Heta - Povijest promjena

WikiSysop: file->datoteka

2022-04-28T13:17:21Z

file->datoteka

Suradnik01: s hr.wikipedije, članak Heta

2022-04-07T23:20:27Z

s hr.wikipedije, članak Heta

Nova stranica

'''Heta''' je konvencionalno ime [[Grčki alfabet|grčkog]] [[Slovo|slova]] [[eta]] i nekoliko njegovih inačica kada se upotrebljavaju sa svojom originalnom funkcijom označavanja [[Glas|glasa]] /[[Bezvučni glotalni frikativ|h]]/.

{{Grčki alfabet|slika=Greek Heta combined.svg|veličina=100px}}

== Povijest ==
Slovo H nastalo je u grčkom od [[Feničko pismo|feničkog]] slova ''heth'' ([[File:Phoenician_heth.svg|poveznica=https://en.wikipedia.org/wiki/File:Phoenician_heth.svg|12x12px|inline]]) koje je u početku označavalo [[suglasnik]] pa je ''heta'' bilo originalno ime. Italska pisma, a nakraju i [[latinica]], preuzeli su slovo [[H]] od ovog grčkog načina upotrebe. Ipak, grčki su dijalekti postepeno gubili glas /h/. U [[Jonsko narječje|jonskim narječjima]], koji su izgubili glas /h/ jako rano, ime slova prirodno se promijenilo u ''eta'' i slovo se počelo rabiti za označavanje glasa /[[Poluotvoreni prednji nezaobljeni samoglasnik|ɛː]]/. Ova je funkcija kasnije ušla u klasičnu [[Pravopis|ortografiju]] i proširila se tadašnjom Grčkom.
[[File:Thera_Arkhagetas_inscription.svg|poveznica=https://en.wikipedia.org/wiki/File:Thera_Arkhagetas_inscription.svg|lijevo|mini|Arhaičan natpis iz Santorinija koje ima slovo H u obje uloge: suglasnička je drugom redu: ''ΚΗ'' = [[Hi|χ]] u ''Ἀρχαγέτας'', a samoglasnička u trećem redu: ''Πρόκλης'']]
Prema tradicionalnim je izvješćima eta inovacija pjesnika [[Simonid s Kee|Simonida]] s [[Kea (otok)|Kee]].

U narječjima koji su još imali /h/ u [[Fonologija|fonološkom]] sustavu, uključujući govor ranih [[Atena (polis)|Atenjana]], slovo se nastavilo upotrebljavati ss suglasničkom funkcijom. Poput [[Samoglasnik|samoglasničke]] ete mogao se pojaviti u raznim inačicama u različitim varijantama alfabeta. Jedan je od njih i oblika kockaste brojke 8 slične originalnom feničkom znaku ([[File:Greek_Eta_archaic.svg|poveznica=https://en.wikipedia.org/wiki/File:Greek_Eta_archaic.svg|16x16px|inline]]), ali pojavljivali su se i drugi ([[File:Greek_Eta_square.svg|poveznica=https://en.wikipedia.org/wiki/File:Greek_Eta_square.svg|16x16px|inline]], [[File:Greek_Eta_cross.svg|poveznica=https://en.wikipedia.org/wiki/File:Greek_Eta_cross.svg|16x16px|inline]], [[File:Greek_Eta_2-bars.svg|poveznica=https://en.wikipedia.org/wiki/File:Greek_Eta_2-bars.svg|16x16px|inline]], [[File:Greek_Eta_square-2-bars.svg|poveznica=https://en.wikipedia.org/wiki/File:Greek_Eta_square-2-bars.svg|16x16px|inline]], [[File:Greek_Eta_diagonal.svg|poveznica=https://en.wikipedia.org/wiki/File:Greek_Eta_diagonal.svg|16x16px]], [[File:Greek_Eta_diagonal-2-bars.svg|poveznica=https://en.wikipedia.org/wiki/File:Greek_Eta_diagonal-2-bars.svg|16x16px]]).<ref name="jeffery">{{cite book|last=Jeffery|first=Lilian H.|title=The local scripts of archaic Greece|publisher=Clarendon|year=1961|place=Oxford}}</ref><ref>[http://poinikastas.csad.ox.ac.uk/browseGlyphs.shtml ''Poinikastas'' Epigraphic Archive]</ref>

Tijekom klasičnoga doba sve je više narječja prihvaćalo jonsku etu, ali mnogi su još imali suglasnik /h/ pa su imali probleme u razlikovanju dvaju simbola. Neka su narječja, uključujući i klasično [[Atičko narječje|atičko]], jednostavno prestali označavati suglasnik /h/. U nekima (poput [[Rod (otok)|rodskog]] govora) isti se simbol rabio za obje funkcije.<ref>Jeffery (1961); pg 345.</ref> Ostali su razlikovali inačice znaka, primjerice u [[Delfi|Delfima]] se [[File:Greek_Eta_archaic.svg|poveznica=https://en.wikipedia.org/wiki/File:Greek_Eta_archaic.svg|16x16px|inline]] upotrebljavao za /h/, a H za samoglasnik. U kolonijama na jugu Italije (''[[Heraclea Lucania]]'' i [[Taranto]]) nastao je novi oblik za /h/, [[File:Greek_Eta_tack.svg|poveznica=https://en.wikipedia.org/wiki/File:Greek_Eta_tack.svg|16x16px|inline]].

Od ovoga su znaka kasniji grčki učenjaci razvili ''[[Spiritus|spiritus asper]]'' čime se glas /h/ označavao u standiziranoj poslijeklasičnoj [[Politonska ortografija|politonskoj ortografiji]] grčkog.
[[File:Eta_and_Heta.svg|poveznica=https://en.wikipedia.org/wiki/File:Eta_and_Heta.svg|lijevo|mini|Različiti načini zapisivanja Herina imena: 1.) arhaično, nejonsko 2.) klasično jonsko 3.) srednji stadij (nrp. Delphi) 4.) srednji stadij (npr. Taranto) 5.) kasna antika]]
Čini se da se u vrijeme [[Koine|koine grčkog]] još uvijek sjećalo stare suglasničke vrijednosti slova H, ime samoglasničkog η još se izgovaralo sa /h/ i pisalo se s oznakom spiritus asper, ali kasnija standardna ortografija zapisuje ga s oznakom spiritus lenis.

U vrijeme rimskog cara [[Klaudije|Klaudija]], sredinom [[1. stoljeće|prvog stoljeća poslije Krista]], [[Latinski jezik|latinski]] je nakratko posudio slovo oblika polovice slova H kao jedno od tzv. ''[[Klaudijevska slova|klaudijevskih slova]]''. Označavao je glas zvan ''[[solus medius]]'', to jest kratki zatvoreni samoglasnik po kvaliteti između ''i'' i ''u''.

U modernim transkripcijama i izdanjima grčkih [[Epigrafika|epigrafskih]] tekstova koji upotrebljavaju suglasničku hetu, u bilo kojem obliku, slovo se najčešće pojavljuje kao latinično h, i u latinici i na grčkom. Neki autori upotrebljavaju i oblik [[File:Greek_Eta_tack.svg|poveznica=https://en.wikipedia.org/wiki/File:Greek_Eta_tack.svg|16x16px|inline]].

== Računalni kod ==
[[File:Heta_uc_lc.svg|poveznica=https://en.wikipedia.org/wiki/File:Heta_uc_lc.svg|desno|mini|''Grčko slovo Heta'', malo i veliko slovo]]
''[[Unikod]]'' je ubacio heraklijsku hetu u verziju 5.1 iz travnja 2008. godine. Dostupno je malo i veliko slovo.<ref>[http://std.dkuug.dk/jtc1/sc2/wg2/docs/n3263.pdf Summary of repertoire for FDAM 3 of ISO/IEC 10646]</ref> Klaudijevsko slovo također ime svoj simbol.

== Izvori ==
{{Izvori}}
[[Kategorija:Grčki alfabet]]

←Starija inačica		Inačica od 28. travanj 2022. u 13:17
Redak 4:		Redak 4:

	== Povijest ==		== Povijest ==
	Slovo H nastalo je u grčkom od [[Feničko pismo\|feničkog]] slova ''heth'' ([[~~File~~:Phoenician_heth.svg\|poveznica=https://en.wikipedia.org/wiki/~~File~~:Phoenician_heth.svg\|12x12px\|inline]]) koje je u početku označavalo [[suglasnik]] pa je ''heta'' bilo originalno ime. Italska pisma, a nakraju i [[latinica]], preuzeli su slovo [[H]] od ovog grčkog načina upotrebe. Ipak, grčki su dijalekti postepeno gubili glas /h/. U [[Jonsko narječje\|jonskim narječjima]], koji su izgubili glas /h/ jako rano, ime slova prirodno se promijenilo u ''eta'' i slovo se počelo rabiti za označavanje glasa /[[Poluotvoreni prednji nezaobljeni samoglasnik\|ɛː]]/. Ova je funkcija kasnije ušla u klasičnu [[Pravopis\|ortografiju]] i proširila se tadašnjom Grčkom.		Slovo H nastalo je u grčkom od [[Feničko pismo\|feničkog]] slova ''heth'' ([[Datoteka:Phoenician_heth.svg\|poveznica=https://en.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Phoenician_heth.svg\|12x12px\|inline]]) koje je u početku označavalo [[suglasnik]] pa je ''heta'' bilo originalno ime. Italska pisma, a nakraju i [[latinica]], preuzeli su slovo [[H]] od ovog grčkog načina upotrebe. Ipak, grčki su dijalekti postepeno gubili glas /h/. U [[Jonsko narječje\|jonskim narječjima]], koji su izgubili glas /h/ jako rano, ime slova prirodno se promijenilo u ''eta'' i slovo se počelo rabiti za označavanje glasa /[[Poluotvoreni prednji nezaobljeni samoglasnik\|ɛː]]/. Ova je funkcija kasnije ušla u klasičnu [[Pravopis\|ortografiju]] i proširila se tadašnjom Grčkom.
	[[~~File~~:Thera_Arkhagetas_inscription.svg\|poveznica=https://en.wikipedia.org/wiki/~~File~~:Thera_Arkhagetas_inscription.svg\|lijevo\|mini\|Arhaičan natpis iz Santorinija koje ima slovo H u obje uloge: suglasnička je drugom redu: ''ΚΗ'' = [[Hi\|χ]] u ''Ἀρχαγέτας'', a samoglasnička u trećem redu: ''Πρόκλης'']]		[[Datoteka:Thera_Arkhagetas_inscription.svg\|poveznica=https://en.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Thera_Arkhagetas_inscription.svg\|lijevo\|mini\|Arhaičan natpis iz Santorinija koje ima slovo H u obje uloge: suglasnička je drugom redu: ''ΚΗ'' = [[Hi\|χ]] u ''Ἀρχαγέτας'', a samoglasnička u trećem redu: ''Πρόκλης'']]
	Prema tradicionalnim je izvješćima eta inovacija pjesnika [[Simonid s Kee\|Simonida]] s [[Kea (otok)\|Kee]].		Prema tradicionalnim je izvješćima eta inovacija pjesnika [[Simonid s Kee\|Simonida]] s [[Kea (otok)\|Kee]].

	U narječjima koji su još imali /h/ u [[Fonologija\|fonološkom]] sustavu, uključujući govor ranih [[Atena (polis)\|Atenjana]], slovo se nastavilo upotrebljavati ss suglasničkom funkcijom. Poput [[Samoglasnik\|samoglasničke]] ete mogao se pojaviti u raznim inačicama u različitim varijantama alfabeta. Jedan je od njih i oblika kockaste brojke 8 slične originalnom feničkom znaku ([[~~File~~:Greek_Eta_archaic.svg\|poveznica=https://en.wikipedia.org/wiki/~~File~~:Greek_Eta_archaic.svg\|16x16px\|inline]]), ali pojavljivali su se i drugi ([[~~File~~:Greek_Eta_square.svg\|poveznica=https://en.wikipedia.org/wiki/~~File~~:Greek_Eta_square.svg\|16x16px\|inline]], [[~~File~~:Greek_Eta_cross.svg\|poveznica=https://en.wikipedia.org/wiki/~~File~~:Greek_Eta_cross.svg\|16x16px\|inline]], [[~~File~~:Greek_Eta_2-bars.svg\|poveznica=https://en.wikipedia.org/wiki/~~File~~:Greek_Eta_2-bars.svg\|16x16px\|inline]], [[~~File~~:Greek_Eta_square-2-bars.svg\|poveznica=https://en.wikipedia.org/wiki/~~File~~:Greek_Eta_square-2-bars.svg\|16x16px\|inline]], [[~~File~~:Greek_Eta_diagonal.svg\|poveznica=https://en.wikipedia.org/wiki/~~File~~:Greek_Eta_diagonal.svg\|16x16px]], [[~~File~~:Greek_Eta_diagonal-2-bars.svg\|poveznica=https://en.wikipedia.org/wiki/~~File~~:Greek_Eta_diagonal-2-bars.svg\|16x16px]]).<ref name="jeffery">{{cite book\|last=Jeffery\|first=Lilian H.\|title=The local scripts of archaic Greece\|publisher=Clarendon\|year=1961\|place=Oxford}}</ref><ref>[http://poinikastas.csad.ox.ac.uk/browseGlyphs.shtml ''Poinikastas'' Epigraphic Archive]</ref>		U narječjima koji su još imali /h/ u [[Fonologija\|fonološkom]] sustavu, uključujući govor ranih [[Atena (polis)\|Atenjana]], slovo se nastavilo upotrebljavati ss suglasničkom funkcijom. Poput [[Samoglasnik\|samoglasničke]] ete mogao se pojaviti u raznim inačicama u različitim varijantama alfabeta. Jedan je od njih i oblika kockaste brojke 8 slične originalnom feničkom znaku ([[Datoteka:Greek_Eta_archaic.svg\|poveznica=https://en.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Greek_Eta_archaic.svg\|16x16px\|inline]]), ali pojavljivali su se i drugi ([[Datoteka:Greek_Eta_square.svg\|poveznica=https://en.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Greek_Eta_square.svg\|16x16px\|inline]], [[Datoteka:Greek_Eta_cross.svg\|poveznica=https://en.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Greek_Eta_cross.svg\|16x16px\|inline]], [[Datoteka:Greek_Eta_2-bars.svg\|poveznica=https://en.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Greek_Eta_2-bars.svg\|16x16px\|inline]], [[Datoteka:Greek_Eta_square-2-bars.svg\|poveznica=https://en.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Greek_Eta_square-2-bars.svg\|16x16px\|inline]], [[Datoteka:Greek_Eta_diagonal.svg\|poveznica=https://en.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Greek_Eta_diagonal.svg\|16x16px]], [[Datoteka:Greek_Eta_diagonal-2-bars.svg\|poveznica=https://en.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Greek_Eta_diagonal-2-bars.svg\|16x16px]]).<ref name="jeffery">{{cite book\|last=Jeffery\|first=Lilian H.\|title=The local scripts of archaic Greece\|publisher=Clarendon\|year=1961\|place=Oxford}}</ref><ref>[http://poinikastas.csad.ox.ac.uk/browseGlyphs.shtml ''Poinikastas'' Epigraphic Archive]</ref>

	Tijekom klasičnoga doba sve je više narječja prihvaćalo jonsku etu, ali mnogi su još imali suglasnik /h/ pa su imali probleme u razlikovanju dvaju simbola. Neka su narječja, uključujući i klasično [[Atičko narječje\|atičko]], jednostavno prestali označavati suglasnik /h/. U nekima (poput [[Rod (otok)\|rodskog]] govora) isti se simbol rabio za obje funkcije.<ref>Jeffery (1961); pg 345.</ref> Ostali su razlikovali inačice znaka, primjerice u [[Delfi\|Delfima]] se [[~~File~~:Greek_Eta_archaic.svg\|poveznica=https://en.wikipedia.org/wiki/~~File~~:Greek_Eta_archaic.svg\|16x16px\|inline]] upotrebljavao za /h/, a H za samoglasnik. U kolonijama na jugu Italije (''[[Heraclea Lucania]]'' i [[Taranto]]) nastao je novi oblik za /h/, [[~~File~~:Greek_Eta_tack.svg\|poveznica=https://en.wikipedia.org/wiki/~~File~~:Greek_Eta_tack.svg\|16x16px\|inline]].		Tijekom klasičnoga doba sve je više narječja prihvaćalo jonsku etu, ali mnogi su još imali suglasnik /h/ pa su imali probleme u razlikovanju dvaju simbola. Neka su narječja, uključujući i klasično [[Atičko narječje\|atičko]], jednostavno prestali označavati suglasnik /h/. U nekima (poput [[Rod (otok)\|rodskog]] govora) isti se simbol rabio za obje funkcije.<ref>Jeffery (1961); pg 345.</ref> Ostali su razlikovali inačice znaka, primjerice u [[Delfi\|Delfima]] se [[Datoteka:Greek_Eta_archaic.svg\|poveznica=https://en.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Greek_Eta_archaic.svg\|16x16px\|inline]] upotrebljavao za /h/, a H za samoglasnik. U kolonijama na jugu Italije (''[[Heraclea Lucania]]'' i [[Taranto]]) nastao je novi oblik za /h/, [[Datoteka:Greek_Eta_tack.svg\|poveznica=https://en.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Greek_Eta_tack.svg\|16x16px\|inline]].

	Od ovoga su znaka kasniji grčki učenjaci razvili ''[[Spiritus\|spiritus asper]]'' čime se glas /h/ označavao u standiziranoj poslijeklasičnoj [[Politonska ortografija\|politonskoj ortografiji]] grčkog.		Od ovoga su znaka kasniji grčki učenjaci razvili ''[[Spiritus\|spiritus asper]]'' čime se glas /h/ označavao u standiziranoj poslijeklasičnoj [[Politonska ortografija\|politonskoj ortografiji]] grčkog.
	[[~~File~~:Eta_and_Heta.svg\|poveznica=https://en.wikipedia.org/wiki/~~File~~:Eta_and_Heta.svg\|lijevo\|mini\|Različiti načini zapisivanja Herina imena:<br>1.) arhaično, nejonsko<br>2.) klasično jonsko<br>3.) srednji stadij (nrp. Delphi)<br>4.) srednji stadij (npr. Taranto)<br>5.) kasna antika]]		[[Datoteka:Eta_and_Heta.svg\|poveznica=https://en.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Eta_and_Heta.svg\|lijevo\|mini\|Različiti načini zapisivanja Herina imena:<br>1.) arhaično, nejonsko<br>2.) klasično jonsko<br>3.) srednji stadij (nrp. Delphi)<br>4.) srednji stadij (npr. Taranto)<br>5.) kasna antika]]
	Čini se da se u vrijeme [[Koine\|koine grčkog]] još uvijek sjećalo stare suglasničke vrijednosti slova H, ime samoglasničkog η još se izgovaralo sa /h/ i pisalo se s oznakom spiritus asper, ali kasnija standardna ortografija zapisuje ga s oznakom spiritus lenis.		Čini se da se u vrijeme [[Koine\|koine grčkog]] još uvijek sjećalo stare suglasničke vrijednosti slova H, ime samoglasničkog η još se izgovaralo sa /h/ i pisalo se s oznakom spiritus asper, ali kasnija standardna ortografija zapisuje ga s oznakom spiritus lenis.

	U vrijeme rimskog cara [[Klaudije\|Klaudija]], sredinom [[1. stoljeće\|prvog stoljeća poslije Krista]], [[Latinski jezik\|latinski]] je nakratko posudio slovo oblika polovice slova H kao jedno od tzv. ''[[Klaudijevska slova\|klaudijevskih slova]]''. Označavao je glas zvan ''[[solus medius]]'', to jest kratki zatvoreni samoglasnik po kvaliteti između ''i'' i ''u''.		U vrijeme rimskog cara [[Klaudije\|Klaudija]], sredinom [[1. stoljeće\|prvog stoljeća poslije Krista]], [[Latinski jezik\|latinski]] je nakratko posudio slovo oblika polovice slova H kao jedno od tzv. ''[[Klaudijevska slova\|klaudijevskih slova]]''. Označavao je glas zvan ''[[solus medius]]'', to jest kratki zatvoreni samoglasnik po kvaliteti između ''i'' i ''u''.

	U modernim transkripcijama i izdanjima grčkih [[Epigrafika\|epigrafskih]] tekstova koji upotrebljavaju suglasničku hetu, u bilo kojem obliku, slovo se najčešće pojavljuje kao latinično h, i u latinici i na grčkom. Neki autori upotrebljavaju i oblik [[~~File~~:Greek_Eta_tack.svg\|poveznica=https://en.wikipedia.org/wiki/~~File~~:Greek_Eta_tack.svg\|16x16px\|inline]].		U modernim transkripcijama i izdanjima grčkih [[Epigrafika\|epigrafskih]] tekstova koji upotrebljavaju suglasničku hetu, u bilo kojem obliku, slovo se najčešće pojavljuje kao latinično h, i u latinici i na grčkom. Neki autori upotrebljavaju i oblik [[Datoteka:Greek_Eta_tack.svg\|poveznica=https://en.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Greek_Eta_tack.svg\|16x16px\|inline]].

	== Računalni kod ==		== Računalni kod ==
	[[~~File~~:Heta_uc_lc.svg\|poveznica=https://en.wikipedia.org/wiki/~~File~~:Heta_uc_lc.svg\|desno\|mini\|''Grčko slovo Heta'', malo i veliko slovo]]		[[Datoteka:Heta_uc_lc.svg\|poveznica=https://en.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Heta_uc_lc.svg\|desno\|mini\|''Grčko slovo Heta'', malo i veliko slovo]]
	''[[Unikod]]'' je ubacio heraklijsku hetu u verziju 5.1 iz travnja 2008. godine. Dostupno je malo i veliko slovo.<ref>[http://std.dkuug.dk/jtc1/sc2/wg2/docs/n3263.pdf Summary of repertoire for FDAM 3 of ISO/IEC 10646]</ref> Klaudijevsko slovo također ime svoj simbol.		''[[Unikod]]'' je ubacio heraklijsku hetu u verziju 5.1 iz travnja 2008. godine. Dostupno je malo i veliko slovo.<ref>[http://std.dkuug.dk/jtc1/sc2/wg2/docs/n3263.pdf Summary of repertoire for FDAM 3 of ISO/IEC 10646]</ref> Klaudijevsko slovo također ime svoj simbol.