Suradnik10 u (test) 07:39, 2. veljača 2026.

2026-02-02T07:39:49Z

←Starija inačica		Inačica od 2. veljača 2026. u 07:39
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Gnosticizam'''-->~~'''Gnoza''' je učenje koje je težilo sintetizirati [[kršćanstvo]] sa [[judaizam\|židovskim]] učenjem i poganskom (pretkršćanskom) [[filozofija\|filozofijom]];		'''Gnoza''' je učenje koje je težilo sintetizirati [[kršćanstvo]] sa [[judaizam\|židovskim]] učenjem i poganskom (pretkršćanskom) [[filozofija\|filozofijom]].

			== Općenito ==
	'''gnosticizam''', -zma - učenje gnostika. ''(B. Klaić, Veliki rječnik stranih riječi, Zora, 1963)''. Riječ je o vjerskom pokretu tijekom prva tri stoljeća kršćanstva s vrlo osebujnim idejama o [[ljudska narav\|ljudskoj naravi]], [[Bog\|božanskome]] i [[Svemir\|kozmosu]]. Gnostičko je kršćanstvo postalo izrazito popularno u 2. st.n.e., te je postalo ozbiljna prijetnja kršćanskom pravovjerju koje se razvijalo. [[Katolička crkva\|Crkva]] je gnosticizam na koncu (u 4. st.) osudila kao [[Hereza\|heretičko]]. Bio je to izrazito individualan sustav vjerovanja, a obuhvaćao je izvanrednu raznolikost ideja i promišljanja koja se ne mogu lako uskladiti u jedinstven sustav. Tako je već [[biskup Irenej\|Irenej]], biskup u Lyonu (oko 180. godine), pružio podroban izvještaj o određenom broju gnostičkih skupina te za samo jednu od njih rekao: "Jedva da možeš naći dvojicu ili trojicu koji se u nečemu slažu." Unatoč tomu, moguće je barem donekle rekonstruirati opću sliku o temeljnome gnostičkom sustavu vjerovanja. Zahvaljujući otkriću gnostičke [[Nag Hammadi\|knjižnice u Nag Hammadiju]], gnosticizam sada poznajemo mnogo bolje i pozitivnije nego što je to bilo u prošlosti, kada se gnosticizam shvaćalo poput čudne hereze. Bio je to samostalan sustav vjerovanja koji je pružao rješenje za nesretno čovjekovo stanje i obećanje dostojanstva i slobode od patnji egzistencije. Gnostički spisi često izražavaju radost i nadu koje su gnostici iskusili kada su osjetili da su se "probudili", kao iz lošeg sna, iz iluzija materijalnoga svijeta.		'''gnosticizam''', -zma - učenje gnostika. ''(B. Klaić, Veliki rječnik stranih riječi, Zora, 1963)''. Riječ je o vjerskom pokretu tijekom prva tri stoljeća kršćanstva s vrlo osebujnim idejama o [[ljudska narav\|ljudskoj naravi]], [[Bog\|božanskome]] i [[Svemir\|kozmosu]]. Gnostičko je kršćanstvo postalo izrazito popularno u 2. st.n.e., te je postalo ozbiljna prijetnja kršćanskom pravovjerju koje se razvijalo. [[Katolička crkva\|Crkva]] je gnosticizam na koncu (u 4. st.) osudila kao [[Hereza\|heretičko]]. Bio je to izrazito individualan sustav vjerovanja, a obuhvaćao je izvanrednu raznolikost ideja i promišljanja koja se ne mogu lako uskladiti u jedinstven sustav. Tako je već [[biskup Irenej\|Irenej]], biskup u Lyonu (oko 180. godine), pružio podroban izvještaj o određenom broju gnostičkih skupina te za samo jednu od njih rekao: "Jedva da možeš naći dvojicu ili trojicu koji se u nečemu slažu." Unatoč tomu, moguće je barem donekle rekonstruirati opću sliku o temeljnome gnostičkom sustavu vjerovanja. Zahvaljujući otkriću gnostičke [[Nag Hammadi\|knjižnice u Nag Hammadiju]], gnosticizam sada poznajemo mnogo bolje i pozitivnije nego što je to bilo u prošlosti, kada se gnosticizam shvaćalo poput čudne hereze. Bio je to samostalan sustav vjerovanja koji je pružao rješenje za nesretno čovjekovo stanje i obećanje dostojanstva i slobode od patnji egzistencije. Gnostički spisi često izražavaju radost i nadu koje su gnostici iskusili kada su osjetili da su se "probudili", kao iz lošeg sna, iz iluzija materijalnoga svijeta.

			[[Docetizam]] se često povezuje s gnosticizmom.

	== Etimologija ==		== Etimologija ==

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-07-24T02:16:31Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

'''Gnoza''' je učenje koje je težilo sintetizirati [[kršćanstvo]] sa [[judaizam|židovskim]] učenjem i poganskom (pretkršćanskom) [[filozofija|filozofijom]];
'''gnosticizam''', -zma - učenje gnostika. ''(B. Klaić, Veliki rječnik stranih riječi, Zora, 1963)''. Riječ je o vjerskom pokretu tijekom prva tri stoljeća kršćanstva s vrlo osebujnim idejama o [[ljudska narav|ljudskoj naravi]], [[Bog|božanskome]] i [[Svemir|kozmosu]]. Gnostičko je kršćanstvo postalo izrazito popularno u 2. st.n.e., te je postalo ozbiljna prijetnja kršćanskom pravovjerju koje se razvijalo. [[Katolička crkva|Crkva]] je gnosticizam na koncu (u 4. st.) osudila kao [[Hereza|heretičko]]. Bio je to izrazito individualan sustav vjerovanja, a obuhvaćao je izvanrednu raznolikost ideja i promišljanja koja se ne mogu lako uskladiti u jedinstven sustav. Tako je već [[biskup Irenej|Irenej]], biskup u Lyonu (oko 180. godine), pružio podroban izvještaj o određenom broju gnostičkih skupina te za samo jednu od njih rekao: "Jedva da možeš naći dvojicu ili trojicu koji se u nečemu slažu." Unatoč tomu, moguće je barem donekle rekonstruirati opću sliku o temeljnome gnostičkom sustavu vjerovanja. Zahvaljujući otkriću gnostičke [[Nag Hammadi|knjižnice u Nag Hammadiju]], gnosticizam sada poznajemo mnogo bolje i pozitivnije nego što je to bilo u prošlosti, kada se gnosticizam shvaćalo poput čudne hereze. Bio je to samostalan sustav vjerovanja koji je pružao rješenje za nesretno čovjekovo stanje i obećanje dostojanstva i slobode od patnji egzistencije. Gnostički spisi često izražavaju radost i nadu koje su gnostici iskusili kada su osjetili da su se "probudili", kao iz lošeg sna, iz iluzija materijalnoga svijeta.

== Etimologija ==
'''Gnóza''' ''grč.'' (gnosis, 2. gnóseos - spoznaja, znanje, mišljanje, ćud)

== Povijest ==
Gnosticizam je dio povijesti [[platon]]ističke tradicije.
Drugi izvori nalaze u mješavini grčkih oblika mišljenja i orijentalnih sadržaja. Povjesničari religija početke gnosticizma rado smještaju na Istok, navlastito u ambijent izvornog [[perzija|perzijskog]] [[Dualizam (filozofija)|dualizma]] dvaju suprotnih počela (božanstva), pomiješanog s grčkim shvaćanjem nadmoći duha i duhovnog nad tvari i tvarnim.

Neki povezuju gnosticizam sa židovskim i judeo-kršćanskim ambijentom.

Korištenje grčkom filozofskom [[terminologija|terminologijom]] te istočnjačkom [[simbologija|simbologijom]] služi lakšem i prihvaćenijem propagiranju gnostičkih ideja.

Osnovni nedostatak i prigovor teoriji o židovskom i judeo-kršćanskom podrijetlu gnosticizma jest kritika i neprihvaćanje [[Stari zavjet|Starog zavjeta]] i [[Jahve]] kao pravog Boga.

Postoji i mišljenje prema kojem izvor gnosticizma treba tražiti u psihološkom i religioznom raspoloženju prvog i drugog stoljeća, koje karakterizira egzistencijalna tjeskoba.

Rješenje te tjeskobe gnostici nalaze u povezanosti s duhovnim elementom, uz istovremenu osudu i odbacivanje materijalnog svijeta.
Sigurno se može tvrditi da su gnostički sustavi sinkretistički. Oni nisu isključiv proizvod ni jednog od navedenih izvora, već su sinkretistički plod [[židovstvo|židovstva]], [[helenizam|helenizma]], istočnih tradicija i [[kršćanstvo|kršćanstva]], koje upravo u tom razdoblju (I. i II. st.n.e.) pokušava naći najbolji odnos prema religiji i kulturi, a prije svega s helenizmom.

Ipak, on je donio i nešto novo, a njegovo nastupanje bijaše tako snažno da je tada doveo u ozbiljnu opasnost i samo kršćanstvo.

== Općenito značenje ==
'''Gnosticizam''' - označava niz različitih sinkretičkih religijskih pokreta, koji se sastoje od različitih uvjerenja generalno ujedinjenih učenjem da su ljudi božanska bića zarobljena u materijalnom svijetu stvorenom od nekog nesavršenog bića, tzv. demijurga. Gnosticizam se kao religijski pokret razvio u ranom kršćanstvu. Gnosticizam naglašava oslobođenje od ovog svijeta usvajanjem ezoteričkih saznanja pri čemu unutrašnja samospoznaja dovodi do spoznaje Boga. Gnosticizam, u kasnijoj fazi razvoja, kao dio filozofske tradicije, predstavlja jedan od prvih prvi pokušaja da se naučavanje kršćastva protumači pomoću spekulativne filozofije.

== Gnostički nauk ==

Pri gnostičkom nauku prepoznaje se naslijeđena slika naglašeno [[Transcendentnost|transcendentalnog]], uzvišenog, svemogućeg i savršenog [[Bog|Boga]] židovskog [[monoteizam|monoteizma]], ali i [[negativizam|negativističkog]] shvaćanja materije, kao oličenja i izvora zla, koja zarobljujuće djeluje na čovjeka. Naglašena [[dihotomija]] između Boga i svijeta postavlja niz problema vezanih uz porijeklo materije i zla u svijetu i čovjeku.
''Osnovna zadaća'' je traženje načina kako osloboditi čovjeka spona zla i svijeta te mu osigurati sudjelovanje u božanskoj stvarnosti. Problem spasenja postaje središnje zanimanje gnostičkih sustava.

''[[Dualizam (filozofija)|Dualizam]]'' je zajednička oznaka gnosticizma, a očituje se u suprotstavljanju Boga i božanskog sa svijetom i svjetskim. Budući da gnosticizam ima uglavnom monoteističko podrijetlo, on obično ne zastupa redikalni dualizam orjentalnih sustava.
Ono što gnosticizam suprotstavlja grčkoj tradiciji, po mišljenju Plotina, jest obezvrjeđivanje "kozmičkog boga", odnosno odbacivanje kršćanske vizije jedinstvenog Boga stvoritelja.

Gnostici shvaćaju Boga, koga imenuju neobičnim imenima (Šutnja, Ponor i sl.), kao apsolutno transcendentalnog, nespoznatljivog, neopisivog, nedohvatljivog, odvojenog od materijalnog svijeta.
Govor im je sukladan "negativnoj teologiji" jer smatraju da se o Bogu može daleko više reći što on nije nego što jest. Bog, koji je "Otac svega", postupno se manifestira do "vidljivog" boga u ljudskom obliku.

Božja se ''moć'' širenja očituje u trajnoj [[emanacija|emanaciji]], koja je "izvan" onoga koji emanira. Proizvod emanacije različito nazivaju, ovisno o pojedininm gnostičkim sustavima, a češći su: "eon", "nebo", "anđeo". Vječni parovi eona (muški i ženski) posrednici su između [[Bog]]a i materije. Viši rađaju nove, niže eone, a svi zajedno čine '''pleromu''' (puninu).
Eon "pronevjeritelj", najčešće zvan Mudrost, emanira seriju nižih eona, od kojih je jedan [[Demijurg]] ili Bog Starog zavjeta. Njemu se pripisuje stvaranje materijalnog svijeta i svega što je s njime povezano, uključno i samog čovjeka.

Stvaranje čovjeka istovremeno znači i zarobljavanje duga, božanskog ostatka u materijalnom svijetu.
U čovjeku postoji i duševna snaga, koja ograničuje moć duha vezujući ga uz tijelo, tvoreći '''trihotomiju:''' (duše, tijela i vremena).
'''Gnoza''', dakle, omogućava duhospoznaju i svijest o svom božanskom podrijetlu i pokazuje put povratka vlastitom iskonu - Bogu.
Bogu se vraćaju, odnosno spasavaju, samo oni koji, prezirući tjelesni svijet, poznaju vlastito podrijetlo i svrhu. Samo se ''"izabrani"'' i tjelesno povezani s Bogom mogu nadati spasenju.
Valentin dijeli ljude na tri vrste: ''tjelesne'', ''duševne'' i ''duhovne''.
Raznim [[obred|obrednim]] i [[magija|magijskim]] djelovanjem duh se uzdiže u nebo, u carstvo svjetla (pleromu), konačno se odvajajući od materije.

Gnosticizam ne predviđa mogućnost obnavljanja, u bilo kojem obliku. Nema, dakle, [[uskrsnuće|uskrsnuća]] u kršćanskom smislu gdje bi tijelo ravnopravno sudjelovalo. Ipak, većina gnostičkih sustava za "tjelesne tipove" predviđa mogućnost [[reinkarnacija|reinkarnacije]], a time i novog života u višim stupnjevima (duševnom i duhovnom).
Postizanje '''[[spasenje|spasenja]]''' ne ovisi o [[moral|moralnom]] ponašanju pojedinca nego o stupnju izabranja (materija i neznanje - duhovno i znanje).

== Vidi ==
* [[Religija]]
* [[Sekta]]

[[Kategorija:Gnosticizam| ]]
[[Kategorija:Rano kršćanstvo]]

Gnosticizam - Povijest promjena

Suradnik10 u (test) 07:39, 2. veljača 2026.

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica