WikiSysop: brisanje nepotrebnog teksta

2022-03-07T05:31:54Z

brisanje nepotrebnog teksta

←Starija inačica		Inačica od 7. ožujak 2022. u 05:31
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Hi-fi'''-->~~{{pravopis}}		{{pravopis}}

	'''Hi-fi''' je vrst tehnike za reprodukciju glazbe, audia, koja prevladava nemuštu i bizarnu reprodukciju glazbe i ljudske pojave pri muziciranju, inherentnu aglomerativnim sustavima. U strožem smislu to je pojam kojim se opisuje vrsna reprodukcija zvuka i oznaka za audio uređaje koji zadovoljavaju s tim povezani standard. Hi-fi je ponajviše komponentni audio.		'''Hi-fi''' je vrst tehnike za reprodukciju glazbe, audia, koja prevladava nemuštu i bizarnu reprodukciju glazbe i ljudske pojave pri muziciranju, inherentnu aglomerativnim sustavima. U strožem smislu to je pojam kojim se opisuje vrsna reprodukcija zvuka i oznaka za audio uređaje koji zadovoljavaju s tim povezani standard. Hi-fi je ponajviše komponentni audio.

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-09-15T14:29:55Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{pravopis}}

'''Hi-fi''' je vrst tehnike za reprodukciju glazbe, audia, koja prevladava nemuštu i bizarnu reprodukciju glazbe i ljudske pojave pri muziciranju, inherentnu aglomerativnim sustavima. U strožem smislu to je pojam kojim se opisuje vrsna reprodukcija zvuka i oznaka za audio uređaje koji zadovoljavaju s tim povezani standard. Hi-fi je ponajviše komponentni audio.

Hi-fi ostvaruje senzibilnu i informativnu prezentaciju snimljene glazbe i bliskih pojava, u prvom redu glazbene pozornice i distinkcije izvođača u prostoru i vremenu; ozračja, prizorišta, značajki izvedbe i sl. Nerijetko predstavlja inženjersku, oblikovnu i perceptivnu uzornost primjetljive vrijednosti u suvremenoj kulturi. Često inspirira sklonost sličnu somelijerstvu - audiofiliju. Ovdje je poznat i pojam high-end audio, blizak pojmu hi-fi. Nazivak je skraćenica od poetične engleske kovanice "High-fidelity" koja znači "Visoka vjernost". "Vjernost" ovdje ima slično značenje u oba jezika.

== Opis==

Hi-fi polazi od začudno loših iskustava s ranom ili jednostavnom kućnom glazbenom tehnkom i dojma da ona u svojoj komercijalnoj formi, neovisno o uporabnoj smislenosti, unatoč kakvoći ili čak izvjesnom stručnom podrijetlu, nije sasvim riješena te daje rezultat umanjene uvidne vrijednosti i da je u tom smislu specifična među inženjerskim i uporabnim predmetima. Problematiku se moglo posebno osviještavati i imenovati. Ovo se povezuje u prvom redu s pretjeranom asociranošću funkcionanih dijelova [[audio|audia]], koji su za ovo preosjetljivi, te je zametna zamisao za poboljšanje ovog stanja, stoga, deinterferencija sastavnih dijelova, u prvom redu zvučnika od signalnih dijelova.Kakvoća elektroničkih komponenti se podrazumijeva i zapravo ne smatra problemom, bar ne u većini dijelova reprodukcijskog stroja. Ovim pitanjima se bavi akademska grana [[elektroakustika]].

Načelno, sržni projektni zahtjev je vrlo jednostavan - što veća fizička statičnost sustava, s funkcionalnim gibanjima, s ciljem potpunog podržavanja signala i eliminacije poremećaja i izobličenja - ali samim se rješavanjem isto i zaoštrava. Može se i, uopćeno, razlučiti u dva glavna pola - velika krutost, te eliminacija svih [[šum]]ova, najćešće vibracija, bliskih razini signala, endogenih i egzogenih sustavu. Ovi, kao i neki drugi aspekti rješavanja strožeg audia si u pozicijama, vrlo karakteristično, protuslove i zahtijevaju rješenja, bilo nacrtna, ili, češće, materijalom. Općenito, u high-fidelity -ju se često spominju akustičko umrtvljivanje, nerezonantnost, protuvibracijske mjere, kakvoća veza i sl. Krajnja rješenja su osjetna, ali i u pomalo sublimnoj osjetilnoj sferi prizivajući i izoštrenu percepciju injženjerstva koja ipak ne zahtijeva formalnu upućenost. U ovome uživaju zaljubljenici u hi-fi.
Digitalni audio, protivno prvotnim poimanjima, također zahtijeva pozornost. Radi se ponajprije o osiguravanju potpunog očitanja podataka (gubitak jednog ''[[bit]]a'' ili ''[[Bit|riječi]]'' može dovesti do velikih deformacija rekonstruiranog signala) te osiguravanja urednog protjecanja ''bitstreama'' u cilju reduciranja glavnog poremećaja rada digitalnih sustava - [[jitter]] -a. Primjerice, oscilatori procesora mogu biti obloženi protušumnim materijalom. Digitalni reproduktori proizvodno variraju karakterno i stratifikacijski, ne samo zbog stanja svog analognog stadija.

Iako bi, u teoriji, svi hi-fi uređaji trebali funkcionirati identično - pravofazno - konstruktivne i tehnološke zbiljnosti je nemoguće izbjeći te ubrzo dolazi do izražaja problematika projektnog pristupa koja zbog suptilnosti funkcije i rješenja skoro trenutno profilira kao izvjesna ''narav'' uređaja, ponad čistog inženjerstva. Ovo se ne percipira kao degradacija već kao oplemenjujuć oblik daljnje, sekundarne interpretacije glazbe, slično je karakteru glazbala i rijetki su proizvođači koji ovo pokušavaju izbjeći ili prevladati. Taj karakterni aspekt postaje i najvažniji u vrednovanju uređaja. Također, povezivanje funkcijskih komponenata je podložno promišljanju, može biti osobito dobro ili loše. Hi-fi rješenja, u poželjnom ishodu, zalaze u područje vrsnog inženjerstva i oblikovanja - najsuptilnije ili pak posebno inteligentne [[Tehnička mehanika|tehničke mehanike]], vrsne elektronike; vrlo često u maniri vrhunskog obrta, ali u kontekstu masovne ili bar [[Manufaktura|manufakturne]] proizvodnje. Time hi -fi može biti uzoran i prema polju [[Dizajn|produkt-dizajna]]. U lošijem ishodu, zbog specifične složenosti i osjetljivosti problematike te često pretjerano pasioniranog doživljavanja, hi-fi inženjerstvo može , ponajprije u entuzijastičkoj proizvodnji može zaći u vode percepcijski opasnog parainženjerstva. Začudne oprečnosti naspram drugih proizvođača, neobične odrednice uporabe, pretjerana cijena, pojednostavljenja ili pak pretjerane kompleksnosti mogu indicirati ishitrenje ili zastranjenje.

Egzistira mnoštvo rješenja i oblika. Odabir je personaliziran ali i ovisi o zatečenoj arhitekturi i interijeru, ponajviše u problematici zvučnika, ponajviše njihove akustičke naravi. Ni komponentizam ni [[stereofonija]] nisu istovjetni s hi-fi razinom. Prvo je vrlo važno a bez potonjeg bi bilo teško govoriti o rekreaciji pozornice i atmosfere. Zvučnici su u svakom slučaju najpoželjniji kao samostojeće pojave, u cjelini, ili na stalcima, flankirajući komponentno jezgro, koje je također najpoželjnije disocirano u adekvatne police, istovremeno postajući dio [[Namještaja|mobilijara]].
Viđen hi-fi uključivao je mahom funkcionalne separate, komponente, ali i različite poluintegrirane sustave s kvalitetnim centralnim blokom i izdvojenim ili čak komercijalno izostavljenim zvučnicima, primjerice gramopojačala. Vrlo često je [[pojačalo]], modulator sustava, kako ne bi bilo, prividno, bez funkcije, integrirano s radioprijemnikom (radiopojačalo, zvano "receiver") ili čak s relativno neosjetljivim [[kasetofon]]om, a jer je izvore, koji se koriste samo pojedinačno, jedine zamislivo a sasvim neuredno fuzionirati, izvorski blokovi različitog opsega, često vrlo ugodne funkcionalnosti - primjerice radiogramofoni. Postoje odnedavna i ekvivalenti zasnovani naima pa i sve-u-jednom uređaji, ne uključujući zvučnike. U najnovije vrijeme sve češći izvor je računalo, najpoželjnije laptop, ako je opremljeno s dostatno kvalitetnom [[Zvučna kartica|zvučnom karticom]] i adekvatno pridruženo ostatku sustava. Tuneri su također sve češće sposobni za obradu glazbom bogatih sadržaja s interneta. Postoje čak i samostalni komponentni network playeri. Noviji hi-fi uređaji često su osposobljeni za prihvat i kvalitetnu pretvorbu glazbe s osobnih memorijskih blokova ([[Flash Disk|flash-disk]]) s kojima je postalo moguće više no ikad glazbu prinašati i uživati u društvu.

== Povijest i prisutnost u kulturi ==

Neko vrijeme nakon inicijalne entuziastičke aktivnosti je i proizvodna sredina počela lučiti potpuno osviještene, performantno orijentirane primjerke kućne audio tehnike, čak i u istočnoblokovskim zemljama, u obliku funkcionalnih separata, "komponenata". Disocijacija i hi-fi naznačeni su vrlo brzo nakon pojave ozbiljnije diskografije i gramofonije, još 1930ih godina, kad su, neovisno, bila i prva istraživanja stereofonije. Dok su se komponente današnjeg obličja formirale krajem šezdesetih godina Hi-fi je bio potpuno poznat kao komercijalni pojam i u starijem razdoblju, pedesetih godina, u vrijeme monofonije glavnog reprodukcijskog medija, gramofona. Navodi se da se nazivak prvo počeo rabiti u svezi FM radodifuzije. Hi-fi je najveći interes među stanovništvom imao sedamdesetih godina, govoreći o razvijenim zemljama, stereofonija je nerijetko smatrana preskupom. Tih godina je dosegao i punu inženjersku suvislost i one se općenito se vrlo često smatraju zlatnim dobom hi-fi -ja. Forme postignute sedamdesetih godina su do danas ponajviše znakovite, dok tehnologija 21. st. poboljšava produkciju. Entuzijastička proizvodnja - manufakture i manja industrija - je još uvijek prihvatljiva za hi-fi.

Diskografija je u stanovništvu općenito preferiran način doživljavanja glazbe koja joj, također, donosi i koristi, a u Hi-fi izvedbi se približava izvedbi uživo, najsličnije, primjerice, kućnim glazbenim večerima građanske kulture XIX. i ranog XX. stoljeća; u XXI. ga je moguće promatrati najmanje u sklopu poboljšane tehnološke kulture, dok je najveći razvoj doživio u sklopu visoke industrijske, inženjerske i [[Ergonomija|ergonomske]] kulture visokog XX. stoljeća. Institucionalizirana glazbena izvedba uživo može dovesti u pitanje potrebu za kvalitetnim audiom ali ona je kvantitatvno limitirana a i sama podložna vrlo sličnm razgradnim utjecajima kao šumovi i akustička svojstva. Ozbiljan audio manje ili više prenosi studijski identitet glazbe. Razina uvida i kontemplativnosti u audiofiliji veća je od tipične pri izvedbama uživo i podsjeća na profesionalno - akademsko okruženje. Također, tipična zabavna glazba je i uživo tehnički proizvedena a i neki oblici moderne ozbiljne glazbe. Diskografija je, najviše u hi-fi kontekstu, mnogo postigla u ovjekovječenju i konzervaciji laičke i akademske glazbene baštine.

Većina korisnika nisu izraženo zainteresirani za hi-fi sugestiju, sluša se glazbu na vrlo melodičnim jednostavnim uređajima u dobroj vjeri a i većina glazbe je orijentirana na ovakvo shvaćanje glazbe. Velik je i broj prilično suvislih jeftinijih uređaja, pogotovo u najnovije doba, koji postižu vrlo solidne zvučne rezultate, osobito uz pravilnu disocijaciju. Audiofili prjeziru tipičan "amalgamski" sustav. Današnji suptilniji mikro-mini-midi sustavi se u potpunosti, popularno, prihvaćaju kao hi-fi, stereo reprodukcija je već dugo standard ali većina korisnika par zvučnika drži sasvim skupljenima i pri izvorsko-agregatnom bloku. U najnovije doba interes je za tzv. "kućna kina", nerijetko zasnovanima na performantnom audiu, koja s nekoliko kanala i zvučnika teže prostrijeti zvučnu pozornicu kroz doživljajno mjesto, što nije prevažno niti za kinematografiju, ali interes je komercijalno pomogao i reprodukciji glazbe.

Poznat je i pojam high-end audio. Pojam "high-end" potječe iz opće komercijalne kulture. Engleski, "visoki predio", jesu proizvodi svojih vrsta koji ostvaruju najviši red funkcionalnosti. Jedna jednostavna definicija, relevantna za audio, jest rad takav da je slabo ili nemoguće prepoznati da se radi o uređaju. Može se shvatiti i vrlo suženo kao manja skupina najvrsnijih produkata. Posjeduju ga imućni i dostatno zainteresirani. U audiu high-end ima osobito osjetan karakter a i pojam je vjerojtno najpoznatiji upravo u hi-fi kontekstu. Obično se govori o high-end uređajima ali se može govoriti ii o istome u u svojem razredu ili čak o postizanju izvjesnog high-end -a vrlo adekvatnom kompozicijom funkcijskih komponenti. U novije vrijeme se performantni hi-fi kao pojam i stapa s high-end audiom zbog olakog korištenja pojma hi-fi za skoro sve glazbene aparate u svakodnevici.

== Znanost i standardizacija ==

Nakon geneze pojma isti je zaživio i u komercijalnoj kulturi na ne uvijek uredan i jednoznačan način - svakojaki senziblniji uređaji bili su označavani kao hi-fi - pojavila se potreba za formalizacijom i možebitnom vjerodostojnom označavanjem koje bi kupcima istinski jamčilo valjanost uređaja. Prva i glavna [[Standard|norma]] koja je pokušala formalizirati seriozno riješene kućne glazbene uređaje bila je [[DIN]] 45500 iz 1966., kad je tehnički aspekt još bio nemali problem. Danas se ta razina relativno lako postiže a još i u spomenuto vrijeme bilo je i performantnih uređaja, oblikovanih po profesionalnoj praksi, koji su je nadrastali te ih se cijeni još i danas. U upotrebi su još neke strože norme, ponajprije IEC 268. Neke norme u obvezna svojstva ubrajaju i stereofoniju. Zbog opisanih i nikad sasvim prevladanih komplikacija označavanje, za današnje pojmove relevantnih uređaja, se prakticiralo površno sedamdesetih i povremeno osamdesetih godina a danas se razni audio uređaji mahom samo funkcijski označavaju.

Struka i znanost u ovim pitanjima, osim svojih uvida konstruktivne prirode, naizgled ne nude morfološka poimanja koja bi prikladno isključila relativno subjektivnu ljudsku percepciju iz problematike, kao što je obično moguće u mnogim drugim područjima. Koriste se neke znanstvene metode, bliske i [[Psihologija|organskoj psihologiji]], za utvrđivanje kvalitativnih vrijednosti audio uređaja - slijepi testovi više vrsta. Slijepim testovima se pribjegava najčešće u svezi evaluacije začudno skupih komponenti, najčešće kabela, ili u svezi rasprava između analognog i digitalnog zapisivanja. Ovim problemima je nadležna znanstvena grana [[psihoakustika]] - analiza doživljavanja zvučnih pojava na fizičkoj i psihičkoj razini . Ovo bi moglo biti relevantno ponajviše zbog mlađih ljudi kojima je glazba na prvom mjestu u psihosocijalnom razvoju. Nameće se pozornost pragu dobrog prenošenja bića glazbe i osoba a koje bi trebalo biti vidljivo i na oblikovnoj ozbiljnosti uređaja. Prethodno bi moglo biti seriozno shvaćanje praga "hi-fi" reprodukcije, oko čega je bilo mnogo prijepora i rasprava standarda.

== Hi-fi u Hrvata ==
Neprijeporno, u hrvatskim se obiteljima hi-fi rabi kao i u cijeloj Europi i svijetu. Hrvati slušaju glazbu, poglavito hrvatsku glazbenu scenu poglavito rabeći hi-fi.

== Izvori ==

Hi-fi periodika; od
1996.

== Literatura ==

* Ivančević, Bojan, prof.: Uvod u Hi-Fi tehniku; Zagreb, Grafički Zavod, 1987., {{ISBN|86-399-0055-8}}
* Milan Rupić: O dobrom zvuku; Kairos-IDM, 1994., {{ISBN|9536297035}}, {{ISBN|9789536297030}}
* Jelenčić, I.: Zvučnici, Zagreb, Školska knjiga, 1991., {{ISBN|86-03-99073-5}}

[[Kategorija:Društvo]]
[[Kategorija:Elektroakustika]]

Hi-fi - Povijest promjena

WikiSysop: brisanje nepotrebnog teksta

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica