WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-09-20T02:32:34Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

'''Gustav Fleischer''' ([[Bjelovar]], [[1856.]] - Bjelovar, [[1913.]]) - hrvatski kemičar, pedagog, novinar i kulturni djelatnik. Objavio je prvi tekst o povijesti [[kemija|kemije]] na [[hrvatski jezik|hrvatskom jeziku]].

== Obitelj ==

Član je ugledne bjelovarske obitelji Fleischer. Njegov otac [[Alojzije Fleischer]] doselio se u Bjelovar iz [[Mađarska|Mađarske]] ili [[Češka|Češke]]. Nije Hrvat po nacionalnosti, ali vrlo brzo se asimilirao i dao velik doprinos kulturnom razvitku Bjelovara. Alojzije Fleischer surađivao je s [[Ferdo Rusan|Ferdom Rusanom]] i [[Vatroslav Lisinski|Vatroslavom Lisinskim]]. Pomogao je opernom pjevaču [[Franjo Stazić|Franju Staziću]], da započne karijeru, tako što ga je preporučio Lisinskom za ulogu u prvoj hrvatskoj operi [[Ljubav i zloba]]. Gustavova majka je Ida Fleischer r. Matić, kći liječnika iz Bjelovara. Dva Gustavova mlađa brata rano su umrla, a treći brat Alojzije-Antonije Fleischer bio je glavnik urednik zagrebačkih novina Agramer Tagblatt i kolega [[Antun Gustav Matoš|Antuna Gustava Matoša]]. <ref>Inga Lisac: Obitelj Fleischer u kulturnom životu Bjelovara, Radovi zavoda za znanstveno istraživački i umjetnički rad u Bjelovaru 2007.</ref>

== Školovanje i karijera ==

Gustav Fleischer završio je osnovnu školu i gimnaziju u [[Zagreb]]u. Diplomirao je na Tehničkoj visokoj školi u [[Graz]]u [[1879.]] godine iz područja [[kemija|kemijskih]] znanosti. Položio je i dodatne predmete, kako bi mogao predavati sve predmete u gimnaziji. S njime je studirao [[Nikola Tesla]]. Nakon studija, vratio se 1879. godine u Bjelovar i predavao kemiju u gimnaziji. Upravitelj je i ravnatelj gimnazije u Bjelovaru od [[1893.]] do smrti [[1913.]] godine. <ref>Snježana Paušek Baždar: Kemijski rad Gustava Fleischera, Radovi zavoda za znanstveno istraživački i umjetnički rad u Bjelovaru, 2007. </ref> Zbog porasta stanovništva i razvoja grada, zauzeo se za gradnju nove zgrade gimnazije, koja je otvorena [[1901.]] godine i koristi se i danas. Povećao je broj razreda u gimnaziji i uveo veliku maturu. Jedan je od osnivača bjelovarske Ženske stručne škole [[1894.]] godine. Pisao je stručne radove u kojima se zalagao, da dječaci i djevojčice idu u iste škole, a ne odijeljene. Dao je doprinos osnivanju Glazbene škole u Bjelovaru [[1898.]] godine.

== Prevođenje i izdavanje knjiga ==

Bavio se prevođenjem stručne literature i pisanjem radova iz područja [[pedagogija|pedagogije]], [[kemija|kemije]] i [[matematika|matematike]]. U suradnji s Ferdom Wilbradom preveo je s [[njemački|njemačkog jezika]] za potrebe nastave "Naputak za metodično naučavanje anorganske lučbe" [[1876.]] godine, te srednjoškolski udžbenik "Uvod u kemiju" [[1881.]] godine. Napisao je prvi tekst iz povijesti kemije na hrvatskom jeziku pod nazivom "Nešto o alkimiji" [[1888.]] godine. U tekstu je analizirao statove poznatih kemičara o [[alkemija|alkemiji]] i dao svoje mišljenje. Zajedno s Josipom Mencinom objavio je udžbenik "Čitanka za šegrtske škole" [[1890.]] godine. Surađivao je u nastanku "Deutsche Encyklopedie". Objavio je "Rječnik narodnih imena ljekarija" [[1893.]] godine. U nastanku djela surađivao je s tridesetak ljekarnika iz [[Hrvatska|Hrvatske]], [[BiH]] i [[Srbija|Srbije]]. Djelo je važan doprinos razvoju naziva [[farmacija|ljekarničkih]] pripravaka i [[ljekovito bilje|ljekovitih biljaka]] na hrvatskom jeziku. Preveo je knjigu "Uputu u kemiju" [[1912.]] godine njemačkog nobelovca [[Wilheim Ostwald|Wilheima Ostwalda]]. <ref>Snježana Paušek Baždar: Fleischerova gledišta o razvitku alkemije, Prilozi, Zagreb 2006. </ref> Prijevod je važan doprinos razvoju kemijskih naziva na hrvatskom jeziku. Ostwald je na njemačkom jeziku osmislio [[anionska nomenklatura kiselina|anionsku nomenklaturu kiselina]], a Fleicher je napravio prilagodbu za hrvatski jezik.

== Novinarstvo ==

Bavio se [[novinarstvo]]m. Osmislio je i izdavao list "Tumač" za učitelje osnovnih i srednjih škola [[1884.]] godine. Godinu dana kasnije, nastao je novi list "Hrvatski učitelj", kojeg je izdavao sa Stjepanom Njemčićem. U suradnji s uglednim Bjelovarčanima toga vremena, pokreće list "Bjelovarsko-križevački" [[1891.]] godine. List je postojao do [[1919.]] godine. Bio je jedan od najboljih hrvatskih regionalnih listova toga doba. Gustav Fleischer bio je glavni urednik od osnivanja do [[1907.]] godine.

== Kulturni rad ==

Napisao je skladbu "Košutica". Izvedena je kao pozdrav prilikom posjeta austrijskog cara [[Franjo Josip I.|Franje Josipa I.]] u Bjelovar [[12. rujna]] [[1888.]] godine. Car ga je primio u audijenciju prilikom posjeta i dao mu priznanje.

Bio je učitelj pjevanja, zborovođa i tajnik u Hrvatskom pjevačkom društvu "Dvojnice", koje se danas zove HORKUD Golub. Svirao je nekoliko glazbenih instrumenata.

Naslikao je nekoliko [[slika]] s motivima [[mrtva priroda|mrtve prirode]] i prolaznosti. Jedna od kćeri Ida, bila je amaterska slikarica.

Bavio se humanitarnim radom. Bio je predsjednik "Društva za podupiranje siromašnih učenika Realne gimnazije" u Bjelovaru. Nakon njegove smrti nastala je "Zaklada Gustav Fleischer" pripojena spomenutom društvu. Darovao je mnogo [[knjiga]] za bolničku te učiteljsku knjižnicu.

Bio je konzervator Zemaljskog povjereništva za očuvanje historijskih i umjetničkih starina u Hrvatskoj i [[Slavonija|Slavoniji]]. Radio je [[arheologija|arheološka]] istraživanja.

Vjenčao se s Baricom r. Grahovac, učiteljicom i ravnateljicom ženske osnovne škole u Bjelovaru. Imali su četvero djece. Dva unuka [[Raoul Sabljak]] i Aleksandar Johanides istaknuli su se kao stručnjaci u gradnji hidroelektrana i industriji.<ref>http://crosbi.znanstvenici.hr/prikazi-rad?lang=en&rad=371521</ref>

== Izvori ==
{{izvori}}

{{GLAVNIRASPORED:Fleischer, Gustav}}
[[Kategorija:Hrvatski kemičari]]
[[Kategorija:Hrvatski pedagozi]]
[[Kategorija:Hrvatski novinari]]
[[Kategorija:Životopisi, Bjelovar]]
[[Kategorija:Hrvatski konzervatori]]

Gustav Fleischer - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica