WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-05T10:23:24Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{nedostaju izvori}}
'''Giuseppe Sabalich''' ([[Zadar]], [[1856.]] – [[1928.]]) jedan od najvažnijih kulturnih djelatnika u Zadru na prijelazu iz [[19. stoljeće|19.]] u [[20. stoljeće]].

Svojim je prilozima dao važan prinos proučavanju kulturne prošlosti Zadra, autor je brojnih rasprava, među ostalim opsežne (više od 600 stranica velikog formata) [[monografija|monografije]] - '''''Cronistoria aneddotica del Nobile Teatro di Zara ([[1781.]] – [[1881.]])''''' - knjige koja je u [[Rijeka|Rijeci]] i [[Zadar|Zadru]] izlazila u nastavcima od [[1904.]] do [[1922.]] godine. Danas je međutim slabo poznat. Njegovi tekstovi privlače pažnju tek uskog kruga stručnjaka, a valorizacije su nerijetko opterećene političkim sudovima. U najnovije vrijeme postoji intencija ponovnoga preispitivanja uloge talijanskih pisaca u korpusu hrvatske kulture i znanstvene misli, pa neki Sabalicha pišu ''Josip Sabalić'', međutim Giuseppe Sabalich je sam odabrao svoju nacionalnu pripadnost i svoj potpis.

Rođen u Zadru, prve godine školovanja proveo je [[Venecija|Veneciji]], da bi se kao desetogodišnjak vratio s roditeljima u rodni grad. U Zadru je pohađao gimnaziju, a pravo je diplomirao u [[Graz]]u. Na mladog Sabalicha odlučujuće je utjecao gimnazijski profesor povijesti [[Vitaliano Brunelli]], predsjednik lokalne [[Lega Nazionale]], kasnije osnivač historiografske publikacije ''[[La rivista dalmatica]]''. [[Zadarska gimnazija]] bila je intelektualno središte talijanskog nacionalizma u [[Dalmacija|Dalmaciji]], a među Brunellijevim đacima bili su [[Lorenzo Benvenia]], [[Arnolfo Bacotich]], [[Tullio Erber]] i [[Giuseppe Praga]], kasnije svi od reda istaknuti iredentistički povjesničari i političari u prvim desetljećima 20. stoljeća.

Sabalich je bio agilan osnivač časopisa ''La Palestra'' ([[1878.]]) i ''Scintille'' ([[1886.]]), urednik još nekih listova, pisao je mnogo i o raznim temama. Proučavao je spomeničku baštinu, objavljivao pjesničke zbirke na zadarsko–venecijanskom dijalektu, pisao o [[arheologija|arheologiji]], [[povijest]]i i povijesti umjetnosti. Sugrađanima je bio poznat kao [[fobija|fobičar]] (trpio je od [[agorafobija|agorafobije]] i [[talasofobija|talasofobije]]), usamljenik koji je popodneva provodio pognut nad knjigama u kutu knjižare »''Libreria Nani''«. Za vjerovati je da je od majke Ruže Vuković naučio barem osnove [[Hrvatski jezik|hrvatskoga jezika]], makar to ničim nije razvidno iz njegovih spisa. Čini se da je suvremenicima bio poznat po [[drama]]ma što su ih talijanske glumačke družine s uspjehom izvodile na talijanskim i europskim pozornicama. Taj svojedobno popularni dramski opus tek čeka pažljivi studij. Sabalich je proučavao i povijest kazališta, o čemu je pisao na više mjesta, a posebno u studijama o Suppéu i monografiji ''Cronistoria aneddotica del Nobile Teatro di Zara (1781–1881)''.

'''''Studija o [[Franz von Suppè|Franzu von Suppèu]]''''' ([[1819.]] – [[1895.]]) - prvotno objavljena u tri nastavka u časopisu ''[[Cronaca dalmatica]]'', a onda i kao zasebni separat, nevelika je monografija, utemeljena ponajviše na građi iz novinskih članaka. Pozitivistički je to pregled operetnog stvaralaštva ovog [[Beč|bečkog]] [[skladatelj]]a rođenog [[Split|Splićanina]], koncizni članak pun pouzdanih biografskih i bibliografskih podataka. Ta slabo poznata studija pokazuje metodologiju razrađenu u monografiji o zadarskome kazalištu. Ako je Sabalichev rad o Suppéu zaboravljen, jer se nekako dogodilo da je taj svojedobno često izvođeni operetni majstor danas pao u posvemašnji zaborav, teško je naći opravdanja za ignoriranje studije o [[Teatro Nobile]]. Sabalicheva studija o zadarskom "[[Teatro Nobile|Plemićkom kazalištu]]", objavljena u četrdeset i četiri nastavka u razdoblju od [[1904.]] do [[1922.]] u časopisu ''Rivista Dalmatica'' na sveukupno 342 stranice velikoga folio formata, najobimnija je i najtemeljitija studija o jednom kazalištu na hrvatskom tlu. A tijekom 19. stoljeća Teatro Nobile bila je upravo najvažnija operna kuća u Hrvatskoj. Unatoč tome, povijesti hrvatskoga kazališta i glazbe Sabalicha navode usput ili nikako.

Cronostoria je po svemu sudeći najambicioznije Sabalichevo djelo. Građu za povijest zadarskoga [[Teatro Nobile]] sakupljao je godinama, istraživao je zadarske i talijanske arhive, služio se naročito izdašno privatnim bibliotekama, koje su mnoge netragom nestale tijekom bombardiranja Zadra u Drugom svjetskom ratu. Ono što nisu uništili [[Savezničko bombardiranje Zadra|saveznički bombarderi]], definitivno su dokrajčili partizani. Tako danas na mjestu gdje je nekoć bio [[Teatro Nobile]] nema više ni znaka kakvog prisjećanja, a pisana građa (dokumentacija, programi, libreta) o tom svojedobnom najaktivnijem kazalištu u južnoj Hrvatskoj najvećim je dijelom ili netragom nestala, ili je raznesena i teško pristupačna po talijanskim knjižnicama.

No, Sabalich srećom svoju kronostoriju, makar s [[talijanski iredentizam|iredentističkih]] pozicija, ispisuje pozitivistički temeljito: donosi preslike naslovnica [[libreto|libreta]] i opernih [[plakat]]a, fotografije skladatelja, glazbenika, impresarija. Služi se informacijama što ih pružaju tiskana libreta, pa tako prepisuje imena pjevača i orkestralnih solista, prepričava ili prepisuje posvete, komentira cijene ulaznica, opisuje cjelokupnu društvenu i duhovnu klimu u Zadru. Rezultat je knjiga prvorazredne vrijednosti, u kojoj je detaljno opisan međunarodni koncertni i operni program, što su ga ne samo u [[Zadar]], nego i u [[Split]] i sve do [[Dubrovnik]]a, donosile gostujuće talijanske operne družine. Iz Sabalicheve Cronostorije doznaje se kada su u hrvatskim krajevima prvi put gostovale opere [[Domenico Cimarosa|Domenica Cimarose]], [[Giovanni Paisiello|Giovannija Paisiellea]], [[Giacomo Rossini|Giacoma Rossinija]] ili [[Richard Wagner|Richarda Wagnera]].

{{GLAVNIRASPORED:Sabalich, Giuseppe }}
[[Kategorija:Životopisi, Hrvatska]]
[[Kategorija:Životopisi, Zadar]]
[[Kategorija:Talijanski iredentisti]]

Giuseppe Sabalich - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica