WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-26T01:31:51Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[Datoteka:DSCN5766-guano-glantz crop b.jpg|250px|mini|desno|Kop guana na otočju Chincha]]

'''Guano''' ili '''gvano'''<ref name="enciklopedija.hr">[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=23618 guano], enciklopedija.hr, preuzeto 23. travnja 2017.</ref> ([[španjolski jezik|špa.]] ''guano'', iz [[Kečuanski jezik|kečuanskoga]] ''huanu'' - izmet) je zemljasta ili tvrda masa koja uglavnom nastaje raspadanjem [[izmet]]a i [[lešina]] uginulih morskih [[ptica]] u dodiru sa zrakom i bez kontakta s vodom.<ref name="enciklopedija.hr"/> Guano nastaje i u [[pećina]]ma od izmeta [[šišmiš]]a.<ref>[http://www.pp-medvednica.hr/wp-content/uploads/2014/11/sismisi-medvednice-letak.pdf Šišmiši Medvednice], pp-medvednica.hr, preuzeto 25. travnja 2017.</ref> Najveća nalazišta guana su uz obale [[Južna Amerika|Južne Amerike]], posebice [[Čile]]a i [[Peru]]a.<ref name="enciklopedija.hr"/>

== Povijest ==

Guano je visoko učinkovito [[gnojivo]] zbog izuzetno visokih udjela [[dušik]]a, [[fosfati|fosfata]] i [[kalij]]a<ref name="h2g2.com">[https://www.h2g2.com/approved_entry/A765678 Seabird Guano and Bat Dung], h2g2.com, preuzeto 25. travnja 2017.</ref>, a guano sadrži i mikroelemente (posebice [[željezo]] i [[bor]]) te [[kalcij]], [[magnezij]] i [[sumpor]].<ref>Vladimir Vukadinović, Vesna Vukadinović: [http://tlo-i-biljka.eu/gnojidba/Ishrana_bilja_2011.pdf Ishrana bilja], Poljoprivredni fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera. Osijek, 2011., str. 288 (preuzeto 25. travnja 2017.)</ref>

Arheološki dokazi ukazuju na to da su [[Andski Indijanci|Andski narodi]] sakupljali guano s malih otoka i lokacija uz pustinjsku obalu Perua. Također, španjolski dokumenti iz kolonijalnog doba svjedoče o tome da je guano ima veliku vrijednost za vladare u [[Carstvo Inka|Carstvu Inka]] koji su ograničavali pristup i smrću kažnjavali svaku smetnju pticama. [[Guanayov vranac]] (''Leucocarbo bougainvillii'') je bio najbogatiji i najvažniji proizvođač guana, dok su druge važne vrste s obala Perua [[peruanski pelikan]] (''Pelecanus thagus'') i [[peruanski booby]] (''Sula variegata'').<ref>Gregory T. Cushman: Guano and the Opening of the Pacific World: A Global Ecological History, Cambridge Univ. Press, Cambridge/New York, 2013. {{ISBN|9781107004139}}</ref>

[[Datoteka:Guanorots.jpg|250px|mini|lijevo|Otok prekriven guanom uz obalu Kalifornije]]

U studenom [[1802.]], [[Alexander von Humboldt]] bio je prvi Europljanin koji se susreo s guanom. Humboldt je guano istraživao u peruanskom [[Callao|Callau]] te su njegovi zapisi značajno doprinijeli poznavanju guana u Europi. Od tada ga se koristi u europskoj poljoprivredi. Sredinom 19. stoljeća guano je za Europu bio važan uvozni proizvod sa svjetske ekonomske periferije. Značajni uvoznici guana bili su [[Velika Britanija]], [[Francuska]], [[Belgija]], a [[njemačka]] luka [[Hamburg]] bila je najveći uvoznik guana do početka [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]].Velika većina ptičjeg guana dobivena je iz peruanskih otoka, a velike količine guana su izvezene i s [[Karibi|Kariba]], atola u središnjem [[Pacifik]]u i otoka uz obale [[Namibija|Namibije]], [[Oman]]a, [[Patagonija|Patagonije]] i [[Kalifornija|Kalifornije]]. U to vrijeme, na pojedinim otocima je postojao masivan talog guana, u nekim slučajevima viši od 50 metara.<ref>G. Evelyn Hutchinson: Survey of Existing Knowledge of Biogeochemistry: 3. The Biogeochemistry of Vertebrate Excretion, Bulletin of the American Museum of Natural History, 96., 1950., str. 1–554</ref> Između [[1840.]] i [[1880.]] godine, [[Peru]] je u Europu izvezao 11 000 000 tona guana, čija je vrijednost [[1980-ih]] procijenjena na 600 000 000 [[američki dolar|američkih dolara]].<ref>Jack McIver Weatherford-Indijanski darovatelji: kako su Indijanci obiju Amerika preobrazili svijet, MISL, Zagreb, 2003., str. 94.</ref>

Godine [[1856.]] [[SAD|američki]] je [[Kongres Sjedinjenih Američkih Država|Kongres]] donio [[Zakon o otocima s guanom]] koji omogućuje državljanima SAD-a prelaženje u posjed otoka na kojima postoje naslage guana. Devet takvih otoka su još uvijek američki teritoriji.<ref>Jimmy Skaggs: The Great Guano Rush: Entrepreneurs and American Overseas Expansion, St. Martin's,, New York, 1994. {{ISBN|0312103166}}</ref> Kontrola nad eksploatacijom guana imala je važnu ulogu u španjolsko-južnoameričkom ratu (1864. - 1866.) oko otočja [[Chincha]]. Oko nalazišta guana (i [[salitra|salitre]]) vođen je [[Pacifički rat]] (1879. - 1883.).

Zbog primjene [[umjetno gnojivo|umjetnih gnojiva]] guano je izgubio na važnosti. Ipak, danas se guano koristi u organskoj poljoprivredi.<ref name="h2g2.com"/>

== Izvori ==

{{izvori}}

{{kat?}}

[[Kategorija:Biologija]]
[[Kategorija:Speleologija]]

Guano - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica