WikiSysop: brisanje nepotrebnog teksta

2022-03-07T06:57:42Z

brisanje nepotrebnog teksta

←Starija inačica		Inačica od 7. ožujak 2022. u 06:57
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Hinko Hinković'''-->~~{{Infookvir životopis		{{Infookvir životopis
	\| ime = Hinko Hinković		\| ime = Hinko Hinković
	\| slika = Hinko Hinković.jpg		\| slika = Hinko Hinković.jpg
Redak 17:		Redak 17:
	Hinković (pravim imenom '''Heinrich Moses''') je rođen [[11. rujna]] [[1854.]] godine u [[Vinica\|Vinici]], blizu [[Varaždin\|Varaždina]], u [[Židovi u Hrvatskoj\|židovskoj]] obitelji. Kasnije u životu je promijenio ime i prezime, te se pokrstio. Unatoč tome do kraja života se identificirao sa židovstvom.<ref>Ivo Goldstein, 2005, str. 329</ref> Član Stranke prava i jedan od najbližih suradnika [[Ante Starčević]]a. Krajem 1870-ih glavni urednik stranačkog glasila ''[[Sloboda (Zagreb)\|Sloboda]]''. Kad je otišao u Pariz na daljnje nauke, na mjestu urednika naslijedio ga je [[Milan Kerdić]].<ref>[[Nikola Žic]]: [http://www.idoconline.info/digitalarchive/public/index.cfm?fuseaction=serve&ElementId=845258 „Nestalo mu traga". (Iz autobiografije Ižika Otokrčana.). Objavljeno 1. siječnja 1936.]</ref> U studenom 1879. objavljuje programatski članak ''"Fiat lux!"'' (''Neka bude svjetlo!''), u kojem relativizira Starčevićevo učenje da su Srbi i Slovenci zapravo Hrvati. Iako je pogrešno što pravoslavci sebe nazivaju Srbima, ne treba im silom nametati [[hrvatstvo]], jer to je u korist zajedničkog neprijatelja, Austrije. Dovoljno je da se priznaju hrvatskim državljanima, te da grade zajedničku budućnost s Hrvatima. Hinković napušta stav [[Ante Starčević\|Starčevića]] i [[Eugen Kvaternik\|Eugena Kvaternika]] da u jednoj državi može postojati samo jedan narod. Uz "politički" narod, nositelja državnosti, počeo je računati i s "genetičkim" ili "kulturnim" narodom, tj. svjesnom zajednicom koja je nastala na temelju istog porijekla i kulturne tradicije. Srbi se u genetičkm smislu mogu smatrati posebni narodom, a u političkom se smatrati Hrvatima, tj. graditi hrvatsku državu a ne težiti proširenju srpske. ''(Gross, str. 217-220)'' ''Pogledajte u članku [[Nacija]] o razlici dva pojma nacije:'' Kulturnation ''i'' Staatnation.		Hinković (pravim imenom '''Heinrich Moses''') je rođen [[11. rujna]] [[1854.]] godine u [[Vinica\|Vinici]], blizu [[Varaždin\|Varaždina]], u [[Židovi u Hrvatskoj\|židovskoj]] obitelji. Kasnije u životu je promijenio ime i prezime, te se pokrstio. Unatoč tome do kraja života se identificirao sa židovstvom.<ref>Ivo Goldstein, 2005, str. 329</ref> Član Stranke prava i jedan od najbližih suradnika [[Ante Starčević]]a. Krajem 1870-ih glavni urednik stranačkog glasila ''[[Sloboda (Zagreb)\|Sloboda]]''. Kad je otišao u Pariz na daljnje nauke, na mjestu urednika naslijedio ga je [[Milan Kerdić]].<ref>[[Nikola Žic]]: [http://www.idoconline.info/digitalarchive/public/index.cfm?fuseaction=serve&ElementId=845258 „Nestalo mu traga". (Iz autobiografije Ižika Otokrčana.). Objavljeno 1. siječnja 1936.]</ref> U studenom 1879. objavljuje programatski članak ''"Fiat lux!"'' (''Neka bude svjetlo!''), u kojem relativizira Starčevićevo učenje da su Srbi i Slovenci zapravo Hrvati. Iako je pogrešno što pravoslavci sebe nazivaju Srbima, ne treba im silom nametati [[hrvatstvo]], jer to je u korist zajedničkog neprijatelja, Austrije. Dovoljno je da se priznaju hrvatskim državljanima, te da grade zajedničku budućnost s Hrvatima. Hinković napušta stav [[Ante Starčević\|Starčevića]] i [[Eugen Kvaternik\|Eugena Kvaternika]] da u jednoj državi može postojati samo jedan narod. Uz "politički" narod, nositelja državnosti, počeo je računati i s "genetičkim" ili "kulturnim" narodom, tj. svjesnom zajednicom koja je nastala na temelju istog porijekla i kulturne tradicije. Srbi se u genetičkm smislu mogu smatrati posebni narodom, a u političkom se smatrati Hrvatima, tj. graditi hrvatsku državu a ne težiti proširenju srpske. ''(Gross, str. 217-220)'' ''Pogledajte u članku [[Nacija]] o razlici dva pojma nacije:'' Kulturnation ''i'' Staatnation.

	Godine [[1884.]], nakon izbora na kojima je Stranka prava postigla veliki uspjeh (24 mandata), na početku zasjedanja novog saziva Sabora, Hinković u ime stranke podnosi Adresu kralju. Adresa naglašava suverenost hrvatskog naroda, osuđuje [[Austro-Ugarska\|austro-ugarski]] dualizam, odriče zakonitost [[Hrvatsko-ugarska nagodba\|Hrvatsko-ugarske nagodbe]], zahtijeva ujedinjenje svih hrvatskih zemalja (Hrvatske i Slavonije, Vojne Krajine, Dalmacije, Bosne i Hercegovine i slovenskih zemalja)~~<!-- je li spominjao Istru? -->~~, prosvjeduje protiv prevelikih daća i drugih zloupotreba, osuđuje ponašanje državnih činovnika koji su se pretovrili u slijepe agitatore (mađarske) vlade te siju razdor među pučanstvo, tj. među Hrvate i Srbe. ''(Gross, str. 227–228)''		Godine [[1884.]], nakon izbora na kojima je Stranka prava postigla veliki uspjeh (24 mandata), na početku zasjedanja novog saziva Sabora, Hinković u ime stranke podnosi Adresu kralju. Adresa naglašava suverenost hrvatskog naroda, osuđuje [[Austro-Ugarska\|austro-ugarski]] dualizam, odriče zakonitost [[Hrvatsko-ugarska nagodba\|Hrvatsko-ugarske nagodbe]], zahtijeva ujedinjenje svih hrvatskih zemalja (Hrvatske i Slavonije, Vojne Krajine, Dalmacije, Bosne i Hercegovine i slovenskih zemalja), prosvjeduje protiv prevelikih daća i drugih zloupotreba, osuđuje ponašanje državnih činovnika koji su se pretovrili u slijepe agitatore (mađarske) vlade te siju razdor među pučanstvo, tj. među Hrvate i Srbe. ''(Gross, str. 227–228)''

	Kasnije dolazi u sukob sa Starčevićem i napušta stranku.		Kasnije dolazi u sukob sa Starčevićem i napušta stranku.

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-18T23:57:42Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Infookvir životopis
| ime = Hinko Hinković
| slika = Hinko Hinković.jpg
| veličina =
| opis slike =
| pseudonim =
| rođenje = [[11. rujna]] [[1854.]]
| smrt = [[3. rujna]] [[1929.]]
| nacionalnost =
| poznat_po =
| zanimanje = [[političar]]
}}

'''Hinko Hinković''' (Vinica, [[1854.]] – Zagreb, [[1929.]]), hrvatski odvjetnik, publicist i političar.

== Životopis ==
Hinković (pravim imenom '''Heinrich Moses''') je rođen [[11. rujna]] [[1854.]] godine u [[Vinica|Vinici]], blizu [[Varaždin|Varaždina]], u [[Židovi u Hrvatskoj|židovskoj]] obitelji. Kasnije u životu je promijenio ime i prezime, te se pokrstio. Unatoč tome do kraja života se identificirao sa židovstvom.<ref>Ivo Goldstein, 2005, str. 329</ref> Član Stranke prava i jedan od najbližih suradnika [[Ante Starčević]]a. Krajem 1870-ih glavni urednik stranačkog glasila ''[[Sloboda (Zagreb)|Sloboda]]''. Kad je otišao u Pariz na daljnje nauke, na mjestu urednika naslijedio ga je [[Milan Kerdić]].<ref>[[Nikola Žic]]: [http://www.idoconline.info/digitalarchive/public/index.cfm?fuseaction=serve&ElementId=845258 „Nestalo mu traga". (Iz autobiografije Ižika Otokrčana.). Objavljeno 1. siječnja 1936.]</ref> U studenom 1879. objavljuje programatski članak ''"Fiat lux!"'' (''Neka bude svjetlo!''), u kojem relativizira Starčevićevo učenje da su Srbi i Slovenci zapravo Hrvati. Iako je pogrešno što pravoslavci sebe nazivaju Srbima, ne treba im silom nametati [[hrvatstvo]], jer to je u korist zajedničkog neprijatelja, Austrije. Dovoljno je da se priznaju hrvatskim državljanima, te da grade zajedničku budućnost s Hrvatima. Hinković napušta stav [[Ante Starčević|Starčevića]] i [[Eugen Kvaternik|Eugena Kvaternika]] da u jednoj državi može postojati samo jedan narod. Uz "politički" narod, nositelja državnosti, počeo je računati i s "genetičkim" ili "kulturnim" narodom, tj. svjesnom zajednicom koja je nastala na temelju istog porijekla i kulturne tradicije. Srbi se u genetičkm smislu mogu smatrati posebni narodom, a u političkom se smatrati Hrvatima, tj. graditi hrvatsku državu a ne težiti proširenju srpske. ''(Gross, str. 217-220)'' ''Pogledajte u članku [[Nacija]] o razlici dva pojma nacije:'' Kulturnation ''i'' Staatnation.

Godine [[1884.]], nakon izbora na kojima je Stranka prava postigla veliki uspjeh (24 mandata), na početku zasjedanja novog saziva Sabora, Hinković u ime stranke podnosi Adresu kralju. Adresa naglašava suverenost hrvatskog naroda, osuđuje [[Austro-Ugarska|austro-ugarski]] dualizam, odriče zakonitost [[Hrvatsko-ugarska nagodba|Hrvatsko-ugarske nagodbe]], zahtijeva ujedinjenje svih hrvatskih zemalja (Hrvatske i Slavonije, Vojne Krajine, Dalmacije, Bosne i Hercegovine i slovenskih zemalja), prosvjeduje protiv prevelikih daća i drugih zloupotreba, osuđuje ponašanje državnih činovnika koji su se pretovrili u slijepe agitatore (mađarske) vlade te siju razdor među pučanstvo, tj. među Hrvate i Srbe. ''(Gross, str. 227–228)''

Kasnije dolazi u sukob sa Starčevićem i napušta stranku.

Jedan od osnivača [[Hrvatsko-srpska koalicija|Hrvatsko-srpske koalicije]] [[1905.]] godine.

Istakao se kao glavni branitelj na [[Veleizdajnički proces|Veleizdajničkom procesu]] godine [[1909.]]
U doba [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] boravi u emigraciji i djeluje kao član [[Jugoslavenski odbor|Jugoslavenskog odbora]]. Boravi u SAD, gdje je razvio snažnu promidžbu protiv [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]] i za stvaranje jugoslavenske države.

Pisac mnogih [[klerikalizam|antiklerikalnih]] brošura, [[spiritizam|spiritističkih]] spisa i antiaustrijskih brošura, tiskanih na francuskom i engleskom. Objavio memoare ''Iz velikog doba'' 1927.

== Izvori ==
{{izvori}}

== Literatura ==
* {{Citiranje knjige|last=Goldstein|first=Ivo|title=Židovi u Zagrebu 1918 - 1941.|year=2005|publisher=Novi Liber|location=Zagreb|isbn=953-6045-23-0|ref=harv}}
*[[Mirjana Gross|Gross, Mirjana]]: ''Povijest pravaške ideologije'', Zagreb: Institut za hrvatsku povijest, 1973.
*[[Svetozar Pribićević|Pribićević, Svetozar]]: ''Izabrani politički spisi'', Zagreb: Golden Marketing i narodne novine, 2000.

{{GLAVNIRASPORED:Hinković, Hinko}}
[[Kategorija:Hrvatski pravaški pokret|Hinković, Hinko]]
[[Kategorija:Hrvatski političari do 1918.|Hinković, Hinko]]
[[Kategorija:Židovi u Hrvatskoj]]
[[Kategorija:Hrvatski publicisti]]
[[Kategorija:Hrvatski masoni]]
[[Kategorija:Jugoslavenski odbor]]

Hinko Hinković - Povijest promjena

WikiSysop: brisanje nepotrebnog teksta

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica