Suradnik10: Zamjena teksta - '{{(.)ikicitat(.*)}}' u ''

2026-03-10T00:18:23Z

Zamjena teksta - '{{(.)ikicitat(.*)}}' u ''

←Starija inačica		Inačica od 10. ožujak 2026. u 00:18
Redak 50:		Redak 50:

	== Vanjske poveznice ==		== Vanjske poveznice ==
	~~{{wikicitat}}~~

	{{Nobelova nagrada za književnost}}		{{Nobelova nagrada za književnost}}

WikiSysop: infookvir književnik

2022-04-15T04:41:42Z

infookvir književnik

←Starija inačica		Inačica od 15. travanj 2022. u 04:41
Redak 1:		Redak 1:
	{{~~Književnik~~ \|		{{Infookvir književnik \|
	Ime = Henri Bergson \|		Ime = Henri Bergson \|
	boja = #B0C4DE \|		boja = #B0C4DE \|

WikiSysop: brisanje nepotrebnog teksta

2022-03-07T03:30:30Z

brisanje nepotrebnog teksta

←Starija inačica		Inačica od 7. ožujak 2022. u 03:30
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Henri Bergson'''-->~~{{Književnik \|		{{Književnik \|
	Ime = Henri Bergson \|		Ime = Henri Bergson \|
	boja = #B0C4DE \|		boja = #B0C4DE \|

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-07-14T02:47:20Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Književnik |
Ime = Henri Bergson |
boja = #B0C4DE |
slika = Henri Bergson 02.jpg |
veličina= |
opis slike = |
puno ime = Henri-Louis Bergson |
pseudonim = |
rođenje = [[18. listopada]] [[1859.]]<br>[[Pariz]], [[Francuska]] |
smrt = [[4. siječnja]] [[1941.]]<br>[[Pariz]], [[Francuska]] |
zanimanje = [[filozof]] |
nacionalnost = [[Francuzi|Francuz]] |
period pisanja = |
vrsta = |
teme = |
period = |
supruga = |
suprug = |
djeca = |
djela = |
nagrade = [[Datoteka:Nobel prize medal.svg|20px]] [[Nobelova nagrada za književnost]] 1927. |
potpis = |
web = |
fusnote = |
}}
'''Henri Bergson''' ([[Pariz]], [[18. listopada]] [[1859.]] - [[Pariz]], [[4. siječnja]] [[1941.]]), [[Francuska|francuski]] filozof

'''Henri Bergson''' je filozof koji je ostavio traga u [[20. stoljeće|20. stoljeću]]. Bio je izvrstan matematičar, a kasnije se počeo baviti humanističkim znanostima. Predao je dvije doktorske radnje: ''Esej o neposrednim datostima svijesti'', i jedan na latinskom o ''Aristotelovu poimanju mjesta''. Predavao je na koledžu ''de France'', sluša ga [[Ettienne Gilsone]], [[Thomas Stearns Eliot]], predaje i u Americi, član je francuske akademije i to kao prvi [[židov]] koji je ušao u nju. Imao je i političku karijeru, umro je s 81 godinom. Zagovarao je katoličanstvo no nije bio pripadnik.

[[1927.]] godine dobio je [[Nobelova nagrada za književnost|Nobelovu nagradu za književnost]]. Njegova filozofija je spiritualistička alternativa [[pozitivizam|pozitivizmu]] 20. stoljeća.

== Djela ==
* Materija i pamćenje, 1896.
* Stvarateljska evolucija, 1907.
* Smijeh, 1900.

== Bergsonova filozofija ==

Temeljna Bergsonova [[intuicija]] koja hrani njegovu filozofsku špekulaciju skupljena je u iskazu da vrijeme nije ''atomsko'' već ''ono što traje''. Time je izjednačio vrijeme i trajanje. Pod utjecajem [[pozitivizam|pozitivizma]] i [[prirodne znanosti|prirodnih znanosti]] na vrijeme se gledalo kao i na prostor – da je djeljivo na dijelove međusobno različite po tome što je prije, a što poslije. Bergson smatra da to nije tako pa se utječe neposrednim datostima [[svijest]]i: ''vrijeme nije nešto poput točaka već kontinuirano i protežno, sastavljeno od dimenzija: prošlost, sadašnjost i budućnost. ''

Ispitujući činjenice svijesti vidi se da one nisu [[homogen]]e već da se svijest sastoji od [[heterogen]]ih međusobno prožimajućih momenata koji konstituiraju jedno trajanje. Vrijeme je stoga susljednost trajne svijesti te je u svojoj biti trajanje, proces u neprestanom obogaćivanju te je nedjeljivo. Trajanje osim datosti svijesti karakterizira čitavu stvarnost – stvarnost nema kao najviši princip bitak već je posljednji princip svekolike stvarnosti životni zamah, '''elan vital'''. Zbilja je stvaralačka evolucija s bitnom karakteristikom trajanja.

[[Metoda]] ne može biti pozitivistička – ona je pogodna za stvarnost koju reducira na sheme, a nije pogodna za filozofiju – tu je potrebna metoda koja je u mogućnosti približiti se stvarnosti, a da je ne iskrivi. Ta metoda ne dolazi od [[racio|racia]] – on je kompetentan samo za atomičnu stvarnost. Zato je naša metoda intuicija koja povezuje [[instinkt]] i [[intelekt]].

''Elan vital'' za svoj početak ima stvarnost koja je ispunjena različitim energijama: anorganska materija, vegetativna sfera i intelektualni život; tu Bergson vidi tri različitosti jednog pregnuća zamaha elana koji se akumulira u tim oblicima. '''Vegetativnu razinu''' karakterizira određena [[tromost]] i tupost, životinjski je svijet akcija, pokret i limitirana [[inteligencija]], dok su u čovjeku sublimirani [[um]], inteligencija i instinkt; ne postoji inteligencija koja ne bi bila dio instinkta i obratno. Ovo se ne može objasniti bez jednog prototipa – od te se početne stvarnosti rađaju divergentne unije života i materije pri čemu je život viši stvaralački princip materije koja je silazne putanje. Objekt je filozofije stoga životni zamah temeljne karakteristike trajanja, a zato nam je potreban jedan studij [[evolucija (biologija)|evolucionizma]]. Nastajanje je sam bitak stvarnosti iznad kojeg nema ništa više, to je jedna stvarateljska evolucija. Njoj odgovara dioba na ''statičku i dinamičku religiju'' te ''otvoreni i zatvoreni moral'' koji se pokazuju u distinkciji razuma i metode intuicije – dok racio zatvara sve u sheme, intuicija je otvorena spram stvarnosti.

Zatvoreni je [[moral]] moral [[razum]]a, a inspirira se na ideji vremenske sankcije nagrade i kazne – to je naime metoda socijalnog pritiska i pokoravanja nametnutim zakonima društva koji ima za cilj održavanje istog motivima pozitivne i negativne sankcije. Tu je djelovanje automatizirano: činim tako jer svi tako čine. Otvoreni moral jest onaj po kojem se netko obvezuje na radnju nadahnjujući se na pojmu dobrobiti čovječanstva utemeljenog na [[ljubav]]i. Ovaj moral nije statičan već stvarateljski otvoren pa daje osjećaj slobode te se poistovjećuje sa samim životnim principom. U tome je sličan glazbi. Ovdje Bergson slijedi [[Augustin]]ovu ''ama et quod vis fac''. Bergson je taj moral pronašao u [[Buda|Budi]], [[Sokrat]]u, svecima [[kršćanstvo|kršćanstva]] i [[židovstvo|židovstva]] kao onih koji su bili propagatori dobra. Oba ova morala ne pojavljuju se u čistoj formi već su dvije pojave jednog te istog zamaha.

Statička religija temelji se na pripovijedanju kojim se čovjek brani od štetnih utjecaja, a motivirana je obećanjem vječne [[kazna|kazne]] ili [[nagrada|nagrade]]. Dinamička religija temelji se na intuiciji apsolutnoga i na mističnom sjedinjenju s Njime tako da je praktični vid ove religije mistični život. Tu Bergson proučava grčki i istočni [[misticizam]], židovske proroke te kršćansku mistiku pa zaključuje da je mistika kršćanstva jedina koja je uspjela u posvemašnjoj mjeri – tu se mistika posve iskristalizirala. Ovdje Bergson stiže do Božje opstojnosti koju postavlja na temeljima posve drugačijim od logičkih, za koje drži da ne dokazuju ništa: potrebno je ovdje vjerovati misticima – ''to su eksperti koji znaju o čemu govore baš kako vjerujemo doktoru kad je u pitanju naše zdravlje''. Počekom 20. stoljeća u [[Francuska|Francuskoj]] se formira bergsonovska škola na koju utječe anglosaksonski [[pragmatizam]], a koja ide dalje od Bergsona. On je pak na svojoj samrti zaželio da mu se spale spisi pa nam od njega nije ništa ostalo osim nekih.

== Vanjske poveznice ==
{{wikicitat}}

{{Nobelova nagrada za književnost}}

[[Kategorija:Francuski filozofi|Bergson, Henri]]
[[Kategorija:Dobitnici Nobelove nagrade za književnost|Bergson, Henri]]

Henri Bergson - Povijest promjena

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{(.)ikicitat(.*)}}' u ''

WikiSysop: infookvir književnik

WikiSysop: brisanje nepotrebnog teksta

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica