WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-09-07T02:20:06Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Znanstvenik
| ime = Glenn Theodore Seaborg
| slika = Glenn_Seaborg_-_1964.jpg
| slika_širina =
| naslov =
| datum_rođenja = [[19. travnja]] [[1912.]]
| mjesto_rođenja = [[Ishpeming]], [[Michigan]], [[SAD]]
| datum_smrti = [[25. veljače]] [[1999.]]
| mjesto_smrti = [[Lafayette]], [[California]], [[SAD]]
| prebivalište =
| državljanstvo =
| narodnost = Amerikanac
| etnicitet =
| polje = [[nuklearna kemija]]
| radna_institucija = [[Sveučilište Berkeley|University of California, Berkeley]] [[Projekt Manhattan]] [[Komisija za atomsku energiju SAD-a]]
| alma_mater = [[UCLA|University of California, Los Angeles]] [[Sveučilište Berkeley|University of California, Berkeley]]
| doktorski_mentor = [[George Ernest Gibson]] [[Gilbert Newton Lewis]]
| doktorski_studenti = [[Ralph Arthur James]] [[Joseph William Kennedy]] [[Kenneth Ross Mackenzie]] [[Arthur Wall]]
| poznat_po = otkriću 10 [[transuranijski elementi|transuranijskih elemenata]]
| autor_kratica_bot =
| autor_kratica_zoo =
| nagrade = [[Nobelova nagrada za kemiju]] ([[1951.]]) [[Medalja Priestley]] ([[1979.]]) [[Medalja Perkin]] ([[1957.]])
| religija =
| fusnote =
}}

'''Glenn Theodore Seaborg''' ([[švedski jezik|šve.]]: '''''Glenn Teodor Sjöberg''''', [[19. travnja]] [[1912.]] – [[25. veljače]] [[1999.]]) bio je američki znanstvenik švedskih korijena, dobitnik [[Nobelova nagrada za kemiju|Nobelove nagrade za kemiju]] [[1951.]] godine zbog otkića i sinteze 10 [[transuranijski elementi|transuranijskih elemenata]]. Seaborg je, također, razvijao i koncept aktinoida te je prvi predložio [[Aktinoidi|skupinu aktinoida]] što je dovelo do današnjeg izgleda [[Periodni sustav elemenata|periodnog sustava elemenata]].

Većinu svoje karijere proveo je na [[Sveučilište Berkeley|University of California, Berkeley]] kao profesor i istraživački znanstvenik, a postao je i drugi kancelar tog sveučilišta u njegovoj povijesti. Seaborg je savjetovao 10 američkih predsjednika, od [[Harry S. Truman|Truman]]a do [[Clinton]]a, o nuklearnoj politici te je bio predsjednik [[Komisija za atomsku energiju SAD-a|Komisije za atomsku energiju SAD-a]] od [[1961.]] do [[1971.]] Tijekom svojeg predsjedanja, zalagao se komercijalnu i mirovnu uporabu nuklearne energije i znanosti. Tijekom svoje karijere, radio je u kontroli oružja. Potpisao je [[Frank Report]], dogovor nekoliko uglednih američkih nuklearnih fizičara, kojim se zahtijevalo da [[SAD]] ne koristi [[Atomska bomba|atomsku bombu]] u [[Drugi svjetski rat#Slom Japana|napadu na Japan]] tijekom [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]]. Seaborg dao doprinos i donošenju [[Sporazum o djelomičnoj zabrani nuklearnog testiranja|Sporazuma o djelomičnoj zabrani nuklearnog testiranja]], [[Sporazum o zabrani širenja nuklearnog oružja|Sporazuma o zabrani širenja nuklearnog oružja]] te [[Sporazum o zabrani svih nuklearnih testiranja|Sporazuma o zabrani svih nuklearnih testiranja]]. Bio je vrlo poznati zagovaratelj znanstvene edukacije i izdvajanja sredstava za provedbu istraživanja. Imao je ključan doprinos izvješću ''A Nation At Risk'' kao član [[Ronald Reagan|Reagan]]ova Nacionalnog odbora za izvrsnost u obrazovanju. Seaborg je, također, bio glavni autor vlastitoga izvješća o akademskoj znanosti, izdanog posljednjih dana [[Dwight D. Eisenhower|Eisenhowerove]] uprave.

Glenn T. Seaborg je bio glavni ili suotkrivač deset kemijskih elemenata: [[plutonij]]a, [[americij]]a, [[kurij]]a, [[berkelij]]a, [[kalifornij]]a, [[einsteinij]]a, [[fermij]]a, [[mendelevij]]a i elementa 106, koji je tijekom njegova života, njemu u čast, nazvan [[seaborgij]]. Razvio je više od 100 atomskih izotopa te je imao važan doprinos u odvajanju izotopa [[uranij]]a, korištenih u [[atomska bomba|atomskoj bombi]] [[Little Boy]] u [[Drugi svjetski rat#Slom Japana|napadu na Japan]]. Početkom svoje karijere, Seaborg je bio pionir na području nuklearne medicine te je razvio brojne izotope elemenata koji su uvelike doprinijeli dijagnosticiranju i liječenju bolesti. Najpoznatiji od njih je jod-131 koji se koristi u liječenju bolesti [[štitna žlijezda|štitne žlijezde]]. Uz razvoj koncepta aktinoida i smještaja [[Aktinoidi|aktinoida]] ispod [[Lantanoidi|lantanoida]], Seaborg je predložio smještaj superteških elemenata u grupu transaktinoida i superaktinoida. Nakon podjele [[Nobelova nagrada za kemiju|Nobelove nagrade za kemiju]] [[1951.]] godine sa [[Edwin McMillan|Edwinom McMillanom]], primio je oko 50 počasnih doktorata te brojne nagrade i priznanja. Popis stvari nazvanih po Glennu Seaborgu je vrlo velik, pa se tako na njemu nalaze brojne stvari, od kemijskog elementa pa sve do asteroida. Seaborg je bio produktivan autor, napisao je više od 50 knjiga i 500 novinskih članaka, a često je surađivao s ostalim piscima. Primio je velik broj nagrada te je zbog toga, svojevremeno, bio uvršten u Guinnessovu knjigu rekorda kao osoba s najdužim boravkom u ''Who's Who in America''.

==Životopis==
Glenn T. Seaborg rođen je u Ishpemingu u [[Michigan|Saveznoj državi Michigan]] u [[SAD]]-u kao sin Hermana Theodora (Teda) i Selme Olivie Erickson Seaborg. Nije bio jedinac, imao je i sestru Jeanette. Dok je još bio dječak, njegova se obitelj preselila u [[Obiteljska kuća Seaborg|obiteljsku kuću Seaborg]] u poddiviziji Home Gardens koja je kasnije pripojena gradu [[South Gate]], predgrađu [[Los Angeles]]a u [[Kalifornija|Kaliforniji]].

Pisanjem novinskih članaka bavio se od [[1927.]] pa sve dok nije doživio udar [[1998.]] godine. Seaborg je, tijekom svoje mladosti, bio zagriženi sportski fan i veliki ljubitelj filmova. Majka ga je ohrabrivala u čitanju i proučavanju knjigu zato što je primijetila da ima razvijene literarne sposobnosti. Seaborg nije bio zainteresiran za znanost, sve dok ga u prvom razredu srednju škole nije inspirirao Dwight Logan Reid, profesor kemije i fizike u [[David Starr Jordan High School]] u [[Watts]]u, gradskoj četvrti [[Los Angeles]]a.

Maturirao je u [[David Starr Jordan High School]] [[1929.]] godine kao najbolji u svojoj generaciji. Prvostupnik kemije (''Baccalareus chemiae'') postao je [[1934.]] na [[UCLA|University of California, Los Angeles]]. Dok je bio na tome sveučilištu, njegov njemački profesor pozvao ga je na susret s [[Albert Einstein|Albertom Einsteinom]]. To je iskustvo na Seaborga imalo veliki utjecaj te mu je kasnije služilo kao inspiracija u radu sa studentima. Tijekom svoga školovanja, radio je na brodskim dokovima, pakirao je [[voće]] te je bio asistent u laboratoriju.
{{Nobelova nagrada za kemiju}}

{{GLAVNIRASPORED:Seaborg, Glenn Theodore}}
[[Kategorija:Američki znanstvenici]]
[[Kategorija:Američki kemičari]]
[[Kategorija:Dobitnici Nobelove nagrade za kemiju]]

Glenn Seaborg - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica