WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-09-16T06:05:30Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Infookvir životopis
| ime = Gottfried Benn
| slika = Gottfried Benn by Tobias Falberg 26-11-05.JPG
| veličina =
| opis slike =
| pseudonim =
| rođenje = [[2. svibnja]] [[1886.]]
| smrt = [[7. srpnja]] [[1956.]]
}}

'''Gottfried Benn''' ([[Putlitz|Mansfeld]], [[Brandenburg]], [[2. svibnja]] [[1886.]] - [[Zapadni Berlin]], [[7. srpnja]] [[1956.]]) bio je njemački liječnik, pjesnik i [[esej]]ist.

==Djetinjstvo i školovanje==

Rođen je kao drugo dijete [[Luterani|luteranskog]] [[pastor]]a Gustava Benna i [[Švicarska|Švicarkinje]] Caroline Benn, rođene Jequier. Još kao dijete preselio je s roditeljima u selo [[Zielín|Sellin]] u [[Neumark]]u, gdje je pohađao osnovnu školu.
Od rujna 1897. do rujna 1903. pohađa Friedrichovu gimnaziju u [[Frankfurt]]u na [[Odra|Odri]]. Živio je u internatu.
Nakon završene mature 1903. i 1904., studira [[teologija|teologiju]], [[filozofija|filozofiju]] i [[filologija|filologiju]] na sveučilištu u [[Marburg]]u i Berlinu. Studij medicine, na vojno-medicinskoj akademiji u Berlinu, upisuje 1905., a završava 1910.
Njegov rad "[[Etiologija]] [[pubertet]]ske [[epilepsija|epilepsije]]" dobio je prvu nagradu Medicinskog fakulteta Berlinskog sveučilišta.
Služi kao liječnik u pješadijskoj jedinici 1911. u [[Prenzlau]].

==1912. - 1914.==

Otpušten je 1912. iz vojske zbog zdravstvenih razloga.
Brani u Berlinu doktorsku [[disertacija|disertaciju]] o učestalosti [[dijabetes]]a u vojsci. Radi kao [[patolog]] i [[serolog]] u berlinskoj bolnici u četvrti [[Charlottenburg]].
Objavljuje prvu knjigu stihova: "Mrtvačnica i druge pjesme" ("Morgue und andere Gedichte").
U sentimentalnj je vezi s pjesnikinjom [[Else Lasker-Schüler]]. Kontaktira s pjesnicima [[ekspresionizam|ekspresionističkog]] kruga.
Druga zbirka pjesama: "Sinovi" (Söhne) tiskana mu je 1913.
Na odmoru, na otoku [[Hiddensee]], upoznaje udovicu iz [[München]]a Edith Osterloh, s kojom se vjenčao iduće godine.
U jesen je postavljen za rukovoditelja Patološkog instituta u jednoj berlinskoj bolnici.
Od ožujka do lipnja 1914. na putovanju je za [[SAD]] - kao brodski liječnik.

==Prvi svjetski rat==

Izbijanjem [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]], odlazi kao vojni liječnik na [[bojište]] u [[Belgija|Belgiju]]. U [[Brüssel]]u je odgovoran za vojne javne kuće.
Piše pjesme i prozu, a 1916. objavljene su mu novele: "Mozgovi" ("Gehirne").

==1917. - 1931.==

U izdanju časopisa "Die Aktion", 1917. objavljene su, pod naslovom "Meso" ("Fleisch") sabrane pjesme.
Vraća se iz Belgije i otvara u Berlinu ordinaciju za [[Dermatologija|kožne]] i [[spolno prenosive bolesti]], koju će držati sve do 1935.
Piše i objavljuje prozu i eksperimentira dramskim tekstovima. [[Esej]]: "Moderno ja" ("Das moderne Ich") tiskan je 1919.
U Berlinu 1922. izlaze Bennovi "Sabrani spisi" ("Die Gesammelten Schriften").
Umire Edith Benn-Osterloh. Zbirka pjesama. "Krš" ("Schutt") izlazi iz tiska 1924.
Dvije nove zbirke pjesama izlaze 1925.: "Rascjep" ("Spaltung") i "Opijanje" ("Betäubung").
[[Oratorij]] "Neprestano" ("Das Unaufhörliche") piše 1931. za [[Paul Hindemith|Paula Hindemitha]], premijera je održana 21. studenog.

==1932. - 1945.==

Izabran je 1932. za člana [[Pruska|pruske]] akademije umjetnosti.
Pozdravlja dolazak [[nacionalsocijalizam|nacionalsocijalista]] na vlast 1933. Ubrzo uviđa zabludu, ali ne odlazi u emigraciju kao mnogi njemački pisci i [[intelektualci]]. Odbija kritiku koju mu upućuje [[Klaus Mann]]. Njegovi tekstovi "Nova država i intelektualci" i "Umjetnost i moć" pokazuju duboko neshvaćanje situacije.
Izložen kritici, pa i oštrim napadima [[nacisti]]čkih organa, traži utočište u vojsci koja je, po njemu, "neka vrsta [[aristokrat]]ske [[emigracija|emigracije]]". Reaktivira se 1. travnja i odlazi kao vojni liječnik u [[Hannover]].
"Izabrane pjesme" ("Ausgewählte Gedichte") izlaze 1936. To je bila posljednja javna publikacija tiskana prije konačne zabrane objavljivanja. Nacistički organi oštro ga napadaju u listovima. "[[Das Schwarze Korps]]" i "[[Völkischer Beobachter]]".
Premješten je 1937. u Vrhovnu vojnu komandu u Berlin, gdje su u njegovoj nadležnosti pitanja snabdijevanja, mirovine i invalidska pitanja.
Ženi se 1938. Hertom von Wedemeyer, s kojom je održavao vezu u Hannoveru.
U ožujku je isključen iz nacističkog društva književnika i zabranjeno mu je objavljivanje tekstova. Te i sljedećih godina piše pjesme, pjesničku prozu i eseje; posebno u nekoliko pjesama (General, Monolog, Stihovi, Pjesme) obračunava se (zakašnjelo) sa nacizmom.
Godine 1943. premješten je na novu, [[sanitet]]sku vojnu dužnost u vojarnu u [[Landsberg]] na [[Warthe|Warthi]], gde će ostati do kraja rata.
Piše pjesme, ("Zweiundzwanzig Gedichte"), zatim "Roman fenotipa" ("Roman des Phänotyp") i esejističke tekstove (Svijet izraza).
Pred nadiranjem [[Crvena armija|Crvene armije]] bježi 1945. u Berlin; njegova žena se, prvih dana poslije njemačkog sloma, ubija u jednom selu. Savezničke vlasti stavljaju ga, zajedno s drugim [[kompromitiran]]im piscima, na crnu listu autora kojima je zabranjeno objavljivanje.

==1946. - 1956.==

Godine 1946. ženi se dr. Ilse Kaul.
Prva poslijeratna zbirka: "Statičke pjesme" ("Statische Gedichte"), izlazi 1948. u Švicarskoj. Uskoro zatim ukida se zabrana objavljivanja i u SR Njemačkoj izlaze iz tiska "Tri starca" ("Drei alte Männer").
U Wiesbadenu 1949. izlaze izabrane pjesme pod naslovom "Pijana plima" ("Trunkene Flut"), kao i eseji i aforizmi "Svijet izraza" ("Ausdruckswelt") te proza "Ptolomejević", ("Der Ptolemäer").
"Dvostruki život" ("Doppelleben"), dva autobiografska zapisa, izlazi iz tiska 1950.
Ponovo osvaja čitalačku publiku. Izlaze: Rana proza i govori, Fragmenti (Nove pjesme), značajni esej "Problemi lirike", Eseji. Krajem godine dobiva [[Büchner]]ovu nagradu.
Drama "Glas iza zavjese" ("Die Stimme hinter dem Vorhang") izlazi 1952., kao i rana lirika i drame.
Novu zbirku pjesama: "Destilacije", ("Destillationen") objavljuje 1953., a esej "Starenje kao problem za umjetnika" 1954.
Posljednja zbirka pjesama za života: "Apreslude" ("Aprèslude") izašla je 1955.
Proslavlja sedamdeseti rođendan 2. svibnja, a umire 7. srpnja 1956.

==Djela==

* ''Morgue und andere Gedichte - Mrtvačnica i druge pjesme'' (1912.)
* ''Söhne - Sinovi. Nove pjesme'' (1913.)
* ''Gehirne - Mozgovi. Novele'' (Leipzig 1916.)
* ''Fleisch - Meso. Sabrane pjesme'' (1917.)
* ''Die Gesammelten Schriften - Sabrani spisi'' (1922.)
* ''Schutt - Krš'' (1924.)
* ''Spaltung - Rascjep. Nove pjesme'' (1925.)
* ''Sabrane pjesme'' (1927.)
* ''Oratorij. Das Unaufhörliche - Neprestano'' (1931.), glazba [[Paul Hindemith|Paula Hindemitha]]
* ''Der neue Staat und die Intellektuellen - Nova država i intelektualci'' (1933.)
* ''Kunst und Macht - Umjetnost i moć'' (1934.)
* ''Ausgewählte Gedichte - Izabrane pjesme'' (1936.)
* ''Zweiundzwanzig Gedichte - Dvadeset i dvije pjesme'' (1943.)
* ''Statische Gedichte - Statičke pjesme'' (1948.)
* ''Drei alte Männer - Tri starca'' (1949.)
* ''Der Ptolemäer - Ptolomejević'' (1949.)
* ''Ausdruckswelt - Svijet izraza. Eseji i aforizmi'' (1949.)
* ''Trunkene Flut - Pijana plima. Izabrane pjesme'' (1949.)
* ''Roman des Phänotyp - Roman fenotipa'' (napisan 1943., objavljen 1949.)
* ''Doppelleben - Dvostruki život'' (1950.)
* ''Fragmente - Fragmenti. Nove pjesme'' (1951.)
* ''Probleme der Lyrik'' (1951.)
* ''Essays - Eseji'' (1951.)
* ''Die Stimme hinter dem Vorhang - Glas iza zavjese'' (1952.)
* ''Destillationen - Destilacije. Nove pjesme'' (1953.)
* ''Altern als Problem für Künstler - Starenje kao problem za umjetnike'' (1954.)
* ''Aprèslude'' (1955.)

{{GLAVNIRASPORED:Benn, Gottfried}}
[[Kategorija:Njemački književnici|Benn, Gottfried]]

Gottfried Benn - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica