Heliograf - Povijest promjena

Suradnik10 u (test) 07:01, 8. studeni 2025.

2025-11-08T07:01:34Z

←Starija inačica		Inačica od 8. studeni 2025. u 07:01
Redak 7:		Redak 7:
	[[datoteka:Heliograph-2.jpg\|mini\|desno\|250px\|Heliograf je i uređaj za odašiljanje signala [[Morseov kod\|Morseovom telegrafijom]] s pomoću reflektiranoga Sunčeva zračenja (1910.)]]		[[datoteka:Heliograph-2.jpg\|mini\|desno\|250px\|Heliograf je i uređaj za odašiljanje signala [[Morseov kod\|Morseovom telegrafijom]] s pomoću reflektiranoga Sunčeva zračenja (1910.)]]

	'''Heliograf''' je [[uređaj]] za registraciju [[Sunčeva svjetlost\|Sunčeva zračenja]]. Tako se nazivaju uređaji za automatsku registraciju osunčanja ([[Insolacija\|insolacije]]), uređaji za snimanje površine Sunca, a u fototelegrafiji su se tako nazivali uređaji za odašiljanje signala [[Morseov kod\|Morseovom telegrafijom]] s pomoću reflektiranoga Sunčeva zračenja. Važan je dio svakog heliografa heliostat. <ref> '''heliograf''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=24859] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2017.</ref>		'''Heliograf''' je [[uređaj]] za registraciju [[Sunčeva svjetlost\|Sunčeva zračenja]]. Tako se nazivaju uređaji za automatsku registraciju osunčanja ([[Insolacija\|insolacije]]), uređaji za snimanje površine Sunca, a u [[fototelegrafija\|fototelegrafiji]] su se tako nazivali uređaji za odašiljanje signala [[Morseov kod\|Morseovom telegrafijom]] s pomoću reflektiranoga Sunčeva zračenja. Važan je dio svakog heliografa [[heliostat]]. <ref> '''heliograf''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=24859] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2017.</ref>

	Heliograf je uređaj koji bilježi količinu [[Insolacija\|insolacije]] [[Sunce\|Sunca]] na određenom mjestu. Rezultati pružaju informacije o [[Vrijeme (klima)\|vremenu]] i [[klima\|klimi]] na geografskom području. Ova informacija je korisna u [[meteorologija\|meteorologiji]], [[znanost]]i, [[poljoprivreda\|poljoprivredi]], [[turizam\|turizmu]] i drugih područjima.		Heliograf je uređaj koji bilježi količinu [[Insolacija\|insolacije]] [[Sunce\|Sunca]] na određenom mjestu. Rezultati pružaju informacije o [[Vrijeme (klima)\|vremenu]] i [[klima\|klimi]] na geografskom području. Ova informacija je korisna u [[meteorologija\|meteorologiji]], [[znanost]]i, [[poljoprivreda\|poljoprivredi]], [[turizam\|turizmu]] i drugih područjima.

Suradnik10: /* Campbell–Stokesov heliograf */

2025-11-08T07:00:13Z

Campbell–Stokesov heliograf

←Starija inačica		Inačica od 8. studeni 2025. u 07:00
Redak 18:		Redak 18:
	U praksi je pojam praćenja Sunčevog zračenja prvotno definiran uz registraciju na [[Campbell-Stokesovom heliograf]]u, spravi koja sijanje Sunca registrira izgaranjem posebne trake, smještene iza posebne staklene leće koja zrake koncentrira na traku koja se mora mijenjati svaki dan. Campbell-Stokesov heliograf je možda najstariji instrument koji se još uvijek zadržao u redovnim meteorološkim mjerenjima (uveden u redovnu meteorološku službu 1889. godine), a prema nekima jedan je od najljepših mjernih instrumenata. Instrument je 1853. razvio J. Campbell. Njegov instrument se sastojao do staklene kugle napunjene vodom koja je postavljena u sredini izdubljene drvene posude. Staklena kugla [[Žarište\|fokusira]] Sunčevo zračenje na unutrašnju površinu posude i ostavlja nagoreni trag na drvu.		U praksi je pojam praćenja Sunčevog zračenja prvotno definiran uz registraciju na [[Campbell-Stokesovom heliograf]]u, spravi koja sijanje Sunca registrira izgaranjem posebne trake, smještene iza posebne staklene leće koja zrake koncentrira na traku koja se mora mijenjati svaki dan. Campbell-Stokesov heliograf je možda najstariji instrument koji se još uvijek zadržao u redovnim meteorološkim mjerenjima (uveden u redovnu meteorološku službu 1889. godine), a prema nekima jedan je od najljepših mjernih instrumenata. Instrument je 1853. razvio J. Campbell. Njegov instrument se sastojao do staklene kugle napunjene vodom koja je postavljena u sredini izdubljene drvene posude. Staklena kugla [[Žarište\|fokusira]] Sunčevo zračenje na unutrašnju površinu posude i ostavlja nagoreni trag na drvu.

	G. Stokes je 1879. unaprijedio Campbellov instrument do izvedbe koja se koristi i danas. Stokesov instrument koristi staklenu kuglu (obično promjer 100 mm), od visokokvalitetnog stakla smještenu u sredini metalnog ležišta koje se može prilagođavati prema [[Zemljopisna širina\|~~geografskoj~~ širini]]. Papirna traka se stavlja iza kugle u smjeru istok zapad tako da se Sunčevo zračenje koncentrira kroz kuglu i progorijeva traku toplinskim djelovanjem. Na traci su označeni sati pa je moguće ustanoviti kad i koliko je Sunce sijalo. Traka se treba mijenjati svaki dan i obično je različita za ljeto, zimu i proljeće (jesen). Da bi traka počela registrirati potreban je određen intenzitet Sunčevog zračenja, ovisno o instrumentu između 80 i 280 [[vat\|W]]/[[Četvorni metar\|m<sup>2</sup>]]. Ako je traka vlažna (česta situacija u zimskim jutrima) mora se prije nego započne registracija osušiti za što je potrebna određena količina [[toplina\|topline]], što znači da vlažna traka počinje kasnije registrirati od suhe. Krajevi metalne školjke zaklanjaju suprotnu stranu trake određeno vrijeme kod izlaza i zalaza Sunca. Često se trake ne postave dobro pa registracija nije točna.		G. Stokes je 1879. unaprijedio Campbellov instrument do izvedbe koja se koristi i danas. Stokesov instrument koristi staklenu kuglu (obično promjer 100 mm), od visokokvalitetnog stakla smještenu u sredini metalnog ležišta koje se može prilagođavati prema [[Zemljopisna širina\|zemljopisnoj širini]]. Papirna traka se stavlja iza kugle u smjeru istok zapad tako da se Sunčevo zračenje koncentrira kroz kuglu i progorijeva traku toplinskim djelovanjem. Na traci su označeni sati pa je moguće ustanoviti kad i koliko je Sunce sijalo. Traka se treba mijenjati svaki dan i obično je različita za ljeto, zimu i proljeće (jesen). Da bi traka počela registrirati potreban je određen intenzitet Sunčevog zračenja, ovisno o instrumentu između 80 i 280 [[vat\|W]]/[[Četvorni metar\|m<sup>2</sup>]]. Ako je traka vlažna (česta situacija u zimskim jutrima) mora se prije nego započne registracija osušiti za što je potrebna određena količina [[toplina\|topline]], što znači da vlažna traka počinje kasnije registrirati od suhe. Krajevi metalne školjke zaklanjaju suprotnu stranu trake određeno vrijeme kod izlaza i zalaza Sunca. Često se trake ne postave dobro pa registracija nije točna.

	Najvažnija prednost Campbell-Stokesova heliografa, mogućnost rada bez potrebe za [[Električna energija\|električnom energijom]], nije više presudna zbog dostupnosti električnog napajanja na sve većem broju meteoroloških postaja. Za točno očitanje mjerenja je potrebna vizualna procjena iskusnog osoblja. Sama konstrukcija instrumenta ne omogućava automatizirano prikupljane podataka pa [[Svjetska meteorološka organizacija]] preporučuje napuštanje mjerenja trajanja sijanja Sunca Campbell-Stokesovim heliografom.		Najvažnija prednost Campbell-Stokesova heliografa, mogućnost rada bez potrebe za [[Električna energija\|električnom energijom]], nije više presudna zbog dostupnosti električnog napajanja na sve većem broju meteoroloških postaja. Za točno očitanje mjerenja je potrebna vizualna procjena iskusnog osoblja. Sama konstrukcija instrumenta ne omogućava automatizirano prikupljane podataka pa [[Svjetska meteorološka organizacija]] preporučuje napuštanje mjerenja trajanja sijanja Sunca Campbell-Stokesovim heliografom.

	Heliografi se trebaju postavljati na mjesta sa slobodnim obzorom bez ikakvih prepreka u smjeru izlaska i zalaska Sunca. Za naše zemljopisne širine to znači otvorenost obzora za izlaz od NE do SE (50°-140°) i zalaz od SW do NW (220°-310°). Ukoliko prepreke ipak postoje, one će skraćivati registraciju heliografa ako su veće od visine Sunca pri kojima heliograf počinje ili prestaje registraciju. Ako su prepreke manje njihov utjecaj će biti obuhvaćen instrumentalnom greškom heliografa pa se mogu zanemariti. Svjetska meteorološka organizacija preporučuje najvišu visinu prepreka do 3° pri čemu izgubljeni dio registracije neće biti značajan. <ref> [http://www.eihp.hr/hrvatski/sunceva_energija10.htm#d] "Trajanje sijanja Sunca (osunčavanje)", Energetski institut Hrvoje Požar, 2011.</ref>		Heliografi se trebaju postavljati na mjesta sa slobodnim obzorom bez ikakvih prepreka u smjeru izlaska i zalaska Sunca. Za naše zemljopisne širine to znači otvorenost obzora za izlaz od NE do SE (50°-140°) i zalaz od SW do NW (220°-310°). Ukoliko prepreke ipak postoje, one će skraćivati registraciju heliografa ako su veće od visine Sunca pri kojima heliograf počinje ili prestaje registraciju. Ako su prepreke manje njihov utjecaj će biti obuhvaćen instrumentalnom greškom heliografa pa se mogu zanemariti. Svjetska meteorološka organizacija preporučuje najvišu visinu prepreka do 3° pri čemu izgubljeni dio registracije neće biti značajan. <ref> [http://www.eihp.hr/hrvatski/sunceva_energija10.htm#d] "Trajanje sijanja Sunca (osunčavanje)", [[Energetski institut Hrvoje Požar]], 2011.</ref>

	== Izvori ==		== Izvori ==

Suradnik10 u (test) 06:59, 8. studeni 2025.

2025-11-08T06:59:08Z

←Starija inačica		Inačica od 8. studeni 2025. u 06:59
Redak 16:		Redak 16:

	==Campbell–Stokesov heliograf==		==Campbell–Stokesov heliograf==
	U praksi je pojam praćenja Sunčevog zračenja prvotno definiran uz registraciju na Campbell-Stokesovom ~~heliografu~~, ~~instrumentu koji~~ sijanje Sunca registrira izgaranjem posebne trake, smještene iza posebne staklene leće koja zrake koncentrira na traku koja se mora mijenjati svaki dan. Campbell-Stokesov heliograf je možda najstariji instrument koji se još uvijek zadržao u redovnim meteorološkim mjerenjima (uveden u redovnu meteorološku službu 1889. godine), a prema nekima jedan je od najljepših mjernih instrumenata. Instrument je 1853. razvio J. Campbell. Njegov instrument se sastojao do staklene kugle napunjene vodom koja je postavljena u sredini izdubljene drvene posude. Staklena kugla [[Žarište\|fokusira]] Sunčevo zračenje na unutrašnju površinu posude i ostavlja nagoreni trag na drvu.		U praksi je pojam praćenja Sunčevog zračenja prvotno definiran uz registraciju na [[Campbell-Stokesovom heliograf]]u, spravi koja sijanje Sunca registrira izgaranjem posebne trake, smještene iza posebne staklene leće koja zrake koncentrira na traku koja se mora mijenjati svaki dan. Campbell-Stokesov heliograf je možda najstariji instrument koji se još uvijek zadržao u redovnim meteorološkim mjerenjima (uveden u redovnu meteorološku službu 1889. godine), a prema nekima jedan je od najljepših mjernih instrumenata. Instrument je 1853. razvio J. Campbell. Njegov instrument se sastojao do staklene kugle napunjene vodom koja je postavljena u sredini izdubljene drvene posude. Staklena kugla [[Žarište\|fokusira]] Sunčevo zračenje na unutrašnju površinu posude i ostavlja nagoreni trag na drvu.

	G. Stokes je 1879. unaprijedio Campbellov instrument do izvedbe koja se koristi i danas. Stokesov instrument koristi staklenu kuglu (obično promjer 100 mm), od visokokvalitetnog stakla smještenu u sredini metalnog ležišta koje se može prilagođavati prema [[Zemljopisna širina\|geografskoj širini]]. Papirna traka se stavlja iza kugle u smjeru istok zapad tako da se Sunčevo zračenje koncentrira kroz kuglu i progorijeva traku toplinskim djelovanjem. Na traci su označeni sati pa je moguće ustanoviti kad i koliko je Sunce sijalo. Traka se treba mijenjati svaki dan i obično je različita za ljeto, zimu i proljeće (jesen). Da bi traka počela registrirati potreban je određen intenzitet Sunčevog zračenja, ovisno o instrumentu između 80 i 280 [[vat\|W]]/[[Četvorni metar\|m<sup>2</sup>]]. Ako je traka vlažna (česta situacija u zimskim jutrima) mora se prije nego započne registracija osušiti za što je potrebna određena količina [[toplina\|topline]], što znači da vlažna traka počinje kasnije registrirati od suhe. Krajevi metalne školjke zaklanjaju suprotnu stranu trake određeno vrijeme kod izlaza i zalaza Sunca. Često se trake ne postave dobro pa registracija nije točna.		G. Stokes je 1879. unaprijedio Campbellov instrument do izvedbe koja se koristi i danas. Stokesov instrument koristi staklenu kuglu (obično promjer 100 mm), od visokokvalitetnog stakla smještenu u sredini metalnog ležišta koje se može prilagođavati prema [[Zemljopisna širina\|geografskoj širini]]. Papirna traka se stavlja iza kugle u smjeru istok zapad tako da se Sunčevo zračenje koncentrira kroz kuglu i progorijeva traku toplinskim djelovanjem. Na traci su označeni sati pa je moguće ustanoviti kad i koliko je Sunce sijalo. Traka se treba mijenjati svaki dan i obično je različita za ljeto, zimu i proljeće (jesen). Da bi traka počela registrirati potreban je određen intenzitet Sunčevog zračenja, ovisno o instrumentu između 80 i 280 [[vat\|W]]/[[Četvorni metar\|m<sup>2</sup>]]. Ako je traka vlažna (česta situacija u zimskim jutrima) mora se prije nego započne registracija osušiti za što je potrebna određena količina [[toplina\|topline]], što znači da vlažna traka počinje kasnije registrirati od suhe. Krajevi metalne školjke zaklanjaju suprotnu stranu trake određeno vrijeme kod izlaza i zalaza Sunca. Često se trake ne postave dobro pa registracija nije točna.
Redak 30:		Redak 30:
	[[Kategorija:Meteorologija]]		[[Kategorija:Meteorologija]]
	[[Kategorija:Klimatologija]]		[[Kategorija:Klimatologija]]

	~~[[it:Eliofanografo]]~~

WikiSysop: brisanje nepotrebnog teksta

2022-03-07T02:55:08Z

brisanje nepotrebnog teksta

←Starija inačica		Inačica od 7. ožujak 2022. u 02:55
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Heliograf'''-->~~[[datoteka:Heliograph wendelstein 2002 00a.jpg\|mini\|desno\|250px\|Campbell–Stokesov heliograf.]]		[[datoteka:Heliograph wendelstein 2002 00a.jpg\|mini\|desno\|250px\|Campbell–Stokesov heliograf.]]

	[[datoteka:Sunshine recorder.jpg\|mini\|desno\|250px\|Campbell-Stokesov heliograf prilagođen za polarne uvjete (desna kugla je usmjerena na jug).]]		[[datoteka:Sunshine recorder.jpg\|mini\|desno\|250px\|Campbell-Stokesov heliograf prilagođen za polarne uvjete (desna kugla je usmjerena na jug).]]

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-09-28T02:48:16Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[datoteka:Heliograph wendelstein 2002 00a.jpg|mini|desno|250px|Campbell–Stokesov heliograf.]]

[[datoteka:Sunshine recorder.jpg|mini|desno|250px|Campbell-Stokesov heliograf prilagođen za polarne uvjete (desna kugla je usmjerena na jug).]]

[[datoteka:Sunshine card closeup.JPG|mini|desno|250px|Prikaz ljetne trake za Campbell-Stokesov heliograf]]

[[datoteka:Heliograph-2.jpg|mini|desno|250px|Heliograf je i uređaj za odašiljanje signala [[Morseov kod|Morseovom telegrafijom]] s pomoću reflektiranoga Sunčeva zračenja (1910.)]]

'''Heliograf''' je [[uređaj]] za registraciju [[Sunčeva svjetlost|Sunčeva zračenja]]. Tako se nazivaju uređaji za automatsku registraciju osunčanja ([[Insolacija|insolacije]]), uređaji za snimanje površine Sunca, a u fototelegrafiji su se tako nazivali uređaji za odašiljanje signala [[Morseov kod|Morseovom telegrafijom]] s pomoću reflektiranoga Sunčeva zračenja. Važan je dio svakog heliografa heliostat. <ref> '''heliograf''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=24859] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2017.</ref>

Heliograf je uređaj koji bilježi količinu [[Insolacija|insolacije]] [[Sunce|Sunca]] na određenom mjestu. Rezultati pružaju informacije o [[Vrijeme (klima)|vremenu]] i [[klima|klimi]] na geografskom području. Ova informacija je korisna u [[meteorologija|meteorologiji]], [[znanost]]i, [[poljoprivreda|poljoprivredi]], [[turizam|turizmu]] i drugih područjima.

Oblik praćenja [[Sunčeva svjetlost|Sunčevog zračenja]] koji se ipak zadržao u hrvatskoj meteorološkoj praksi je mjerenje trajanja sijanja Sunca, odnosno trajanje osunčavanja ([[insolacija|insolacije]]) heliografom. Najstariji heliograf kod nas postavljen je u [[Zagreb]]u na [[Gradec (Zagreb)|Griču]] 1889. Do [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] postoje heliografi u [[Split]]u ([[Marjan]]) od 1926., na [[Hvar]]u od 1931., [[Rab]]u, [[Šibenik]]u i [[Dubrovnik]]u od 1936. i [[Vela Luka|Veloj Luci]] od 1937., no većina prestaje s radom početkom Drugog svjetskog rata. Na drugim postajama heliografi rade samo kratko vrijeme ([[Rijeka]] 1902.-1912., [[Senj]] 1933.-1939., [[Kraljevica]] 1935.-1939.). Podatke o osunčavanju kao važnom elementu klime često sadrže analize klime većih ili manjih zemljopisnih područja.

Mjerna stanica za mjerenje Sunčevog zračenja, uspostavljena je na opservatoriju Zagreb-[[Maksimir]] 1969., a u Rijeci i Dubrovniku 1980. Međutim, iako je 1983. radilo osam mjernih postaja, od 1989. ukupno Sunčevo zračenje se ne mjeri ni na jednoj postaji iz mreže meteoroloških postaja Državnog hidrometeorološkog zavoda (DHMZ). Takva situacija značajno ograničava točno određivanje energetskog potencijala Sunčevog zračenja u [[Hrvatska|Republici Hrvatskoj]]. <ref> [http://www.eihp.hr/hrvatski/sunceva_energija1.htm#d] "Povijest istraživanja Sunčeve energije u Hrvatskoj", Energetski institut Hrvoje Požar, 2011.</ref>

==Campbell–Stokesov heliograf==
U praksi je pojam praćenja Sunčevog zračenja prvotno definiran uz registraciju na Campbell-Stokesovom heliografu, instrumentu koji sijanje Sunca registrira izgaranjem posebne trake, smještene iza posebne staklene leće koja zrake koncentrira na traku koja se mora mijenjati svaki dan. Campbell-Stokesov heliograf je možda najstariji instrument koji se još uvijek zadržao u redovnim meteorološkim mjerenjima (uveden u redovnu meteorološku službu 1889. godine), a prema nekima jedan je od najljepših mjernih instrumenata. Instrument je 1853. razvio J. Campbell. Njegov instrument se sastojao do staklene kugle napunjene vodom koja je postavljena u sredini izdubljene drvene posude. Staklena kugla [[Žarište|fokusira]] Sunčevo zračenje na unutrašnju površinu posude i ostavlja nagoreni trag na drvu.

G. Stokes je 1879. unaprijedio Campbellov instrument do izvedbe koja se koristi i danas. Stokesov instrument koristi staklenu kuglu (obično promjer 100 mm), od visokokvalitetnog stakla smještenu u sredini metalnog ležišta koje se može prilagođavati prema [[Zemljopisna širina|geografskoj širini]]. Papirna traka se stavlja iza kugle u smjeru istok zapad tako da se Sunčevo zračenje koncentrira kroz kuglu i progorijeva traku toplinskim djelovanjem. Na traci su označeni sati pa je moguće ustanoviti kad i koliko je Sunce sijalo. Traka se treba mijenjati svaki dan i obično je različita za ljeto, zimu i proljeće (jesen). Da bi traka počela registrirati potreban je određen intenzitet Sunčevog zračenja, ovisno o instrumentu između 80 i 280 [[vat|W]]/[[Četvorni metar|m<sup>2</sup>]]. Ako je traka vlažna (česta situacija u zimskim jutrima) mora se prije nego započne registracija osušiti za što je potrebna određena količina [[toplina|topline]], što znači da vlažna traka počinje kasnije registrirati od suhe. Krajevi metalne školjke zaklanjaju suprotnu stranu trake određeno vrijeme kod izlaza i zalaza Sunca. Često se trake ne postave dobro pa registracija nije točna.

Najvažnija prednost Campbell-Stokesova heliografa, mogućnost rada bez potrebe za [[Električna energija|električnom energijom]], nije više presudna zbog dostupnosti električnog napajanja na sve većem broju meteoroloških postaja. Za točno očitanje mjerenja je potrebna vizualna procjena iskusnog osoblja. Sama konstrukcija instrumenta ne omogućava automatizirano prikupljane podataka pa [[Svjetska meteorološka organizacija]] preporučuje napuštanje mjerenja trajanja sijanja Sunca Campbell-Stokesovim heliografom.

Heliografi se trebaju postavljati na mjesta sa slobodnim obzorom bez ikakvih prepreka u smjeru izlaska i zalaska Sunca. Za naše zemljopisne širine to znači otvorenost obzora za izlaz od NE do SE (50°-140°) i zalaz od SW do NW (220°-310°). Ukoliko prepreke ipak postoje, one će skraćivati registraciju heliografa ako su veće od visine Sunca pri kojima heliograf počinje ili prestaje registraciju. Ako su prepreke manje njihov utjecaj će biti obuhvaćen instrumentalnom greškom heliografa pa se mogu zanemariti. Svjetska meteorološka organizacija preporučuje najvišu visinu prepreka do 3° pri čemu izgubljeni dio registracije neće biti značajan. <ref> [http://www.eihp.hr/hrvatski/sunceva_energija10.htm#d] "Trajanje sijanja Sunca (osunčavanje)", Energetski institut Hrvoje Požar, 2011.</ref>

== Izvori ==
{{izvori}}
*Department of Transport – Meteorological Branch (Canada) – Sunshine Recorders – Manual 81, Second Edition, 1966.

[[Kategorija:Meteorologija]]
[[Kategorija:Klimatologija]]

[[it:Eliofanografo]]