu o splitskim crkvenim saborima (925. i 928) i opis smrti kralja Zvonimira. O njezinu podrijetlu i nastanku u historiografiji postoje različita tumačenja.<ref>[http://enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=61655 Hrvatska enciklopedija - Toma Arhiđakon]</ref>|source=[[Hrvatska enciklopedija (LZMK)]]}}

==Sadržaj==
''Historia salonitana'' ima ukupno četrdeset i jedno poglavlje. Glavne teme koje se obrađuju su antički autori koji su pisali o [[Dalmacija|Dalmaciji]] (poglavlje 1-2), navodni počeci crkvene organizacije u Saloni u apostolsko vrijeme (poglavlje 3), vladavina cara [[Dioklecijan|Dioklecijana]] (poglavlje 4), propasti Salone početkom [[7. stoljeće|sedmog stoljeća]] (poglavlje 7), bijeg stanovnika Salone u Dioklecijanovu palaču i obnova crkvenoga života (poglavlja 8-12), crkvena organizacija od devetog do jedanaestog stoljeća (poglavlja 13-14), Formiranje [[Bar (grad)|barske]] biskupije (poglavlje 15), papinske intervencije i sukobi oko liturgije na crkvenoslavenskom jeziku (poglavlje 16), uspostava ugarske vlasti nad Splitom [[1105.]] (poglavlja 17-18), osnivanje [[Hvar|hvarske]] biskupije i crkveno odvajanje [[Zadar|Zadra]] (poglavlja 19-20), vrijeme nadbiskupa Rainerija ([[1175.]] – [[1180.]]) (poglavlje 21), Zadra i četvrtog križarski rat (poglavlje 24), Tomin susret s [[Franjo Asiški|Franjom Asiškim]] [[1223.]] godine (poglavlje 26), izbor Tome za arhiđakona [[1230.]] godine (poglavlje 31), latinska uprava potestata [[Gargan|Gargana]] (poglavlja 32-34), borba s [[Omiš|omiškim]] gusarima (poglavlje 35), provala Tatara (poglavlje 37), te sukob oko izbora za opata samostana u Sv. Stjepana (poglavlje 41).

Uže gledano u kontekstu hrvatske povijesti, djelo sadrži opis dolaska Hrvata na područje Dalmacije i Panonije, pod vodstvom Totile, sa područja Poljske i Češke. Opis dolaska sličan je onome u djelima ''[[De Administrando Imperio]]'' i ''[[Ljetopis popa Dukljanina]]'', pa stoga ova tri djela čine osnovu povijesnog znanja o [[Podrijetlo Hrvata|ranoj hrvatskoj povijesti]]. Osim toga govori o hrvatskoj povijesti za vrijeme hrvatskih kneževa i kraljeva, najviše [[Petar Krešimir IV.|Petra Krešimira IV.]] i [[Dmitar Zvonimir|Dmitra Zvonimira]], o tatarskim provalama, neprijateljstvu Splita i Trogira i o političkim tenzijama u gradu. U proširenoj verziji nalazi se i prijepis [[Pacta Conventa|Pacte Convente]].

=== Podrijetlo Hrvata ===
{{glavni|Podrijetlo Hrvata}}

Treće po vremenskom redu pisano vrelo za odgovor na pitanje o [[Podrijetlo Hrvata|podrijetlu Hrvata]] povijesno je djelo ''Historia Salonitana'' [[Toma Arhiđakon|Tome Arhiđakona]], nastalo oko polovice 13. stoljeća, dakle punih šest stotina godina poslije vremena o kojem u tim vijestima izvješćuje. Toma pripovijeda (u 7. glavi) da je [[Salona]], metropola [[Dalmacija (rimska provincija)|rimske provincije Dalmacije]], razorena u doba Gota. Tada su [[Goti]] pod svojim vojvodom [[Totila|Totilom]] dolazeći iz predjela današnje Njemačke i Poljske krenuli u Italiju i na tom putu stigli u Dalmaciju. Sam Totila napadao je Salonu i pustošio [[Dioklecijanova palača|Dioklecijanovu palaču]]. S njim je došlo sedam ili osam rodova plemića (lat. ''septam vel octo tribus nobilium'') iz Poljske (lat. ''de partibus Poloniae''). Njima se dopala [[Primorska Hrvatska (kneževina)|Hrvatska]], planinska zemlja u zaleđu Dalmacije, i njihov im je vojvoda dopustio da je zaposjednu i da ostanu ondje. Toma kaže da se Hrvatska u starini zvala Kuretija po narodu Kureta ili Koribanata. Za to da su Kureti u starini živjeli na Jadranu navodi svjedočanstvo rimskoga pjesnika Lukana.<ref name="Radoslav">Ivan Supičić (ured.), ''Hrvatska i Europa: Rano doba hrvatske kulture'', AGM, Zagreb, 1997.; Radoslav Katičić - O podrijetlu Hrvata</ref>

=== Doseljenje Hrvata ===
{{glavni|Dolazak Hrvata}}

S tim starosjediocima izmiješali su se doseljenici i novi gospodari iz Poljske i Češke (lat. ''de Polonia seu Boemia'') i postali su s njima jedan narod jednoga jezika. Dobili su i vlastite knezove, a zvali su se većinom [[Goti]], ali uz to još i [[Slaveni]], prema imenu što su ga sa sobom donijeli došljaci. Oni su napadali Latine u primorskim krajevima, a najviše Salonu, pa ju je gotski knez koji je vladao svom zemljom Slavena (lat. ''dux Gothus qui toti praeerat Sclavoniae'') u jednom velikom napadaju osvojio i razorio. Prema Tominu se kazivanju [[Hrvati]] dakle zovu po starim Kuretima, a Hrvatska po staroj Kureciji. Oni se zovu i [[Slaveni]] jer su njihovu vlast osnovali plemeniti rodovi doseljeni iz Poljske i Češke, a zovu se i [[Goti]] jer su ti doseljenici došli u Dalmaciju s [[Totila|Totilom]] i njegovom gotskom vojskom. Oni su tada zauzeli i zadržali planinski dio provincije, tamo se izmiješali sa starosjediocima, izgradili snažan narod i kneževsku vlast, i tek tada, dakle dosta vremena poslije dolaska s Totilom i Gotima, zauzeli i razorili Salonu. Ta je zapletena priča još zapletenija stoga što Toma na dva mjesta piše tako da se razumije kao da su Salonu razorili Goti u doba kad ih je Totila doveo kao osvajače u Dalmaciju.<ref name="Radoslav" />

=== Pokrštenje Hrvata ===
{{glavni|Pokrštenje Hrvata}}

Povjesničar [[Miho Barada]] na temelju ''Historie Salonitane'' od Tome Arhiđakona iz 13. stoljeća. Prema Baradi, [[Hrvati]] su [[Dolazak Hrvata|doselili na jug]] kao [[arijanstvo|pokršteni arijanci]], a u novoj domovini su se odrekli toga krivovjerja (tj. pokatoličili). [[Toma Arhiđakon]] konstantno navodi kako su Hrvati došli na jug kao arijanci i naziva ih [[Goti]]ma. [[Ferdo Šišić]] je dokazao kako su dalmatinski romanski starosjedioci novodoseljenje Hrvate nazivali Gotima u podrugljivom smislu. Od Romana, taj je naziv prešao u staru hrvatsku kroniku, ''[[Ljetopis popa Dukljanina#Hrvatska redakcija|Kraljevstvo Hrvata]]'', odatle ga je preuzeo [[ljetopis popa Dukljanina|ljetopisac pop Dukljanin]] u 12. stoljeću, a od njega je to preuzeo Toma Arhiđakon. Ni u jednom od spomenutih spisa ne piše kako su [[Hrvati]] bili arijanci. To je vjerojatno zaključio [[Toma Arhiđakon]] jer je znao da su Goti bili arijanci. Kako Hrvati ipak nisu došli u novu domovinu kao kršćani svjedoče oni izvori, koji dokazuju, kako su Hrvati pokršteni u [[Hrvatska|svojoj današnjoj domovini]].<ref>Antun Ivandija, ''Pokrštenje Hrvata prema najnovijim znanstvenim rezultatima: (prikaz pitanja)'', Bogoslovska smotra, Vol.37 No.3-4, travanj 1968.</ref>

=== Hrvatski narodni vladari u kronici HS ===
[[Slika:HS kralj Krešimir.jpg|200px|desno|mini|Spomen kralja Krešimira u djelu ''Historia Salonitana'']]
Splitski [[arhiđakon]] Toma je zamislio svoju kroniku, prvenstveno, kao povijest salonitansko-splitske Crkve te je tek uzgred spominjao političke događaje, koji su bili povezani uz zadanu temu djela. Zbog toga su podaci o [[srednji vijek|ranosrednjovjekovnoj]] [[Hrvatsko Kraljevstvo|hrvatskoj državi]] i njenim vladarima, zastupljeni tek fragmentarno. Moguće je i da Toma nije raspolagao detaljnijim podacima, već je građu crpio isključivo iz sačuvanih povelja i dokumenata. Prvi spomen hrvatskih narodnih vladara u ''Historiji Salonitani'' nalaze se u trinaestom poglavlju pod naslovom "Popis nadbiskupa o kojima postoji spomen" (''Cathalogus archiepiscoporum de quibus extat memoria'').<ref>Toma Arhiđakon, Historia Salonitana, Književni krug, Split, 2003., str. 53.</ref> Na početku tog poglavlja, Toma navodi kako su "slavenski vođe počeli silno štovati crkvu blaženog Dujma darujući joj imanja i mnoge posjede". Kao prvog spomenutog "slavenskog kneza" navodi kneza [[Branimir]]a (''Branimiri ducis Sclauonie''), koji je vladao u vrijeme splitskog nadbiskupa Marina. Dalje piše o nadbiskupu [[Ivan II., splitski nadbiskup|Ivanu]] koji je upravljao nadbiskupijom [[914.]] godine, "u doba kneza [[Kralj Tomislav|Tomislava]]" (''tempore Tamislaui ducis'') te o nadbiskupu Martinu, koji je vodio splitsku Crkvu u doba kralja [[Stjepan Držislav|Držislava]] (''Dirsciscclaui regis''). O Držislavu piše da su nakon njega, njegovi nasljednici nosili naslov "kraljeva Dalmacije i Hrvatske" (''reges Dalmatie et Chroatie appellati sunt'') i da im je vlast nad kraljevstvom Dalmacije i Hrvatske pripadala po podrijetlu, nasljedstvom od otaca i pradjedova.<ref>Toma Arhiđakon, Historia Salonitana, Književni krug, Split, 2003., str. 53.-55.</ref>

U četrnaestom poglavljau "O dolasku Ugara" (''De aduentu Hungarorum''), Toma spominje nadbiskupa Petra, koji je upravljao splitskom Crkvom [[990.]] godine, u doba kraljeva [[Trpimir]]a i njegova sina [[Muncimir]]a. Prema drugim izvorima, Trpimir i njegov sin Muncimir nisu nosili naslov [[kralj]]a, već [[knez]]a, a također, nisu živjeli u drugoj polovici [[10. stoljeće|10. stoljeća]], već u [[9. stoljeće|9. stoljeću]]. U istom poglavlju spominje Pavla, koji je bio splitski nadbiskup [[1015.]] godine, u doba [[Dodatak:Popis bizantskih careva|bizantskih careva]] [[Bazilije II.|Bazilija II.]] i [[konstantin VIII.|Konstantina VIII.]] te [[Krešimir III.|Krešimira III.]], "njihova patricija i kralja Hrvata" (''eorum patricii et regis Chroatorum'').<ref>Toma Arhiđakon, Historia Salonitana, Književni krug, Split, 2003., str. 57.</ref>

U šesnaestom poglavlju "O promaknuću nadbiskupa Lovre" (''De promotione Laurentii archiepiscopi''), Toma piše o nadbiskupu [[Lovro Dalmatinac|Lovri]], koji je bio postavljen "na stolicu salonitanske crkve" [[1060.]] godine i upravljao Crkvom u vrijeme trojice [[hrvatski vladari|hrvatskih kraljeva]], Stjepana, [[Petar Krešimir IV.|Krešimira]] i [[Dmitar Zvonimir|Zvonimira]]. Podatak o kralju Stjepanu se vjerojatno odnosi na kralja [[Stjepan II., hrvatski kralj|Stjepana II.]], a ne na kralja [[Stjepan I., kralj Hrvatske|Stjepana I.]], koji je vladao do [[1059.]] godine. Vjerojatno zbog takve zabune, Toma je smatrao da je Zvonimir "bio posljednji kralj Hrvata" (''qui fuit ultimus rex Chroatorum''). U daljnjem tekstu istog poglavlja, Toma navodi da je "presjajni muž Dmitar, nazvan Zvonimir, kralj Hrvata" (''illustris uir Demetrius, cognomento Suinimir, rex Chroatorum'') vratio splitskoj nadbiskupiji crkve [[crkva sv. Stjepana na Otoku|sv. Stjepana i sv. Marije]] na [[Gospin Otok|Gospinom Otoku]] u [[Solin]]u, kraj [[Split]]a, koje je "sagradila i obdarila kraljica [[Jelena Slavna|Jelena]]". Kako piše Toma, te crkve su bile, "zbog štovanja kraljevskih grobova, predane na određeno vrijeme nekim redovnicima koji su u njima revno obavljali obrede". Uz to piše, da je tamo bio "pokopan uzvišeni muž kralj [[Mihajlo Krešimir II.|Krešimir]], zajedno s mnogim drugim kraljevima i kraljicama , u atriju bazilike svetoga Stjepana" (''in atrio uidelicet basilice sancti Stephani, tumulatus est cumn pluribus aliis regibus et reginis'').<ref>Toma Arhiđakon, Historia Salonitana, Književni krug, Split, 2003., str. 79.-81.</ref>

U sedamnaestom poglavlju pod naslovom "Kako su Ugri zavladali Dalmacijom i Hrvatskom" (''Qualiter Hungari ceperunt dominium Dalmatie et Chroatie''), Toma piše<ref>Toma Arhiđakon, Historia Salonitana, Književni krug, Split, 2003., str. 85.</ref>:
{{Citat5|U to je doba preminuo kralj Zvonimir ne ostavivši svoga potomka kao nasljednika. Budući da se ugasio sav rod kraljevske krvi, u hrvatskom kraljevstvu nije više bilo nikoga tko bi po nasljednoim pravu trebao preuzeti prijestolje.|}}

Nakon toga nastavlja kako je u zemlji nastao veliki razdor među velikašima i da se pojavilo više kandidata koji su zahtjevali [[Starohrvatska kruna|kraljevsku krunu]] za sebe, zbog čega je nastao kaos u kraljevstvu, koji se očitovao u bezbrojnim pljačkama, ubojstvima i napadima među sukobljenim frakcijama. Dalje opisuje kako su [[Mađari]] osvojili Hrvatsku i uspostavili svoju vlast.<ref>Toma Arhiđakon, Historia Salonitana, Književni krug, Split, 2003., str. 85.-89.</ref>

=== Granice Hrvatske ===

Splitski [[Toma Arhiđakon|arhiđakon Toma]] u svom glasovitom djelu ovako opisuje stare granice države Hrvatske:<ref name="Domo">[[Dominik Mandić]], ''[[Etnička povijest Bosne i Hercegovine (knjiga)|Etnička povijest Bosne i Hercegovine]]'', [[Ziral]], Mostar, 1982. (pretisak)</ref>
{{col-begin}}
{{col-2}}
Originalni navod:
{{citat|Ista fuerunt regni eorum confinia: ab oriente Delmina, ubi fuit ciuitas Delmis... ab occidente Carinthia, uersus mare usque ad oppidum Stridonis, quod nunc est confinium Dalmatie et Istrie; ab aquilone uero a ripa Danubii usque ad mare dalmaticum cum tota Maronia et Chulmie ducatu.|Thomas Arch. ''Historia Salonitana'', MSH 24, 1897.}}
{{col-2}}
Hrvatski prijevod:
{{citat|To su bile granice kraljevstva njihova (Hrvata): od istoka Duvanjska (župa), gdje je bio grad Duvno... Od zapada Kranjska, prema moru do Stridona, koji je danas granica Dalmacije i Istre; od sjevera pak rijeka Dunav (i odatle) do mora Jadranskoga sa cijelom Primorskom i kneževinom Humom.|[[Etnička povijest Bosne i Hercegovine (knjiga)|Etnička povijest Bosne i Hercegovine]]}}
{{col-end}}

Toma stavlja istočnu granicu hrvatske države iza [[Duvno|duvanjske]] župe, jer je on smatrao [[srednjovjekovna bosanska država|tadašnju Bosnu]] samostalnom državom, neovisnom od tadašnje [[Hrvatsko Kraljevstvo|Kraljevine Hrvatske i Dalmacije]]. On ipak Bosnu uključuje u hrvatski narodni prostor, jer on vuče istočnu granicu hrvatske države od [[Dunav]]a na [[Dubrovnik]] tako, da u hrvatske zemlje spadaju: Bosna, [[Zahumlje]] i [[Paganija|neretvansko Primorje]]. Za ove dvije pokrajine u navedenom odlomku Toma izričito spominje, da čine sastavni dio kraljevstva hrvatskoga. Prema Tomi hrvatska država na jug dopire do ispod Dubrovnika, a to je prostor, dokle je dopiralo "kraljevstvo Dalmacije i Hrvatske" po državnom uređenju cara [[Manuel I. Komnen|Manuela Komnena]]. U tome se Toma Arhiđakon slaže s [[Zahumlje#Arapski geograf Idris|arapskim geografom Idrisom]], koji također veli, da je Dubrovnik zadnji grad države Hrvatske. O [[Travunja|Travunji]] i [[Duklja|Duklji]], Toma ništa ne kaže, jer su te zemlje u njegovo vrijeme pripadale srpskoj državi Nemanjića.<ref name="Domo" />

Svjedočanstvo Tome Arhiđakona ima posebnu vrijednost, jer je on kao domaći čovjek dobro poznavao prilike u Dalmaciji i okolnim pokrajinama. On nije bio Hrvat, nego dalmatinski Roman, Latin, koji nije ni najmanje volio Hrvate, pa njegovo svjedočanstvo nije napisano pod utjecajem simpatija prema Hrvatima, pa ni onih podsvijesnih, kao što je bio slučaj kod [[Konstantin Porfirogenet|Porfirogeneta]] prema Srbima.<ref name="Domo" />

== Vjerodostojnost ''Historie'' ==
{{glavni|Podrijetlo Hrvata#Velike sličnosti|l1=Velika sličnost s Ljetopisom popa Dukljanina i vjerodostojnost Historie Salonitane}}

Odnos između Tomina i [[Ljetopis popa Dukljanina|Dukljaninova kazivanja]] pokazuje da su se obojica držala istoga vrela u kojem se slavenska vlast u Dalmaciji izvodila iz gotskoga osvajanja, samo je [[Ljetopis popa Dukljanina|Dukljaninova]] verzija jako iskićena nepovijesnim dodatcima; [[Toma Arhiđakon|Tomina, iako mlađa]], bolje čuva prvotni sadržaj toga povijesnoga sastavka, u kojem se anakronički povezuju vijesti o autentično zajamčenim povijesnim zbivanjima. Dukljaninova verzija, iako starija, nikako ne može biti prvotna jer bi tada trebalo pretpostaviti da je Toma iz nje uklonio sve nepovijesne dodatke i ostavio samo ono što je u skladu s autentičnim podatcima. Znanja i pomagala što su potrebna za to [[Toma Arhiđakon|splitski pak arhiđakon]] s polovice 12. stoljeća nije mogao imati.<ref name="Radoslav" />

== Vanjske poveznice ==
*[[Nada Klaić]], ''Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku''
**''Historia Salonitana'', str: [http://htmlimg4.scribdassets.com/5w6itwrk74hf1jb/images/19-190ee8d406.jpg 22. i 23.], [http://htmlimg4.scribdassets.com/5w6itwrk74hf1jb/images/20-9344d8ffc7.jpg 24. i 25.]
**''Historia Salonitana Maior'', str: [http://htmlimg1.scribdassets.com/5w6itwrk74hf1jb/images/21-e0df392e93.jpg 26. i 27.], [http://htmlimg1.scribdassets.com/5w6itwrk74hf1jb/images/22-9c5a2b21b6.jpg 28. i 29.]
*Toma Arhiđakon, [http://hr.scribd.com/doc/47787915/Toma-Arhi%C4%91akon-Historia-Salonitana-Knji%C5%BEevni-krug-Split-2003 '''Historia Salonitana''',] Književni krug, Split, 2003.
*[http://hrcak.srce.hr/search/?q=arhi%C4%91akon Nekoliko znanstvenih radova na temelju podataka iz ''Historia Salonitana'']

== Izvori ==
{{izvori|2}}

[[Kategorija:Srednji vijek]]
[[Kategorija:Izvori za hrvatsku povijest]]
[[Kategorija:Kronika]]
[[Kategorija:Splitsko-makarska nadbiskupija]]
[[Kategorija:Povijest Splita]]

Historia Salonitana - Povijest promjena

WikiSysop: brisanje nepotrebnog teksta

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica